Lakatna kost
Lakatna kost (Ulna) | |
---|---|
Identifikatori | |
Gray's | p.214 |
MeSH | A02.835.232.087.090.850 |
Dorlands /Elsevier | u_01/12835497 |
TA | A02.4.06.001 |
FMA | 23466 |
Anatomska terminologija |
Lakatna kost (lat. ulna) je jedna od dvije duge kosti u podlaktici; druga je žbica. Nalazi se na suprotnoj strani palca, a proteže se od lakta do zgloba šake, i teče paralelno s žbicom, koja je duža i veća. U anatomskom položaju, kad se ruke dolje aa strana tijela i dlanovima licem prema naprijed, lakatna kost se nalazi na bočnoj strani podlaktice najbliže tijelu sa medijane strane. Ova kost se može slomiti zbog prekomjerne težine ili utjecaja opterećenja.[1][2][3]
Struktura
[uredi | uredi izvor]Laktna kost je šira blizu lakta, a sužava se kako se približava zglobu šake.
U neposrednoj blizini lakta, lakatna kost ima koščati nastavak (proces olecranon), odnosno kuku, kao strukturu koja se uklapa u olekranonsku jamu u humerusu. Time se sprečava hiperekstenzija i tvori zglobni spoj s koturom nadlaktične kosti. Tu je i radijalni usjek za glavu žbice – lakatna kvrga za koju se vežu mišići. U blizini zgloba, lakatna kost ima lakatni trnasti nastavak.[4][5][6][7]
Histologija
[uredi | uredi izvor]Laktnna kost (ulna) je duga kost. Njena duga i uska medularna šupljina je zatvorena jakim zidom kortikalnog tkiva koje je najdeblje uz međukostnu granicu i leđnu površinu. Na ekstremitetima, kompaktni sloj se stanjuje. Kompaktni sloj se nastavlja na stražnjoj strani olekranonskog nastavka kao tanjir bliske spužvaste kosti s paralelnim lamelama. Ispod koronoidnog nastavka postoji mali prostor kompaktne kosti od kojeg nastavak krivuda gore i na kraju koso prema površini polumjesečastog ureza koji je obložen tankim slojem kompaktne kosti. Nastavci na donjem kraju imaju više uzdužni smjer.[8]
Razvoj
[uredi | uredi izvor]Lakatna kost okoštava iz tri centra: po jedan za tijelo kosti, donje ekstremitete i vrhu olekranona. Okoštavanje počinje na sredini tijela kosti, oko osme sedmice fetusnog života, a uskoro se proteže kroz veći dio kosti.
Pri rođenju, krajevi su hrskavičavi. O četvrtoj godini, centar okoštavanja se pojavljuje u sredini glave, a uskoro izlazi i u lakatni trnasti nastavak. O desetoj godini, centar se pojavljuje u olekranonu blizu njegovog kraja, kao glavni dio ovog nastavka koji se formira prema gore, u produžetku tijela. Gornja epifiza pridružuje tijelo oko šesnaeste, a donji oko dvadesete godine.[2][4][5]
Funkcija
[uredi | uredi izvor]Zglobovi
[uredi | uredi izvor]Lakatna kost formira dio zgloba šake i lakatni zglob. Naime, lakatna kost se zglobljava sa strukturama kao što su:
- Kotur humerusa, na desnoj strani lakatnog zgloba kao šarka zglob sa polumjesečastim koturskim usjekom lakatne kosti;
- Žbica, u blizini lakta k ao zakretni zgloba, što omogućava radijusu da pređe preko lakatne kosti u pronaciji.
- Distalna žbica, gdje se uklapa u usjek lakatne kosti.
- Žbica cijelom dužinom preko međukostne membrane koja formira sindezmozni zglob
Mišićne veze
[uredi | uredi izvor]Mišić | Polazište/Hvatište | Veza |
Musculus triceps brachii | Hvatište | Zadnji dio gornje površine olekranonskog nastavka (preko zajedničke tetive) |
Musculus anconeus | Hvatištze | Olekranonski nastavak (bočna opovršina) |
Musculus brachialis | Hvatište | Predsnja površina koronoidnog nastavka lakatne kosti |
Musculus pronator teres | Polazište | Medijalna površina na srednjem dijelu koronoidnog nastavka (skupa sa medijalnim epikondilom humerusa) |
Musculus flexor carpi ulnaris | Polazište | Olekranonski nastavak i zadnja površina lakatne kosti (skupa sa polazištem medijalnog epikondila humerusa) |
Musculus flexor digitorum superficialis | Polazište | Koronoidni nastavak (skupa sa polazištem medijalnog epikondila humerusa i osovine žbice) |
Musculus flexor digitorum profundus | Polazištze | Koronoidni nastavak, prednjemedijalna površina lakatne kosti (sa polazištem međukostne membrane) |
Musculus pronator quadratus | Polazište | Proksimalni i distalni dio prednjeg osovine lakatne kosti |
Musculus extensor carpi ulnaris | Polazište | Zadnji rub lakatne kosti (skupa sa polazištem bočnog epikondila humerusa) |
Musculus supinator | Polazište | Proksimalni dio ulne (skupa sa polazištem bočnog epikondila humerusa) |
Musculus abductor pollicis longus | Polazište | Zadnja površina ulne (skupa sa polazištem zadnje površina žbice) |
Musculus extensor pollicis longus | Polazište | Leđni dio tijela ulne (skupa sa polazištem leđnog dijela osovine radijusa i međukostne membrane) |
Musculus extensor indicis | Polazište | Zadnja površina distalnog dijela ulne (skupa sa polazištem međukostne membrane) |
Klinički značaj
[uredi | uredi izvor]Frakture
[uredi | uredi izvor]Specifični tipovi lomova lakatne kosti su:
- Monteggia fraktura – prijeloma proksimalne trećine lakatne kosti sa dislokacijom glave žbice;
- Hume fraktura – prijelom olekranona sa udruženom prednjom dislokacikom zgloba glave palčane kosti;
Konzervativni saniranje mogućih lomova palčane kosti kada se nalaze na njenom distalnom dvotrećinskom dijelu, uključuju samo tijelo (osovinu), bez skraćivanja manje 10° zglobljavanja i manje od 50% premještanja.[9] U takvim slučajevima, ortopedski zahvat treba primijeniti iznad lakta.[9] Tokom Opsade Sarajeva (1992.-1995), za saniranje višestrukih lomova dugih kostiju usavršena je "sarajevska longeta" – fiksator i za najkompliciranije prelome podlaktičnih kostiju.[10][11]
Ostale životinje
[uredi | uredi izvor]Kod četveronožnih životinja, radijus je glavna nosiva kost podlaktice, pa je lakatna kost prvenstveno važna za vezanje mišića. Kod mnogih sisara, ona je djelomično ili potpuno spojena s radijusom, pa stoga i ne postoji kao zasebna kost. Međutim, čak i u ekstremnim slučajevima fuzije, kao što je u konja, olekranonski nastavak je još uvijek prisutan, iako kao projekcija iz gornjeg dijela žbice.[12]
Dodatne slike
[uredi | uredi izvor]-
Položaj lakatne kosti (crvena)
-
Desni zadnji dio žbice i ulne čovjeka
-
Dijagram kostiju ljudske ruke
-
Poprečni presjek kroz sredinu podlaktice
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Romer A. S., Parsons T. S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. ISBN 0-03-910284-X.
- ^ a b Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
- ^ a b Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ a b Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=
(pomoć) - ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ "Ulna". InnerBody.
- ^ a b Sebastian Dawson-Bowling; Pramod Achan; Timothy Briggs; Manoj Ramachandran (2014). Orthopaedic Trauma: The Stanmore and Royal London Guide. CRC Press. ISBN 9781444148831. Page 158
- ^ Gavrankapetanović F., Gavrankapetanović I., Hadžimehmedagić A., Vranić H. (2008). Vodič za politraumu: opći dio. Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo: Institut za naučnoistraživački rad i razvoj Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Gavrankapetanović F., Gavrankapetanović I., Hadžimehmedagić A., Vranić H. (2008). Vodič za politraumu: specijalni dio. Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo: Institut za naučnoistraživački rad i razvoj Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 200. ISBN 0-03-910284-X.