(PDF) Istočnojadranski gradovi u literaturi Responsa / Eastern Adriatic Cities in Responsa Literature

Pojam responsa općenito dolazi od latinskog plurala za responsum (odgovor) i predstavlja pisane odluke i presude, koje daju pravni učenjaci na postavljena im pitanja. Responsa u židovskom kontekstu (שאלות ותשובות) posebna je vrsta rabinske literature, koja pokriva razdoblje od 1,700 godina. Sadržaj rabinske responsa obuhvaća područja etike, poslovne etike, filozofije religije, astronomije, matematike, povijesti, geografije, kao i interpretacije odlomaka iz Tanaĥa (Hebrejske Biblije), Mišne, Talmuda, midraša itd. Tako je literatura responsa dobar povijesni izvor, jer rana židovska postbiblijska literatura gotovo da se ne bavi poviješću. Responsa nam daje važne informacije o kulturi Židova i naroda, među kojima su živjeli. Iz nje također iščitavamo moralne i socijalne odnose, zanimanja, način života/organizaciju kućanstava, običaje, izražaje sreće i tuge, način rekreacije, igara i sl. Starija responsa važna je i za čitanje Mišne i Talmuda. Odmah nakon kodifikacije Mišne pojavljuje se responsa literatura, a njeni su tragovi sačuvani u Talmudu. Najčešće su pitanja bila rješavana jednim pismom i odgovori su bili potpisivani od učenika i njihovih kolega – moglo bi se reći neke vrste odbora. Početkom trećeg stoljeća pisma najčešće izmjenjuju Babilon i Izrael i čini se da su odluke izraelskih rabina bile smatrane autoritativnima. Za vrijeme razdoblja Geonim, koje je slijedilo nakon kodifikacije Talmuda, babilonske su ješive bile glavni centri židovskog učenja te su gaoni, kao poglavari tih ješiva, bili priznati kao najveći autoriteti u poznavanju židovskog Zakona. Od 10. stoljeća razvijaju se ješive i u drugim zemljama pa se židovsko stanovništvo počinje obraćati svojoj najbližoj ješivi. Jezici responsa su različiti i mijenjaju se ovisno o kontekstu određenog povijesnog razdoblja. Najranije su pisane aramejskim, sredinom 9. stoljeća uz njega se javlja i hebrejski te arapski. Ovaj rad predstavit će nekoliko primjera kasnijih responsa u kojima se spominju istočnojadranski gradovi, kako bi ilustrirao postojanje jedinstvenog židovskog prostora, koji je bio organski vezan za Mediteran, s obzirom da je većina tadašnjeg židovskog stanovništva živjela na području Mediterana. ABSTRACT The term responsa comes from the Latin responsum (pl. responsa) and it is defined as written decisions and judgments by legal scholars. Responsa in a Jewish context (שאלות ותשובות) is a special kind of rabbinic literature, which covers the period of 1,700 years. Content rabbinic responsa includes areas of ethics, business ethics, philosophy of religion, astronomy, mathematics, history, geography, as well as interpretations of passages from the Tanakh (Hebrew Bible), Mishnah, Talmud, Midrash etc. The responsa literature is a good historical source, as early Jewish post-Biblical literature is ahistorical. Responsa gives us important information about the Jewish people and their culture as well as information about peoples among whom they lived. It is a good source for moral and social relationships, occupations, lifestyle / household organization, customs, expressions of happiness and sadness, the way of recreation, games etc. Older responsa facilitates reading of the Mishnah and Talmud. Responsa appears immediately after the codification of the Mishnah, and its traces are preserved in the Talmud. The most common questions were dealt in a letter and the responsa were subscribed by the scholars and their colleagues - one might say some kind of committee. At the beginning of the third century letters are usually exchanged between Babylon and Israel, and it seems that the decisions of Israeli rabbis were considered authoritative. During the period of the Gaonim, which followed the codification of the Talmud, Babylonian yeshivot were the main centers of Jewish learning and the Gaon, as leaders of yeshivot were recognized as the highest authority in the Jewish law. From the 10th century on Yeshivot in other countries were developed and the Jewish population began to ask questions to their nearby yeshiva. Languages of responsa are different and change depending on the context of a particular historical period. The earliest are written in Aramaic, Hebrew occured in the 9th century, and later Arabic as well. This article will present a few examples of later responsa, which mention the cities on the East ern Adriatic coast. Its goal is to illustrate the existence of a single Jewish community, which was organically linked to the Mediterranean, given that most of the Jewish population was living in the Mediterranean region.

ISSN 1848-4387 Hrvatsko filozofsko društvo odsjek za filozofiju FilozoFski Fakultet sveučilišta u splitu Simpozij X. MEDITERANSKI KORIJENI FILOZOFIJE split, Hrvatska, 7.–9. travnja 2016. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu Poljana kraljice Jelene 1/III Symposium X MEDITERRANEAN ROOTS OF PHILOSOPHY split, Croatia, april 7–9, 2016 Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split Poljana kraljice Jelene 1/III organizatori Hrvatsko filozofsko društvo Odsjek za filozofiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu organizacijski odbor prof. dr. sc. Mislav Kukoč, predsjednik doc. dr. sc. Marita Brčić Kuljiš, tajnica Mira Matijević, poslovna voditeljica prof. dr. sc. Pavo Barišić prof. dr. sc. Jasna Jeličić Radonić prof. dr. sc. Dunja Jutronić prof. dr. sc. Luka Tomašević izv. prof. dr. sc. Hrvoje Relja izv. prof. dr. sc. Borislav Dadić doc. dr. sc. Tonći Kokić dr. sc. Ljudevit Hanžek Gabrijela Bašić, mag. phil. Emil Kušan, mag. phil. Anita Lunić, mag. phil. Josip Guć Antonio Kovačević simpozij se organizira uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu Sveučilišta u Splitu Poglavarstva Grada Splita Splitsko-dalmatinske županije Turističke zajednice Grada Splita Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, Split Zaklade Alexander von Humboldt Sadržaj / Contents Mislav Kukoč, Uvod: X. Mediteranski korijeni filozofije / Introduction: X Mediterranean Roots of Philosophy . . . . . . . . 5 Program simpozija / Programme of the Symposium . . . . . . . . 11 Sažeci izlaganja / Paper abstracts . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Adresar sudionika / Addresses of the participants . . . . . . . . . 87 Uvod Mislav kukoč Predsjednik Organizacijskog odbora simpozija X. MediteraNski korijeNi filozofije Hrvatsko filozofsko društvo i Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu organiziraju međunarodni filozofski i interdisciplinarni simpozij X. Mediteranski korijeni filozofije, koji se održava od 7. do 9. travnja 2016. godine u dvorani Filozofskog fakulteta u Splitu, smještenoj na pročelju Peristila, u središtu veličanstvene Dioklecijanove palače, spomenika nulte kategorije svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a, što kao ogledni primjerak mediteranske kulturne baštine savršeno korespondira s duhom i svrhom simpozija. Jubilarni X. Mediteranski korijeni filozofije održavaju se u godini u kojoj slavimo dva velika jubileja usko vezana uz duh Mediteranskih korijena filozofije: 2400. obljetnicu rođenja Aristotela (384. pr. Kr. – 322. pr. Kr.), jednog od najvećih mediteranskih i svjetskih filozofa svih vremena, te 2400. obljetnicu osnutka Farosa, antičkog polisa na Hvaru. Mediteran je kolijevka zapadnoeuropske filozofije i znanosti koja, zajedno s također mediteranskim naslijeđem hebrejsko-kršćanske religijske tradicije udara temelje zapadnoeuropske kulture i civilizacije. Zapadna filozofija i znanost započinju svoj povijesni razvoj početkom 6. stoljeća pr. Kr. na istočnoj obali Mediterana, u maolazijskim grčkim kolonijama Miletu i Efezu, te obližnjim otocima, potom se širi do Eleje i Sicilije, da bi svoj vrhunac postigla u Ateni, jednom od središta antičkog Mediterana. Daljnji razvoj antičke filozofije, od helenizma do srednjovjekovne epohe, preko novih središta filozofske misli Aleksandrije, Antiohije, Kartage i Rima, također je sudbinski vezan za Mediteran. Stvaranje, sukobljavanje i međusobno prožimanje mediteranskih kultura, specifični mediteranski multikulturalizam dao je bitno obilježje daljnjem razvoju filozofije Zapada. Grčka i rimska antika, helenističko-rimsko naslijeđe, Bizant, orijentalne arapske tradicije, uz pečat nove islamske religije, stapaju se u islamsko-arapsku srednjovjekovnu filozofiju, kulturu i civilizaciju. Bizantinci su grčku fi- 5 lozofiju prenijeli Arapima, a oni su, posredstvom križarskih ratova, preko svojih vodećih filozofa, Avicene, Averoesa, Ibn Halduna, vratili Europi u njoj već zaboravljeno naslijeđe Aristotelove filozofije. To su samo neke od početnih premisa i mogućih naputaka za tematiziranje sadržaja simpozija Mediteranski korijeni filozofije. Dakako ne i jedini. Sljedeći aspekt koji ulazi u tematski okvir simpozija odnosi se na utemeljenje hrvatske filozofije, koja se, kako u svojim početcima, tako i u najsjajnijim vrhuncima, korijeni u mediteranskom dijelu svojega višeregionalnoga kulturnog identiteta. Počam od Hermana Dalmatina, preko Marka Marulića, pa do Matije Vlačića Ilirika, Frane Petrića i Ruđera Boškovića, da spomenemo samo najznamenitija imena. Treći sklop što ulazi u okvir teme simpozija odnosi se na filozofsko, ali i interdisciplinarno promišljanje specifičnosti mediteranskog multikulturnog prostora koji je iznjedrio aktualne međucivilizacijske napetosti koje prijete globalnim sukobom civilizacija, ali otvaraju i mogućnosti dijaloga i pomirenja. S tim u svezi otvaraju se pitanja koja se, među ostalim, promišljaju na simpoziju: ● Utječu li mediteranski korijeni filozofije na nastanak i razvoj suvremene filozofije Mediterana? ● Filozofsko promišljanje mediteranskog multikulturalizma ● Poticaji mediteranske filozofije za utemeljenje globalnog ethosa kao pretpostavke međucivilizacijskog dijaloga ● Filozofija Mediterana kao globalizacijska paradigma Nastavljajući tradiciju promoviranja novih izdanja tematski vezanih uz Mediteranske korijene filozofije, na simpoziju će ove godine biti predstavljene četiri knjige: dvije autorske monografije i dva zbornika, čiji su autori, odnosno urednici članovi Organizacijskog odbora simpozija. Sveučilišni udžbenik Tonća Kokića Pregled antičke filozofije predstavit će Berislav Žarnić. Monografija Jasne Jeličić Radonić i Miroslava Katića Faros: osni vanje antičkog grada objavljena je u čast 2400. obljetnice osnivanja Farosa, a knjigu će predstaviti Nenad Cambi. Zbornik radova Deliberative Demokratie urednika Henninga Ottmanna i Pave Barišića predstavit će Sulejman Bosto. I konačno, Lino Veljak predstavit će zbornik Mediteran ski korijeni filozofije urednika Mislava Kukoča i Marite Brčić Kuljiš, koji sadrži izbor tekstova nastalih na temelju referata s nekoliko posljednjih simpozija. Kada tomu pribrojimo da su tematski blokovi s prethodnih simpozija objavljeni u časopisima Filozofska istraživanja br. 107, 116 i 137 te Metodički ogledi br. 33 i 34, kao i u opsežnom zborniku Filozofija Mediterana u nakladi Hrvatskog filozofskog društva (Zagreb, 2009.), onda sve to zajedno, na pragu desetog jubilarnog simpozija, neprijeporno potvrđuje dojam da Mediteranski korijeni filozofije ostavljaju zamjetan materijalni i duhovni trag u mediteranskom kulturnom prostoru. Okrugli stol »Mediteranski korijeni kulture«, kojim se zaključuju jubilarni X. Mediteranski korijeni filozofije, svojevrstan je hommage filozofskim raspravama i interdisciplinarnim istraživanjima u proteklih deset godina, ali i mjesto približavanja kompleksnosti istraživanja kulture, povijesti i filozofije Mediterana, što će raznovrsnošću svojih pristupa potvrditi njegovi sudionici: Pavo Barišić, Joško Božanić, Daniel Bučan, Nenad Cambi, Mislav Ježić i Mislav Kukoč. 7 Introduction Mislav kukoč President of the Organization Committee of the Symposium X MeDiteRRaNeaN Roots oF pHilosopHY The Croatian Philosophical Society and the Department of Philosophy at the Faculty of Humanities and Social Science, University of Split are organizing the international and interdisciplinary symposium X Mediter ranean Roots of Philosophy, which will take place from April 7 to April 9, 2016 in the conference hall of the Faculty of Humanities and Social Sciences in Split, situated in the front of Peristil, in the center of the magnificent Diocletian’s palace, a zero category monument of the global cultural heritage under the patronage of UNESCO which, as a representative piece of Mediterranean cultural heritage, suits the spirit and the purpose of the symposium perfectly. The annual X Mediterranean Roots of Philosophy are held in the year in which we also celebrate the 2400th anniversary of the birth of Aristotle (384 BC – 322 BC), one of the greatest philosophers the Mediterranean and the world has seen, as well as the 2400th anniversary of Pharos, the ancient polis on the island of Hvar. The Mediterranean is the cradle of western philosophy and science which, together with the Mediterranean heritage of Hebrew-Christian religious tradition sets the foundations of Western European culture and civilization. Western philosophy and science begin their historical development at the start of 6th century BC on the eastern shores of the Mediterranean sea, specifically in Asia Minor, in the Greek colonies of Miletus and Ephesus and surrounding islands; it then spreads to Elea and Sicily and reaches its peak in Athens, one of the centers of ancient Mediterranean. Later development of ancient philosophy, from Hellenism to the medieval epoch, through new intellectual centers of Alexandria, Antioch, Carthage and Rome is also crucially related to the Mediterranean. Creation, conflict and mutual permeation of Mediterranean cultures, a distinctive Mediterranean multiculturalism gave an essential mark to the future growth of philosophy 8 in the West. Ancient Greece and Rome, the Hellenistic-Roman heritage, Byzantine world, Oriental Arabic traditions with the mark of the new religion of Islam all blend into Muslim Arabic medieval philosophy, culture and civilization. The Byzantines introduced the Arabs to Greek philosophy, and they, through the mediation of the Crusades and the work of its leading philosophers Avicenna, Averroes and Ibn Haldun returned the forgotten legacy of Aristotelian philosophy back to Europe. Those are only some of the initial premises and possible suggestions for the topics of the symposium Mediterranean Roots of Philosophy; not the only ones, of course. The next aspect relevant to the topics of the Symposium refers to the foundation of Croatian philosophy which, both in its beginnings and on its zenith, has its roots in the Mediterranean part of its multiregional cultural identity. Starting with Hermann of Dalmatia, continuing through Marko Marulić and Matija Vlačić Ilirik (Matthias Flacius Illyricus), Frane Petrić (Franciscus Patricius) and Ruđer Bošković (Roger Joseph Boscovich), to mention only the most significant figures. A third set of themes congenial to the idea of this symposium relates to the philosophical and interdisciplinary reflection of the peculiarities of the Mediterranean multicultural space which gave birth to the current intercivilizational tensions threatening to escalate into the clash of civilizations, but also open the possibility of dialogue and reconciliation. That situation naturally suggests the following set of questions discussed at the Symposium: ● Do the Mediterranean roots of philosophy influence the origin and development of the contemporary philosophy of the Mediterranean? ● Philosophical reflection of the Mediterranean multiculturalism ● Incentives of the Mediterranean philosophy for the establishment of global ethos as a prerequisite of intercivilizational dialogue ● Philosophy of the Mediterranean as a globalization paradigm Continuing with the tradition of promoting newly-published works thematically related to Mediterranean roots of philosophy, this year the Symposium will introduce the public to four new works: two monographs and two books of proceedings, authored or edited by members of our Organization Committee. The university handbook Pregled antičke filozofije by Tonći Kokić will be presented by Berislav Žarnić. The monograph Faros: osnivanje antičkog grada, written by Jasna Jeličić Radonić and Miroslav 9 Katić, and published for the 2400th anniversary of Pharos, will be presented by Nenad Cambi. The proceedings book Deliberative Demokratie, edited by Henning Ottmann and Pavo Barišić, will be presented by Sulejman Bosto. Finally, Lino Veljak will present the Mediteranski korijeni filozofije proceedings book, which contains a selection of papers presented in the last few symposiums, edited by Mislav Kukoč and Marita Brčić Kuljiš. Adding to this, thematic sections related to past instances of the symposium that have been published in journals Filozofska istraživanja (no. 107, 116 and 137), Metodički ogledi (no. 33 and 34), as well as in the voluminous proceedings named Philosophy of the Mediterranean, published by the Croatian Philosophical Society in Zagreb, 2009. It is clear, then, that the Mediterranean Roots of Philosophy symposium has had a notable material and spiritual influence in the Mediterranean cultural area. The round table “Mediterranean Roots of Culture”, with which the symposium will end, is a kind of hommage to the philosophical debates and interdisciplinary research in the last ten years, but it is also the place to explain the complexities of research when it comes to the culture, history and philosophy of the Mediterranean. These complexities are mirrored in the list of panel participants: Pavo Barišić, Joško Božanić, Daniel Bučan, Nenad Cambi, Mislav Ježić and Mislav Kukoč. 10 PROGRAM / PROGRAMME četvrtak, 7. travnja 2016. / thursday, april 7, 2016 9.00–9.30 Otvaranje skupa i pozdravne riječi / Opening ceremony and welcoming speeches Mislav kukoč, predsjednik Organizacijskog odbora simpozija / President of the Organization Committee of the Symposium zdravko radman, predsjednik Hrvatskog filozofskog društva / President of the Croatian Philosophical Society aleksandar jakir, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu / Dean of the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split šimun anđelinović, rektor Sveučilišta u Splitu / Rector of the University of Split ivo Baldasar, gradonačelnik Splita / Mayor of Split zlatko Ževrnja, župan Splitsko-dalmatinske županije / County Prefect of the Split-Dalmatia County Plenarno predavanje / Plenary lecture 9.30–10.00 zdravko radman (Croatia/Hrvatska): Can We Cooperate? In Search of Roots of Altruism / Možemo li surađivati? U potrazi za korijenima altruizma *** 10.00–10.15 dirk lüddecke (Germany/Njemačka): Mediterranean Roots? Thalassophobia and Plato’s Political Thought / Mediteranski korijeni? Talasofobija i Platonova politička misao 10.15–10.30 Radomir videnović (Serbia/Srbija): Philosophy of the Mediterranean as a Cosmopolitan Paradigm / Filozofija Mediterana kao kozmopolitska paradigma 10.30–10.45 Dunja Jutronić (Croatia/Hrvatska): Dialects – Problem of Variability and Stability in Language / Dijalekti – problem varijabilnosti i stabilnosti u jeziku 10.45–11.15 Rasprava / Discussion 11.15–11.30 Stanka za kavu / Coffee break 13 11.30–11.45 Mislav kukoč (Hrvatska/Croatia): Mediteranske utopije / Mediterranean Utopias 11.45–12.00 pavo Barišić (Hrvatska/Croatia): Demokracija između ustavne vladavine i ohlokracije u Aristotela i Polibija / Democracy between Polity and Ochlocracy by Aristotle and Polybius 12.00–12.15 Miroslav palameta (Hrvatska/Croatia): Aristotelova retorika u Ivana Tomke Mrnavića / Aristotle’s Rhetorics in the Works of Ivan Tomko Mrnavić 12.15–12.30 vladimir Jelkić (Hrvatska/Croatia): Pojam savjesti kod Grka i u Nietzschea / The Notion of Conscience in Ancient Greece and Nietzsche 12.30–13.00 Rasprava / Discussion 13.00–15.00 Stanka za ručak / Lunch break 15.00–15.15 lino veljak (Hrvatska/Croatia): Multikulturalizam nasuprot fundamentalizma / Multiculturalism vs. Fundamentalism 15.15–15.30 sulejman Bosto (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina): Kulture između kulturnog solipsizma i izazova globalizacije / Cultures between Solipsism and the Challenges of Globalization 15.30–15.45 anita lunić (Hrvatska/Croatia): Mjesto estetike u filozofiji prakse / The Place of Aesthetics in Praxis Philosophy 15.45–16.00 tonći kokić (Hrvatska/Croatia): Nova paradigma proizvodnje hrane u 21. stoljeću: mogući scenarij / New Food Processing Paradigm for the 21st Century: A Possible scenario 16.00–16.30 Rasprava / Discussion 16.30–17.00 Stanka / Break 14 17.00–17.15 vladimir rismondo (Hrvatska/Croatia): Platonov ‘mimesis’, bizantska ideologija ikonoklazma i suvremena ‘etika reprezentacije’: zajednički kontekst mediteranskog i globalnog multikulturalizma / Plato’s Concept of ‘mimesis’, Byzantine Iconoclastic Ideology and Modern ‘Ethics of Representation’: Shared Context of the Mediterranean and Global Multiculturalism 17.15–17.30 iris tićac (Hrvatska/Croatia): »Ideja budnosti čovještva u čovjeku«: M. Brida i J. P. Kamov / “The Idea of Vigilance of Humanity in Men”: M. Brida and J. P. Kamov 17.30–17.45 Josip Guć (Hrvatska/Croatia): Etički aspekti Pobunjenog čovjeka / Ethical Aspects of The Rebel 17.45–18.00 Borislav Dadić (Hrvatska/Croatia): Što personalizam može reći suvremenom čovjeku? / What Can Personalism Say to the Contemporary Man? 18.00–18.30 Rasprava / Discussion 18.30–18.45 Stanka za kavu / Coffee break 18.45–19.45 Predstavljanje knjiga / Presentation of publications ● tonći kokić: Pregled antičke filozofije: sveučilišni udžbenik, Naklada Breza, Zagreb, 2015. Predstavljači / presenters: Berislav Žarnić & tonći kokić ● Jasna Jeličić Radonić – Miroslav katić: Faros: osnivanje antičkog grada, Književni krug Split – Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2015. Predstavljači / presenters: Nenad Cambi, Jasna Jeličić Radonić & Miroslav katić ● Mislav kukoč – Marita Brčić kuljiš (ur./eds.): Mediteranski ko rijeni filozofije, Hrvatsko filozofsko društvo – Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Zagreb – Split, 2016. Predstavljači / presenters: lino veljak, Mislav kukoč & Marita Brčić kuljiš 15 ● Henning ottmann – pavo Barišić (ur./eds.): Deliberative Demokra tie, Nomos, Baden-Baden, 2015. Predstavljači / presenters: sulejman Bosto & pavo Barišić 20.00 Večera / Dinner petak, 8. travnja 2016. / Friday, april 8, 2016 9.00–9.15 Mislav Ježić (Hrvatska/Croatia): Mŷthos, épos i lógos. Mit, ep i logika / Mûthos, Épos and Lógos. Myth, Epic and Logic 9.15–9.30 Jasna Jeličić Radonić (Hrvatska/Croatia): Faros i pitagorejska načela urbanog planiranja / Pharos and the Pythagorean Principles of Urban Planning 9.30–9.45 Naida Mihal Brandl (Hrvatska/Croatia): Istočnojadranski gradovi u literaturi Responsa / Eastern Adriatic Cities in Responsa Literature 9.45–10.00 krešimir čvrljak (Hrvatska/Croatia): Sfinga na splitskom Peristilu: »odljevak« staroegipatskoga ezoterizma / The Sphynx at the Split Peristyle: A Cast of the Ancient Egyptian Esotericism 10.00–10.30 Rasprava / Discussion 10.30–10.45 Stanka za kavu / Coffee break 10.45–11.00 valentina perišić (Hrvatska/Croatia): Hrvatska odgojna misao od 15. do 18. stoljeća / Croatian Educational Thought from 15th to 18th Century 11.00–11.15 Demian papo (Hrvatska/Croatia): Tipologija časti u političkim spisima Nikole Vitova Gučetića / Typology of Honor in Nikola Vitov Gučetić’s Political Writings 11.15–11.30 Davor Balić (Hrvatska/Croatia): Iskazi Miroslava Krleže o Marku Maruliću i njegovim djelima: dodaci Marulićevoj bibliografiji / Miroslav Krleža’s Accounts on Marko 1 Marulić and His Works: Appendices to Marulić’s Bibliography 11.30–11.45 Jevgenij paščenko (Hrvatska/Croatia): Prvi svjetski rat u hrvatskoj viziji: idealizam Krleže, vizionarstvo Nazora / First World War in the Croatian Vision: The Idealism of Krleža and Vision of Nazor 11.45–12.15 Rasprava / Discussion 12.15-12.30 Stanka / Break 12.30-12.45 Marko vučetić (Hrvatska/Croatia): Metafizički egzistencijalizam i egzistentni subjekt / Metaphysical Existentialism and the Existing Subject 12.45–13.00 Marija knežević (Hrvatska/Croatia): Ništavilo i samoodređenje individualiteta u filozofijskoj misli J.-P. Sartrea / Nothingness and Self-Determination of Individuality in Philosophical Thought of J.-P. Sartre 13.00–13.15 enis zebić (Hrvatska/Croatia): Mate Ujević kao humanist i antifašist / Mate Ujević as a Humanist and Anti-Fascist 13.15–13.30 vesna Maričić (Srbija/Serbia): Transhumani projekt čovjeka kod Houellebecqa i Baudrillarda / Transhuman Project of a Human in the Works of Houellebecq and Baudrillard 13.30–14.00 Rasprava / Discussion 14.00–16.00 Stanka za ručak / Lunch break 16.00–16.15 zrinka podhraški čizmek (Hrvatska/Croatia): Semitski predžidovski vjerski i simbolički elementi u mediteranskom kontekstu / Semitic Pre-Judaic Religious and Symbolic Elements in the Mediterranean Context 16.15–16.30 Rusmir šadić (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina): Susret islamskog racionalizma i grčke kulture / Islamic Rationalism Meets Greek Culture 17 16.30–16.45 Daniel Bučan (Hrvatska/Croatia): Politika kao metafizika. Al-Farabijev politički nauk kao teologijska ontologija / Politics as Metaphysics. Al-Farabi’s Political Teachings as Theological Ontology 16.45–17.00 damir Markov (Hrvatska/Croatia): Indijske analogije u Platonovoj filozofiji / Indian Analogies in Plato’s Philosophy 17.00–17.30 Rasprava / Discussion 17.30–17.45 Stanka za kavu / Coffee break 17.45–18.00 slobodan stamatović (Hrvatska/Croatia): Kako je to filozofija bila najveća muzika? / How Was Philosophy the Greatest Music? 18.00–18.15 Denis karanušić (Hrvatska/Croatia): Recepcija Descartesove sumnje u prvom pjevanju Stayeva epa Philo sophiae versibus traditae libri sex / The Reception of Descartes’ Doubt in Stay’s Epic Philosophiae versibus traditae libri sex 18.15–18.30 vani Roščić (Hrvatska/Croatia): Estetička koncepcija umijeća / Aesthetical Conception of Art 18.30–18.45 Marin Beroš (Hrvatska/Croatia): Povratak imperijalnog kozmopolitizma / The Return of Imperial Cosmopolitanism 18.45–19.15 Rasprava / Discussion 19.15–19.30 Stanka / Break 19.30–20.30 Okrugli stol / Roundtable Mediteranski korijeni kulture – povodom 10. obljetnice Mediteranskih korijena filozofije Mediterranean roots of Culture – in celebration of 10th anniversary of the Mediterranean Roots of Philosophy 18 Izlaganja / Presentations Mislav kukoč: Mediteranski korijeni filozofije – prvih 10 godina / Mediterranean Roots of Philosophy – First 10 Years Nenad Cambi: Grci, Etruščani i Rimljani. Tri različita naroda, tri jezika, a srodne kulture na Apeninskom poluotoku / Greeks, Etruscans, and Romans. Three Different Peoples, Three Languages, and Similar Cultures on the Apennine Peninsula Mislav Ježić: Grčka i indijska filozofija / Greek and Indian Philosophy Daniel Bučan: Doprinos arapsko-islamske kulture kulturi Mediterana i Europe / Contribution of Arabic-Islamic Culture to Mediterranean and Europe Joško Božanić: O dijalektičkom mišljenju u poslovicama otoka Visa kao bitnoj odrednici maritimne kulture / On Dialectical Thinking in the Proverbs of the Island of Vis as an Essential Determinant of Maritime Culture pavo Barišić: Mediteranski korijeni univerzalnih ideja o uređenju ljudske zajednice: demokracija i kozmopolitizam / Mediterranean Roots of Universal Ideas on the Organisation of Human Communities: Democracy and Cosmopolitanism 20.30 Svečana večera / Gala dinner subota, 9. travnja 2016. / saturday, april 9, 2016 9.00–18.00 Izlet u Stari Grad na Hvaru – povodom 2400. obljetnice Farosa / Excursion to Stari Grad, Island of Hvar – in celebration of 2400th anniversary of Pharos 19 SAŽECI IZLAGANJA / PAPER ABSTRACTS DavoR BaliĆ Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku / Faculty of Humanities and Social Sciences, J. J. Strossmayer University of Osijek iskazi Miroslava krleže o Marku Maruliću i njegovim djelima: dodaci Marulićevoj bibliografiji Spoznaje o životu, opusu i recepciji nauka splitskog renesansnog mislioca Marka Marulića (1450–1524) pružaju i bibliografije, pa tako i bibliografija koju je sastavila te 2003. godine objavila Nedjeljka Paro. U toj bibliografiji popisani su radovi koji su o Maruliću objavljeni od 1565. do 2000. godine. U nju je uvršteno 2539 bibliografskih jedinica, kojima su obuhvaćene, naglašava Paro u predgovoru, »publikacije u cijelosti posvećene Maruliću«, no kojima su obuhvaćeni i »prilozi u publikacijama«, kao i prilozi u novinama. Međutim, nemalo začuđuje i zbunjuje što u bibliografiji Nedjeljke Paro nema nijedne jedinice iz koje bismo doznali da se o Maruliću te njegovu opusu očitovao i Miroslav Krleža (1893–1981). Prema mojim današnjim spoznajama, trebao je biti zastupljen s barem trideset dvije autorske bibliografske jedinice. Iskaze o Maruliću i njegovu opusu iznosio je punih pedeset pet godina, točnije od 1926. do 1981. godine. Moguće ih je pronaći u različitim žanrovima: u esejima, političko-programatskim spisima, autobiografskim tekstovima, dnevničkim zapisima, polemikama, marginalijama i razgovorima. Zbog kolikoće tih iskaza i zbog dugogodišnje usmjerenosti na Marulića te njegov opus, Krleža zaslužuje biti određen i kao marulolog. Krležinim iskazima o Maruliću i njegovu nauku dosad nije pridana primjerena pozornost. Njima se pozabavila tek nekolicina istraživača Marulićeva opusa, od kojih izdvajam Mirka Tomasovića i Ružicu Pšihistal, koji su pritom bili usmjereni na Krležin spis objavljen 1948. godine pod naslovom »O našem dramskom répertoireu: povodom 400 godišnjice Držićeve ‘Tirene’«. Njihova tumačenja i zaključci uvelike su se zasnivali na, nažalost, dvojbenoj objektivnosti, no iz njihovih radova čitatelji 23 ipak mogu doznati da se Krleža u tom spisu očitovao i o obilježjima Marulićeva stvaralaštva. Sveobuhvatna i objektivna slika o Krležinu odnosu prema Maruliću može se steći tek nakon uvida u sadržaj iskazā koje je Krleža o tom renesansnom misliocu priopćio od 1926. do 1981. godine. U izlaganju ću se usmjeriti upravo na te iskaze, od kojih ovom prilikom izdvajam tek nekoliko, a uz koje prilažem podatke o izvorima i godini njihova nastanka: – Marulić je, a uz Gundulića, Mažuranića, Preradovića i Nazora, spomenik »naše knjige« ili klasik hrvatske književnosti (»Zašto je Vladimir Nazor umirovljen?«, 1926); – Marulić je jedan od pisaca koji su zaslužni za utemeljenje književnosti napisane »čistim narodnim govorom« (»Uz Vukovu stopedesetgodišnjicu«, 1937); – Marulić spada u »deset-petnaest« najblistavijih imena »naše književne historije« (»Svrha Pečata i o njojzi besjeda«, 1939); – Marulić je bio mislilac koji »čitavog života koketirajući sa tonsurom, anticipira Bellarmina, prevodi Tomu Kempinskoga i svršava logično sa Juditom i Davidijadom«, a njegova »djela ‘De institutione bene vivendi per exempla sanctorum’ (1506) ‘Evangelistarium’ (1516) ‘De humilitate et gloria Christi’ (1519) samo su ideološka prolegomena za sintezu: Juditu!« (»O našem dramskom répertoireu«, 1948); – Za to što je hrvatski jezik »bogat i elementarno veličanstven«, zasluga je i Marulićevih djela (marginalija »Hrvati, književnost od XVIII–XX st.«, oko 1960); – Marulić je jedan od pisaca koji su zaslužili da u Zagrebu imaju spomenik ili spomen-ploču (dnevnički zapisi: »13. V 1968«); – Određenje hrvatskog identiteta zasnivalo se na književnom stvaralaštvu proizašlom i iz Marulićeva pera (dnevnički zapisi: »Šent Jurij 28/6. 1976.«). Da su dosadašnji istraživači hrvatske književne, filozofske, povijesne ili kulturne baštine, a posebice istraživači Marulićeva opusa, bili upoznati sa sadržajem tih Krležinih iskaza i da su im pridali pozornost kakvu zaslužuju, uvjeren sam da bismo još prije nekoliko desetljeća ima24 li sasvim drugačiju predodžbu od one koja o Krležinu odnosu prema Maruliću i njegovu stvaralaštvu prevladava danas. Štoviše, znali bismo da je Krleža iznio brojne prosudbe koje promiču marulologiju. Dakle, znali bismo podatke koji bi se znatno razlikovali od onih koji se danas smatraju istinitima, a koji, nažalost, pružaju nevjerodostojnu sliku o Krležinim stavovima prema Maruliću i njegovu opusu. 25 Miroslav krleža’s accounts on Marko Marulić and His Works: appendices to Marulić’s Bibliography Information on life, opus and reception of the teaching of Marko Marulić, a Renaissance thinker from Split (1450–1524), is also provided by bibliographies, therefore also by the bibliography composed and published by Nedjeljka Paro in 2003. This bibliography comprises the list of works about Marulić published from 1565 to 2000. It contains 2539 bibliographic units, which include, as Paro emphasizes in the foreword, “publications entirely dedicated to Marulić”, as well as “contributions in publications”, and contributions in the newspapers. However, it is truly astonishing and confusing that Nedjeljka Paro’s bibliography fails to provide a single bibliographic unit from which we could learn that it was also Miroslav Krleža (1893–1981) who expressed his views regarding Marulić and his opus. According to my present findings, he should have been represented with at least thirty two bibliographic units. He provided accounts on Marulić and his opus in a period of fifty five years, more precisely from 1926 to 1981. They can be found in various genres: in essays, political and programmatical records, autobiographical texts, diary entries, polemics, marginalia and conversations. Due to the quantity of those accounts and the long standing focus on Marulić and his opus, Krleža deserves to be defined as a Marulologist as well. Krleža’s accounts on Marulić and his teaching were not, hitherto, given the attention they deserve. They were the object of interest of merely a few researchers of Marulić’s opus, of whom I single out Mirko Tomasović and Ružica Pšihistal, who were focused on Krleža’s writings published in 1948 under the title “On Our Drama Repertoire: on the Occasion of the 400th Anniversary of Držić’s ‘Tirena’”. Unfortunately, their interpretations and conclusions were to a large extent based on doubtful objectivity, but their works provide the readers with the notion that Krleža expressed his views regarding characteristics of Marulić’s work in his writings. A comprehensive and objective image of Krleža’s attitude towards Marulić can be acquired only after an insight into the content of the 2 accounts that Krleža wrote about this Renaissance thinker in the period from 1926 to 1981. In my presentation I will focus on these very accounts, of which I hereby single out only a few, along with data regarding the sources and the year when they were written: – Marulić is, alongside with Gundulić, Mažuranić, Preradović and Nazor, a monument of “our book” or a classic of Croatian literature (“Zašto je Vladimir Nazor umirovljen?” / “Why Was Vladimir Nazor Retired”, 1926); – Marulić is one of the writers whom we should thank for founding literature written in “pure vernacular language” (“Uz Vukovu stopedesetgodišnjicu” / “On the Occasion of Vuk’s 150th Anniversary”, 1937); – Marulić belongs among “ten to fifteen” of the most brilliant names of “our literary history” (“Svrha Pečata i o njojzi besjeda” / “The Purpose of Pečat and Discussion about it”, 1939); – Marulić was a thinker who “during his entire life of flirting with tonsure, anticipates Bellarmine, translates Thomas à Kempis and ends logically with Judita and the Davidiad”, and his “works ‘De institutione bene vivendi per exempla sanctorum’ (1506) ‘Evangelistarium’ (1516) ‘De humilitate et gloria Christi’ (1519) are merely an ideological prolegomena for the synthesis: Judita!” (“O našem dramskom répertoireu” / “On Our Drama Repertoire”, 1948); – Marulić’s works are to be given credit for making Croatian “rich and elementarily magnificent” (marginalija “Hrvati, književnost od XVIII–XX st.” / marginalia “Croats, Literature from XVIII-XX Century”, around 1960); – Marulić is one of the authors who deserve to have a monument or a memorial plate in Zagreb (journal entries: “13. V 1968”); – Establishment of the Croatian identity was based on literary works which originated from Marulić’s pen as well (journal entries: “Šent Jurij 28/6. 1976”). Had the former researchers of Croatian literary, philosophical, historical or cultural heritage, and especially researchers of Marulić’s opus, been acquainted with the content of the respective Krleža’s accounts 27 and given them the attention they deserve, I am convinced that already several decades ago we would have had a completely different perception from the one regarding Krleža’s attitude towards Marulić and his work which prevails today. What is more, we would have known that Krleža expressed numerous judgements which promote marulology. We would therefore know the facts which would considerably differ from the ones that are presently considered true, and which, unfortunately, provide an uncredible image of Krleža’s attitudes regarding Marulić and his opus. 28 pavo BaRišiĆ Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split Demokracija između ustavne vladavine i ohlokracije u aristotela i polibija Suprotstavljajući se tezi o epohalnosti fenomena „post-demokracije“, koju zagovaraju Colin Crouch, Jacques Rancière i drugi suvremeni autori srodne orijentacije, u predavanju će biti riječi o analizama pučke vladavine dva mislitelja koji su svjedočili zalasku demokratskih ustava antičkih polisa. Prvi je Aristotel, čiji se jubilej 2400. obljetnice rođenja obilježava ove godine. Stvarajući u vrijeme uspona kraljevske vlasti svojega mecene Filipa i učenika Aleksandra, učeni je Stagiranin vlastite suptilne uvide u slojevitost pitanja izložio postavljajući pet oblika pučke vladavine od najboljega u obliku ustavne demokracije do anarhističnoga oblika vladavine svjetine. Drugi je Polibije koji u pravom smislu piše povijest uspona rimske republike i opisuje „post-demokratske“ oblike vladavine helenskih polisa. On je uz pravedan oblik demokratske vladavine kao nepravedan pandan postavio ohlokraciju, vladavinu gomile. Oba su filozofa elementima mješovitih ustava, uzajamne suradnje i nadzora neograničene vlasti tražili način otklanjanja manjkavosti i umjeravanja krajnosti vladavine. I obojica su promatrali ustave u njihovoj procesualnosti kao tvorevine podložne mijenama i usavršavanju. Zaključno se pitanje odnosi na poruku koju u svjetlu njihovih promišljanja valja izvesti o današnjem stanju demokracije, ustavne vladavine i ohlokracije. 29 Democracy between polity and ochlocracy by aristotle and polybius In opposition to the thesis of the epochal reach of the “post-democracy” phenomenon, supported by Colin Crouch, Jacques Rancière and other related authors, this paper tackles the analysis of democracy of two philosophers who witnessed the eclipse of democratic constitutions of ancient poleis. The first is Aristotle whose 2400th anniversary of birth has been celebrated this year. He created his opus at the time of the rise of his Maecenas Philip’s and his disciple Alexander’s kingdom. The erudite from Stagira presented his own subtle insights into the multi-layered issue by distinguishing five forms of the rule of people in the range from the best, which is the form of constitutional democracy to the anarchistic model of mob rule. The second is Polybius who in the real sense writes a history of the ascent of the Roman Republic and describes the “post-democratic” models of government in the Hellenic poleis. Along the just concept of the democratic rule, he introduced also its unjust pendant in the ochlocracy or mob rule. Both philosophers searched for a way to obviate the defectiveness and to moderate the governing extremes through the elements of mixed constitutions, mutual co-operation, and control of the unbounded rule. Moreover, both of them considered the constitutions in their inconstancies as creations that are prone to changes and perfections. The concluding question relates to the message that should be deduced on the contemporary state of democracy, polity and ochlocracy, in the light of their considerations. 30 MariN Beroš Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«, Pula / Ivo Pilar Institute of Social Sciences, Pula povratak imperijalnog kozmopolitizma Kozmopolitizam i imperij dijele dugu zajedničku povijest, koja seže sve do antičkih vremena. Kozmopolitizam kao ideju sigurno ne bismo poznavali da nije bilo političke organizacije poput imperija, a imperijalni oblik vladavine sigurno ne bio toliko uspješan da se kozmopolitizam nije barem djelomično nalazio u opravdanju i očuvanju niza imperijalnih projekata. Ovaj rad će se osvrnuti na tu vezu, ukazivanjem na sličnosti između učenja kasne stoe, koja je iskrivila početnu ideju kozmopolisa kako bi pogodovala ideologiji Rimskog Carstva, te suvremenog, liberalnog shvaćanja kozmopolitizma, koji se također predstavlja univerzalnim, dok u biti odražava vrijednosti jednog malog dijela čovječanstva, te pogoduje njegovoj poziciji moći. the Return of imperial Cosmopolitanism Cosmopolitanism and the empire share a long history together, which goes back to Antiquity. We certainly would not know of the cosmopolitan idea if there was not a political organization such as an empire, and the imperial form of government certainly would not be so successful if cosmopolitanism was not at least partially located in the justification and the preservation of a series of imperial projects. This article will examine this connection by pointing out the similarities between the teachings of the late Stoa, which distorted the initial idea of the cosmopolis to favor the ideology of the Roman Empire, and the contemporary, liberal conception of cosmopolitanism, which also presents itself as universal while in actuality reflecting the values of a small part of humanity, and helps it in sustaining its position of power. 31 sulejMaN Bosto Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu / Faculty of Philosophy, University of Sarajevo kulture između kulturnog solipsizma i izazova globalizacije Na pozadini višeznačnih procesa globalizacije postavlja se pitanje statusa pluranih kulturnih identiteta, pitanje mogućnosti i načina njihovog važenja, mogućnosti komunikacije i recipročnog razumijevanja kulturnih svjetova, ali i aporije u komunikativnim kulturnim procesima, kao i potencijal konflikta koji leži u razumijevanju kulturnih identiteta te aspekti kultura kao političkog agensa i njihove političke i ideologijske zloupotrebe. Cultures between solipsism and the Challenges of Globalization In the background of multifaceted globalisation processes the question of the status of plural cultural identities can be posed. In addition, questions of their possibility and validity, of communication potentials and the reciprocity of understanding cultural worlds are given equal importance. Finally, the potential for conflict, based on the aporetic processes of cultural communication, as well as the political power of cultures and their propensitiy for ideological misuse will be discussed. 32 DaNiel BučaN Zagreb politika kao metafizika – al-Farabijev politički nauk kao teologijska ontologija Al-Farabijev politički nauk poznat je iz njegova glavnog ‘političkog’ djela Uzorita država, koje je ujedno i njegovo glavno metafizičko djelo, te iz još nekih spisa, kao što je spis Postizanje sreće. Al-Farabi polazi od ideje da svekoliki bitak predstavlja u sebi povezanu cjelinu koju ustrojuje Prvo počelo kao vječni um in actu. To je temeljni razlog zbog kojega i idelna država treba biti ustrojena kao cjelina koju ustrojuje čovjekov um u najvišem vidu proroka ili filozofa. Po Al-Farabiju najviši vid sreće na ovome svijetu i blaženstvo na drugome svijetu (osiguranje koje je temeljna funkcija države) u bîti jest znanje što proizlazi iz najpoptunije spoznaje, odnosno izravno kontempliranje Boga kao Prvoga počela. Najpotpunija spoznaja jest filozofska spoznaja, koja je u posjedu onih što su za filozofiju sposobni, a posjedu onih koji nisu sposobni biti filozofi ona pripada u ‘prispodobnom’ vidu te najviše spoznaje kakav je, primjerice, religijska objava. Zadaća idealnog vlada kao političko djelovanje jest stoga u bitnome metafizička: on to djelovanje ustrojuje sukladnom svom uvidu u hijerarhijsku strukturu svekolikog bitka, a idealnu državu ustrojuje kao toj strukturi usporednu političku strukturu, u kojoj svaki pojedinac ima mjesto koje mu pripada po njegovoj naravi, kao što u svekolikom bitku svakom biću pripada mjesto sukladno njegovoj naravi. 33 politics as Metaphysics – al-Farabi’s political teachings as a theological ontology Al-Farabi’s political teachings are known through his major “political” work On the Perfect State, which is also his main work in metaphysics, but also through some other works, such as Attainment of Happiness. Al-Farabi starts with the idea that all being is an intricately connected whole and that it is founded by the First Principle as an enternal mind in actu. This is the main reason why the ideal state must take a similar form, with the human mind of the prophet or philosopher as founder. According to Al-Farabi, the highest form of happiness on this world and blessedness on the other (with the state obligated to provide it) is, in fact, knowledge that comes from full cognition, by which a direct contemplation of God as First Principle is meant. The fullest cognition is philosophical cognition, which is granted only to those that are capable of it; while the others have religious Relevation as an accidental form of this cognition. The notion of the ideal governs as political action and it is indeed metaphysical: he constructs this action in accordance with his insight into the hierarchy of all being, and the ideal state is constructed as a political structure in accordance with this as well. In it every individual has a place rightly claimed according to his/her nature; just as in being as a whole every individual being is positioned according to its nature. 34 kRešiMiR čvRlJak Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb / Croatian Academy of Sciences and Arts, Zagreb sfinga na splitskom peristilu: »odljevak« staroegipatskoga ezoterizma (Na podlozi primjera iz aleksandrijsko - školske i renesansne filozofske tradicije) Bogoljubljem prodahnut i bogom ispunjen govor, navodi talijanski humanist hrvatskih korijena Giulio Camillo Delminio Hermesa Merkura Trismegista, biva izložen skvrnuću kada dopane ušiju neobrazovane svjetine. U tomu valja tražiti razlog, upućuje Camillo, zašto su stari na vratima svojih hramova davali naslikati, urezati ili isklesati sfingu i njezinim likom upozoriti da se o božanstvinama smije javno govoriti samo u zagonetkama. Sfinga je egipatska figuracija zakona tajne. Jedan od prvaka među europskim humanistima 15. stoljeća, mlađahni polihistor i poliglotsko čudo Giovanni Pico della Mirandola u dvama spisima svojih sabranih djela, u Heptaplusu i Apologiji, u nekoliko redaka ostavio nam je ono najbitnije o egipatskim hramskim sfingama koje on drži Pitagorinim učiteljicama, a tim tragom Pitagoru učiteljem šutnje. Što nam je sad ono najbitnije, najnužnije i konkretnije kazati o splitskoj sfingi, toj originalnoj egipatskoj gromadi izdjelanoj od amfiboličnoga asuanskog granita negdje u 15. st. prije Krista, s izgledom androkefalnoga bića, nabijenoga simbolizmom, te po želji i nalogu rimskoga imperatora dalmatskih korijena i sa splitskom adresom, dopremljenoj iz domovine sfingâ? Zašto sfinga upravo na Peristilu, u neposrednoj blizini Dioklecijanova mauzoleja? Tom simbolizmu valja prići prije svega iz kuta sklonosti Dioklecijana da svoje vladarske prostore ornamentira raznim egipatskim tvorivom; sklonosti, nadalje, proćućene idejom o božanstvenosti vladareve osobe i osobnosti uopće. Položaj sfinge u neposrednoj blizini Dioklecijanova mauzoleja objašnjava drevnu egipatsku tradiciju prema kojoj su sfinge čuvale ulaz u faraonske grobnice. O svemu tomu nešto podrobnije u jubilarnom referatu. 35 the sphynx at the split peristyle: a Cast of the ancient egyptian esotericism (as Based on the examples from the traditions of the alexandrian school and Renaissance philosophy) Any speech inspired by the love of god and bearing god within it, as the Italian humanist of Croatian origin Giulio Camillo Delminio quoted Hermes Mercury Trismegistos, is exposed to profanation when it falls on the ears of uncouth folk. This is why, stated Camillo, the ancients had their temple doors decorated by paintings or carvings of the sphynx, its aspect a warning to speak of divinity in public only through the medium of riddles. The sphynx is the Egyptian embodiment of the law of secrecy. The young prodigy, Pico della Mirandola, a prominent 15th century European humanist, polymath and polyglot, has left several passages in his Heptaplus and Apologia that convey his concept of the essence of the Egyptian temple sphynxes: he sees in them the teachers of Pythagoras, and therefore sees Pythagoras as the teacher of silence. What are the most essential, critical and concrete aspects of the sphynx of Split, that original Egyptian stone sculpture carved of amphibolic Aswan granite some 1500 years before Christ, depicting an androcephalic being, rife with symbolism, and shipped from the homeland of the sphynxes at the beck and call of the Roman emperor with Dalmatian roots and a Split address? Why is there a sphynx at the Peristyle itself, close to Diocletian’s mausoleum? Its symbolism must be primarily investigated through Diocletian’s tendency to ornament his courtly abodes with sundry Egyptian adornments; a tendency, moreover, replete with the idea of divine nature of the ruler’s personhood and person itself. The sphynx’s closeness to Diocletian’s mausoleum stems from the ancient Egyptian tradition of having sphynxes guard the entrances to pharaonic tombs. This anniversary paper delves into these issues more minutely. 36 BoRislav DaDiĆ Odjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru / Department of Philosophy, University of Zadar što personalizam može reći suvremenom čovjeku? Personalizam se pojavio u točno određenom, veoma teškom i nemilosrdnom periodu ljudske povijesti, kao reakcija na svekoliko poništavanje čovjeka pojedinca. Mi se danas nalazimo u sličnim uvjetima, premda nam vanjski oblik društvenih prilika može izgledati potpuno drugačiji. Čovjek kao pojedinac, kao jedinstvena osoba, suočava se s mnogim problemima i izazovima za koje ne nalazi adekvatno rješenje. Naša je nakana u ovom izlaganju propitivati mogu li nam ideje i rješenja do kojih je došao personalizam u tome pomoći ili je on bio samo jedna kratka prolazna faza u razvoju filozofske misli. Najprije ćemo izložiti razloge i uzroke nastanka personalizma, te iznijeti njegove bitne dosege, kako bismo mogli uočiti njegovu aktualnost. Potom ćemo prosuditi poznatu misao P. Ricoeura da unatoč tome što je personalizam kao misaoni pravac završio, problem ljudske osobe ponovno se vratio u žarište filozofskog promišljanja suvremenog čovjeka. Izlaganje ćemo završiti kritičkim osvrtom na bitni doprinos personalizma, koji nadilazi povijesni kontekst u kojem se on pojavio, ali i na potrebu metafizičkog utemeljenja ljudske osobe, te sveobuhvatnog fenomenološkog i metafizičkog istraživanja novih putova u ostvarivanju svake pojedine ljudske osobe i afirmaciji njezina dostojanstva. 37 What Can personalism say to the Contemporary Man? Personalism appeared on the world stage in a precisely defined, very difficult and merciless period of human history, as a reaction to an allencompassing destruction of the human individual. Today, we find ourselves in similar conditions, though the outward appearance of the social circumstances may seem to be quite different. A human being, as an individual, as a unique person, faces many problems and challenges for which he cannot find an adequate solution. It is our intention in this presentation to see if the ideas and the solutions which personalism reached can help us solve the aforementioned problems or whether personalism was just a short-lived passing stage in the development of philosophical thought. First we intend to present the reasons and causes of the appearance of personalism, and to present its relevant achievement in order to be able to see its contemporaneity. We will look into the famous thought presented by P. Ricoeur that in spite of the fact that personalism had ended as a philosophical current, the problem of the human person had come back in the center of philosophical thought of the contemporary man. The presentation will end with a critical overview concerning the important contribution of personalism which surpasses the historical context in which it appeared. It will also show the need for the metaphysical foundation of the human person and for an all-encompassing phenomenological and metaphysical research of the new way of realization of every person and the affirmation of his/her dignity. 38 Josip GuĆ Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split etički aspekti Pobunjenog čovjeka U ovome radu prikazani su neki etički aspekti temeljnog Camusovog filozofskog djela Pobunjeni čovjek. Upravo su oni od presudne važnosti, pošto autor polazi od promišljanja opravdanosti ubojstva, pitanja kojega je u prvi plan postavilo vrijeme obilježeno totalitarnim ideologijama. Camus tako dolazi do koncepta pobune, iz kojega proizlaze etički zahtjevi, kao što su oni za solidarnošću i granicama. On te vrijednosti pokušava vratiti svijetu, a prvenstveno onoj pobuni koja je izgubila odnos sa svojim korijenima, što se u prvom redu odnosi na revoluciju. Istinska pobuna u vremenu vladanja velikih ideja pojedincu vraća dostojanstvo te odbija da ga se u ime tih ideja koristi kao sredstvo. Konačno, ovaj rad propituje mogućnost izgradnje jedinstvene Camusove etike. ethical aspects of The Rebel The thesis presents some ethical aspects of Camus’ fundamental philosophical work entitled The Rebel. They are the ones of crucial significance, since the author draws from pondering on the justification of murder, an issue that first became prominent in the period marked by totalitarian ideologies. Furthermore, Camus proposes the concept of rebellion, from which ethical requirements arise, such as requirements for solidarity and borders. He tries to bring back those values to the world, especially to the rebellion that has lost all relations with its roots, which primarily refers to the revolution. A true rebellion in a time of great ideas returns dignity to the individual and refuses to use him as a means for carrying out those ideas. Finally, this thesis examines the possibility of creating a unique Camus’ ethics. 39 JasNa JeličiĆ RaDoNiĆ Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split Faros i pitagorejska načela urbanog planiranja Faros, jedan od najstarijih gradova na istočnoj obali Jadrana, osnovali su Parani 385/4. godine pr. Kr. na mjestu Staroga Grada na otoku Hvaru. Usprkos znatnom otporu ilirske autohtone sredine prilikom osnivanja grada, utemeljena je grčka kolonija Faros uz podršku i pomoć Dionizija Sirakuškog. S obzirom da su Parani bili skloni pitagorejskoj filozofiji, čija su načela primijenjena u planiranju grčkih gradova, i da je posredstvom pitagorejaca uspostavljen kontakt Parana s Dionizijem Starijim, neophodno je u tom smislu promatrati planiranje urbanog prostora Farosa. Poznato je da je Hippodam bio pitagorejac te da je uveo pitagorejsku teoriju brojeva u urbanizam.To se može vidjeti prvenstveno iz analize planova gradova ustrojenih po pitagorejsko-hipodamskim principima (Milet, Pirej). Karakterističan pitagorejski sistem planiranja grada prilagođen poznatoj shemi tetraktys, može se raspoznati u bolje istraženim arheološkim lokalitetima (Priena). Arheološkim istraživanjima Farosa otkrivena je njegova urbana struktura. U koncepciji farskih stambenih blokova otkrivenih u jugoistočnom dijelu grada, opaža se primjena pitagorejskih numeričkih principa. Grad je bio ustrojen prema pitagorejskim numeričkim postavkama važnim za ostvarenje sistema harmonije. Rasčlanjenjem urbanog tkiva pravokutnicima parcela i insula, sklad temeljen na načelima proporcija i brojeva, tipičan za grčki urbanizam, postignut je u Farosu. 40 pharos and the pythagorean principles of urban planning Pharos, one of the oldest cities on the eastern coast of the Adriatic, was founded by the Parians in 385/4 BC on the site of Stari Grad on the island of Hvar. In spite of the considerable resistance of the indigenous Illyrian people while the city was being founded, the Greek colony was nevertheless established, with the support and assistance of Dionysius of Syracuse. Since the Parians were inclined to Pythagorean philosophy, and since the contact was probably made with Dionysius the Elder via the Pythagoreans, it is essential to look at the planning of the urban space of Pharos in this light. It is known that Hippodamus was Pythagorean and that he brought the Pythagorean number theory into town planning. This can be seen primarly from an analysis of the plans of the cities organised according to Pythagorean–Hippodamian principles (Miletus, Piraeus). The caracteristically Pythagorean system of town planning adjusted to the well known tetraktys scheme, can be recognised in well explored archaeological sites (Priene). Recent archaeological research in Pharos discovered an articulation of the urban structure. In the conception of the Pharian residential blocks revealed in the south-east part of the city the application of the numerical principles can be observed. The city organised according to Pythagorean numerical postulates important for the accomplishment of a system of harmony. By construing the urban texture in terms of the rectangular plots and insulae, the harmony based on the priciple of proportion and numbers, typical of Greek urban planning and design, was achieved in Pharos. 41 vlaDiMiR JelkiĆ Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku / Faculty of Humanities and Social Sciences, J. J. Strossmayer University of Osijek pojam savjesti kod Grka i u Nietzschea U svome radu polazim od analize Hegelova stava da stari Grci nisu imali savjest i nastavljam s pitanjem je li savjest jedino i isključivo kršćanska tema ili ujedno i tema Novog vijeka u kojem subjekt postaje glavnom temom. Analiziram stavove Aristotela, kršćanskih mislilaca, Kanta i Hegela. Pokazuje se da Nietzscheov stav o savjesti, paradoksalno, najbolje korenspodira sa Sokratovim stavom, a u suprotnosti s gledištem mislilaca moderniteta. the Notion of Conscience in ancient Greece and Nietzsche In the presentation I start with an analysis of Hegel’s position that the Greeks never had the notion of conscience and move forward by posing the question: is conscience exclusively a Christian theme or a modern era theme which puts the subject in the fore? I analyse the positions of Aristotle, Kant, Hegel and some Christian thinkers. Paradoxically, it seems that Nietzsche’s position on conscience corresponds best to Socrates’ views, while being opposed to the positions usually taken by modernist thinkers. 42 Mislav JeŽiĆ Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb Mŷthos, épos i lógos. Mit, ep i logika Uobičajeno je shvaćanje da filozofija počinje kada su Hellēni napustili mitsku svijest i stali misliti logički, kada je lógos zamijenio mŷthon. Ipak, prvo, očito je da su se mitovima služili hellēnski mislioci najmanje do Platōna, a drugo, da su se i oni koji su stali uvoditi logička načela, najmanje od Parmenida, i nadalje služili mitskim obrascima. Moglo bi se onda tvrditi da filozofija počinje s Aristotelom, ali on je nazamisliv bez svojega učitelja i svojih predšasnika. Moglo bi se reći da je prijelaz s mita na logičko mišljenje bio postupan i dugotrajan. To je točno, ali to nije sve što treba razumjeti. Mit nije bio, kako se obično misli, priča ili bajanje. Ako je on upamćen kao neka vrst svetoga znanja, vjerojatno potječe iz svete predaje, iz hijeratske poezije, a ona nam je u Hellēna sačuvana samo u tragovima. Zato se samo iz poredbene perspektive, jezikoslovne, filološke, kulturološke i filozofske, dade rekonstruirati što je mit izvorno morao biti. To su proučavali i o tome razmišljali mnogobrojni auktori u svijetu, poput Kuhna, braće Grimm, Aarnea i Thompsona, Baumanna, Frazera, Junga, Campbella, Gravesa, Nilssona, Burkerta, Oldenberga, Hillebrandta, Bergaignea, Macdonella, Hopkinsa, Eliadea, Lévi-Straussa, Benvenistea, Dumézila, Thiemea, Gonde, Kuipera, Ivanova, Toporova, Elizarenkove, Puhvela, Nagya, Watkinsa, Westa, Pincharda, Witzela i mnogih drugih, a i brojni filozofi i literati, osobito od Hölderlina, Schellinga, Hegela i Schlegela do danas, pa i neki znatni auktori u nas, poput Bazale, Gavazzia, Belaja i osobito Katičića. Pokušat ću to pitanje ilustrirati na hellēnskim primjerima uz pomoć poredbenoga indoeuropeističkoga pristupa. Kako izgledaju mitski atributi Athēne i Hēre u Homēra? Što znači mit o sukobu Apollōna i Pythōna? O sukobu Hēraklea i Hydre? Imamo li usporedne mitove u Indijaca, Iranaca, Slavena ili Germana? Čiji je sin Dionys i kakve ima veze s raslinjem i životinjama? Ima li usporednica? Što se 43 dogodilo s predajom mitova u Hellēna i kako nam ih prenose homērske i hēsiodske pjesme? A kako nam ih prenose filozofi poput Hērakleita, Parmenida ili Platōna? Kako su épos i lógos preobličavali mŷthon? I zašto granice među njima nisu onakve kako se mislilo dok su se mŷthos i épos pojmovno brkali, a lógos i mŷthos suprotstavljali, a nisu se povezivali u interpretaciji onako kako se povezuju u tekstovima? To je jedno od najbitnijih pitanja za razumijevanje nastanka filozofije na Mediteranu. Stoga je to možda, iako se ovdje mogu ukratko naznačiti samo glavni obrisi njeni, primjerena tema za desetu obljetnicu Mediteranskih korijena filozofije. 44 Mûthos, Épos and lógos. Myth, epic and logic It is commonly thought that philosophy began when the Hellenes abandoned their mythical worldview and began thinking logically. However, it is obvious both that Hellenic thinkers used mythic formulations at least until Plato, and that those who introduced logical principles in their expositions, at least since Parmenides, continued using mythic formulations. One could say that philosophy therefore began with Aristotle, but his thought is unimaginable without his teacher and his predecessors. It is possible to say that the transition from myths to logical thinking was long and gradual, but this is not all we should understand about it. Myth was not, as is often assumed, a story or charm. If it was memorized as a kind of sacred knowledge, it must have originated from a sacred tradition, from hieratic poetry, which was preserved among the Hellenes only in traces. This is why what a myth must have been in its origin must be reconstructed through comparative linguistic, philological, culturological and philosophical research. This question has been studied and investigated by many authors, such as Kuhn, the brothers Grimm, Aarne and Thompson, Baumann, Frazer, Jung, Campbell, Graves, Nilsson, Burkert, Oldenberg, Hillebrandt, Bergaigne, Macdonell, Hopkins, Eliade, Lévi-Strauss, Benveniste, Dumézil, Thieme, Gonda, Kuiper, Ivanov, Toporov, Elizarenkova, Puhvel, Nagy, Watkins, West, Pinchard, Witzel, and many others, including philosophers and men of letters, especially from the times of Hölderlin, Schelling, Hegel and Schlegel until today. The topic has also been researched by some noticeable Croatian authors, such as Bazala, Gavazzi, Belaj and particularly Katičić. I shall try to illustrate this topic through Hellenic examples with the help of comparative Indo-European material. What do the attributes of Athena and Hera in Homeric poems mean? What is the meaning of Apollo’s struggle against Python in Delphi? Or that of the struggle between Heracles and Hydra? Do comparable myths exist among the Indians, Iranians, Slavs, or Germans? Whose son is Dionysus and how is he connected with vegetation and animals? Are there parallels to him in other traditions? What happened to the mythic tradi45 tion among the Hellenes, and how it was transmitted through the poems attributed to Homer and Hesiod? How was it transmitted through the works of philosophers such as Heraclitus, Parmenides, or Plato? How did epics or logic transform myths? And why are the borders between them different than was believed at a time when myths and epics were not distinguished as originally different genres, while myths and logic were considered simply opposites. Why were they not connected in their interpretation as they were in the texts? This is one of the most crucial questions concerning the origins of philosophy in the Mediterranean. Therefore, it is likely an appropriate theme for the tenth anniversary of the Mediterranian Roots of Philosophy symposium, although in such a short article and an even shorter presentation I can only explain the main conceptual categories and present only a few textual examples. 4 DuNJa JutRoNiĆ Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split dijalekti – problem varijabilnosti i stabilnosti u jeziku Prezentacija se sastoji od sljedećeg: 1. Iznosim svoje istraživanje o promjenama u splitskom govoru samo na sintaktičkom nivou: a. konstrukcija od + genitiv (prsten od zla ta umjesto zlatni prsten); b. Miješanje lokativa i akuzative (Bija san u Split umjesto Bija san u Splitu ); c. konstrukcija mi je > me. (Draga me Ravena umjesto Draga mi je Ravena) d. Čakavski dijalekt dobio je svoje ime prema upitno-relativnoj zamjenici ča (Ča radiš?) koje se sve više zamjenjuje s standardnim oblikom što/šta. 2. Pokušavam odgovoriti na pitanje: Što je ostalo od splitske dijalektalne sintakse? Zašto su neke kakateristike nestale, neke su varijabilne dok su neke u vrlo aktivnoj upotrebi u ovom urbanom vernakularu? Koristim se principom istaknutosti (‘principle of salience’) u objašnjenju ovih jezičnih promjena. 3. Na kraju na osnovi predstavljenog istraživanja pokušavam reći nešto o problemu varijabilnosti i stabilnosti u jeziku o kojem se govori i raspravlja u filozofiji jezika. Naime američki filozof Georges Rey (2006) brani mišljenje da standardni jezični entiteti (poput fonema, morfema itd.) zapravo ne postoje već su to sve intencionalno nepostojeće stvari. Jedan od problema za postojanje jezičnih entiteta je varijabilnost unutar jezične zajednice. Georges Rey tvrdi da je upravo varijabilnost glavni (ako ne i krucijalni) problem u identifikaciji jezičnih entiteta. To isto pitanje o varijabilnosti možemo postaviti i za dijalekte. Ja li varijabilnost stvarni problem za njihovu identifikaciju i postojanje? Ovdje pokušavam pokazati da takva tvrdnja nema osnove. 47 Dialects – problem of variability and stability in language The presentation consists of the following: 1. I present my own research of the changes in Split dialect ( some changes of the syntactic variables): a. Construction of + genitive (prsten od zlata ‘a ring of gold’) instead of adjectival attribute as in zlatni prsten (‘golden ring’). b. the mixing of locative and accusative. An example of this Čakavian feature would be the following sentence: Bija san u Split instead of Bija san u Splitu (‘I was in Split’). The second sentence has a correct locative ending –u.; c. Contraction of mi je > me. The phrase Draga mi je Ravena is contracted into Draga me Ravena (‘Ravena is dear to me’). d. Čakavian dialect got its name from the interrogative-relative pronun ča (example: Ča radiš? ‘What are you doing?’) which is being replaced by the standard form što/šta. 2. I try to answer the question: What is left of Split dialectal syntax? Why did some dialectal variables disappear, why are some in the state of variation and the others are still firmly used in this urban vernacular? The principle of salience is used as the theoretical tool for the explanation of the present trend in dialect change. 3. Finally, and most importantly, on the basis of my research I try to say something about the problem of variability and stability in language which is discussed in the philosophy of language. Namely a view has been put forward by Georges Rey (2006) that standard linguistic entities (like phonemes, morphemes, etc.) do not exist, that they are intentional inexistents. One of the problems for the existence of lingusitic entites is variability within a speech community. Rey tries to press the point that variability is the major (if not the crucial) problem in identifying standard linguistic entities (SLE’s). The same question can be asked about dialects. Is variability a problem for their identification and existence? I argue and try to show that this is not the case. 48 DeNis kaRaNušiĆ Gimnazija Antuna Vrančića, Šibenik / Antun Vrančić Gymnasium, Šibenik recepcija descartesove sumnje u prvom pjevanju stayeva epa Philosophiae versibus traditae libri sex Temelji Descartesove filozofije počivaju na metodičkom principu sumnje kao sredstva pomoću kojeg se dolazi do jasnih i razumljivih sudova o prirodi svega što nas okružuje. U svom kapitalnom djelu Principia philosophiae Descartes sumnju stavlja na sami početak. Ona je epistemološki temelj, ali je i ograničena jer je ograničena ljudska spoznaja, um i duh. Potraga za istinom, jasnom i razumljivom, podliježe razvoju od onih dječjih res sensibiles sentio kojima prejudiciramo pa sve do intelektualnih percipio i deprehendo. Nemogućnost sumnjanja u sve dovodi do cogito, ergo sum, obrata koji Descartesovu filozofiju postavlja u središte racionalizma. Benedikt Stay za svoj prvi filozofski didaktički ep Philosophiae versibus traditae libri sex, po nagovoru svojih prijatelja, odabire upravo Descartesovu filozofiju, a sumnju kao epistemološku metodu obrađuje u prvom pjevanju. Stay, na temelju primjera iz života, zaključuje kako stvari oko nas na različite načine djeluju na naša osjetila, koja zatim u našem umu i duhu izazivaju nejasnoće i daju nam lažnu sliku stvarnosti. Zbog toga često griješimo u sudovima. Sumnja (dubium) potrebna je kako bi se ona znanja, koja u duhu posjedujemo, očistila od pogrešaka i krivih tumačenja. To je nužno ako želimo svoje znanje izgrađivati na sigurnijim temeljima. Svatko tko ozbiljno započinje istraživati prirodu stvari uviđa kako je temeljno načelo istine jasnoća i razumljivost. Vođeni tim načelom malo po malo od poznatih stvari pročišćenih sumnjom napredujemo ka nepoznatim. 49 the Reception of Descartes’ Doubt in stay’s epic Philosophiae versibus traditae libri sex The foundations of Descartes’ philosophy are based on the principle of methodical doubt as a medium by which we come to a clear and understandable judgement about the nature is around us. In his major work Principia philosophiae Descartes puts doubt in the beginning. It is an epistemological foundation, but it is limited because human knowledge is limited, much like the mind and spirit. The search for a clear and understandable truth is subject to the development of children’s res sen sibiles sentio which prejudge, as well as percipio and deprehendo. The inability to be sceptical of all things leads to cogito, ergo sum, which reversals Descartes philosophy at the heart of rationalism. For his first philosophical didactic epic poem Philosophiae versibus traditae libri sex, through the urging of his friends, Benedict Stay chooses exactly the philosophy of Descartes and takes the epistemological method process of doubt as the theme of the initial part of the epic. In the first book of his poem which is based on examples from life, Stay concludes that the things act on our senses around us in a different ways, which then in our mind and spirit cause confusion and give us a false picture of reality. For this reason,we often make mistakes in judgments. Dubium is needed for any knowledge which we hold true, and this way it is to be cleaned of errors and misrepresentation. This is necessary if we want to build up our knowledge on secure foundations. Anyone who seriously begins to explore the nature of things recognizes that a fundamental principle of truth is clarity and intelligibility. If we are guided by this principle, little by little, from facts which are known and purified through suspicion, we might progress towards the unknown. 50 MaRiJa kNeŽeviĆ Zadar Ništavilo i samoodređenje individualiteta u filozofijskoj misli J.-p. sartrea Intencija je ovog izlaganja prikazati i objasniti Sartreovo poimanje samoodređenja individualiteta u kontekstu njegove, obuhvatnije i utemeljujuće fenomenološke ontologije. Prvenstvo postojanja pred svakom određenošću, ništavila pred svakom puninom, u Sartreovoj filozofiji upućuje na samoodređenje kao na egzistencijalnu činjenicu i izravnu posljedicu osuđenosti na slobodu. Čovjek je nesumnjivo ono što od sebe učini, on je sveukupnost vlastitog života, ali ipak, zbog bitka svijesti koji postoji kao stalno odmicanje i nadilaženje, svaka se određenost raspršuje i gubi u istom trenutku u kojem je uspostavljena te može biti samo na način prošloga. Tako ljudska zbiljnost načelno nikada ne uspijeva postići cjelovitost određenosti kojoj teži, bivajući ništavilo kojim je odvojena od sebe same ona nikada ne uspijeva postati puninom. Ona je, prema tome, u načelu nesretna. 51 Nothingness and self-Determination of individuality in philosophical thought of J.-p. sartre The intention of this presentation is to present and explain Sartre’s understanding of self-determination of individuality in the context of his more comprehensive and foundational phenomenological ontology. The preeminence of being over any determination, and nothingness over any fullness, indicates self-determination as an existential fact in Sartre’s philosophy, as a direct consequence of the condemnation to freedom. A human being is undoubtedly what s/he makes of him/herself, s/he is the totality of his/her own life. Yet, because of the existence of consciousness as constant departure and transcendence, any determination disperses and dies at the same moment in which it has been established and can exist only in the way of the past. Human reality, therefore, in principle never achieves wholeness of determination to which it strives to. Being the nothingness which separates it from itself, it never achieves fullness. It is, therefore, in priciple unhappy. 52 toNĆi kokiĆ Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split Nova paradigma proizvodnje hrane u 21. stoljeću: mogući scenarij Autor, na temelju filozofskog promišljanja futurološke metodologije, tvrdi da je opravdano vjerovati da kvantitativno usavršavanje tehnologije proizvodnje hrane neće moći prehraniti stanovništvo u 21. stoljeću nego će se morati dopunjavati katnim zatvorenim tvornicama bilja i laboratorijskom proizvodnjom mesa. Potvrda ove teze je u potrebi udvostručenja uroda usjeva zbog očekivanog povećanja stanovništva (35 %) do 2050. god. i ostvarenje UN cilja (MDGs) prehrane nedovoljno ukorijenjene populacije, uz istovremenu potragu za novim vodnim resursima za poljoprivredu koja koristi 75 %–90 % sveukupne potrošnje. Istovremeno treba smanjiti zagađenje okoliša (vode, zemlje i zraka) i upotrebu fosilnih goriva u proizvodnji hrane te očuvati stabilnost prinosa u (ne)očekivanim klimatskim promjenama. Klasično intenziviranje proizvodnje pretvaranjem novih 109 ha prirodnih ekosistema u obradive površine uz povećanje potrošnje vode i veću energetsku učinkovitost poljoprivredne proizvodnje nije obećavajuće. S druge strane, zatvorene katne tvornice bilja i laboratorijska proizvodnja mesa mogu pomoći u ispunjenju zahtjeva 21. stoljeća za hranom uz ekološku prihvatljivost i društvenu te političku stabilnost. 53 New Food processing paradigm for the 21st Century: a possible scenario The author, based on philosophical considerations of futurological methodology claims that it is reasonable to believe that the quantitative improvement of food processing technologies will not be sufficient for feeding the World population in the 21st century, and that there will be a need for supplements produced in indoor vertically stacked plant factories and laboratory meat manufacturing. Confirmation for this thesis is present in the need for doubling of crop yields due to the expected increase in population (35%) until 2050 and the realization of the UN target (MDGs) nutrition of insufficiently nourished population, and in parralel the search for new water resources for agriculture, which uses 75%–90% of overall water consumption. At the same time it is necessary to reduce environmental pollution (water, soil and air) and the use of fossil fuels in the production of food and preserve the stability of yield amidst (un)expected climate change. Classic increase in production by converting new 109 ha of natural ecosystems into farmland with increase in water consumption and higher energy efficiency of agricultural production is not promising. On the other hand, indoor vertically stacked plant factories and laboratory meat manufacturing can help to meet the requirements of the 21st century for ecofriendly food and social and political stability. 54 Mislav kukoč Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split Mediteranske utopije Jedan od ovogodišnjih jubileja je i 500-ta obljetnica prvog izdanja Moreove Utopije, objavljene 1516. godine. Premda je pojam koji imenuje naslovno utopijsko djelo skovan na europskom zapadu, daleko od obala Mediterana, prvi utopijski snovi o savršenoj ljudskoj zajednici snivaju se u mediteranskom duhovnom okružju. Platonova konstrukcija idealne države, kao i njezina zorna predodžba u mitu o Atlantidi iz dijaloga Ti mej i Kritija poslužili su kao inspiracija i predložak svih kasnijih utopijskih konstrukcija uključujući i paradigmatičnu viziju savršene otočne države Thomasa Morea. Uz to, mediteranske korijene utopijske misli nalazimo i u helenističkim utopijama Euhemera i Jambula. Na kraju ovoga priloga problematizira se dvojba pripada li Petrićev Sretan grad korpusu mediteranskih utopija. Mediterranean utopias One of the year’s jubilees is the 500th anniversary of the first edition of Thomas More’s Utopia, published in 1516. Although the term that names the original utopian piece of literature was coined in the European West, far away from Mediterranean shores, the first utopian dreams of a perfect human community appeared in the Mediterranean spiritual environment. Plato’s project of the ideal state, as well as its vivid image in the myth of Atlantis, described in his dialogues Timaeus and Critias, served as the inspiration and template for all later utopian constructs, including the paradigmatic vision of the ideal island state by Thomas More. Furthermore, the Mediterranean roots of utopian thought can also be found in Hellenistic utopias of Euhemerus and Iambulus. Finally, the author dicusses whether Frane Petrić’s The Happy City belongs to the group of Mediterranean utopias. 55 dirk lÜddeCke Sveučilište Bundeswehra u Münchenu / Universität der Bundeswehr München Mediteranski korijeni? talasofobija i platonova politička misao Francuski filozof Jacques Rancière jednom je izjavio da se cijeli politički projekt platonizma može tumačiti kao antimaritimna polemika. Cilj mog izlaganja jest precizno odijeliti te karakteristike i dodatno objasniti njihova moguća značenja u kontekstu Platonove etike, politike, teorije vrline a posebno s obzirom na grad Magneziju koju opisuje u Zakonima. Spomenuti nam diskurzivni kontekst daje važne smjernice kako razumjeti Platonov poznati mit o Atlantidi, kao i njegove atenske komemorativne strategije (primjerice glede bitke kod Salamine i Temistoklova zapovijedanja atenskom flotom). No, iako talasofobija utječe na Platonovu političku misao, pogotovo u Zakonima, može se pokazati da kopno i more ipak ne idu do razine metafizičke dihotomije i podjele na polis i kozmopolis, kao što to u svojemu poznatom eseju tumači Carl Schmitt. 5 Mediterranean Roots? thalassophobia and plato’s political thought The French Philosopher Jacques Rancière once stated that the whole political project of Platonism can be received as an anti-maritime polemic. The aim of my talk is to make precise distinctions and to elaborate what the anti-maritime characteristics of Plato’s political thought could mean concerning Plato’s Ethics, Politics, and his theory of virtue, especially with regard to the city of Magnesia that Plato described in the Laws. It is, moreover, this discursive context which provides us with an important clue about how to understand as well Plato’s famous myth of Atlantis as his Athenian commemorative strategies (e.g. with respect to Salamis and to Athenian fleet policy inaugurated by Themistocles). But even though thalassophobia informs and permeates Plato’s political thought, especially in the Laws, it can be shown that land and sea does not escalate into a metaphysical dichotomy and a polis-cosmological divide as it does for Carl Schmitt in his famous essay. 57 aNita luNiĆ Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split Mjesto estetike u filozofiji prakse Ponovnim promišljanjem temeljnih kategorija (praksa, povijest, mišljenje, klasna borba, revolucija) i odmakom od metafizike supstancijalnosti, filozofija prakse je otvorila prostor za kritičku valorizaciju dogmatskog marksizma i dijalog s tzv. građanskom filozofijom. Taj prostor je uključio i ponovno promišljanje estetike i sfere umjetničkog kao mjesta potencijalnog ostvarenja prakse (mišljene kao slobodna stvaralačka djelatnost). Smještena s druge strane rada kao uvjeta mogućeg otuđenja i lišena funkcionalne uloge u apologiji real-političke svakodnevnice (npr. u socrealizmu), umjetnost može ponuditi prostor za istinsko ljudsko bivanje, odnosno za najviši oblik prakse. Mogućnost promatranja estetskog u ovom ključu prisutna je, iako usputno i uglavnom samo na razini ideje, već kod Karla Marxa, a u zagrebačkoj filozofiji prakse je u fokusu Danka Grlića čijom ćemo se estetikom baviti u izlaganju. 58 the place of aesthetics in praxis philosophy Through the reconceptualizing of foundational categories (practice, history, thought, class struggle, revolution) and a departure from the metaphysics of substantiality, praxis philosophy has opened a space for the critical valorization of dogmatic Marxism and a dialoge with the socalled civic philosophy. This space included a rethinking of aesthetics and the artistic sphere as a place for the potential fulfillment of practice (thought of as a free and creative activity). Situated on the other side of labor as the condition of potential alienation and without a functionrole in the apology of the political everyday (for example, in socialist realism) art can offer a space for a truly humane way of being, i.e. for the highest form of praxis. The possibility of observing the aesthetic in this light is present, though only in passing and usually only as an idea, already in the works of Karl Marx, while in the Zagreb Praxis School it was in the focus of Danko Grlić, whose aesthetics will be the main topic of the presentation. 59 vesNa MaRičiĆ Beograd transhumani projekt čovjeka kod Houellebecqa i Baudrillarda Tekst s gorenavedenim radnim naslovom ima za cilj postavljanje pitanja mogućnosti egzistencije čovjeka između životinje i kiborga. Prvi dio teksta zamišljen je kao propitivanje divlje, životinjske prirode čovjeka o kojoj govori Michel Houllebecq u djelu Elementarne čestice s osvrtom na Baudrillardovu teoriju o svijetu kao nesavršenom zločinu. U drugom dijelu teksta predviđeno je propitivanje ideje čovjeka kao transhumanog bića. Namjera mi je, dakle, postaviti nekoliko hipoteza o suvremenim tendencijama u umjetničkim praksama, pa i šire, o budućem čovjeku kao kiborgu. Treći dio teksta postavit će pitanje Parmenidova trećeg čovjeka kao sinteze između dvije prethodno izložene krajnosti ljudskog bivstvovanja, to jest pitanje se odnosi na perspektivu i mogućnosti postavljanja pitanja o Parmenidovu trećem čovjeku ako s jedne strane imamo Houllebecqova čovjeka divlje, životinjske prirode a s druge imamo ideju čovjeka kao kiborga. 0 transhuman project of a Human in the Works of Houellebecq and Baudrillard The presentation aims to pose the question: is there a possibility of existence between man, animal and cyborg? The first part of the text is designed as a questioning of the wild, animal nature of humans, which Michel Houellebecq writes about in his book “Elementary particles”, with a focus on Baudrillard’s theory of the world as an imperfect crime. The second part is an inquiry into the idea of people as transhuman beings. My intention is to put forward a few hypotheses about contemporary trends in art practices, and beyond, about the future of man as a cyborg. The final part of the presentation looks at Parmenides’ third man as a synthesis between the two previously exposed extremes of human existence, that is a question relating to the prospects and the possibility of asking questions about Parmenides’ third man, if on the one hand we have Houellebecq’s wild, animal, nature of humans and on the other hand we have the idea of the man as cyborg? 1 daMir Markov Kaštel Sućurac indijske analogije u platonovoj filozofiji Određene veze i sličnosti između grčke misli i indijskih filozofskih učenja mogu se uočiti od samih početaka grčke filozofije. Već se za Pitagoru, koji je najvjerojatnije i skovao sam pojam filozofije, vjerovalo se da je u svojim traganjima za istinom između ostalog posjetio i Indiju. Osim u njegovom učenju neosporne podudarnosti sa indijskim filozofskim učenjima nalazimo i kod Parmenida, Platona i Plotina, da spomenemo samo neka imena. U ovom radu ispitat ćemo određene sličnosti između Platonove i indijske filozofije pri čemu ćemo se posebno usredotočiti na dvije točke: Platonovo poimanje Boga i njegovu političku filozofiju. indian analogies in plato’s philosophy Since the dawn of Greek philosophy certain connections and similarities between Greek thought and Indian philosophical teachings can be noticed. Pythagoras, who probably created the very term philosophy, was believed to be a traveller that in his search for truth also visited, among other countries, India. Besides in his teaching undeniable similarities with Indian philosophical teachings can also be found in Parmenides’, Plato’s and Plotinus’ works, to name just a few names. In this article we will examine some similarities between Plato’s views and Indian philosophy we will focus on two points in particular: Plato’s conception of God and his political philosophy. 2 Naida MiHal BraNdl Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb istočnojadranski gradovi u literaturi Responsa Pojam responsa općenito dolazi od latinskog plurala za responsum (odgovor) i predstavlja pisane odluke i presude, koje daju pravni učenjaci na postavljena im pitanja. Responsa u židovskom kontekstu (‫)תובושתו תולאש‬ posebna je vrsta rabinske literature, koja pokriva razdoblje od 1,700 godina. Sadržaj rabinskih responsa obuhvaća područja etike, poslovne etike, filozofije religije, astronomije, matematike, povijesti, geografije, kao i interpretacije odlomaka iz Tanaĥa (Hebrejske Biblije), Mišne, Talmuda, midraša itd. Tako je literatura responsa dobar povijesni izvor, jer rana židovska postbiblijska literatura gotovo da se ne bavi poviješću. Responsa nam daje važne informacije o kulturi Židova i naroda, među kojima su živjeli. Iz nje također iščitavamo moralne i socijalne odnose, zanimanja, način života/organizaciju kućanstava, običaje, izražaje sreće i tuge, način rekreacije, igara i sl. Starija responsa važna je i za čitanje Mišne i Talmuda. Odmah nakon kodifikacije Mišne pojavljuje se literatura responsa, a njezini su tragovi sačuvani u Talmudu. Najčešće su pitanja bila rješavana jednim pismom i odgovori su bili potpisivani od učenika i njihovih kolega – moglo bi se reći neke vrste odbora. Početkom trećeg stoljeća pisma najčešće izmjenjuju Babilon i Izrael i čini se da su odluke izraelskih rabina bile smatrane autoritativnima. Za vrijeme razdoblja Geonim, koje je slijedilo nakon kodifikacije Talmuda, babilonske su ješive bile glavni centri židovskog učenja te su gaoni, kao poglavari tih ješiva, bili priznati kao najveći autoriteti u poznavanju židovskog Zakona. Od 10. stoljeća razvijaju se ješive i u drugim zemljama pa se židovsko stanovništvo počinje obraćati svojoj najbližoj ješivi. Jezici responsa su različiti i mijenjaju se ovisno o kontekstu određenog povijesnog razdoblja. Najranije su pisane aramejskim, sredinom 9. stoljeća uz njega se javlja i hebrejski te arapski. 63 Ovaj rad predstavit će nekoliko primjera kasnijih responsa u kojima se spominju istočnojadranski gradovi, kako bi ilustrirao postojanje jedinstvenog židovskog prostora, koji je bio organski vezan za Mediteran, s obzirom da je većina tadašnjeg židovskog stanovništva živjela na području Mediterana. 4 eastern adriatic Cities in responsa literature The term responsa comes from the Latin responsum (pl. responsa) and it is defined as written decisions and judgments by legal scholars. Respon sa in a Jewish context (‫ )תובושתו תולאש‬is a unique type of rabbinic literature, which covers the period of 1,700 years. Content of rabbinic Re sponsa includes areas of ethics, business ethics, philosophy of religion, astronomy, mathematics, history, geography, as well as interpretations of passages from the Tanakh (Hebrew Bible), Mishnah, Talmud, Midrash etc. The Responsa literature is an important historical source, since early Jewish post-Biblical literature is ahistorical. Responsa provides us with valuable information about the Jewish people and their culture as well as cultures they lived within. It is a good source for moral and social relationships, occupations, lifestyle / household organization, customs, expressions of happiness and sadness, the way of recreation, games etc. Older Responsa facilitates reading of the Mishnah and Talmud. Responsa appears immediately after the codification of the Mishnah, and its traces are preserved in the Talmud. The most common questions were dealt in a letter and the responsa were signed?? by the scholars and their colleagues - one might say a type of a committee. At the beginning of the third century C.E. letters are usually exchanged between Babylon and Israel, and it seems that the decisions of Israeli rabbis were considered authoritative. During the period of the Gaonim, which followed the codification of the Talmud, Babylonian yeshivot were the main centers of Jewish learning and the Gaonim, as leaders of yeshivot, were considered the highest authority in the Jewish law. From the 10th century on Yeshivot in other countries were developed and the Jewish population began to ask questions to their nearby yeshiva. Languages of Responsa are different and change depending on the context of a particular historical period. The earliest ones are written in Aramic, while Hebrew occured in the 9th century, along with Arabic later on. This article will present a few examples of later Responsa, which mention the cities on the Eastern Adriatic coast. Its goal is to illustrate the existence of a singular Jewish world, organically linked to the Mediterranean, where most of the Jewish population lived at that time. 5 MiRoslav palaMeta Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split aristotelova retorika u ivana tomke Mrnavića Tekst s navedenim radnim naslovom propituje se o shvaćanju aristotelovskih retoričkih stajališta u pojedinim djelima Ivana Tomke Mrnavića, jednog od najobrazovanijih hrvatskih pisaca iz XVII. st., vrlo cijenjena tada u crkvenoj središnjici, na bečkom dvoru i u svojoj domovini. U Govoru na pogrebu Fausta Vrančića autor se izravno poziva na Aristotelovu Retoriku tvrdeći kako se prema njezinoj 2. knjizi. „plemenitost sastoji u slavnim precima“. Kako je spomenuti topos važan u epidiektičkom govoru i u strukturi tradicionalnog životopisa, posebno bi se analizirao spomenuti Govor u povodu Faustove smrti 1617., tek nedavno otkriven, Pozdravni govor u čast Francisca Mollina iz 1623 u Šibeniku, samo po naslovu poznat našoj znanstvenoj javnosti, koji je autor ovog rada pronašao u venecijanskoj Marciani. Također bi se i određeni dijelovi iz Života Petra Berislavića analizirali iz iste perspektive. U sva tri spomenuta naslova, koji pripadaju traciji humanističkog latiniteta, govornik hvali svoga junaka, pa su sva tri teksta podatna promatranju iz perspektive retoričkih odrednica epidiektičkoga govora. aristotle’s Rhetorics in the Works of ivan tomko Mrnavić The presentation will inquire into the positions on Aristotelian rhetorical ideas in certain works of Ivan Tomko Mrnavić, one of the best educated Croatian writers of the 17th century, who at the time was well respected by the Church hierarchy, the Vienna court and in his homeland. In his eulogy for Faust Vrančić the author is explicitly referring to Aristotle’s Rhetorics by claiming that in its second book “nobility is derived from a famous lineage”. As the mentioned idea bears great significance in epideictic speech and in the structure of the traditional biography special attention will be given to the analysis to the aforementioned eulogy for Vrančić (1617), as well as the recently discovered “Pozdravni govor u čast Francisa Mollina” (Šibenik, 1623), which the author of this work found in the Marciana library in Venice. Certain parts from Život Petra Berislavića will also be analysed from the same perspective. In all three of these works, which belong to the tradition of humanistic Latinity, the narrator is full of praise for his hero, so all three texts are suitable for an analysis given from the perspective of epideitic speech. 7 DeMiaN papo Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku / Faculty of Humanities and Social Sciences, J. J. Strossmayer University of Osijek tipologija časti u političkim spisima Nikole vitova Gučetića U svojim političkim spisima dubrovački kasnorenesansni polihistor Nikola Vitov Gučetić (1549–1610) naučavao je i o časti. To je učinio u najobimnijem političkom spisu Dello stato delle Republiche (O ustroju država) iz 1591. godine, kao i u dvama manjim spisima koje je objavio iste godine: Avertimenti civili per lo governo delli stati (Građan ska upozorenja za upravljanje državama) i Apologia dell’honor civile (Obrana građanske časti). Osim u njima, promišljanja o časti izložio je i u ekonomsko-političkom spisu Governo della famiglia (Upravljanje obitelji) iz 1589. godine. U izlaganju ću ukazati na obilježja Gučetićeva nauka o časti, a onda i prikazati njegovu tipologiju časti. Naime, Gučetić je razlikovao nekoliko tipova ili oblika časti: građansku čast (honor civile), javnu čast (honor publice), istinitu čast (vero honore), lažnu čast (falso honore), kraljevsku čast (honor regio) i podaničku čast (honor de i sudditi). 8 typology of Honor in Nikola vitov Gučetić’s political Writings In his political writings, Ragusan Late Renaissance polyhistor Nikola Vitov Gučetić (1549–1610) taught of honor. He did so in his most voluminous political writings Dello stato delle Republiche (On the Struc ture of States) written in 1591, as well as in two of his smaller writings published in the same year: Avertimenti civili per lo governo delli stati (Civil Warnings for State Governance) and Apologia dell’honor civile (Apology of Civil Honor). Furthermore, he expressed his thoughts on honor in his economic and political writings Governo della famiglia (Family Governance) from 1589. The characteristics of Gučetić’s teaching on honor, and his typology of honor will be elaborated upon in the presentation. Namely, Gučetić distinguished several types or forms of honor: civil honor (honor civile), public honor (honor publice), true honor (vero honore), false honor (falso honore), regal honor (honor regio) and honor of the subordinates (honor de i sudditi). 69 JevGeNiJ paščeNko Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb prvi svjetski rat u hrvatskoj viziji: idealizam krleže, vizionarstvo Nazora Stogodišnjica Prvog svjetskog rata ponovno pada u zaborav. Za razliku od brojnih europskih intelektualaca koji su pozdravljali, pozivali na rat, hrvatska je književnost dala snažnu osudu rata. Međutim u viđenju daljeg razvoja društva, hrvatska je ljevica upadala u idealiziranje ruskog boljševizma (Krleža). Nažalost, ostalo je posve neopaženo vizionarsko djelo Nazora koji je predkazao nova nasilja. U nezasluženo zaboravljenim stajalištima Nazora osluškuje se vizionarska pronicljivost, utemeljena na humanističkim osobinama nacionalne duhovne misli. First World War in the Croatian vision: the idealism of krleža and vision of Nazor The centenary of WWI is again being forgotten. In contrast to many European intellectuals which have greeted war and called for it, Croatian literature gave a strong condemnation of war. However, in the perspective of further social development the Croatian left has succumbed to the idealization of Russian Bolshevism (Krleža). Unfortunately, the visionary work of Nazor, who saw further violence, has gone unnoticed. In the unfairly forgotten views of Nazor a visionary insightfulness can be heard, one that is founded on humanistic characteristics of the national spiritual thought. 70 valeNtiNa peRišiĆ Sveučilište u Splitu / University of Split Hrvatska odgojna misao od 15. do 18. stoljeća U izlaganju ću se baviti filozofijom odgoja u razdoblju od 15. do 18. stoljeća na području Hrvatske. Unatoč poteškoćama u shvaćanju ideje razvitka društvenih i humanističkih znanosti u Hrvata možemo govoriti o razvitku odgojne misli na temelju tekstova hrvatskih pisaca. Za početak ću istražiti i prikazati kronologiju razvoja odgojne misli u gore navedenom razdoblju. Istraživanje će pokazati interdisciplinarni pristup u teorijama odgoja različitih autora nastalih u različitim kontekstima. Također će ukazati na sličnosti i različitosti koje zbog tih okolnosti u njihovim teorijama nastaju. Potom ću se osvrnuti na analizu njihovih tekstova u pogledu psiholoških, antropoloških, društvenih i prirodoznanstvenih postavki njihove odgojne misli. Cilj izlaganja je istražiti i predstaviti hrvatsku odgojnu misao određenog razdoblja te ukazati na važnost istraživanja hrvatske filozofije odgoja. 71 Croatian educational thought from 15th to 18th Century The presentation will deal with philosophy of education in the period from the 15th to the 18th century on Croatian territory. Despite the difficulties in understanding the idea of the development of social sciences and humanities in Croatia, we can talk about the development of educational thought based on the works by Croatian writers. Firstly, I will explore and present the chronology of development of educational thought in the abovementioned period. The research will show an interdisciplinary approach to education theories of different authors created in different contexts on the same territory. It will also indicate the similarities and differences that their theories arise due to these circumstances. Then I will discuss their texts in terms of the psychological, anthropological, social and natural setting of their thoughts on education. The aim of the presentation is to explore and present Croatian educational thought in certain periods and emphasize the importance of research in Croatian philosophy of education. 72 zRiNka poDHRaški čizMek Zagreb semitski predžidovski vjerski i simbolički elementi u mediteranskom kontekstu Predžidovska uvjerenja, poimanje života, rituali i simbolika semitskog svijeta nisu nestali dolaskom „izabranog naroda“. Dio te simbolike pronaći ćemo kasnije i u židovskim svetim spisima te arhitekturi. No ono što iznenađuje i budi interes povjesničara religije i arheologa su tragovi te simbolike koji će se, zahvaljujući Feničanima i drugim sjevernoafričkim pomorskim narodima, proširiti po cijelom antičkom Mediteranu i razvijati se dalje samostalno ispreplićući se sa starijim supstratima u novim područjima. Nalazimo tako betile ili baytile (βαίτυλος), neobrađene ili djelomično obrađene kamene koji iz kolektivne memorije semitskih naroda postaju dio svakodnevnice i štovanja dalekih i međusobno nepovezanih mediteranskih naroda. Massevath, kamen koji označava izvorno božju kuću, ili prostor u kojem obitava božanstvo, od neobrađenog stećka poprima čak antropomorfne karakteristike stapajući se i utapajući u novim vjerskim i filozofskim kontekstima Mediterana. 73 semitic pre-Judaic Religious and symbolic elements in the Mediterranean Context The pre-Judaic beliefs, concept of life, rituals and symbolism of the Semitic world did not vanish with the arrival of “the chosen people”. Parts of this symbolism would later be found in the Jewish sacred scripts and architecture. But what surprises and awakens the interest of historians of religions and archaeologists are the traces of those symbolisms that had spread throughout the ancient Mediterranean, thanks to the Phoenicians and other North African maritime nations, and their further development independently interlaced with older substrates in new areas. One can also find the Beti or the Bayt (βαίτυλος) – raw or partially processed stones, which, from the collective memory of the Semitic peoples, are becoming part of everyday life and worship of the distant and unrelated Mediterranean peoples. Maṣṣēbōt (mah-tseh-voµt) – the stone that marks God’s original house, or the area in which a deity dwells – from an untreated tombstone becomes anthropomorphic: those characteristics will merge and blend in new religious and philosophical contexts of the Mediterranean. 74 zdravko radMaN Institut za filozofiju, Zagreb / Institute of Philosophy, Zagreb Možemo li surađivati? u potrazi za korijenima altruizma U sve više sukobljenom i nasilnički nastrojenom svijetu današnjice (kojega je Mediteran reprezentativni uzorak) pitanje koje izranja jest: jesu li individualizam i egoizam (kao i strah od drugoga koji iz njih proizlazi) naša prirodna stanja i svojevrsne biološke datosti ili je društvo pak ono što dominanto određuje čovjeka? Ova se dvojba uglavno analizira iz perspektive dvaju oprečnih stavova. Prema jednome ljudsko je djelovanje određeno biološkom (ili »životinjskom«) prirodom (homo ho mini lupus; bellum omnium contra omnes – Hobbes). Prema drugome, posredstvom kulture i obrazovanjem ljudska bića uzdižu se do razine razumnih bića koja su u stanju prevladati vlastite impulse i ograničenja (Rousseau). Propitivanje ove dihotomije potaklo me na izlaganje. Na konkretnijoj razini analize usredotočit ću se na neke nedavne studije (ponajprije one Micheala Tomasella i Marca Iacobonija) koje pružaju dokaze za vjerovanje da su ljudi rođeni s inherentnom željom za suradnju i međusobno pomaganje, pogotovo ako dijele cilj ili interese. Eksperimentalno dobiveni podaci sugeriraju da je kooperativno ponašanje prisutno kako u ljudskom tako i u ne-ljudskom svijetu. Je li ovo dovoljno za zaključak da smo kao ljudi inherentno altruistični, no zaslijepljeni dominantnom Hobbesovom paradigmom? 75 Can We Cooperate? in search of Roots of altruism In an increasingly conflicting and hostile world of today (of which is the Mediterranean a sample), the emerging question is: Is individualism and egoism (and the fear from the other resulting from it) our natural state and a sort of biologically ‘given’ or is it rather so that it is sociality that defines human nature in a dominant way? The dilemma usually unfolds in two opposing views: according to one, human behavior is determined by its biological (or ‘animal’) nature (homo homini lu pus; bellum omnium contra omnes – Hobbes); according to the other, through culture and education humans arise to the kind of reasoned beings that can overcome own impulses and limitations in an unparalleled way (Rousseau). My general motivation for this paper is to question this sort of dichotomy. On a more specific level I will be focusing on some recent studies (mainly those of Michael Tomasello and Marco Iacoboni) that provide evidence for believing that humans are inherently born to act together and be supportive to one another, particularly if there is a common goal or interest. Experimental data speak in favor of recognition of cooperative behavior present in both human and nonhuman world. Does this suffice for the conclusion that we are genuinely altruistic, but are blinded to this virtue due to dominance of the Hobbesean paradigm? 7 vladiMir risMoNdo Umjetnička akademija, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku / Academy of Arts, J. J. Strossmayer University of Osijek platonov ‘mimesis’, bizantska ideologija ikonoklazma i suvremena ‘etika reprezentacije’: zajednički kontekst mediteranskog i globalnog multikulturalizma Estetiku mimesisa i njezino istovremeno poricanje smatramo načelno mediteranskim, potom europskim, a konačno globalno – kulturološkim projektom. Etički ju objektivizira judaistička teologija s jedne, te, spoznajno, s druge strane, Platon u desetoj knjizi Države, i to kroz opreku stvarne egzistencije i pojave. Objedinjujući oba izvora, distinkcija postaje temeljem prvog ikonoklastičkog spora u Bizantu (717–802. n.e.). Filozofijsko – teološki format spora zaokružuje se na dva crkvena sabora (754, 787. n.e.) koji su sjedinili spoznajne i etičke konotacije vezane uz istinosni status slike. Iste konotacije u gotovo neizmjenjenom obliku obnovit će se u doba povijesnih umjetničkih, ekskluzivno europskih avangardi, da bi se danas globalizirale u praktičnom kontekstu istraživanja „etike slikovne reprezentacije“. Mimesis i njegovo poricanje u tom su smislu trajno naslijeđe mediteranske misli; nedavni slučaj francuskog tjednika Charlie Hebdo upućuje na globalne aspekte „etike slikovne reprezentacije“, odnosno njezinog suvremenog, multikulturalnog okruženja. 77 plato’s Concept of ‘mimesis’, Byzantine iconoclastic ideology and Modern ‘ethics of Representation’: shared Context of the Mediterranean and Global Multiculturalism The aesthetics of mimesis and its denial is considered basically Mediterranean, then European and finally a global cultural project. Ethically, it is objectified by Judaic theology, and, cognitively, on the other hand, by Plato in the tenth book of his dialogue The Republic, as the opposition between appearance and real existence. Bringing together both sources, the distinction becomes the predilection of the first iconoclastic dispute in Byzantium (717–802.). The philosophical and theological format of the period is synthetized in context of two church councils (754, 787.) which united cognitive and ethical connotations associated with the truth-status of the image. The same connotations in almost unmodified form will be updated in the context of exclusively European avantgarde movements, to be finally globalized in the practical context of “ethics of pictorial representation.” All in all, mimesis and its denial are a permanent legacy of Mediterranean thoughts. The recent case of the French weekly magazine “Charlie Hebdo” refers to the global aspects of the “ethics of pictorial representation,” in its modern, multicultural environment. 78 vaNi RoščiĆ Odjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru / Department of Philosophy, University of Zadar estetička koncepcija umijeća Umjetnička forma se može zapaziti tek u činu dovršenja, ali ona u sebi uključuje i sve kretnje proizvođenja. Osvjetljavajući ovaj dinamički karakter forme, na čiju bit spada to da je rezultat, štoviše uspjeh nekog procesa oblikovanja, pojavljuje se potreba da se u umjetnosti osvijetli njen tehnički i proizvoditeljski vidik, koji različita umjetnička djela ujedinjuje u kontinuitet stilova, škola i tradicija. Stoga je cilj ovog izlaganja donošenje različitih estetičkih koncepcija pojmova, téchnē i ars, koji su u suvremenoj estetici pomalo zanemareni, ali svakako mogu biti interesantni suvremenoj umjetnosti zbog njene specifične oznake prema kojoj je ona, bez obzira na stilove i pravce, uvijek kreativno stvaralaštvo. aesthetical Conception of art The artistic form can be seen only in the act of completion, but in itself it includes all the movements of production. Illuminating this dynamic character of the form, which by its essence is the success of the process of formation, there emerges the need in art to illuminate its technical and production aspect, which unites in itself continuity of the diverse styles, schools and tradition. The purpose of this presentation is to discuss the diverse esthetical conceptions of the notions téchnē and ars which have been neglected in contemporary esthetics, but can surely be interesting to contemporary art because of its specific quality according to which it is always, regardless of the styles and schools, a creative art-form. 79 sloBoDaN staMatoviĆ Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split kako je to filozofija bila najveća muzika? Usporedba filozofije s muzikom danas je malo kome uvjerljiva. Ipak su to dvije odveć različite stvari: jedna ishodi iz razuma i obraća se razumu, druga iz srca i obraća se srcu. No veliki Platon je, govoreći na Sokratova usta, u Fedonu izjavio da je filozofija najveća muzika. Je li to zaista jedna važna i ozbiljna misao Platonove filozofije ili pak nešto sasvim beznačajno, nešto što se Platonu najvjerojatnije omaklo u trenutku nekog pretjeranog oduševljenja za filozofiju i što pokazuje da čak i najveći filozofi katkada mogu svašta izlupetati? How Was philosophy the Greatest Music? The comparison of philosophy with music few would find convincing today. These two are just too different: one originate from reason and speaks to the reason, another from heart and speaks to the heart. But the great Plato, speaking through the mouth of Socrates, stated in Phaido that philosophy was the greatest music. Is it really an important and serious thought of Plato’s philosophy or rather something quite insignificant, something that probably slipped out from the Plato’s mouth in a moment of exaggerated enthusiasm for philosophy and what show us how even the best philosophers are sometimes able to speak in nonsensical terms? 80 RusMiR šaDiĆ Filozofski fakultet, Sveučilište u Tuzli / Faculty of Philosophy, University of Tuzla susret islamskog racionalizma i grčke kulture Autor se bavi pitanjem susreta islamskog racionalizma i grčke kulture kao jednim od najznačajnijih momenata u povijesti intelektualne tradicije islama. Tekst pokazuje kako je riječ o susretu koji je imao značajne implikacije u oblasti filozofije i teologije, odnosno u kontekstu rađanja islamske filozofije i prve teološke škole u islamu. Konačno, autor zaključuje kako je posrijedi susret koji je osigurao očuvanje grčke filozofije unutar arapskog jezika, obogaćenje njenog sadržaja i pojmovlja, te ponovnu transmisiju na Zapad. islamic rationalism Meets Greek Culture The author addresses the issue of the meeting of Islamic rationalism and the Greek culture as one of the most significant moments in the history of the intellectual tradition of Islam. The text shows that this was the meeting that had significant implications in the fields of philosophy and theology, regarding the context of the birth of the Islamic philosophy and the first theological school in Islam. Finally, the author concludes that this is a meeting that has ensured the preservation of Greek philosophy within the Arabic language, enriching its content and terminology, as well as its re-transmission to the West. 81 iRis tiĆaC Odjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru / Department of Philosophy, University of Zadar »ideja budnosti čovještva u čovjeku«: M. Brida i J. p. kamov Svrha je izlaganja pokazati na koji su način glavna pitanja,ideje, motivi i tematski sklopovi svojstveni općem profilu Kamovljeve misaonosti (sloboda, stvaralaštvo, ljubav) izražene u lirskom izričaju, svoju filozofijsku formulaciju zadobili u djelu M. Bride. To uključuje istraživanje kako metodskih, tako i tematskih analogija. Pritom polazimo od teze da je ideja budnosti leitmotiv Kamovljeva i Bridina djela. Kada djelu J.P. Kamova pristupamo iz genuino filozofijske perspektive, kako to čini M. Brida, tada se istraživanje ne usmjerava na teorijsko-literarna pitanja, pitanja jezika, stila i leksika, nego na otkrivanje „smisaone biti, koja se kao doživljajna istina nazrijeva u pjesničkom ili proznom izričaju“. “the idea of vigilance of Humanity in Men”: M. Brida and J. p. kamov The purpose of the presentation is to show how the main issues, ideas, motifs and thematic concepts characteristic for the general profile of Kamov’s thought (freedom, creativity, and love) articulated through a lyrical expression, found its philosophical formulation within the work of M. Brida. This includes a research of both methodological and thematic analogies. However the starting point of the analysis is the thesis that the idea of vigilance represents a leitmotif of Kamov’s and Brida’s work. When the work of J.P. Kamov is approached from a genuinely philosophical perspective, as it is done by M. Brida, then the research is not focused on the theoretical and literary issues, the question of language, style and vocabulary, but instead on the detection of the “meaningful essence, that is being perceived as an experienced truth through a poetry or prose expression“. 82 liNo veljak Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb Multikulturalizam nasuprot fundamentalizma Opreka između ideje multikulturalizma i raznovrsnih očitovanja fundamentalističkih svjetonazora i prakse na dramatičan i ponekad tragičan način objelodanjuje se u našim danima upravo na području Mediterana. Polazeći od tih očitovanja nameće se potreba preispitivanja temeljnih protuslovlja te – u konačnici – i lažnosti spomenute ideje i njezinih fundamentalističkih alternative. Multiculturalism vs. fundamentalism The opposition between the idea of multiculturalism and the different phenomena of fundamentalistic world-views and practices shows in our days a set of dramatic and sometimes tragic instances even in the Mediterranean area. On the basis of this evidences it is important to re-think the fundamental contradictions and – finally – the falsity of the aforementioned idea and its fundamentalistic alternatives. 83 RaDoMiR viDeNoviĆ Filozofski fakultet, Univerzitet u Nišu / Faculty of Philosophy, University of Niš filozofija Mediterana kao kozmopolitska paradigma Filozofija i kultura (filozofije i kulture) Mediterana, u V i VI stoljeću p.n.e.imaju presudnu ulogu u utemeljivanju i razvoju zapadne kulture (do danas) i mogu biti putokaz mogućeg kulturnog ujedinjavanja i suradnje različitih i pluralističkih polazišta i ciljeva. Ta tendencija može biti i paradigma kozmopolitskih nastojanja, uz međusobno uvažavanje, ali i čuvanje sopstvenog kulturnog identiteta. Osnovni element je historičnost – povezivanje sadašnjosti, prošlosti i budućnosti – kroz njegovanje sopstvene baštine. Pavao Vuk-Pavlović naglašava da kozmopolitizam ne negira, već pretpostavlja patriotizam, jer, tko nema nešto svoje, kako će – i čime – doprinijeti nečemu što je općenitije, obuhvatnije zamišljeno zajedništvo? philosophy of the Mediterranean as a Cosmopolitan paradigm Philosophy and culture (philosophies and cultures) of the Mediterranean in the 5th and th century B.C. had a decisive role in the founding and development of Western culture (as they do today) and can serve as a guidepost for a possible cultural unification and cooperation of various pluralistic starting points and goals. That tendency can also be a paradigm of cosmopolite endeavors, with mutual respect, but also the protection of one’s own cultural identity. The basic element is historicity – connecting the present, past and future – through the nurture of own heritage. Pavao Vuk-Pavlović points out that cosmopolitism is not a negation of patriotism, but that it presuposses it, because if one does not have anything of his/her own, how will s/he, and by what means, conribute to something more general, to a more universally envisaged unity? 84 MaRko vučetiĆ Odjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru / Department of Philosophy, University of Zadar Metafizički egzistencijalizam i egzistentni subjekt Komparativnom egzistencijalnom (J.-P. Sartre, S. Kierkegaard, A. Camus) i metafizičkom (C. Fabro) analizom odnosa egzistentnog subjekta i metafizike razotkrivaju se autentični i neautentični slojevi unutar realne egzistencije. Navedeno oblikuje glavnu intenciju tematiziranja odnosa egzistentnog subjekta i metafizike: vezivanje egzistencije uz realnost. Posljedično se egzistentni subjekt, svi njemu pripadajući čini, kao i sve njegove vlastitosti, sagledavaju iz perspektive realnosti, a ne formalnosti, što u konačnici dovodi do novog egzistencijalnog tematiziranja čovjeka pojedinca u njegovom ambijentalnom kontekstu, koji nosi bitne oznake metafizičnosti. Metaphysical existentialism and the existing subject Authentic and unauthentic layers within the real existence are exposed by comparative existential and metaphysical analysis. The aforesaid forms the main intention behind the thematisation of the relation between the existing subject and metaphysics, which is connecting existentialism to reality. Consequentially, the existing subject, along with all belonging acts and characteristics is examined from the perspective of reality rather than formality. It ultimately leads to a new existentialist thematisation of individual man in environmental context, which carries the important characteristics of metaphysics. 85 eNis zeBiĆ Zagreb Mate ujević kao humanist i antifašist Leksikograf, publicist i autor cijenjenih udžbenika Mate Ujević (1901.1967.) već je kao mlad čovjek sredinom dvadesetih godina prepoznao zločinački karakter fašizma. Jedan je od oštrih kritičara talijanske agresije na Abesiniju (danas Etiopiju) o čemu 1935. objavljuje i posebnu brošuru, a u vrijeme Drugog svjetskog rata po cijenu vlastitog života spašavao je Židove, za što ga je Izrael 1994. posthumno odlikovao priznanjem „Pravednik među narodima“. U izlaganju ćemo prikazati njegovu antifašističku poziciju, kao element njegovog cjelovitog humanističkog i kršćanskog svjetonazora. U kontekstu mediteranske orijentacije ovoga simpozija, izlaganje će elaborirati fašističku zlorabu vrijednosti klasične mediteranske kulture kao alibija za agresiju i ratne zločine – od Abesinije (danas Etiopije) do Hrvatske i dalje. Mate ujević as a Humanist and anti-Fascist Lexicographer, journalist and author of highly appreciated textbooks, Mate Ujević (1901-1967) recognized the criminal character of fascism already in middle of 1920’s. He was a sharp critic of the Italian aggression in Abyssinia (present-day Ethiopia) and in 1935 he even published a brochure on that subject. During World War Two, he risked his own life to save Jews from the Holocaust, and the State of Israel awarded him posthumously with the medal of “Righteous Among the Nations”. The lecture will describe his anti-fascist position as an integral part of his humanist and Christian weltanschauung. In the context of the Mediterranean orientation of this symposium, the lecture will elaborate on the fascist abuse of the values of the classical Mediterranean culture as an alibi for the aggression and war crimes – from Abyssinia (presentday Ethiopia) to Croatia and further on. 8 ADRESAR SUDIONIKA / ADDRESSES OF THE PARTICIPANTS davor Balić Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Lorenza Jägera 9 31000 Osijek Hrvatska e-mail: davor.balic@kc.t-com.hr pavo Barišić Sveučilište u Splitu Filozofski fakultet sinjska 2 21000 Split Hrvatska e-mail: pbarisic@ffst.hr Marin Beroš Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar« Lemarkova 1 52100 Pula Hrvatska e-mail: mberos@pilar.hr sulejman Bosto Univerzitet u sarajevu Filozofski fakultet Račkog 1 71000 sarajevo Bosna i Hercegovina e-mail: bostosulejman@gmail.com Joško Božanić Sveučilište u Splitu Filozofski Fakultet sinjska 2 21000 Split Hrvatska e-mail: jbozanic@ffst.hr 89 Daniel Bučan Laginjina 3 10000 Zagreb Hrvatska e-mail: danbucan.novi@gmail.com Nenad Cambi Zoranićeva 4 21000 Split Hrvatska e-mail: nenad.cambj@gmail.com krešimir čvrljak Aleja Blaža Jurišića 69 10040 Zagreb Hrvatska e-mail: cvrljakk@hazu.hr Borislav Dadić Sveučilište u Zadru Odjel za filozofiju Obala kralja Petra Krešimira IV. br. 2 23000 Zadar Hrvatska e-mail: bdadic@gmail.com Josip Guć Gospe u siti 95 21312 Podstrana Hrvatska e-mail: jos.guc@gmail.com Jasna Jeličić Radonić Sveučilište u Splitu Filozofski fakultet sinjska 2 21000 Split Hrvatska e-mail: jasnajr@ffst.hr 90 vladimir Jelkić Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Lorenza Jägera 9 31000 Osijek Hrvatska e-mail: vjelkic@ffos.hr Mislav Ježić Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Ivana Lučića 3 10000 Zagreb Hrvatska e-mail: mjezic@ffzg.hr Dunja Jutronić Sveučilište u Splitu Filozofski fakultet sinjska 2 21000 Split Hrvatska e-mail: dunja.jutronic@gmail.com Denis karanušić Gimnazija Antuna Vrančića Put Gimnazije 4 22000 Šibenik Hrvatska e-mail: denis.karanusic@st.t-com.hr Marija knežević Ul. Samostalne satnije Briševo 80 23000 Zadar Hrvatska e-mail: mknezevic7@yahoo.com 91 tonći kokić Sveučilište u Splitu Filozofski fakultet sinjska 2 21000 Split Hrvatska e-mail: tkokic@ffst.hr Mislav kukoč Sveučilište u Splitu Filozofski fakultet sinjska 2 21000 Split Hrvatska e-mail: mkukoc@ffst.hr dirk lüddecke Universität der Bundeswehr München Werner-Heisenberg-Weg 39 85577 Neubiberg Njemačka e-mail: dirk.lueddecke@unibw.de anita lunić Put kruga 34 21315 Mali Rat Hrvatska e-mail: anitalunic@yahoo.com vesna Maričić Džona Kenedija 30 11000 Beograd srbija e-mail: vvesnamari@yahoo.com 92 damir Markov Cesta Franje Tuđmana 220a 21212 Kaštel Sućurac Hrvatska e-mail: damirmarkov@net.hr Naida Mihal Brandl sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Ivana Lučića 3 10000 Zagreb Hrvatska e-mail: mbrandl@ffzg.hr Miroslav palameta Sveučilište u Splitu Filozofski fakultet sinjska 2 21000 Split Hrvatska e-mail: miropal@yahoo.it Demian papo Ledine 2c 31000 Osijek Hrvatska e-mail: demian.papo21@gmail.com Jevgenij paščenko Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Ivana Lučića 3 10000 Zagreb Hrvatska e-mail: yevgpan9@mail.com valentina perišić Domovinskog rata 189 21204 Dugopolje Hrvatska e-mail: valentina.perisic@hotmail.com 93 zrinka podhraški čizmek Livadićeva 26 10000 Zagreb Hrvatska e-mail: zri.pod1@gmail.com zdravko radman Institut za filozofiju Ulica grada Vukovara 54 10000 Zagreb e-mail: radman@ifzg.hr vladimir rismondo Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Odjel za kulturologiju Trg Svetog Trojstva 3 31000 Osijek Hrvatska e-mail: vrismond@gmail.com vani Roščić Sveučilište u Zadru Odjel za filozofiju Obala kralja Petra Krešimira IV. br. 2 23000 Zadar Hrvatska e-mail: vroscic@unizd.hr slobodan stamatović Put sv. Mande 8 21000 Split Hrvatska e-mail: sstamat@net.hr Rusmir šadić Univerzitet u Tuzli Filozofski fakultet Tihomira Markovića 1 75000 Tuzla Bosna i Hercegovina e-mail: rusmirsadic@yahoo.com 94 iris tićac sveučilište u Zadru Odjel za filozofiju Obala kralja Petra Krešimira IV. br. 2 23000 Zadar Hrvatska e-mail: iticac@unizd.hr lino veljak sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Ivana Lučića 3 10000 Zagreb Hrvatska e-mail: lveljak@ffzg.hr Radomir videnović Univerzitet u Nišu Filozofski fakultet Ćirila i Metodija 2 18000 Niš srbija e-mail: ravi.nissin@sbb.rs Marko vučetić Sveučilište u Zadru Odjel za filozofiju Obala kralja Petra Krešimira IV. br. 2 23000 Zadar Hrvatska e-mail: mvucetic@unizd.hr enis zebić Kralja Zvonimira 119 10 000 Zagreb Hrvatska e-mail: enis.zebic@gmail.com Berislav Žarnić Sveučilište u Splitu Filozofski fakultet sinjska 2 21000 Split Hrvatska e-mail: berislav@ffst.hr 95 izDavači Hrvatsko filozofsko društvo Filozofski fakultet Ivana Lučića 3 10000 Zagreb i Odsjek za filozofiju Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu sinjska 2 21000 Split za izDavače Zdravko Radman Aleksandar Jakir uredNiCi Emil Kušan Mira Matijević korektura Emil Kušan Mira Matijević dizajN koriCa Luka Gusić pRiJeloM teksta Stjepan Ocvirk tisak GRAFOMARK, Zagreb Naklada 200

RELATED PAPERS

RELATED TOPICS

Log In

Istočnojadranski gradovi u literaturi Responsa / Eastern Adriatic Cities in Responsa Literature

Istočnojadranski gradovi u literaturi Responsa / Eastern Adriatic Cities in Responsa Literature

Related Papers

RELATED PAPERS

RELATED TOPICS