Što Afirmira pučka drama ili razlog njezine ne/popularnosti

DANIHVARS OGA KAZALI S TA v ｐｕｋｏ＠ I POPULARNO HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI KNJIŽEVNI KRUG SPLIT ZAGREB - SPLIT 2017 TONKO ｍａｒｏｅｖｉＬ＠ PAVAO ｐａｖｌｉＬＡｎｔｅ＠ Uredništvo edicije MILAN MOGUŠ, ｓｔａｍ＠ Uredništvo knjige BORIS SENKER VINKA ｇｌｕｎｉＭｂａ＠ Recenzenti DUNJA FALIŠEVAC JAKŠA FIAMENGO DUBRAVKA ｏｒａｉＭｔｌ＠ Opremio MARIN GOZZE (1975.) Redizajn NEVEN MARIN (2005.) I SADRŽAJ Pavao ｐ｡ｶｬｩＺ＠ ｐｵｫ｡＠ i popularna književnost: jedno ili dvoje? . Folk and Popular Literature: One and the Same? ....... 5 17 Što ｰｵｫ｡＠ drama afirmira ili razlog njezine Sanja ｩｫ･ｶＺ＠ｎ ne/popularnosti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . What does the Folk Drama Valorize or the Reason why it is (not) Popular . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Fedora Ferluga-Petronio: Talijanski prijevodi Hasanaginice .. Le traduzioni in italiano della Hasanaginica ........... 38 47 Pijerko Bona, ｊ｡ｩｮｴｯ＠ hvasta lo (Prilog Antun ｐ｡ｶ･ｫｯｩＺ＠ nacrtu jedne poetike ｰｵｫｯｧ＠ mentaliteta) .............. Pijerka Bona, ｊ｡ｩｮｴｯ＠ hvastalo (Addition to a Draft of a Specific Folk Poetry) ............................ 18 48 68 O ｰｵｫｯｭ･＠ u komedijama Janka ｊｵｲｫｯｶｩ｡Ｎ＠ ..... Vesna ｖｬ｡ｩＺ＠ On the Folk Elements in Janko ｊｵｲｫｯｶｩＧｳ＠ Comedies . . . . . . 69 78 Ivanov Mare Švel-Gamiršek ..... . . . . . . . . Ivan Trojan: ｵｫ｡＠ ｵｫ｡＠ Ivanov Mare Švel-Gamiršek. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 93 Branka ｂｲｬ･ｮｩＭｖｵｪＺ＠ Književno-scenski prostor živih slika na predlošku ｰｵｫ･＠ tradicije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . The Literary/Scene Space of Living Pictures Based on Traditional Folk Templates. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Lada ｡ｬ･＠ Feldman: Kad mi klasici potonemo: Nora u Hrvata. . Quand nouns les classiques evierons: Nora aupres des Croates . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tomislav Brlek: ｐｵｫｯ＠ vs. popUlarno: Fascinatio et Incantatio ｮ･ｵｴｪ＠ ｲ･ｩ＠ ....... Daemonica verbi aliti ｮ･ｩｺｴｯｬ｡＠ Folk vs. Popular: Fascinatio et Incantatio Daemonica Verbi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Lucia Leman: ｉｺｭ･ｵ＠ titanizma i ｰｵｫｯｧ＠ igrokaza: dijalog Byrona i Krleže.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Between Titanism and Popular Theatre: a Dialogue between Byron and Krleža. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ｆｲｬｪｩ＠ 105 106 128 129 162 163 205 ｇｯｶ･､ｩＺ＠ Nužna sloboda i njeni tribuni plebis: Oliver i Mate ｍ｡ｴｩ＠ .............................. Necessary Freedom and her Tribuni Plebis: Oliver ｆｲｬｪｩ＠ and Mate ｍ｡ｴｩＮ＠ ................................ Igor Tretinjak: Petrica Kerempuh - junak popularnog lutkarskog kazališta kao pionir ｵｭｪ･ｴｮｩｫｯｧ＠ lutkarskog kazališta. . . . . Petrica Kerempuh - Hero of Popular Puppet Theater as the Pioneer of Artistic Puppet Theater .. . . . . . . . . . . . . . . Filip Hameršak: Popularna kultura ide u rat - Sudrug, bojni list ｚ｡ｧｲ･｢ｫ＠ 25. domobranske ｰｪ･｡ｫ＠ pukovnije (1915. - 1918.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Popular Culture goes to War - Sudrug (»Comrade«), a Trench Journal of the Zagreb-Seated 25fh Home Guard Infantry Regiment (1915-1918) .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nataša 94 206 236 237 259 261 317 Dubravka ｃｲｮｯｪ･ｶｩＭ｡Ｚ＠ ｐｵｫｯＬ＠ popularno i ｰｯｬｩｴｫ＠ u kazališnim predstavama Marina ｃ｡ｲｩ＠ (kazalište i komuna) Popular and Political in the Peformances Directed by Marin ｃ｡ｲｩ＠ (Theatre and Community) . . . . . . . . . . . . . . . . i Helena ｐ･ｲｩＺ＠ Punoljetnost »Glumaca u Mirjana ｒｯｩ＠ Zagvozdu«: što ove kazališne susrete ｩｮ＠ popularnim (kazališnim) fenomenom? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . »Glumci u Zagvozdu« /Actors in Zagvozd/ Reached the Age of Maturity: What Makes it a (Theatre) Phenomenon? . . . . Ivan ｂｯｫｶｩＺ＠ Tko su nasljednici popularne (i ｰｵｫ･Ｉ＠ književnosti? Nekoliko primjera iz suvremene prakse. . . . . Who are the Inheritors of Popular (and Folk) Literature? Several Examples from Modern Practice. . . . . . . . . . . . . . . 320 337 338 373 374 403 404 Boris Senker: Nino Škrabe i tradicija ｐｵｫ･＠ pozornice . . . . . . . . Nino Škrabe and Tradition ofPopular Theatre II Theatre for the People ................................... 429 Popularno u elitnom - »stvarnosno« pjesništvo i Slaven ｊｵｲｩＺ＠ poetski modernitet. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Popu lar into Elite - »Realist« Poetry and Poetic Modernity 430 451 Ivica ｍ｡ｴｩ･ｶＺ＠ ａｭ･ｲｩｫ｡＠ popularna kultura u poeziji Borisa Marune ili Kako preživjeti u pustinji slobode. . . . . . . . . . . American Popular Culture in the Poetry of Boris Maruna or How to Survive in the Desert of Freedom. . . . . . . . . . . . 452 473 ŠTO ｐｕｋａ＠ DRAMA AFIRMIRA ILI RAZLOG NJEZINE NE/POPULARNOSTI Sanja ｎｩｫ･ｶ＠ UDK: 821.163-2.09 Iako jedan od dominantnih žanrova u europskom kazalištu 18. i 19. ｳｴｯｬｪ･｡Ｌ＠ igra ili ｰｵｫｩ＠ komad nema svoje primjereno mjesto u teoriji književnosti. Niti je do kraja ni definiran, niti pozicionira unutar sustava žanrova tog vremena jer ga je suvremena teorija prezrela i izbacila iz kanona. ｬ｡ｮｫ＠ ｫｲ･＠ od teze da je žanr ｩｺ｢｡･ｮ＠ iz kanona ne zbog nedovoljne kvalitete ili razvoja drame koji gaje ｵｩｮｯ＠ suvišnim, nego zbog izvanknjiževnih razloga. ｐｲｯｬ｡ｺ･ｩ＠ kroz osnovne karakteristike i konvencije žanra, ｬ｡ｮｫ＠ pokušava dokazati da je razlog odbacivanja žanra u svjetonazorskoj promjeni u europskom društvu zbog koje je u i književnom kanonu ｩｺ｢｡･ｮｯ＠ sve što afirmira vrijednosti do tada ｶ｡･ｧ＠ ｫｲ｡ｮｳｯｧ＠ svjetonazora, a ｰｵｫ｡＠ drama upravo te vrijednosti proglašava temeljnim razlozima pisanja. ｬ｡ｮｫ＠ predlaže ｧ･ｮｲｩｫ＠ termin ｰｵｫ｡＠ drama te ponovno ｩｴ｡ｮｪ･＠ i vrednovanje djela bez spomenutog svjetonazorskog ｯｧｲ｡ｮｩ･ｪＮ＠ ｰｵｫ｡＠ ｋｬｪｵｮ･＠ ｲｩｪ･Ｚ＠ ｰｵｫ｡＠ drama; ｰｵｫ｡＠ igra (das Volksspiel); ｰｵｫｩ＠ komad (das Volksstuck); svjetozonazor; kanon; teorija drame; afirmacija vrijednosti 18 ｐｵｫ｡＠ drama, osim nedostatka definicije, ima i vrlo ｮ･ｯ｢ｩ｡＠ status u teoriji književnosti i teatrologiji, a vrlo je važna i zaslužuje ｶ･ｵ＠ pozornost od one koju je do sada imala. Iako nam ｰｵｫｯ＠ može biti oznaka uz razne epohe, vrste, žanrove, autorske opuse i pojedina djela, ｰｵｫ｡＠ drama može se smatrati žanrom unutar dramskog sustava XVIII. i XIX. ｳｴｯｬｪ･｡＠ jer postoje ｳｰ･｣ｩｦｮ＠ karakteristike (konvencije) u sadržaju, formi, prostoru njezina nastanka i dominacije. ｔ｡ｫｯ･ｲ＠ možemo utvrditi i njezin dijakronijski i sinkronijski utjecaj, tj. njezino širenje oko vlastita prostora nastanka i utjecaj na vlastite i kasnije kazališne i dramske žanrove. Uz to, ｰｵｫ｡＠ drama dijeli ｺ｡ｪ･､ｮｩｫ＠ konvencije s drugim žanrovima dramskog sustava tog vremena, dakle pripada nekoj dramskoj vrsti. I Iz ｰｯｳｴｪ･ｩｨ＠ tekstova o tom žanru 2 može se predložiti ｳｬｪ･､｡＠ definicija: ｐｵｫ｡＠ drama dramsko je djelo s likovima iz donjih i srednjih društvenih slojeva i lokalnim mjestom radnje. Povezuje ｫｯｭｩｮ＠ i ｴｲ｡ｧｩｮｯＬ＠ a autor ozbiljno ｳｨｶ｡＠ probleme svojih likova. Napisana je na suvremenom, Književna genologija, Liber, Zagreb, 1983. Ovdje uzimam l Pavao ｐ｡ｶｬｩＬ＠ ｰｵｫ＠ dramu na ･ｴｶｲｵ＠ razinu ｐ｡ｶｬｩ･＠ klasifikacije. termin žanr, ｳｴ｡ｶｬｪｵｩ＠ kada dominira Naime, smatram da u tom vremenu, dakle u XVIII. i XIX. ｳｴｯｬｪ･ｵＬ＠ ｰｵｫ｡＠ drama, postoji ｭｯｧｵｮｳｴ＠ definiranja vrste odnosno druge razine klasifii ｰｵｫ＠ dramu i dobro skrojene komade, i melodramu i kacije koja bi ｵｫｬｪｩ｡＠ druge žanrove tog vremena ... Prijedlog klasificiranja dramskog sustava te epohe dala sam na skupu Komparativna povijest hrvatske književnosti» Vrsta ili žanr« (Split, 2016.) i opisala u radu nakon skupa. i Marijana Bobinca bila su temelj slike o tom 2 Istraživanja Nikole ｂ｡ｴｵｩ＠ u analizi ｰｯｪ･､ｩｮ｡ｨ＠ žanru koju imamo te polazište svim kasnijim ｩｳｴｲ｡ｶｭ＠ drama pa se tako i ja uglavnom na njih referiram. Nikola ｂ｡ｴｵｩ＠ (prir.), ｐｵｫｩ＠ igrokazi XIX. ｳｴｯｬｪ･｡Ｌ＠ Matica hrvatska - Zora, Zagreb, 1973. (antologija drama s iscrpnim predgovorom o žanru i o svakom pojedinom piscu) i Hrvatska drama Logos, Split, 1986. (hrestomatija s odlomcima ｮ｡ｪｺｩｨ＠ drama 19. ｳｴｯｬｪ･｡Ｌ＠ i ｰｵｫ＠ dramu, te ｫｲｩｴｭ＠ osvrtima). Marijan Bobinac, toga vremena, ｵｫｬｪｩ＠ ｎｪ･ｭ｡ｫｩ＠ ｰｵｫｩ＠ komad u 20 ｳｴｯｬｪ･ｵＬ＠ Cekade, Zagreb, 1991. i Puk Otrovani ｺ｡ｶｩｪＮ＠ na sceni. Studije o hrvatskom ｰｵｫｯｭ＠ komadu, Filozofski fakultet, Zagreb, 2001. 19 razgovornom ｮ｡ｲｪ･ｵ＠ (jeziku) uz plesne, pjevne i folklorne dodatke. Iako slijedi ｫｬ｡ｳｩｮｵ＠ fabulu, autor u nju ｵｰｬ･＠ samostalne dijelove, ｮ｡ｪ･＠ songove, pjevane i recitirane, koji se govore i publici. Ima ､ｩ｡ｫｴｮｵ＠ funkciju i jasne ｰｯｬｩｴｫ･Ｌ＠ odnosno svjetonazorske poruke. ili Spomenuti put i lokalni prikaz života nije bilo koji (npr. ｡ｮｴｩｫ･＠ elizabetinske komedije) nego put vremena i prostora nastanka žanra. Žanr je nastao u XVIII. ｳｴｯｬｪ･ｵ＠ na ｰｯ､ｲｵｪ＠ Habsburške Monarhije i krenuo je iz ｂ･｡＠ pod nazivom ｰｵｫｩ＠ igrokaz/igra (Volksspiel) ili ｰｵｫｩ＠ komad (Volksstiick) , s ｮ｡ｪｺｩｭ＠ predstavnicima - Johannom Nepomukom Nestroyem i Friedrichom Kaiserom. 3 Te su drame bile vrlo popularne na repertoarima ｰｵｴｪｩｨ＠ profesionalnih ｧｬｵｭ｡ｫｩｨ＠ družina, na repertoarima domoljubnih društava, dakle amatera, ali i ｧｲ｡ｮｳｫｩｨ＠ nacionalnih kazališta. Osim što su svi u Monarhiji igrali ｢･ｫ＠ ｰｵｫ･＠ igrokaze u originalu, prevodili su ih, adaptirali i lokalizirali te pisali vlastite ｰｵｫ･＠ komade. ｂｵ､ｩ＠ da su bili popularni i izvan Monarhije, u cijeloj Europi, ｯｩｴ＠ je europski prostor toga vremena dijelio neke ｺ｡ｪ･､ｮｩｫ＠ karakteristike koje su se prepoznavale upravo u tim komadima i doživljavale kao »vlastite« ili bliske. koristi se terminom ｰｵｫｩ＠ igrokaz, Marijan Bobinac Nikola ｂ｡ｴｵｩ＠ ｰｵｫｩ＠ komad, a osim ta dva ｮ｡ｪ･＠ termina, koriste se i drugi, naoko ｲ｡ｺｬｩｴ＠ termini, što može zbuniti u njegovu definiranju. ｍ･ｵｴｩｭＬ＠ ako se svi termini razdijele u dvije kategorije (tema djela i ｮ｡ｩ＠ prikazivanja), ｯｩｴ＠ je da svaki od njih sadrži jedan dio definicije koji djelo smatra svojom najvažnijom osobinom koju želi naglasiti publici i time je ｰｲｩｶｵＮ＠ Prema temi koju ｯ｢ｲ｡ｵｪ･Ｌ＠ postoje termini slika iz života (Lebensbild) te ｰｵｫ｡Ｂ＠ narodna, domorodna i ｶｯｪｮｩｫ｡＠ igra/gluma/igrokaz, a prema formi 3 Gerhard Heblig, Das Wiener Volkstheater in seinen schonsten Stiicken, Dietｰｵｫ･＠ drame erichsche Verlagsbuchhandlung, Leipzig, 1960. To je antologija ｢･ｫ＠ u kojoj su, uz Nestroyeve, objavljene i drame ｳｬｪ･､ｩｨ＠ autora: Adolfa Bauerlea, je Josepha Aloisa Gleicha, Karla Meisla, Ferdinanda Raimunda, a ｡ｮｴｯｬｧｩｲ＠ napisao i iscrpni predgovor, str. VII-XLIV. 20 Ｈｮ｡ｩｵ＠ na koji prikazuje temu) rabe se termini gluma/igra/igrokaz (das Spiel), komad (das Stiiek), slika (das Bild) kojima se dodaju ｯｺｮ｡ｩ｣･＠ emocije koju dominantno izaziva poput veseli/vesela ili tužna/tužni, kao i oznaku prisutnosti elementa koji ne pripada dramskoj radnji ali je važan (s pjevanjem). Zato ne ｵ､ｩ＠ da su iz toga na našem jeziku složenice spjevokaz i igrospjev. Kombinacije mogu onda izgledati ovako: ﾻｶｯｪｮｩｫ｡＠ igra s pjevanjem« ili »vesela narodna igra«, »vesela ｰｵｫ｡＠ slika iz života« pa ｡ｫ＠ i naoko ｮ･ｬｯｧｩ＠ »tužna domorodna gluma s pjevanjem« i sve su komadi. legitimne i prepoznaju se kao ｰｵｫｩ＠ Upravo se zato koristim u ovom tekstu terminom ｰｵｫ｡＠ drama kao ｧ･ｮｲｩｫｭ＠ terminom, pri ･ｭｵ＠ ｲｩｪ･＠ drama ｯ｢ｵｨｶ｡＠ i dramsko u užem smislu ｲｩｪ･＠ i komediografsko. Naime, žanr sve to i ｯ｢ｵｨｶ｡＠ - od ｰｯｬｩｴｫｨ＠ satira do melodrama. Iz odabranoga naziva za formu djela vidi se da su autori toga žanra bili svjesni da ne stvaraju ni ｫｬ｡ｳｩ｣ｴｵＬ＠ ni ｲｯｭ｡ｮｴｩｳｫｵＬ＠ ni ｰｳ･ｵ､ｯｲｭ｡ｮｴｩｫ＠ tragediju (koje prikazuju plemstvo), a ni ｧｲ｡ｮｳｫｵ＠ dramu, koje su sve tada postojale u spomenutim nacionalnim kazalištima i, zajedno s ｰｵｫｯｭ＠ dramom, tvorile ｯ､ｲ･ｮｵ＠ vrstu. Pojam ｰｵｫ｡＠ drama ne treba poistovjetiti s pojmom ｰｵｫｩ＠ teatar iako je nastao unutar njega. ｐｵｫｩ＠ teatar (Volkstheater) nastao je krajem XVIII. ｳｴｯｬｪ･｡＠ kao suprotnost dvorskom kazalištu (Hoftheater - Hofburgtheater) za odabrane (na dvoru Marije Terezije govorilo se talijanski) te nacionalnom ｧｲ｡ｮｳｫｯｭ＠ kazalištu i njegovu programu nacionalnoga ｯｳｶｪ･ｩ｡ｮＮ＠ Iako je upravo ｰｵｫ｡＠ drama dominirala u ｰｵｫｯｭ＠ teatru, uz nju su se igrali i razni drugi žanrovi, od improviziranih farsi i jednostavnih lakrdija na tragu komedije dell'arte (koje su i nazivane prema glavnim likovima: igara koje su se zbivale u ｦ｡ｮｴｳｩｯｭ＠ hanswurst, bernandon) do ｡ｲｯ｢ｮｩｨ＠ 4 okružju. igra koju svi ｴ･ｯｲｩ｡＠ ubrajaju u Izvan ove definicije ostala mi je ｡ｲｯ｢ｮ＠ dramu, ali kako se zbiva u irealnom prostoru, jaje ovdje ne uvrštavam, nego ostavljam za kasniju analizu. ｔ｡ｫｯ･ｲ＠ nisam ｵｫｬｪｩ｡＠ ni melodramu jer ona ima i ｰｵｫ＠ i ｧｲ｡ｮｳｫｵ＠ ｩｮ｡｣ｵ＠ pa to treba pomnije analizirati i uspostaviti distinkciju. 4 ｰｵｫ＠ 21 ｕｮ｡ｴｯ＠ tome što se ﾻ｢･ｫｩ＠ ｰｵｫｩ＠ duh i ｰｵｫｩ＠ teatar ｵｳｰｯｲ･ｪ＠ s elizabetinskim ｵｳｨｩ･ｮｪｭ＠ u Londonu«,5 a žanr vladao cijelom Europom gotovo dva ｳｴｯｬｪ･｡Ｌ＠ u gornju definiciju trebalo bi dodati da je vrijednosni sud suvremene teorije prema tom žanru izrazito negativan. U XX. ｳｴｯｬｪ･ｵ＠ pojam ｰｵｫｯ＠ (osim u etnologiji i folkloristici gdje su ｰｵｫｯ＠ i narodno subjekti istraživanja) nosi negativnu vrijednosnu oznaku, ali odnos prema ｰｵｫｯｪ＠ drami ne samo da izlazi iz objektivnih kategorija znanstvenoga ｰｲｯｵ｡ｶｮｪＬ＠ nego je doslovno na rubu bijesa. ｐｵｫ｡＠ se drama ili u potpunosti ｰｲ･ｵｪ＠ kao nevrijedna ili napada do te mjere da se smatra ne samo »nižom« vrstom nego, kako kaže Bobinac, »ružnim ｰ｡･ｴｯｭﾫ＠ ｭ･ｵ＠ 6 dramskim oblicima. Kao profesorica koja sa studentima nastoji svaku teoriju/stav/vrijednosni sud provjeriti tako da se ｰｲｯｩｴ｡ｪｵ＠ izvori i usporede s ｰｯｮｵ･ｩｭ＠ teorijskim ｺ｡ｫｬｪｵ｣ｩｭＬ＠ ｩｴ｡ｬ＠ sam tu vrstu komada ne bih li ih pokazala kao primjer na kolegiju o drami XVIII. i XIX. ｳｴｯｬｪ･｡＠ iz predmeta »Povijest drame i kazališta«. ｩｴ｡ｪｵ＠ ih, shvatila sam da negativni teorijski stav prema tim dramama nije posljedica »nepostojanja bilo kakve literarne govori za djela koja smo izbacili iz kanona. kvalitete«, kako se to ｯ｢ｩｮ＠ Ako se danas te drame (barem one koje su u svoje vrijeme smatrane vrhom žanra) ｰｲｯｩｴ｡ｪｵ＠ bez ikakve negativne predodžbe, u njima je ｯｩｴ｡＠ ne samo lokalna vrijednost ili vrijednost epohe u kojoj su nastale, nego se i danas mogu razumjeti ali i doživjeti vrlo blisko doživljaju iz vremena nastanka drame. Moji studenti na ｕｭｪ･ｴｮｩｫｯ＠ akademiji u Osijeku ｶ･＠ godinama ｩｴ｡ｪｵ＠ ｇｲ｡ｮｩ･＠ Josipa Freudenreicha kao primjer ｰｵｫｯｧ｡＠ komada XIX. ｳｴｯｬｪ･｡＠ i svaka generacija ｩｴ｡ｪｵ＠ ｰｬ｡･＠ na uvijek ista dva mjesta u koｭ｡､ｵＮＬｂｩ＠ da im prije ｩｴ｡ｮｪ＠ nitko nije zanijekao vrijednost djela, ti mladi ljudi XXI. ｳｴｯｬｪ･｡＠ dramu ｩｴ｡ｪｵ＠ otvoreno i bez predrasuda. Iako ne znaju što ｺｮ｡ｩ＠ vojna krajina ili oberstar, oni imaju iste emotivne reakcije 5 6 22 Marijan Bobinac, Otrovani ｺ｡ｶｩｪＬ＠ Isto, str. 34-48. Cekade, Zagreb, 1991., str. 11-34. kao ljudi XIX. ｳｴｯｬｪ･｡＠ (kada je djelo nastalo) i kao ja koja sam dvostruko starija od njih. ｏｩｴｯ＠ u tom žanru postoje i dobri i loši komadi, ali ovi dobri nose u sebi neke trajne vrijednosti i scensku snagu. 7 NE VOLIMO ｐｕｋｅ＠ KOMADE ILI ｄｉａｋｔｎｏＬ＠ NAIVNO I MORALIZATORSKO! TIPIZIRANO, Pokušat ｵＬ＠ ｡ｮｬｩｺｲｪｵ＠ dijelove definicije, ､ｯｩ＠ do uzroka tako snažnoga prezira ｴ･ｯｲｩ｡＠ te ujedno odgovoriti i na pitanje iz naslova. Blaži prijekori žanru idu zbog toga što je namijenjen puku, što prikazuje formalne karakteristike koje ｵｫｬｪ＠ pjesmu ili puk i što ima ｯ､ｲ･ｮ＠ ples, dakle »neozbiljne« i zabavne elemente. Širem su puku bile namijenjene i ｡ｮｴｩｫ＠ tragedija, i srednjovjekovno prikazanje, i elizabetanska tragedija jer su tada kazalište mogli pratiti i razumjeti svi slojevi društva, pa i puk, i svi su išli u kazalište. To antici i elizabetanskom dobu ne zamjeramo, nego smatramo velikom vrlinom te potvrdom i kvalitete i važnosti kazališta u tadašnjem društvu. Uz to, ｰｵｫ｡＠ drama u XVIII. i XIX. ｳｴｯｬｪ･ｵ＠ igrana je intenzivno pred bogatijim Ｘ＠ ｧｲ｡ｮｳｴｶｯｭ i ｰｬ･ｭｩｫｯ＠ publikom, a pisci koji su je pisali bili su i iz tih društvenih slojeva. ｐｵｫｩ＠ likovi i ｰｵｫ･＠ teme smatraju se »nižim« sadržajima od tragedije ili drame koja se bavi »višim« temama ljudskoga života, važnijim situacijama i sudbonosnijim odlukama i za glavni lik i za njegovu okolinu. ｔｯｮ＠ je da problemi ｰｬ･ｭｩ｡＠ ili kraljeva (koje prikazuje tragedija) imaju ｪ｡ｩ＠ domet u društvu od problema jednoga seljaka koje prikazuje ｰｵｫ｡＠ 7 Georgij Paro je ｇｲ｡ｮｩ･＠ režirao 1978. u ZGK Komedija. Bilaje to živa i dobra predstava koja je gostovala i na Danima Hvarskoga kazališta! 8 Ljubomir ｍ｡ｲｫｯｶｩＬ＠ ｐｵｫ｡＠ pozornica, Društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1929. 23 teme ili ｰｲｩ･＠ o puku koje nisu od sudbonosnoga ｺｮ｡･ｪ＠ imamo i u cijelom niskomimetskome modusu,9 dakle u svim komedijama (pa i Shakespeareovima) te dramama realizma i moderne. U tim epohama »niskost« teme ne preziremo, nego u realizmu i moderni upravo prikazivanje puka (bez obzira zvali ga narod, ｲ｡､ｮｩｫ＠ klasa ili ｰｯｴｬ｡･ｮｩ＠ dijelovi društva i sl.) i njegovih problema smatramo poželjnima i odrazom ｶｲｳｮｯ･＠ djela. Forma ｰｵｫ･＠ drame (umetnuti i izdvojeni songovi, glazba i ples), miješanje stilova te, kako kaže Klotz, »subliterarni elementi«lO kao što su dijalekt, kolokvijalno i folklor, nalaze se i u djelima od Aristofanove satire preko elizabetinskih komedija do Bertolta Brechta, koji je namjerno odabirao formu ｮｪ･ｭ｡ｫ＠ ｰｵｫ･＠ drame svojega vremena i koristio se njome u svojem epskom teatru. I svima im se priznaje vrijednost usprkos (elizabetanci) ili upravo zbog (Brecht) te forme. Dok su prigovori vezani uz do sada spomenute elemente forme ｰｵｫ･＠ drame blaži, pravi su napadi usmjereni na drugu razinu - na sadržaj. Jedan od žestokih protivnika žanra, spomenuti Bertolt Brecht, naziva ga »sirovim moral, jeftinu seksualnost, i nezahtjevnim teatrom«, koji ima ﾻｰｲｯｳｴ｡ｫｩ＠ grube šale i sladunjavost«, i te su se oznake, kako kaže Bobinac, »nerijetko mogle ｵｴｩ＠ i do danas«.11 Dok je Brecht to izrekao ､ｲ｡ｭｴｩｮｯＬ＠ teorija književnosti/drame to isto premješta u drugi diskurs i optužuje ｰｵｫ＠ dramu za: ､ｩ｡ｫｴｮｯｳＬ＠ sentimentalnost, nerealnost ili naivnost i ideologiziranost. To imje ujedno osnova i za prigovor »podilaženja puku«. Didaktika se uvijek smatra ｮ･ｩｭ＠ što se ﾻｮ｡ｭ･ﾫ＠ od onih koji znaju onima koji ne znaju, a ideologiziranost ｵｫｬｪ･＠ prenošenje nekih jasnih ｰｯｬｩｴｊ､ｨ＠ poruka. Zabava nekako ne ide uz ta dva pojma, ali ｯｩｴ＠ je da je ｰｵｫｩ＠ žanr svojim miješanjem ｴｲ｡ｧｩｮｯ＠ i ｫｯｭｩｮｧ｡＠ to uspijevao povezati drama. ｍ･ｵｴｩｭＬ＠ ｰｵｫ･＠ Northrop Frye, Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb, 1979. Volker Kotz, Dramturgie des Publiku ms ,Munchen, 1974. Citirano prema: Marijan Bobinac, Otrovani ｺ｡ｶｩｪＬ＠ Cekade, Zagreb, 1991. II Isto. 9 10 24 jer on je doista bio i ､ｩ｡ｫｴｮ＠ i ideologiziran, a ･ｳｴｯ＠ i zabavan, i to nije skrivao. Didaktika je u ovom ｳｬｵ｡ｪ＠ ｵ･ｮｪ＠ publike kako živjeti na primjerima likova ｰｯｭｵ＠ moraliziranja, odnosno uspostavljanja kriterija dobra i zla. ｍ･ｵｴｩｭＬ＠ to su isto radile i ｡ｮｴｩｫ･＠ tragedije u kojima kor neprestano morali zira i ｰｯｵ｡ｶ＠ kako ne treba živjeti na primjerima prikazanih junaka, a to govori izravno i junaku i publici. Ideologija je vezana uz politiku toga vremena - uspostavu ｧｲ｡ｮｳｫ･＠ i nacionalne države - pa zato npr. svi seljaci imaju ｯｳｪ･｡＠ nacionalne pripadnosti, što u stvarnosti i nisu imali. Druga velika zamjerka je naivnost i nerealna (idealizirana) slika svijeta, što pak ima tri dominante negativne karakteristike: pretjeranu sentimentalnost, tipske likove i sretan kraj. Sentimentalnost i emotivnost doista postoje jer na sceni se puno smije i postoje intenzivni ｯｳｪ･｡ｩ＠ radosti i ｳｲ･Ｌ＠ ali i tuge pa scenom teku suze, ･ｳｴｯ＠ se pati, govore se velike ｲｩｪ･Ｌ＠ pada se na koljena i šire se ruke u zagrljaje ljubavi ili pomirenja! ｍ･ｵｴｩｭＬ＠ i u dramama modernista likovi su ･ｳｴｯ＠ u velikim mukama i patnjama, pri ･ｭｵ＠ propadaju u toj patnji, ｴ｡ｫｯ･ｲ＠ vrlo ･ｳｴｯＬ＠ sa širokim gestama (npr. Horvat i ostali likovi u Krležinu ｖｵｪ｡ｫＡＩＬ＠ no njima se ne zamjera emocija, nego ih se pohvaljuje za realan prikaz života. Dakle, ｯｩｴ＠ se ne zamjera emocija kao takva nego ｯ､ｲ･ｮ｡＠ vrsta emocije. Zamjera se prikazivanje pobjede pozitivnih emocija u pojedincu jer u ｰｵｫｩｭ＠ komadima vidimo pobjedu ljubavi nad mržnjom, prijateljstva nad licemjerjem i dobrih ljudi nad pokvarenima i zlima. Iako ｄ･ｲｮｩｯｶ｡＠ Ladanjska opozicija ili Zagorkini ｊ｡ｬｮｵ･ｶｩ＠ daju izrazito realnu sliku svijeta u kojem živimo i to sa živim primjerima iz suvremenoga života koji se mogu prepoznati u prikazanim likovima u drami, ｰｵｫｩ＠ je komad za ｴ･ｯｲｩ｡＠ ﾻｮ･ｲ｡ｬＯｯｧｩﾫ＠ zbog svojega sretnog kraja koji se smatra ｮ･ｭｯｧｵｩ＠ iako se i u stvarnom životu može dogoditi da, na primjer, pqkvareni ｰｯｬｩｴ｡ｲ＠ dobiju lekciju iz poštenja. Uz to, ako komedije ili satire imaju ｫｬ｡ｳｩｮ＠ sretan kraj, ima jako puno ｰｵｫｩｨ＠ drama koje nemaju ｫｬ｡ｳｩｮ＠ sretan kraj jer junak može poginuti na kraju bez dobivanja zadovoljštine. ｍ･ｵｴｩｭＬ＠ za razliku od ｭｯ､･ｲｮｩｳｴｫｨ＠ 25 ｴｲ｡ｧｩｮｨ＠ krajeva, kraj ｰｵｫｯｧ｡＠ komada uvijek jest napisan kao pozitivan i tako se i doživljava u publici zato što na kraju uvijek pobijedi dobro, a pravda se zadovolji na ovom ili onom svijetu. I upravo je to razlog teorijskog zamjeranja. Uz prigovor nerealnosti, osim pozitivnih emocija, idu i tzv. tipski likovi. ｔｯｮ＠ je da se u dramama ponavlja zadani repertoar likova, no nakon više od pola ｳｴｯｬｪ･｡＠ vladavine ｭｯ､･ｲｮｩｳｴｫ＠ drame ｯｩｴ＠ je da se i u njoj ponavljaju ｯ､ｲ･ｮｩ＠ tipovi (npr. od ｲ｡ｺｯｮｧ＠ intelektualca u blatu provincije do moralno propalih žena), a ｯ､ｲ･ｮｩ＠ tip karaktera ponavlja se i u drugim epohama i žanrovima (npr. elizabetinska krvava tragedija uvijek ima glavnoga junaka koji otkriva neki ｺｬｯｩｮ＠ i propada zbog toga, a redovito se pojavljuje i duh koji otkriva pozadinu ｺｬｯｩｮ｡Ｉ＠ kojima to ne zamjeramo. Žanrove raspoznajerno prema konvencijama, odnosno prema ｮ･ｭｵ＠ po ･ｭｵ＠ su ｳｬｩｮＬ＠ dakle mora biti nekih ｺ｡ｪ･､ｮｩｫｨ＠ elemenata u nekom žanru. Problem je da teorija nekim konvencijama (dakle ne izvedbi konvencija ili onome što smatramo kvalitetom djela, nego baš konvencijama samim) priznaje vrijednost a nekima ne. da je ｯｩｴ＠ problem u onome što Svi ovi prigovori vode do ｺ｡ｫｬｪｵ＠ se zove poruka komada ili, kako kaže Klotz, »eksplikacija ideologije u njemu«. Samo što to nisu samo ideologija ili politika (jer ona je dio toga vremena i upravo je ono što današnji neprofesionalni ｩｴ｡＠ ne razumije uvijek do kraja - kao moji studenti problem vojne krajine) nego nešto puno šire, a to je ｫｲ｡ｮｳｩ＠ svjetonazor. 26 ｋｒａｎｓｉ＠ SVJETONAZOR ILI AFIRMACIJA SVIJETA KOJI JE STVORIO I ｕｖａ＠ DOBRI BOG Svjetonazor je zbir pretpostavki (koje mogu biti istinite, ､ｪ･ｬｯｭｩｮ＠ istinite ili potpuno neistinite) kojih se držimo, svjesno ili podsvjesno, dosljedno ili nedosljedno, o temeljnom ustrojstvu našega svijeta. On daje odgovore na temeljna pitanja koja sebi postavljamo i koja definiraju naš odnos prema onome iznad nas (Bogu, životu nakon smrti), onome oko nas (svijetu, društvu, politici) i onome u nama (tko sam ja i koji je smisao mojega života).12 Svjetonazor definira ulogu, svrhu i smisao tih triju razina u našem životu, ima jasnu hijerarhiju vrijednosti kojom formira naše mišljenje, ｯ､ｲ･ｵｪ＠ naše ciljeve i ｵｴｪ･＠ na naše djelovanje. Ponekad je nevidljiv jer su nam vidljivije ideologije, ｰｯｬｩｴｫ｡＠ ｵｲ･ｮｪ｡Ｌ＠ ekonomski odnosi, mode i trendovi koji su na »nižoj« društvenoj razini, no svjetonazor je u podlozi svega toga. Kako kaže Sire, ideja svjetonazora ｫｲ･＠ od toga da svi podrazumijevamo da nešto postoji, ali kad smo priznali da nešto postoji, nismo nužno priznali i što je to što postoji te da se u tome odvajaju dva temeljna svjetonazora: jedan koji tvrdi daje temeljna materijalna supstanca i drugi koji tvrdi da je to nematerijalna supstanca (duh ili duša). 13 U Europi je od srednjega vijeka do kraja Drugoga svjetskog rata vladao svjetonazor koji se temeljio na duhu, i to na ｫｲ｡ｮｳｯｪ＠ vjeri koja je bila l4 temelj Europe pa se zato i zove ｫｲ｡ｮｳｩ＠ svjetonazor, a onda je nakon Drugoga svjetskog rata zavladao novi sekularizam koji vlada do danas. No i jedan i drugi silno su utjecali na umjetnost. ls 12 James W. Sire, Izazov svjetonazora, STEPress, Zagreb, 2001., str. 16-24. Isto. Thomas E. Woods, Kako je ｫ｡ｴｯｬｩ＠ crkva izgradila zapadnu civilizaciju, Teovizija, Zagreb, 2009. 15 Do sada su pisane studije o posljedicama promjene svjetonazora iz kuta ｰｯ｢ｪ･､ｮｩｫｧ｡＠ svjetonazora koji je isticao mane onoga prošlog, ali je ovdje, hijerarhija prema mojim istraživanjima, prvi put jasno postavljena i ｵｳｰｯｲ･ｮ｡＠ 13 14 27 U hijerarhiji vrijednosti ｫｲ｡ｮｳｯｧ＠ svjetonazora, kod ona tri temeljna odnosa koji nam ｯ､ｲ･ｵｪ＠ doživljaj svijeta, na prvoj razini svijet oko nas ｴｵｭ｡ｩ＠ se ｫｲ｡ｮｳｴｶｯｭＬ＠ vjerom daje Bog stvorio svijet i brine se o njemu. Bogje predstavnik te razine, a ljubav je glavni ｯｳｪ･｡＠ jer je Bog iz ljubavi stvorio ljude, dao im slobodnu volju te je iz ljubavi poslao Sina da otkupi ljude ｳｭｲｵ＠ na križu. Na drugoj razini vlada dužnost kao temelj odnosa prema društvu i Bogu, a predstavnik je kralj koji se doživljava kao Božji odabranik na Zemlji i koji je na ljudskoj razini slika Isusova ispunjavanja dužnosti prema Ocu. Na ｴｲ･ｯｪ＠ je razini ｡ｳｴ＠ (lat. honor) temelj odnosa prema pojedincu (zato treba raditi ono što je dostojno, pravedno i ､ｯｬｩｮＩＬ＠ a predstavnik je ｯｩｮｳｫ｡＠ figura koja ｴ｡ｫｯ･ｲ＠ ima odgovornost i dužnost prema svojoj obitelji i ｴ｡ｫｯ･ｲ＠ je od Boga odabrana. U tornje svjetonazoru pojedinac, ｡ｫ＠ i sam Sin Božji, Krist, uvijek ｰｯ､ｲ･ｮ＠ višim idejama i ciljevima i uvijek se postavlja pitanje što netko može ili treba napraviti za ｯｰｵ＠ ili širu dobrobit, a svaka je pozicija koju ｯｶｪ･ｫ＠ ima, posljedica Božjeg odabira i neke vrsti zadatka za tu osobu. Naime, ｯｰｩ＠ je cilj svih triju razina bio spas duše, odnosno ｵｫｬｪｩｶ｡ｮ･＠ ｯｶｪ･ｫ｡＠ u nešto više od vrijednosti dvaju svjetonazora ｧｬ･､｡ｪｵｩ＠ ih objektivno, odnosno ravnopravno, kao i njihov utjecaj na kazališnu umjetnost. U ovom je tekstu donosim u ｳｫｲ｡･ｮｯｭＬ＠ osnovnom obliku za potrebe analize teme. Ona se ponavlja u nekoliko mojih tekstova u ｩ､･ｮｴｯｭ＠ obliku, ali detaljnije ｲ｡ｺ･ｮｯ＠ u pojedinom aspektu: »Rascjep ｩｺｭ･ｵ＠ vjere i umjetnosti danas: kazališni primjeri i ｭｯｧｵｩ＠ putovi izlaska«, u: 50. otvaranja i ｰｯ･ｴｫ｡＠ Drugoga vatikanskog koncila (zbornik obljetnica ｳｶ･｡ｮｯｧ＠ bogoslovni fakultet, Zagreb, 2015. str. 287-306.; »Kako radova), ｋ｡ｴｯｬｩｫ＠ ｫ｡ｺｬｩｾｴ･＠ slijedi smjene svjetonazora ili zašto više ne volimo afirmativne ｰｲｩ･ﾫＬ＠ Republika 10/2015., str. 49-56. te »Kako kazalište slijedi ｶｬ｡､ｪｵｩ＠ svjetonazor ili Strossmayerov primjer kao ｭｯｧｵｩ＠ svjetionik (Odnos religije/države/umjetnosti)", politike. Europski realiteti. u: Znanstvene kulturne, obrazovane i ｵｭｪ･ｴｮｩｫ＠ 200. obljetnica ｲｯ･ｮｪ｡＠ Jurja Strossmayera, Odjel za kulturologiju/UAOS/Pilarl Osijek, 2016., str. 354-369. U osnovnom HAZU! Filozofski fakultet u ｐ･ｵｨＯＬ＠ obliku navedena je i u knjizi Mit o Krleži. Krležoduli i krležoklasti u medijskom ratu, Matica hrvatska, Zagreb, 2016., str 30-34. 28 njega, u, pojednostavljeno ｲ･ｮｯＬ＠ dobru ｶｪ･ｮｯｳｴ＠ gdje vlada onaj dobri Bog koji je sve stvorio i koji nas ljubi. U tom svjetonazoru vlada uvjerenje o pobjedi dobra i nužnosti nekih izbora na Zemlji koji ･＠ voditi toj pobjedi i u privatnom životu pojedinca, dakle o sudu koji dolazi nakon smrti i ｯ､ｲ･ｵｪ＠ ｶｪ･ｮｩ＠ život duše. Upravo je zato i umjetnost, koja je, barem što se kazališta ｴｩ･Ｌ＠ proizašla iz svetog Ｈ｡ｮｴｩｫｨ＠ dionizijskih rituala i srednjovjekovnih ｰｵｫｩｨ＠ pobožnosti), trebala biti ne samo lijepa nego i ､ｩ｡ｫｴｮ＠ ili ｰｯｵｮ｡Ｌ＠ dobra ili moralna, odnosno korisna ｯｶｪ･ｫｵＮ＠ Umjetnost je prikazivala pozitivne primjere (koji su uspijevali dobro odabrati u životu) za poticaj, a negativne (koji nisu uspjeli) za pouku. U povijesti kazališta, od srednjega vijeka do danas, ｶ･ｩｮｯｭ＠ su epohe bile izrazito afirmativne prema tom svjetonazoru. One su ga odražavale na sceni, uz to što se tijekom povijesti mijenjao odabir prikazivanja dominantne razine hijerarhije vrijednosti. Srednji je vijek uprikazanjima prikazivao prvu razinu jer su na sceni bili Krist i sveci, dok druga razina dominira na sceni u baroku koji prikazuje kraljeve i plemstvo, s Calder6novim paradigmatskim djelom Život je san, kojemu je tema dužnost kralja prema svijetu oko sebe. ｔｲ･｡＠ je razina dominirala u XVIII. i XIX. ｳｴｯｬｪ･ｵＬ＠ u vremenu uspostave ｧｲ｡ｮｳｫｯ＠ društva, u melodramama, ｰｵｫｩｭ＠ komadima, dobro skrojenim komadima i sl. koji govore o obiteljskim problemima. I u tome je izbor problema u odnosu suvremene teorije prema ｰｵｫｯｪ＠ drami. 29 POBJEDA NOVOGA SVJETONAZORA ILI SEKULARIZAM KAO RAZUMSKA KRITIKA SVIJETA s prosvjetiteljstvom je ｺ｡ｰｯ･ｬ＠ promjena svjetonU XIX. ｳｴｯｬｪ･ｵ＠ azora. ｋｲ｡ｮｳｫｯｭ＠ svjetonazoru suprotstavio se novi, ｡ｴ･ｩｳｫ＠ svjetonazor, koji ｮ｡ｪ･＠ zovemo sekularizmom. On ima ､ｲｵｧ｡ｩｪ＠ hijerarhiju vrijednosti. Na prvoj je razini Razum kao temelj ｴｵｭ｡･ｮｪ＠ svijeta. Istina je dominantna vrijednost te prve razine, a znanstvenik je postao glavni predstavnik Istine. No, ne zato što ga je tu postavio dobri Bog, nego zato što je vlastitim naporom razvio svoj mozak. Sekularizam je vjeru i Boga proglasio »neznanstvenima« i »nazadnima« i protjerao ih je u privatnu sferu, što mu je i bila osnovna namjera koju nosi i u nazivu. Na drugoj je razini kritika postala dominantan odnos ｯｶｪ･ｫ｡＠ prema društvu iz javno proklamiranoga uvjerenja da ･＠ istinito i objektivno (dakle razumsko i znanstveno) prikazivanje društvenih problema i mana naporima samih ljudi, uz ｰｯｭ＠ znanosti i tehnologije, dovesti do poboljšanja društva (napretka!). Sloboda (i ｯｳｬ｢｡ｮｪ･Ｉ＠ pojedinca postala je glavni cilj ｴｲ･＠ razine. Pojedinac je postao središte svijeta i sve je ｰｯ､ｲ･ｮ＠ njegovu boljitku, ali više nema ｮｩ･ｧ｡＠ izvan ｯｶｪ･ｫ｡＠ i njegova razuma što mu to može ｯｭｧｵｩｴＮ＠ Generalni je cilj svih triju razina ｳｲ･｡＠ pojedinca na Zemlji pa ne ｵ､ｩ＠ da se njegov filozofski nazor zove individualizam. Novi svjetonazor nije zavladao odjednom, nego je to bio proces sekularizacije društva. 16 Tijekom cijeloga XIX. ｳｴｯｬｪ･｡＠ njegova je bitka tekla paralelno s ｲ｡ｺｬｩｴｭ＠ društvenim tokovima i ､ｯｧ｡ｮｪｩｭＬ＠ kao što je formiranje nacije i države, opismenjavanje, industrijalizacija i ｳｬｩｮｯＮ＠ Ta 16 Ulrich Beck, The God of One 's Own. Religious Capacities for Peace and Potential for Violence, Polity, Cambridge, 2010.; Steve Bruce, God is Dead. Secularization in the West, Blackwell Publishers, Oxford, 2002., ali i negativni svjetonazora: Oscar Spengler, Propast Zapogledi na pobjedu ｳ･ｫｵｬ｡ｲｩｴｯｧ＠ pada, Demetra, Zagreb, 1989.; Zoran Vukman, Bogoubojstvo zapada, vlastita naklada, Zagreb, 2016. 30 se bitka i u politici i u umjetnosti ･ｳｴｯ＠ prikazivala dihotomijama: modernisti/tradicionalisti, stari i mladi (pri ･ｭｵ＠ to ne ｯｺｮ｡ｶ＠ samo dob), individualisti/konformisti, ali uvijek iz pozicije prirodnog razvoja društva koji od vjere ide ka sekularnoj misli. Intenzivno ｴｲ｡･ｩ＠ potvrdu u literaturi ovog što sam iznijela, nedavno sam pronašla knjigu koja taj sukob upravo tako definira. U zborniku Kulsukob lt Europi 19. ｳｴｯｬｪ･｡＠ stoji: »Iako turni ratovi. ｓ･ｫｵｬ｡ｲｮＭｴｯｩ＠ kulturne promjene u okviru pojedine se do sada uglavnom ｰｲｯｵ｡ｶｬ＠ zemlje i u odnosu na ｢ｵ･ｮｪ＠ nacionalne svijesti, sada se može ｺ｡ｫｬｪｵｩｴ＠ da se radi o dva monolitna i ｯｰｲ･ｮ｡＠ socio-kulturna bloka koja su ratovala upravo uz ｰｯｭ＠ kulture, ali i na svim razinama društva.«17 Sukob je definiran i preciznije negoli sam ja to ｵｩｮｬ｡Ｌ＠ kao rat katolii monarhije, ali one cizma i sekularizma koji se vodio protiv ｫｲ｡ｮｳｴｶ＠ monarhije koja je nasljednica svetoga Rimskog Carstva. Zanimljivo je da pobjeda sekularizma nije posljedica dolaska na vlast ｫｯｭｵｮｩｳｴｧ｡＠ (dakle ｡ｴ･ｩｳｫｯｧＩ＠ režima u ｉｳｴｯｮｪ＠ Europi, nego se prevlast novoga svjetonazora dogodila u cijeloj Europi, ｡ｫ＠ iu ｫ｡ｰｩｴｬｳｭ＠ zemljama u kojima je nakon Drugoga svjetskog rata na vlasti bila ､･ｭｯｫｲ｡ｮｳ＠ stranka te su ｮ｡･ｬｯ＠ priznavale Boga. Njegova se pobjeda i u sociologiji i u teoriji književnosti dovodi u vezu s tzv. liberalnim kapitalizmom i pobjedom sila Antante u Drugome svjetskom ratu. IS Sekularizam se nije nazivao novim svjetonazorom, nego je svoju borbu protiv ｫｲ｡ｮｳｴｶ＠ smatrao prirodnom evolucijom društva, ｭ･ｵｴｩ＠ nakon 17 Christopher Clark - Wolfram Kaiser, Culture Wars. Secular-Catholic Conflict in Nineteenth-Century Europe, Cambridge University Press, Cambridge, 2009. 18 O svjetonazorskoj pobuni u književnosti pisao je Zoran Kravar, Antimodernizam, Zagreb, 2003. i Svjetonazorski separei, Zagreb, 2005., gdje ｵｴｶｲｪ･＠ da je modernizam u umjetnosti posljedica prevlasti liberalnoga kapitalizma koji je zavladao Europom nakon kraja Prvoga svjetskog rata i pobjede sila Antante koje su srušile Monarhiju. Vladavina tehnologije i znanosti nije riješila ｯｶｪ･ｫ＠ probleme, nego ga je umjesto u svijet ｯ｢･｡ｮ＠ ｳｲ･＠ odvela u još ｶ･＠ ｯｴｵ･ｮｪＬ＠ što smatra uzrokom nastanka antimodernizma. 31 više od pola ｳｴｯｬｪ･｡＠ njegove vladavine, pokazalo se daje ipak svjetonazor i da je sada u krizi.19 UTJECAJ NOVOG SVJETONAZORA ILI KAKO IZBACITI SVE AFIRMATIVNO I VJERSKO Vladavina novoga svjetonazora odredila je naše ｴｵｭ｡･ｮｪ＠ svijeta, ali i ｴｵｭ｡･ｮｪ＠ umjetnosti, a ｮ｡ｲｯｩｴ＠ vrednovanje prošlih epoha. Zato danas više ne volimo afirmativne epohe koje su u suglasju sa svojim svjetonazorom (srednji vijek, barok), nego ih, ､｡ｰ･Ｌ＠ ocrnjujerno i/ili ｰｲ･ｵｪｭｯＬ＠ a ponekad i ｮｩｪ･ｭｯＬ＠ dok ｶ･ｬｩ｡ｲｮｯ＠ one oponašateljske, koje imaju uzor u antici (renesansa, klasicizam), pri ･ｭｵ＠ u njima ｰｲ･ｵｪｭｯ＠ nabožnu literaturu. Neke epohe reinterpretiramo (npr. antiku, u kojoj tragediju ｴｵｭ｡ｩｯ＠ ｩｳｫｬｪｵｶｯ＠ pobunom junaka, a ne porukama kora), no najgore je prošlo XVIII. i XIX. ｳｴｯｬｪ･Ｎ＠ Naime, tijekom smjene epoha, uvijek je ｮ｡ｪ＠ pobuna protiv one neposredno prije, a ovdje se ta pobuna poklopila i s promjenom svjetonazora pa nemamo ni ｧ･ｮｲｩｫ＠ naziv za tu epohu iako ona ima obilježja epohe. 20 Iz toga vremena priznajemo nacionalne pokrete (formiranje nacionalnih, dakle ｧｲ｡ｮｳｫｩｨ＠ kazališta) i romantizam (koji je prikaz raspada 19 Suvremena sociologija pokazuje da sekularizam nije ispunio svoju nakanu pa pr,ema tome nije prirodan evolucijski proces društva. Vidi u F. J. Lechner, »The Case Against Secularization: A Rebuttal«, Social Forces 69/1991., str. 11 03-1119.; R. Stark, »Secularization, R.I.P.«, Sociology of Religion 60/1999., str. 249-273. 20 Iz tog svjetonazora uspostavljen je i novi kanon vrijednih djela koji vlada do danas, a iz kojeg je ｩｺ｢｡･ｮｯ＠ (ili reinterpretirano iz pozicije novog svjetonazora kao npr. Shakespeareova Oluja ili Calderonov Život je san) sve što na bilo koji ｮ｡ｩ＠ afirmira bilo koju komponentu iz ｫｲ｡ｮｳｯｧ＠ svjetonazora. No, to je tema teksta. jednog drugog istraživanja i nadam se ｢ｵ､･ｧ＠ 32 plemstva), a ostalo spominjemo ｩｳｫｬｪｵｶｯ＠ kroz skup žanrova koje smatramo nevrijednima (melodrama, ｡ｲｯ｢ｮ＠ ｰｲｩ｡Ｌ＠ ｰｵｫｩ＠ igrokazi, dobro skrojeni komadi) do te mjere da kao prvu ｧｲ｡ｮｳｫｵ＠ dramu ｩｳｴ･ｭｯ＠ Ibsenovu Noru, iako su ｧｲ｡ｮｩ＠ stali na scenu kao glavni likovi (ne sluge) ｶ･＠ u XVI. ｳｴｯｬｪ･ｵＬＲＱ＠ a u XVIII. i XIX. ｳｴｯｬｪ･ｵ＠ suvereno vladaju scenom. Naš prezir prema toj epohi ide toliko daleko da je teško ｰｲｯｮ｡ｩ＠ tiskane drame iz toga razdoblja,22 a izbacili smo i iz teorijskoga kanona sva ona teorijska djela koja književnost prikazuju ､ｲｵｧ｡ｩｪ･＠ od ｶｬ｡､ｪｵ･ｧ＠ stava?3 Funkcija visoke umjetnosti postala je ｩｳｫｬｪｵｶｯ＠ kritika društva iz ｳ･ｫｵｬ｡ｲｩｴｨ＠ pozicija, no problem je daje sekularizam, ｲｵ･ｩ＠ ｫｲ｡ｮｳｴｶｯＬ＠ rušio i ｶ･ｩｮｵ＠ moralnih vrijednosti: »otvoreno odobravanje epohe (modernizma) u književnim i ｰｵ｢ｬｩ｣ｳｴｫｭ＠ tekstovima ｮ｡ｪ･＠ se ｯｩｴｶ｡ｬ＠ u liku znatiželjna ili radosna prepuštanja oblicima života što ih ｰｯｴｩ･＠ liberalni društveni okvir: moralnom relativizmu, ｵ､ｬｪｩｶｯｳｴｭ｡＠ ｫ｡ｰｩｴｬｳ･＠ poslovne ｳｲ･Ｌ＠ novom velegradskom folkloru 'zlatnim dvadesetima' .«24 Dakle ｰｵｫ＠ dramu nismo izbacili iz kanona zbog njezine niske kvalitete, nego zbog onoga što joj je bila ｮ｡ｪｶ･＠ kvaliteta, zbog ･ｧ｡ｪ＠ bila 21 Prvom ｧｲ｡ｮｳｫｯｭ＠ dramom na engleskom jeziku smatra se Arden iz Fevershama iz XVI. ｳｴｯｬｪ･｡＠ (djelo ｮ･ｵｴｶｲ｡＠ Shakespeareova suvremenika), a ｳｬｩｮｯ＠ je i u drugim književnostima. Josipa Freudenreicha bili su kazališna uspješnica. U Hrvatskom 22 ｇｲ｡ｮｩ＠ narodnom kazalištu u Zagrebu imali su od 1857. do 1940. godine 269 izvedbi, dok je ｶ･ｩｮ｡＠ dramskih djela iz toga vremena imala najviše desetak izvedbi, a ｩｺｶｯ･ｮ＠ su i u drugim europskim zemljama. Da ne postoji spomenuta ｂ｡ｴｵｩ･ｶ＠ antologija iz bilješke br. 2, bili bi teško dostupni u tiskanom obliku. I u drugim je zemljama tiskana djela iz toga vremena. Rijetke su ｮｪ･ｭ｡ｫ＠ antologije poput teško ｰｲｯｮ｡ｩ＠ one iz bilješke br. 3, a i ona je iz 1960. 23 Što se ｴｩ･＠ kazališta i književnosti, usp. npr.: Ljubomir ｍ｡ｲｫｯｶｩＬ＠ ｐｵｫ｡＠ pozornica, Društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1929.; Aleksandar Freudenreich, Kazalište za narod, Zagreb, 1940.; Dragutin Prohaska, Pregled savremene hrvatsko Hrvatska srpske književnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1921.; Mate ｕｪ･ｶｩＬ＠ književnost, Društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1932. 24 Zoran Kravar, Svjetonazorski separei, Zagreb, 2005., str. 85. 33 popularna i važna. Izbacili smo je zbog vrijednosti koje afirmira. Sve ono što je njoj bilo važno i što je otvoreno proglasila svojom svrhom u svjetlu novoga svjetonazora postalo je krivo i nazadno, ｡ｫ＠ »reakcionarno« .25 Dokaz da je kriterij sekularizrna zav ladao ｩｮｪ･｣｡＠ je da ｴ･ｯｲｩ｡Ｌ＠ kada žele pohvaliti taj žanr, djelima pripisuju ono što se prema moderni smatra joj bilo kakvu vrijednostima: inzistiraju na njihovoj kritici društva i ｯ､ｲｩｵ＠ ideju transcendencije. o sekularizrnu mnogo šira od ovog iznesenog, Naravno da je ｰｲｩ｡＠ drami postoji mnogo više slojeva, primjerice jasne naravno da i u ｰｵｫｯｪ＠ ｰｯｬｩｴｫ･＠ odrednice tog vremena, doba (kao što je uspostava ｧｲ｡ｮｳｫｯ＠ društva i nacije), ali mislim da se njezino izbacivanje iz kanona dogodilo upravo zbog toga što ｰｵｫ｡＠ drama jasno i otvoreno afirmira sve tri razine hijerarhije vrijednosti ｫｲ｡ｮｳｯｧ＠ svjetonazora. Od vjere da je Bog stvoi proizlazi uvjerenje u pobjedu dobra, rio svijet i njime upravlja, iz ･ｧ｡＠ do uvjerenja da je svaka pozicija na svijetu (pa i biti seljak ili vojnik) drama govori iz posljedica Božjeg odabira i jednako vrijedna. ｐｵｫ｡＠ ｶｲｳｴｯｧ｡＠ moralnog koda, ima jasnu definiciju i popis grijeha, kako kaže uvjerenja da tok svijeta ne može biti Ludwig Hoffman, taj je žanr ﾻｶｲｳｴ｡＠ drama jasno pokazuje da je cilj suprotstavljen zdravome moralu« .26 ｐｵｫ｡＠ odgovorživota na Zemlji spas ljudske duše i upravo iz tog pitanja ｯｳｪ･｡＠ zna nost ne samo svakog pojedinca nego i žanra kao takvog. Iako se ･ｳｴｯ＠ ｲ･ｩ＠ da ｰｵｫ｡＠ drama podilazi publici, kako je rekao Brecht, ﾻｰｲｯｳｴ｡ｫｩｭ＠ moralom, jeftinom seksualnosti, grubim šalama i sladunjavosti«, ona sve to koristi ne da bi joj ｵｧ｡ｬＬ＠ nego da bi joj rekla vrlo važne stvari o životu i spasu ljudske duše. I upravo joj tim najozbiljnijim temama - »podilazi«. Teza ,da umjetnost mora biti i lijepa, i korisna, i dobra jer je sudbonosno važna za ｯｶｪ･ｫ｡Ｌ＠ u potpunosti je vladala kod autora ｰｵｫ･＠ drame, samo je primijenjena na konkretan lokalni prostor i vrijeme! Zato su suvremenici Marijan Bobinac, Otrovani ｺ｡ｶｩｪＬ＠ Cekade, Zagreb, 1991., str 41-45. Cekade, Zagreb, Citirano prema: Marijan Bobinac, Otrovani ｺ｡ｶｩｪＬ＠ 1991., str. 41. 25 26 34 bili zgroženi kada su Kleist pa Brecht odabrali formu ｰｵｫ･＠ drame i u nju 27 ulili ｳ･ｫｵｬ｡ｲｩｴ＠ sadržaj. Nazvali su ih izdajnicima jer su izdali one vrijednosti i one poruke za koje su smatrali da pripadaju ne samo ｰｵｫｯｪ＠ drami nego i temeljima ｮｪ･ｭ｡ｫｯｧＬ＠ ali i europskog društva. OPSTANAK ｐｕｋｏｇ＠ DO DANAS ILI ｐｕｋｏ＠ JE POPULARNO Teza da ｰｵｫｯ＠ afirmira temeljne vrijednosti ｫｲ｡ｮｳｯｧ＠ svjetonazora pa je zato i popularno, otvara dalja istraživanja, ali ｮ｡ｪｶ･ｩ＠ dokaz da bi se moglo ｩ＠ u tom smjeru jest to što je - ｵｮ｡ｴｯ＠ svim napadima žanr preživio. Kada Marijan Bobinac piše knjigu o hrvatskom ｰｵｫｯｭ＠ komadu ,28 uz Freuedenreicha, ｔｯｭｩ｡＠ i ｄ･ｲｮｩ｡Ｌ＠ koji su pisali u vrijeme komada, stavlja i Kalmana ｍ･ｳ｡ｲｩ＠ (Joco ｕ､ｭ｡ｮｩＬ＠ vladavine ｰｵｫｯｧ｡＠ Gospodsko dijete) koji je sve spomenute karakteristike ｰｵｫ･＠ drame (od puka na sceni do afirmacije temeljnih vrijednosti ｫｲ｡ｮｳｯｧ＠ svjetonazora) zadržao i nakon Drugoga svjetskog rata. Kada sam ｰｯ･ｴｫｭ＠ ､ｶｩｪ･ｴｳｵｨ＠ godina krenula intenzivno pratiti kazališne amatere, iznenadila sam se koliko ｭ･ｵ＠ njima ima novonapisanih ｰｵｫｩｨ＠ drama koje upravo kao takve prepoznajemo jer prikazuju ｺ｡ｶｩｪＬ＠ puk na sceni, ali i afirmiraju sve razine hijerarhije vrijednosti ｫｲ｡ｮｳｯｧ＠ svjetonazora. Do kraja 2017. spremam se objaviti antologiju ｰｵｫ･＠ ｭ･ｩｵｲｳｫ＠ drame kako bih pokazala snagu toga žanra, njegov opstanak do danas i našu potrebu za njim. Nedavni radovi o ilirizmu i prosvjetiteljima znanstveno su dokazali da je književnost (i njezino stvaranje i kriteriji njezina vrednovanja) itekako pod utjecajem politike i skupine ljudi »povlaštenih ili profesionalnih Cekade, Zagreb, 1991. Marijan Bobinac, Otrovani ｺ｡ｶｩｪＬ＠ Marijan Bobinac, Puk na sceni. Studije o hrvatskom ｰｵｫｯｭ＠ Filozofski fakultet, Zagreb, 2001. 27 28 komadu, 35 ｩｴ｡･ｬｪﾫＬ＠ ＲＹ＠ intelektualaca, ｴ･ｯｲｩ｡＠ i ｫｲｩｴ｡Ｎ Ako smo to ｵｩｮｬ＠ za taj period, mislim da je krajnje vrijeme da to ｵｩｮｭｯ＠ i za kasniji period, za vrijeme nakon Drugoga svjetskog rata, i pokažemo koliko su naš današnji kanon i današnje vrednovanje književnih djela pod utjecajem izvanknjiževnih razloga te tko su današnji »povlašteni ｩｴ｡･ｬｪﾫ＠ koji ｯ､ｲ･ｵｪ＠ vrijednosnu skalu. ｍｯｧｵ･＠ je dokazati da vrijednosna skala koja nam je ｰｵｫｯ＠ protjerala sa scene i iz kanona nije »prirodan razvoj književnosti« nego posljedica promjene vladavine svjetonazora i utjecaja »povlaštenih ｩｴ｡･ｬｪﾫＮ＠ Ipak, novi svjetonazor nije uspio dokraja potisnuti stari pa je zato i ovaj žanr ｰｵｫ･＠ drame (a i neki drugi prezreni žanrovi) opstao na rubovima kazališta iz potrebe ljudi za starim svjetonazorom na sceni. Uz to se pokazalo da novi svjetonazor nije uspio ostvariti ｯ｢･｡ｮ＠ Ｈｳｲ･ｵ＠ pojedinca na Zemlji), a ni umjetnost koja je njegova posljedica nije uspjela svojom kritikom s pozicije ｡ｴ･ｩｳｫ＠ ideologije poboljšati društvo. Sve je to u krizi i zato se sada ｯｫｲ･ｭ＠ onome što smo izbacili iz kanona ｴｲ｡･ｩ＠ odgovore. To je nužno jer smo izbacili iz kanona previše vrijednih drama, ali i zatvorili prostor za raznolikost stavova, poetika i svjetonazora. Tek kad dopustimo taj pluralizam, ｭｯｩ＠ ･ｭｯ＠ objektivno procjenjivati djela iz prošlih epoha i naše vlastite i tek onda kad nam ne bude kriterij svjetonazor nego doista djelo samo, ｭｯｩ＠ ･ｭｯ＠ govoriti i objektivnim kriterijima vrednovanja djela. Naime, kako kaže Ivana Žužul, ｧｯｶｲ･ｩ＠ o preporodnoj književnosti: »Književnost ｳｨｶ｡ｭ＠ kao ｪ･ｺｩｮｵ＠ praksu koja kod širokih slojeva stanovništava ｰｯｴｩ･＠ stjecanje društveno važnih vrijednosti i normi.«30 29 Martina ｐ･ｴｲ｡ｮｯｶｩＬ＠ Kazalište i (pri)povijest, Ex Libris, Zagreb, 2015.; Hrvatska književnost 19. ｳｴｯｬｪ･｡Ｌ＠ Alfa, Zagreb, 2015.; Marina Vinko ｂｲ･ｩＬ＠ Protrka: Stvaranje književne nacije: oblikovanje kanona u hrvatskoj književnoj Zagreb, 2008. periodici 19. ｳｴｯｬｪ･｡Ｌ＠ 30 Ivana Žužul, Tijelo bez kosti. Kako se zamišljao nacionalni identitet u tekstovima hrvatskih preporoditelja, Meandar, Odjel za kulturologiju, Osijek/ Zagreb, 2015. 36 Mislim da to ｵｫｬｪ･＠ i pravo na ｵｭｪ･ｴｮｩｫ＠ afirmaciju temeljnih vrijednosti europskoga društva definiranih u ｫｲ｡ｮｳｯｭ＠ svjetonazoru. Upravo zato predlažem da zadnja ｲ･ｮｩ｣｡＠ definicije ｰｵｫ･＠ drame glasi ovako: Ima ､ｩ｡ｫｴｮｵ＠ funkciju i jasne ｰｯｬｩｴｫ･＠ poruke uspostave ｧｲ｡ｮｳｫｯ＠ društva i nacionalnih država te afirmira vrijednosti ｫｲ｡ｮｳｯｧ＠ svjetonazora. WHAT DOES THE FOLK DRAMA VALORIZE OR THE REASON WHY IT IS (NOT) POPULAR Abstract Although one of the dominant genres in European theatre in the 181h and 191h centuries, folk drama does not have a proper place in the theory of literature. lt is neither fully defined nor positioned in the genre system of that time because contemporary theory despised it and threw it out of canon. The article starts from the thesis that this genre has been thrown out of canon not because of its inadequate quality or because of the development of drama that made it redundant, but because of extraliterary reasons. Dealing with basic characteristics and conventions of the genre, the article attempts to prove that the reason for the rejection of this genre lies in the worldview change of European society, which also led literary canon to renounce everything that would affirm the values of the previously incumbent Christian worldview, values that the folk drama declares as its fundamental reasons for writing. The article suggests a generic term folk drama as well as re-reading and re-evaluating these works without the aforementioned worldview limitation. Key words: folk drama; das Volksspiel!das Volksstiick; worldview; literary canon; drama criticism; affirmation of values Prevela Sanja ｍ｡ｴｫｯｶｩ＠ 37