Vukovi, Vucari...
Vukovi, Vucari...
Vukovi, Vucari...
NR 3/2012
Marko Dragić
mdragic@ffst.hr
ABSTRACT. Dragić Marko, Vuk u folkloru Hrvata (Wolf in the Folklore of Croats).
„Poznańskie Studia Slawistyczne” 3. Poznań 2012. Adam Mickiewicz University Press,
pp. 45-59. ISBN 978-83-232-2473-0. ISSN 2084-3011.
The paper focuses on the significant role of wolf in the Croatian folklore that has been con-
firmed by a series of analyses over the thirty contemporary original field records. The so-
called wolf processions were still performed in many places of the country just before the
Homeland War in 1991. Often described in a word vukavarski, the processions were always
initiated by an act of killing the wolf since the animal was traditionally assumed as a symbol
of evil and subsequently as a cause of severe damage. In order to celebrate such an act, the
wolf killer, accompanied by a small group of hunters, had to march through the village. The
group was obliged to sing or recite spells, derived from an apotropaic rite, in front of the
country houses. As for the hosts, they were satisfied to receive the procession (such a satis-
faction was usually expressed by different rewards) since all the neighbourhood had got rid
off another dangerous animal.
Keywords: wolf processions, spells, wedding wolves, wolves from Deževice, apotropaic
character
I tako se još uvijek onim potajnim daklem, možda malo i otvrdlim, čulima sporazumi-
jevamo sa svim stvarima, bićima i duhovima u tom otajstvenom i jedinstvenom Božjem
svijetu. Pogledaj ovo kamenje. Čim padne mjesečina vidjet ćeš kako se tihano nadimlje
i diše. U svakom kamenu po jedan duh, u svakoj jeli vila, na svakom groblju strašilo, na
svakom putu nagaz, u svakoj jami jauk, na svakom izvoru čarolija. I tamo sve do zvijezda
i sazviježña, do neba i nebesa, daklem, beskrajni svijet duhova ogrnut golemim plaštem
Božje ljubavi. Ako nam to oduzmeš čim ćeš nas zaodjenuti.
Ivan Raos, Prosjaci i sinovi
Uvod
U Herodotovoj Povijesti spominje se pleme Neuri na dalekom sjeveru.
Pripadnici toga plemena svake su se godine nekoliko puta pretvarali u vu-
ka. Neki istraživači taj Herodotov zapis tumače kao vjerovanje toga ple-
mena u vukodlake, a drugi istraživači smatraju da je Herodot pisao o drev-
46 Marko Dragić
1
P. Grgec, Hrvatske narodne pjesme, Zagreb 1943, str. 151.
2
T. Čubelić, Povijest i historija usmene narodne književnosti, Zagreb 1990, str. 77.
3
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivančevića, ur. A. Badurina, Zagreb 1990, str. 588.
4
V. Belaj, Hod kroz godinu, Zagreb 1998, str. 190.
Vuk u folkloru Hrvata 47
5
M. Palameta, Usmeni narodni teatar u Hercegovini, Mostar 1996, str. 63–65.
6
T. Ćubelić, Usmena narodna retorika i teatrologija, Zagreb 1970, str. 58.
7
Kod najstarijih civilizacija bila je razvijena magijska književnost. Toj književnosti
pripadaju mezopotamske inkantacije i molitve magijskim izvorima moći: vatri, soli, vodi.
Drevni su Egipćani, takoñer, bajanjem liječili i od demonskih sila štitili ljude i stoku
(M. Višić, Književnost drevnog Bliskog istoka, Zagreb 1993, str. 9). Antički grčki filozof
Gorgija (493.–370. pr. Krista) ukazao je na magijsku moć riječi proglasivši je vlastodršcem
„koji najmanjim i najneupadljivijim organom postiže najčudesnija djela” (T. Čubelić, Po-
vijest i historija..., str. 280). U Bibliji je govorništvo dar Božji (S. Botica, Biblija i hrvatska
kulturna tradicija, Zagreb 1995, str. 107).
8
O tome više: M. Dragić, Basme u hrvatskoj usmenoj retorici i izvedbi, u: Bałkański
folklor jako kod interkulturowy, t. 1, ur. J. Rękas, Poznań 2011, str. 75–98.
9
Cf. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, prir.
M. Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Sarajevo 2006, str. 73.
10
R. Kajmaković, Maskirani ophodi, „Glasnik zemaljskog muzeja. Etnologija”,
sv. XV–XVI, Sarajevo 1961, str. 230.
48 Marko Dragić
11
Idem, Narodni običaji stanovništva Lištice, „Glasnik zemaljskog muzeja Bosne
i Hercegovine. Etnologija”, Nova serija, sv. XXIV/XXV, Sarajevo 1969/1970, str. 312–313.
12
U Donjim Vinjanima kod Imotskoga u svibnju 2007. god. zapisala je Branka Despo-
tušić, a kazao joj je Mijo Raić (roñ. 1957. god.) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja), a živi
u Pločama. Rkp. FF ST sv. 2007., S. (Objašnjenja skraćenica rukopisne zbirke se nalaze
u Izvorima priloženima na kraju rada).
13
I. Furčić, Narodno stvaralaštvo šibenskoga područja, Šibenik 1988, str. 205.
Vuk u folkloru Hrvata 49
14
Ibidem, str. 197.
15
Ibidem, str. 205.
16
Adrijana Pandža 2002. g. zapisala u Orašinama u Raškoj gori kod Mostara. Kazala
Iva Leto, djev. Šunjić (roñ. 1934. g.). Rkp. FF MO sv. 2002., S.
17
Zapisala je svibnja 2006. g. Marina Matić u Trbounju kod Drniša, a kazao joj je Ive
Matić (roñ. 1927. g). Rkp. FF ST sv. 2006., S.
50 Marko Dragić
18
U stolačkom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke).
19
Š. Kulišić, Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u proučavanju stare
slovenske religije, knj. 9, Sarajevo 1973, str. 155.
20
M. Gavazzi, Godinu dana hrvatskih narodnih običaja, Zagreb 1991, str. 220.
21
Zapisala je 2004. g. na području Gospića, Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje
obitelji: bake, djeda, ujni i roñakinja. Rkp. FF ST sv. 2004., S.
Vuk u folkloru Hrvata 51
22
Zapisala je svibnja 2006. g. Marina Matić u Trbounju kod Drniša, a kazao joj je Ive
Matić (roñ. 1927. g). Rkp. FF ST sv. 2006., S.
23
U Kruševu kod Zadra 2006. g. zapisala Marija Anić, a kazala joj je Stana Anić (djev.
Anić, roñ. 1929. g. u Kruševu). Rkp. FF ST sv. 2006., S.
24
Cf. I. Furčić, op. cit., str. 197.
52 Marko Dragić
25
Zdravka Hrkać zapisala je 2010. godine u selu Oklaji kod Širokoga Brijega. Kazala
joj je Vinka Skoko (djevojačko Čolak), 1931., Oklaji, Široki Brijeg. Rkp. FF MO sv. 2010., S.
26
Ana Leko zapisala je 13. veljače 2010. godine u mjestu Njive, selo izmeñu Rasna
i Dužica. Kazao joj je Šimun Brkić. Rkp. FF MO sv. 2010., S.
Vuk u folkloru Hrvata 53
Vučari su tom pjesmom od ljudi tražili dar, jer su ubili vuka i tako
spasili ovce27.
U Ramljanima u Dalmatinskoj zagori kada bi netko ubio vuka, pozvao
bi mještane koji najbolje znaju pjevati. Zajedno bi oderali vuka, osušili
„mišinu” koju bi potom napunili slamom i nataknuli na kolac. To bi imiti-
ralo vuka. Njega je nosio jedan čovjek kojega su pratila trojica s pjesmom.
Tako su išli kroz selo, od kuće do kuće, i pjevali. Za njima bi trčala djeca
i rugala se vuku. Domaćini bi ih častili jer je ubijanje vuka, koji je selu
činio samo štetu, mnogo značilo. Ako bi u kući bila mlada djevojka za
udaju, pjevalo bi se:
Evo, neve lipa struka,
darovat će našeg vuka.
Doša vule iz planine,
podajte mu klip slanine,
podajte mu dva tri jajca,
da ne kolje konja vranca.
Darujte mu runo vune,
da ne kolje ovce žune.
Podajte mu varćak žita,
i još što zapita.
27
Branka Despotušić zapisala je 2007. godine u Doljanima kod Metkovića. Kazao joj
je Mijo Raić, roñ. 1957. godine u Zahumlju, a sada živi u Pločama. Rkp. FF ST sv. 2007., S.
28
Ana Sedlar zapisala je 2005. godine u Splitu. Kazao joj je njezin djed roñ. 1933. god.
u Ramljanima, zaselak Sedlari, a od 1961. god. živi u Splitu. Rkp. FF ST sv. 2005., S.
54 Marko Dragić
29
Anita Nogalo zapisala je u veljači 2010. godine. Kazali su joj članovi HKD Vrila,
župa Mostarski Gradac, veljača 2010. Rkp. FF MO sv. 2010., D.
30
Ibidem.
Vuk u folkloru Hrvata 55
Lovac je nosio barjak koji je na sebi imao roščiće (to je zapravo bilo
veliko deblo s malim granama). Na te bi roščiće lovac stavljao sve što su
mu ljudi davali te bi im pjevao:
_________________________
31
Jelena Vrcelj zapisala je 2010. godine u Kijevu. Kazao joj je Ivan Antunović roñen
30. studenog 1948. u Kijevu. Oženjen je i otac troje djece, živi u Kijevu. Rkp. FF ST sv.
2010., S.
32
Sanja Barešić zapisala je 2010. godine. Kazao joj je Božo Jurić (roñen 12.08.1942.)
rodom iz Kijeva.
33
Jelena Vrcelj zapisala je 2010. godine u Kijevu. Kazao joj je spomenuti Ivan Antu-
nović. Rkp. FF ST sv. 2010., S.
56 Marko Dragić
34
Mandica Vujina zapisala je 2010. godine u selu Nisko u Dalmatinskoj zagori. Kazala
joj je Manda Matas (djevojački Maleš, roñ. 1939. g.). Rkp. FF ST sv. 2010., D.
35
Antonija Gašpar 2010. Kazao je spomenuti Mate Gašpar roñen 10. lipnja 1947.
u Umčanima. Rkp. FF ST sv. 2010., D.
Vuk u folkloru Hrvata 57
36
Kristini Jurić kazao je Josip Jurić (Markuzin) roñen 1933. u Planjanima. Rkp. FF ST,
sv. 2009. D.
58 Marko Dragić
Zaključak
37
Ivan Marić, travnja 2006. g. u Vinišću kod Trogira, zapisao je po kazivanju bračnoga
para Joze i Zorke Marić. Jozo je roñen u Vinišćima 1932. god., a Zorka 1936. god. u Okrugu
Gornjem. Rkp. FF Split, 2006., S.
Vuk u folkloru Hrvata 59
Izvori