Nothing Special   »   [go: up one dir, main page]

Clostridium Perfingens

Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 7

Mentor:

Doc. dr Vineta Vuksanović

Seminarski rad:
CLOSTRIDIUM
PERFRINGENS

Kurgaš Ema 12/17


Softić Erna 45/17

Datum: 01.11.2018.god.
SADRŽAJ:

Rod clostridium……………………………………………………… 3
Clostridium perfringens……………………………………………… 4
-Dejstvo toksina……………………………………………..…... 5
-Antigena svojstva………………………………………………. 5
-Patogenost za ljude……………………………………………... .5
-Dijagnostika trovanja……………………………………….........6
Literatura………………………………………………………….......7

2
ROD CLOSTRIDIUM

Rod Clostridium obuhvata Gram pozitivne bacile, striktno anaerobne bakterije koje u svom
rodu imaju 177 vrsta.
One su široko rasprostranjene u prirodi (zemlja, voda, GIT ljudi I životinja).
Većina bakterija su bezopasni saprofiti, ali neki su prepoznati kao uzročnici teških infekcija:
tetanus, botulizam, mionekroze ili gasne gangrene.
Ove bakterije u nepovoljnim uslovima formiraju endosporu veću od promjera bakterije.

Rod Clostridium

Domen: Bacteria

Tip: Firmicutes

Klasa: Clostridia

Red: Clostridiales

Porodica: Clostridiaceae

Rod: Clostridium

Vrsta: C. perfringens

3
Clostridium perfringens

Morfološke osobine: C.perfringens je Gram-pozitivan, nepokretan bacil, često grupisan u


parovima . U patološkim produktima, bacil je obavijen kapsulom. Stvara spore samo u
nepovoljnim uslovima, koje su subterminalne.

Biohemijske osobine: C.perfringens spada u grupu bakterija koje raspolažu veoma aktivnim I
raznovrsnim enzimima kao što su karboksilaze, dehidrogenaze, polipeptidaze, lipaze,
dezoksiribonukleaze, lecitinaze, kolagenaze i hijaluronidaze.

Toksičnost: Po svojoj strukturi, toksin C.perfringensa je veoma složen. Toksin ove bakterije
sadrži više antigenskih faktora. Svaki faktor koji se nalazi u toksinu je označen je jednim
grčkim slovom.
C. perfringens je bakterijska vrsta koja produkuje najveći broj toksina, 5 egzotoksina su
letalni I igraju značajnu ulogu u oboljenjima (α, β, γ, ε, ν). Osim letalnih toksina, C.
Perfringens produkuje više hemolizina i enzima. Na osnovu vrsta i količina egzotoksina i
solubilnih antigena, C.perfringens je podijeljen u 5 serotipova, označenih slovima abecede A-
E.
Sojevi C.perfringensa tipa A mogu da stvaraju i enterotoksin.

Pravi toksini:
1. α- toksin :letalan, nekrotičan, hemolitičan = fosfolipaza C
2. β- toksin: letalan, nekrotičan
3. γ- toksin: letalan, nekrotičan, hemolitičan
4. ε- toksin: letalan, nekrotičan, aktivisan tripsinom
5. ν- toksin: letalan, nekrotičan, aktivisan tripsinom
6.  - toksin: nekrotičan, povećava vaskularnu propustljivost
7. Enterotoksin

Hemolizin i enzimi:
θ: hemolizin, O2 – labilan, letalan, citolitičan
κ: prokolagenaza
λ: proteaza
μ: hijaluronidaza
ν: dezoksiribonukleaza

4
Dejstvo toksina

α- Toksin (fosfolipaza C) luče svih 5 tipova C.perfringensa.

α-toksin je najznačajniji toksin C.perfringensa jer vrši lizu eritrocita, trombocita, endotelnih
ćelija. Toksin dovodi do masovne hemolize, povećanja permeabilnosti krvnih sudova i
krvarenja, tkivne destrukcije, disfunkcije srca i jetre.

β-Toksin dovodi do gubitka sluznice crijeva sa formiranjem nekrotičnih lezija i progresije ka


nekrotičnom enteritisu (enteritis necroticans).

ε-toksin je u stvari protoksin koji se aktivira pošto djeluje tripsin, a dovodi do vaskularne
propustljivosti u zidu GIT-a.

ι-Toksin pokazuje nekrotični efekat i povećava vaskularnu propustljivost.

Enterotoksin- produkt izvjesnih sojeva tipa A, odgovornih za alimentarne toksiko-infekcije


čovjeka. To je intracelularni toksin koji se stvara samo u toku sporulacije.

Antigenska struktura
Svi toksini i egzotoksini C.perfringensa su antigeni. Ova bakterija ima i somatski O antigen
koji je specifičan i nema serotipizaciju.

Otpornost: C.perfringens je otporniji na kisele i alkalne uslove od većine bakterija.


Vegetativni oblici pokazuju sličnu osjetljivost na dejstvo fizičkih i hemijskih agenasa kao i
druge bakterije. Spore su otporne i u slobodnoj prirodi preživljavaju duže od 10 godina.

Patogenost za ljude: Za čovjeka su patogeni tipovi A i C. Ostali tipovi izazivaju različita


oboljenja životinja.

C.perfringens tip A ima sposobnost da luči enterotoksin, zbog čega je prepoznat kao uzročnik
trovanja hranom. Radi se o termolabilnom toksinu, koji kada se izloži dejstvu tripsina
povećava svoju toksičnost 3 puta. Bolest se javlja kada se unese hrana (obično mesni
produkt), kontaminirana velikim brojem enteroksin-produkujućih C.perfringens tip A. Držeći
kontaminiranu hranu na temperaturi oko 60 stepeni (optimalno 46 stepeni), spore koje su
preživjele kuvanje, germinišu I razmnožavaju se u enormnom broju. Takva hrana je izvor
enteroksina. Enterotoksin se stvara u prelaznom periodu, kada vegetativni oblik iz unijete
hrane prelazi u sporu, i od formirane spore u zavšnoj fazi sporulacije, oslobađa se
enterotoksin. Ovaj mehanizam je važan jer upravo se to dešava u crijevima. Alkalna sredina

5
jejunuma stimuliše sporulaciju C.perfringensa koji je unijet hranom u vidu vegetativnog
oblika.
Insercija (ulazak) toksina u membranu ćelija crijeva mijenja njihovu permeabilnost, zbog čega
dolazi do gubitka tečnosti I elektrolita u vidu vodenastih stolica, bez temperature, gađenja ili
povraćanja. Bolest se javlja posle uzimanja kontaminiranih proizvoda od mesa. Hrana koja se
termički obradi prije korišćenja, uništava termolabilni enterotoksin.

Nekrotični enteritis
Rijetko se javlja, izaziva ga C.perfringens tip C, koji imaju termorezistentnu sporu i koji ima
sposobnost da stvara β- toksin, koji dovodi do nekroze jejunuma. Poslije inkubacije od 24h,
javljaju se znaci oboljenja: bol u trbuhu, proliv, oštećenje sluzokože crijeva i krv u stolici.
Smrtnost je do 50%, a javlja se širom svijeta.
Davanje antitoksičnog seruma C.perfringensa tipa C smanjuje smrtnost. Ostala terapija je
simptomatska. Sprovodi se i antibiotska terapija.

Dijagnostika trovanja hranom izazvano klostridijumima obično se postavlja klinički.


Laboratorija u dijagnostici Clostridijalnih trovanja ima ulogu da potvrdi nastalu infekciju.
Pri trovanju sa C.perfringens, vrši se kultivacija zatrovane hrane ili fecesa pacijenta.
S obzirom da se C.perfringens razmnožava svakih 8-10 minuta, kolonije su za nekoliko sati
vidljive na agaru ili bujonu (zasijavanje je obično jedan dan, za razliku od ostalih anaeroba,
gdje je potrebno od 3 do 5 dana). Dokazivanje enterotksina je moguće upotrebom
immunoassay metodom iz stolice oboljelog.
C.perfringens formira glatke, sivkasto-žute kolonije ravnih ivica. U dubokom agaru
C.perfringens stvara lentikularne, smeđe kolonije. Na krvnom agaru su okružene zonom β
hemolize, i koncentrično oko β hemolize se vidi prsten nepotpune hemolize ( usljed dejstva
α toksina).

6
Literatura:

-Medicinska bakteriologija, Opšta bakteriologija


Grupa autora; Redaktor prof.dr Milena Švabić-Vlahović
IŠP Savremena administracija a.d. Beograd 2005.

-KLINIČKA MIKROBIOLOGIJA, doc. dr Vineta Vuksanović, Univerzitet Crne Gore,


Podgorica 2009.

-Medicinska bakteriologija, Slavka Mršević, Beograd

You might also like