Krtalic Gasparini
Krtalic Gasparini
Krtalic Gasparini
Alessandro Gasparini
UDK 336.1/.5:35.072.1
Pregledni lanak
Review
izvanredni profesor, Sveuilite Jurja Dobrile u Puli, Odjel za ekonomiju i turizam Dr. Mijo Mirkovi
dipl. oec.
1
Petak, Z., (2002), Fiscal decentralization in transition countries: the case of Croatia, Colloquium at the
workshop in political analysis and policy analysis, Indiana University, Bloomington.
lanak primljen u urednitvo:
http://www1.worldbank.org/wbiep/decentralization/Module1/Topic01_BN1.htm.
Unitarna drava je takva drava gdje postoji jedna centralna fiskalna vlast i nekoliko lokalnih fiskalnih
vlasti.
3
U vicarskoj, Skandinaviji i Velikoj Britaniji, osobito u malim jedinicama lokalne samouprave, politiari
imaju relativno ogranien utjecaj. U upravljanju devoluiranim funkcijama glavnu rije ima gradonaelnik /
naelnik opine koji e biti ponovno izabran samo ako uspije u zadovoljenju potreba graana bez stvaranja
proraunskih deficita ovdje je gradonaelnik vie menader nego politiar i kao takav vie je okrenut
ekonomskim performansama nego politikim ciljevima.
Ebel, R.D., Yilmaz, S., (1999), Intergovernmental fiscal relations and local financial management, Asian
development bank, Manila, str. 3.
6
Bahl, R., (1999), Implementation rules for fiscal decentralization, School of policy studies, Georgia state
university, Georgia.
Postoji i sluaj u kojem subnacionalni porez na promet moe funkcionirati, ali samo uz sljedee uvjete:
ako postoji jak porez na promet na razini drave, ako postoji uniformna porezna baza, te ako lokalna vlast
uvede povienu stopu povrh dravne stope.
Tanzi, V., (1995), Fiscal federalism and decentralization: A reviewof some efficiency and macroeconomic
aspects, World Bank, Washington DC.
http://www1.worldbank.org/wbiep/decentralization/Module4/
blizine korisnika,
preferencija graana,
fleksibilnosti prorauna to se tie rashodovne strane.
Fiskalni kapacitet oznaava sposobnost lokalne jedinice da naplati prihode i financira trokove. U
izraunavanju fiskalnog kapaciteta jako je vano razmotriti koje kriterije treba uzeti u obzir.
11
Bahl, R., Linn, J. F., (1994), Urban public finance in developing countries, Oxford University Press,
New York.
itd.) mogu dovesti do distorzija trita povezanih prvenstveno uz kapital i dobra. Taj se
problem minimizira na nain da dravne vlasti prepoznaju mobilnost dobara i kapitala
to onda dovodi do porezne konkurencije kroz privlaenje resursa od strane jedinica
lokalne samouprave. Ako sve lokalne jedinice krenu u takvo nadmetanje, rezultat e biti
neefikasno niski porezni prihodi (ili visoki transferi) od mobilnih imbenika.
b) Nacionalna jednakost sustav transfera je jedan od glavnih instrumenata za
osiguranje redistributivne jednakosti. Argument za uvrtavanje jednakosti u federalne
ciljeve jest da e graani teiti ulasku u takav sustav blagostanja, a federalna razina je
jedina koja to moe omoguiti svim graanima. Uinak moe biti ublaen ovisno o
kriterijima jednakosti i o sustavu odluivanja na razini drave. Nekoordinirani fiskalni
sustavi na subnacionalnoj razini dovode do arbitrarnih nejednakosti u redistribuciji za
graane razliitih jedinica lokalne samouprave. Takoer, uz odreenu mobilnost rada i
kapitala kroz jedinice, te iste jedinice mogu pokrenuti rat sustavima redistribucije (kroz
transfere i poreze) na nain da privlae visoke dohotke a odvlae niske dohotke.
c) Administrativni trokovi decentralizirano prikupljanje poreza poveava trokove
ubiranja i reklamacija, kako za javni sektor tako i za graane. Trokovi oporezivanja
dijele se na administrativne (koje snosi javna uprava) i trokove poreznog obveznika
(koje snose sami graani kao rezultat nepoznavanja propisa, kompliciranih poreznih
propisa, i sl.). Rizik evazije i izbjegavanja plaanja poreza poveavat e se veom
decentralizacijom (tamo gdje je porezna baza mobilna, odnosno gdje porezna baza
obuhvaa vie jedinica lokalne samouprave). Stoga treba pribjei strogim pravilima u
raspodjeli predmeta oporezivanja, prvenstveno kako bi se izbjeglo dvostruko
oporezivanje i/ili neoporezivanje, kao i bespotrebni trokovi oporezivanja.
d) Fiskalne potrebe za poveanje odgovornosti potrebno je precizno definirati potrebu
za sredstvima u skladu s funkcijama koje su dodijeljene decentraliziranim jedinicama.
Tako porezni oblici koji ulaze u postizanje odreenih ciljeva moraju biti dodijeljeni
jedinicama koje izvravaju funkcije za postizanje tih istih ciljeva. Progresivni
redistributivni porezi, stabilizacijski instrumenti i porezi/naknade na unajmljene resurse
pogodni su za centralnu razinu, dok cestarina na meugradske prometnice treba ulaziti u
prihode intermedijarne razine. U zemljama s federalnim porezom na promet, dodatni
lokalni porez na promet bio bi nepraktian. U tom sluaju treba dopustiti lokalnim
vlastima pristup prihodima od poreza na dohodak.
Novi izazov je odgovornost subnacionalnih vlasti, uz odravanje efikasnosti i
izbjegavanje nacionalnih distorzija. Glavni problem u prethodnom izlaganju jest da se
esto ne prikupe dovoljna sredstva od poreza za financiranje potreba lokalne razine, a
upravo zbog toga intermedijarna razina uvodi razne akcize, poreze na motorna vozila itd.,
to meutim ne rjeava problem nedostatka sredstava. Prvi nain rjeavanja takvog
problema je uvoenje transfera s viih razina, pazei pritom da lokalna razina ne umanji
napore u prikupljanju vlastitih sredstava. Druga je opcija omoguavanje lokalnoj razini
prikupljanje poreza sa irokom poreznom bazom dok oni terete samo
korisnike/destinare. U principu su porez na promet i porez na dohodak mogui izbor. U
praksi, meutim, jedini oblik poreza primjenjiv u tu svrhu je dodatna fleksibilna via
stopa na porez na dohodak. to se poreza na promet tie, on nije dobar izbor u zemljama
u razvoju12.
12
Prvenstveno iz razloga to bi prenoenje poreza na promet u domenu lokalnih vlasti rezultiralo umnogo
manjim prihodima sredinje razine, a ona je ta koja odluuje i koja treba usmjeravati razvoj. Uostalom,
Bez obzira o vrsti poreza koji se ubire na lokalnoj razini, elementi koji su potrebni za
odravanje odgovornosti bez smanjivanja efikasnosti jesu:
ogranienje lokalnih vlasti u izvozu poreza13,
omoguiti im uvoenje (lokalnih) vlastitih poreza.
Radi efikasnosti poeljno je definiranje porezne osnovice na sredinjoj razini, ali zbog
odgovornosti je poeljno da lokalne jedinice definiraju poreznu stopu. Decentralizacija
ima mo smanjenja odgovornosti kroz unitavanje povezanosti izmeu razina
oporezivanja i troenja javnih prihoda. Vee odgovornosti u troenju prenose se na nie
razine kako bi se poboljala kvaliteta pruanih usluga, a postoji i nekoliko poreza koji se
mogu prenijeti na lokalnu razinu bez izazivanja ekonomskih distorzija na nacionalnoj
razini. Efikasnost u fiskalnoj administraciji sugerira da lokalne jedinice trebaju ubirati
poreze koji terete nemobilne imbenike (porezi na imovinu), ali kriterij fiskalnih potreba
nalae prikupljanje i poreza na koritenje javnih povrina, cestarine na lokalne
prometnice te razne troarine. Ako ti prihodi nisu dovoljni, uglavnom se pribjegava
transferima s viih razina.
5. Zakljuak
Javni sektor u dananjim suvremenim dravama sastoji se od vie razina vlasti i
jedinica. Efikasno ili manje efikasno funkcioniranje javnog (lokalnog) sektora neke
zemlje ovisi o mnogobrojnim imbenicima. Decentralizacija, pa tako i fiskalna
decentralizacija proces je koji se provodi postupno i svaka promjena zahtjeva promjenu
ponaanja svih sudionika. Financiranje lokalnih jedinica jedno je od vrlo sloenih i
znaajnih pitanja financijskog sustava svake zemlje. Suvremene drave trebaju rijeiti
pitanje zadovoljavanja javnih potreba, odnosno potrebno je odrediti koje zadae treba
prepustiti sredinjim, a koje lokalnim razinama vlasti. Zemlje s veim brojem stanovnika
i veim teritorijem tijekom vremena iskazivale su veu potrebu za veim stupnjem
decentralizacije. No, zadnjih godina moe se uvidjeti trend da i manje i nerazvijenije
drave zahtijevaju vei stupanj decentralizacije.
U svijetu ne postoji ope definiran model organizacije i nain financiranja
lokalnih vlasti. No, zbog velikih razlika meu lokalnim jedinicama poeljno je da postoji
vie modela njihova organiziranja i financiranja. Fiskalna decentralizacija trebala bi
zapravo dovesti do uinkovitijeg iskoritavanja drutvenih resursa i poveati legitimitet
lokalne samouprave. Iako decentralizacija ima niz prednosti, treba imati na umu da
postoje i neki njezini nedostaci koji mogu dovesti do gubitka ekonomije obujma i
kontrole nad oskudnim resursima centralne vlasti; neke javne usluge mogu biti manje
efikasne; dodjela funkcija zahtjeva i odgovarajuu raspodjelu prihoda, a razliiti porezni
kapaciteti izmeu regija mogu uzrokovati alokativne poremeaje koji zahtijevaju
intervenciju viih razina vlasti. Iako je teko izraditi optimalan sustav financiranja
decentralizacija svih javnih prihoda tetila bi vie lokalnim jedinicama nego to bi doprinijela njihovom
razvoju, i to zbog nekoordiniranih politika razvoja, regionalne mobilnosti, smanjenja odgovornosti,
zalaenje u zaduivanje, itd.
13
Razlike u graninim stopama poreza na dohodak mogu potaknuti seljenje radne snage u podruja s
manjim poreznim pritiskom. Smanjenjem troarina i stopa poreza na promet utjee se na formiranje
relativno niih cijena da se na taj nain privuku potroai iz susjednih jedinica. Tako se ostvaruje izvoz
dijela poreznog tereta, tako to se na teret javnih prihoda drugih jedinica poveaju vlastiti javni prihodi.
lokalnih jedinica, u svakoj bi zemlji bilo dobro utvrditi poeljan stupanj fiskalne
decentralizacije u kojem bi lokalnim jedinicama trebalo dati vee ovlasti za prikupljanje
prihoda, te veu financijsku samostalnost lokalnim vlastima koja moe biti instrument
koji moe pruiti priliku za upravljanje imbenicima regionalnog, ali i ukupnog
gospodarskog rasta.
LITERATURA
Bahl, R., Linn, J. F., (1994), Urban public finance in developing countries, Oxford
University Press, New York.
Bahl, R., (1999), Implementation rules for fiscal decentralization, School of policy
studies, Georgia state university, Georgia.
Blankart, C. B., (2004), Local public finance, Humboldt Universitat zu Berlin,
Berlin.
Bruni, D. i drugi, (1998), Europska povelja o lokalnoj samoupravi i lokalna
samouprava u Republici Hrvatskoj, Sveuilite J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek.
Ebel, R. D., Yilmaz, S., (1999), Intergovernmental fiscal relations and local financial
management, Asian development bank, Manila.
Horvath, T. M., (2000), Decentralization: experiments and reforms, Open society
institute, Budapest.
Huther, J., Shah, A., (1998), Applying a simple measure of good governance to the
debateon fiscal decentralization, World Bank Working Paper, no. 1894, New York.
Journard, I., Kongsrud P. M., (2003), Fiscal relations across government levels,
OECD working paper , no. 375, OECD.
Jurlina-Alibegovi, D., (2002), Financiranje lokalne samouprave, zbornik radova,
Fiskalna decentralizacija u RH, urednik Ott, K., Institut za javne financije, Zagreb.
Ott, K. i drugi, (2002), Fiskalna decentralizacija u Hrvatskoj, zbornik radova, Institut
za javne financije, Zagreb.
Petak, Z., (2002), Fiscal decentralization in transition countries: the case of Croatia,
Colloquium at the workshop in political analysis and policy analysis, Indiana
University, Bloomington.
Rossi, M. i drugi, (1999), Decentralizzazione e sviluppo, Swiss agency for
development and cooperation (SDC), Bern.
Spahn, P. B., (1998), Intergovernmental relations, macroeconomic stability and
economic growth, World Bank Institute, Be.
Tanzi, V., (1995), Fiscal federalism and decentralization: A review of some
efficiency and macroeconomic aspects, World Bank, Washington DC.
Taylor Williams, M. i drugi, (2004), Country assistance strategy for the Republic of
Croatia, World Bank.
Wildasin, D. E., (1997), Externalities and bailouts: Hard and soft budget constraints
in intergovernmental fiscal relations, World Bank, Working Paper, no. 1843, New
York.