————— PREGLEDNI RAD ————— 3. Pristranost potvrđivanja https://doi.org/10.31212/kogn.prist.2024.vale.03 Traganje za dokazima koji potvrđuju da smo u pravu i ignoriranje informacija koje to negiraju Pavle Valerjev1 sažetak U ovom poglavlju opisana je kognitivna pristranost poznata pod nazivom pristranost potvrđivanja. U prvom dijelu teksta predstavljeni su primjeri i definicija za ovu pristranost. Nakon toga opisana je kao važan faktor u kontekstu filozofije znanosti gdje je artikuliran zahtjev za falsifiabilnost znanstvenih teorija. Pristranost potvrđivanja upravo otežava taj zahtjev. Slijedi opis glavnih istraživačkih paradigmi u psihologijskim istraživanjima u kojima se manifestira ova pristranost. To su, prije svega, problem 2 4 6 i Wasonov zadatak izbora te razne varijacije tih zadataka. Konačno, pristranost potvrđivanja je prikazana u širem kontekstu istraživanja misaonih procesa testiranja hipoteza. Unutar tog konteksta ova se pristranost naziva i strategija pozitivnog testiranja. Naznačeno je da određenim okolnostima ova strategija predstavlja konstruktivan dio istraživačkog procesa te se tada na nju ne može gledati kao na pristranost. Ključne riječi: pristranost potvrđivanja, strategija pozitivnog testiranja, falsifiabilnost, induktivno rasuđivanje, Wasonov zadatak selekcije/izbora Uvod Zamislimo sljedeću situaciju. Imate astrološke metode. Ponekad se i malo prijateljicu koja voli čitati horoskope. zamisli nad prognozom, no ubrzo ipak Uvjerena je da kad razmišlja o zvijez- uvidi da je bila ispravna. Recimo, ovaj dama i sudbini „tu ima nešto“. Uvje- tjedan je pročitala u horoskopu da ju rena je i da njoj horoskopi daju dobre očekuje poboljšanje na financijskom i prognoze, tako da prati dnevne i tjedne ljubavnom planu. To za financijski plan horoskope. Ponekad pročita nešto što se sigurno odnosi na 2 eura koje je pro- se izvrsno slaže s njenim utiskom i to našla na ulici čime si je platila kavu. Za pojača njenu uvjerenost u ispravnost poboljšanje na ljubavnom planu sigurno 1 Odjel za psihologiju, Sveučilište u Zadru; email: valerjev@unizd.hr 56 zbirka kognitivnih pristrasnosti i pogrešaka se misli na činjenicu da je prekjučer na teorijama zavjere, među ekonomistima, koncertu srela mladića koji joj se sviđa i novinarima, političarima i drugim skupi- koji joj se nasmiješio u prolazu. Te dvije nama čiji članovi se u pravilu vode svojim okolnosti svakako predstavljaju svoje- uvjerenjima. Također, među ljudima koji vrsno poboljšanje na oba plana. Na ovaj imaju paranormalna uvjerenja ili prakti- način, ona svaki put kad su okolnosti ciraju tzv. alternativnu medicinu. Zatim, u skladu s predviđanjima horoskopa u socijalnom kontekstu, kod održavanja potvrđuje valjanost horoskopa. S druge slike o sebi, ili kod masovnih pojava poput strane, svaki put kad evidencija ne prati „lova na vještice“ pa čak i kod polariza- prognoze dogodi joj se mala mentalna cije stavova među suprotstavljenim gru- gimnastika tako da se negativna opaža- pama koje su izložene istoj evidenciji. nja ili zanemare (jer, „zar ne postoje i Internet, koji nudi nepregledna gledi- slučajne oscilacije događaja?“) ili se pak šta i mišljenja svih vrsta i za sve svje- reinterpretiraju kao pozitivna opažanja tonazore, iznimno je plodno tlo za gaje- (kao u navedenom primjeru s 2 eura). nje ovakve pristranosti jer upravo ona Netko sa strane će možda lakše uočiti upravlja odabirom informacija. Među da je ona žrtva iskrivljenog razumije- daljnjim primjerima, tu su zastupnici vanja svijeta. U skladu s takvim razu- svakakvih pseudoznanstvenih teorija, mijevanjem, ona vjeruje da horoskopi samopomoći, razni životni treneri i pro- predviđaju njenu sudbinu te nastoji davači životnih mudrosti. Na žalost, ni održati to svoje uvjerenje čvrstim. Da medicinari niti znanstvenici nisu imuni li zbog toga ona selektivno opaža, pro- na ove pogreške, iako bi utreniranost u cesira i interpretira informacije koje se znanstvenoj metodi i kritičkom mišlje- tiču uvjerenja o ispravnosti horoskopa? nju trebale biti od pomoći za odupiranje Istraživači kognitivnih pristranosti sklonosti nekritičkom potvrđivanju vla- kažu – da. Osim astrologije, mogli bi se stite hipoteze. navesti još razni slučajevi. Na primjer, Ova specifična kognitivna pristranost onaj o uvjerenju da je dijeta za mršav- je pristranost potvrđivanja (engl. confir- ljenje uspješna kad vaga danima samo mation bias) i praktički nitko nije imun varira oko iste vrijednosti ili onaj o uvje- na nju. Evans (1989) definira pristranost renju da je istraživačka hipoteza ispravna potvrđivanja kao „temeljnu tendenciju kad ju podaci tek „djelomično potvrđuju“. ljudskih bića u traganju informacije koja Ovaj tip pristranosti je svugdje prisu- je konzistentna s njihovim tekućim uvje- tan u našoj svakodnevnici. Primjerice, renjima, teorijama i hipotezama, i izbje- kod ljudi jakih religijskih, ideoloških ili gavanja skupljanja potencijalno falsifi- filozofskih uvjerenja, kod ljudi sklonih cirajuće evidencije“. Drugim riječima, 3. Pristranost potvrđivanja 57 tražimo evidenciju koja potvrđuje naša tvrdnje koje su testirane). Popper ističe uvjerenja i hipoteze, dok istovremeno da je glavna razlika između znanstvenih zanemarujemo ili reinterpretiramo evi- i neznanstvenih teorija upravo falsifia- denciju koja ih ne potvrđuje. Otuda i njen bilnost. Neznanstvene teorije ne dopu- naziv. Pristranost potvrđivanja se odnosi štaju mogućnost falsifikacije i zbog toga na pristrano (selektivno) traženje infor- su prividno uvijek u pravu, bez obzira macija, pristranu interpretaciju informa- koja evidencija se obrušila na njih. Na cija i pristrano dosjećanje informacija. primjer, prema kreacionističkoj teoriji o U drugoj literaturi (npr. Klayman & Ha, „mladoj Zemlji“ naš je planet i sve na 1987; Manktelow, 2012) navodi se i drugo njemu stvorio abrahamski Bog u raz- ime za ovu tendenciju: strategija pozitiv- doblju od prije 6000–10000 godina. Iako nog testiranja (engl. positive test strategy). postoje jasni geološki i paleontološki U navedenoj definiciji se spominje dokazi da je Zemlja stara više od 4,5 izbjegavanje „falsificirajuće eviden- milijardi, a život na Zemlji više od 3,5 cije“. Filozof znanosti Karl Popper je u milijardi godina, po toj je teoriji Zemlja svojem djelu Logika znanstvenog otkrića upravo tako i stvorena (s geološkim slo- (objavljenom na njemačkom jeziku 1932. jevima, fosilima i razlikama u koncentra- i ponovno objavljenom 1959. na engle- ciji radioaktivnih elemenata) te ne postoji skom jeziku; Popper, 2002) argumentirao tehnologija koja može izmjeriti stvarnu da se znanstvena metoda mora temeljiti dob Zemlje. Upravo zbog toga je ta teo- na mogućnosti falsifikacije (falsifiabil- rija neznanstvena jer ne nudi niti jednu nost – engl. falsifiability) kao temeljnom temeljnu tvrdnju koja bi bila falsifiabilna. sudu za valjanost znanstvene teorije. S druge strane, teorija evolucije života Falsifikacija je metodološka mogućnost na Zemlji je prava znanstvena teorija jer prikupljanja takve empirijske evidencije nudi brojne temeljne tvrdnje koje su fal- na temelju koje bismo (ukoliko postoji) sifiabilne. Na primjer, ako bi netko prona- prihvatili temeljne tvrdnje koje su kon- šao jasne dokaze da postoje fosili zečeva tradiktorne s teorijom, što bi za poslje- u prekambrijskom geološkom sloju, teo- dicu moralo oboriti ili promijeniti teo- rija evolucije bi pala u vodu. Nitko nikada riju. Takav falsificirajući efekt mora imati nije pronašao takve fosile u tako starom i mogućnost reprodukcije (ne smije se sloju, niti je itko drugi našao drugu evi- temeljiti na izoliranom slučaju za koji denciju koja bi falsificirala teoriju evolu- ne postoji mogućnost ponavljanja). Uko- cije (iako postoje brojne temeljne tvrdne liko znanstvena teorija prođe (rigorozni) koje se mogu falsificirati), tako da je ona test falsifikacije, imamo valjanu znan- i dalje živa i zdrava znanstvena teo- stvenu teoriju (barem za one temeljne rija (i koja se, obzirom na nepreglednu 58 zbirka kognitivnih pristrasnosti i pogrešaka nagomilanu evidenciju koja ju potvrđuje, način da ih se pokuša falsificirati jedan već smatra znanstvenom činjenicom). od temelja za kritičko znanstveno mišlje- Carl Sagan (2000) je opisao važnost fal- nje. Istovremeno, kako je navedeno prije, sifiabilnosti na primjeru u kojem tvrdi ljudi imaju tendenciju da manifestiraju da u svojoj garaži drži zmaja. Jedino, taj pristranost potvrđivanja tako što izbje- zmaj je nevidljiv, lebdi i nije u interakciji gavaju falsificirajuću evidenciju. Iz ovoga s okolinom te bljuje nevidljivu vatru „bez slijedi da ljudima kritičko i znanstveno topline“ tako da nije vidljiv ni na infra- mišljenje nije prirođeno te da se moraju crvenoj kameri. Dakle, ne postoji način trenirati u njemu. Psiholozi su prepoznali da se testira i utvrdi postojanje zmaja važnost istraživanja ovog tipa mišljenja (kao ni za sva mitska i religijska bića) te tako da danas postoje cijela istraživačka zaključuje da nema razlike između ova- područja poput znanstvenog rasuđivanja kvog zmaja i nepostojanja zmaja. unutar šireg područja psihologije znanosti u Dakle, falsifiabilnost je jedan od koja su uključena i istraživanja pristrano- temeljnih zahtjeva za znanstvenu teo- sti potvrđivanja (vidjeti npr. knjigu o psi- riju, te je testiranje temeljnih tvrdnji na hologiji znanosti, Feist & Gorman, 2013). Zadaci induktivnog rasuđivanja za ispitivanje pristranosti potvrđivanja Problem 2 4 6 da samostalno prave nove proizvoljne Jedan od najranijih radova koji opisuje nizove od tri broja i da pri tome napišu pristranost potvrđivanja je onaj bri- razlog za upotrebu tog niza. Za svaki tanskog kognitivnog psihologa Petera pokušaj bi dobili povratnu informaciju Wasona (1960; Wason & Johnson-Laird, od eksperimentatora o tome uklapaju li 1972) u kojem je prvi put opisan problem se novi nizovi u pravilo ili ne. Na taj način 2 4 6. Taj se problem smatra klasičnim i ispitanici su mogli testirati svoju hipo- vjerojatno prvim istraženim problem- tezu o pravilu. Također im je rečeno da, skim zadatkom kojim se demonstrira i iako nema ograničenja, pokušaju otkriti ispituje pristranost potvrđivanja. U tom pravilo sa što manje testnih pokušaja. problemu ispitanicima je prezentiran Postupak se nastavljao dok ne bi otkrili kratki niz brojeva, 2 4 6 (moguće je i druge pravilo, što bi bilo vidljivo na temelju nizove prezentirati) te im je rečeno da navedenog razloga za korištenje novog se taj niz uklapa u jednostavno pravilo niza, ili dok ne bi prekoračili trajanje po kojem su ti brojevi poredani. Zadatak od 45 minuta ili pak odustali. Netočna ispitanika je da otkriju to pravilo tako rješenja koja bi ispitanici često ponudili 3. Pristranost potvrđivanja 59 u ovom zadatku jesu sljedeća pravila: torov odgovor „ne – niz se ne uklapa „Rastući niz parnih brojeva“, „Intervali u pravilo“ omogućuje brz dolazak do koji rastu za dva“, „Aritmetička progre- rješenja. Ispitanicima je zadatak 2 4 6 sija“, „Višekratnici prvog broja“. Testi- težak jer je najčešće njihova hipoteza rajući svoje hipoteze ispitanici bi često podskup općenitijeg pravila koje treba zadavali razne varijacije rastućih nizova otkriti (čime se niz uklapa u oba pravila) vjerujući da trebaju otkriti uzorak po i onda je nemoguće diskriminirati hipo- kojem nizovi rastu. Međutim, točan tezu od pravila potvrđujućom evidenci- odgovor je „Rastući niz brojeva“. Dakle, jom. Analiza odnosa između ispitani- bilo koji rastući niz brojeva, parnih, kovih hipoteza i ciljnog pravila detaljno neparnih, s pravilnim ili nepravilnim je opisana u radu autora Klaymana i intervalima. Zadatak se pokazao rela- Ha (1987). Taj rad je značajan za daljnji tivno teškim za ispitanike jer su mnogi razvoj istraživanja hipotetskog mišlje- ispitanici generirali i testirali uglavnom nja zbog toga što su autori pokazali da potvrđujuću evidenciju, a sva evidencija nije svako pozitivno testiranje pristra- koja je potvrđivala njihovo hipotetsko nost potvrđivanja, te da postoje situa- pravilo je ujedno potvrđivala i općeni- cije u kojima je pozitivno testiranje efi- tije stvarno pravilo (ciljno pravilo), tako kasnije od negativnog. To ovisi o tome da je vrlo teško moglo doći do diskri- kakav je logički odnos između hipoteze minacije pravila. Većini ispitanika je i ciljnog pravila. U situacijama koje nisu trebalo više pokušaja, a neki ni nakon takve da je ispitanikova hipoteza pod- toga nisu otkrili ciljno pravilo. Ukoliko skup ciljnog pravila, nego se radi o pre- netko vjeruje da niz 2 4 6 reprezentira sjeku ili odvojenim skupovima, ili pak o pravilo „rastući parni brojevi“, pokušao situaciji gdje je ciljno pravilo podskup bi s nizom „10 12 14“ i dobio odgovor hipoteze, potvrđujuća eksperimentatora „da – niz se uklapa u korisna. evidencija je pravilo“ jer se uklapao ne samo u ispi- No bez obzira na to, zadatak 2 4 6 je tanikovu hipotezu, već i u ciljno pravilo. pokazao da ljudi imaju poteškoća čak Time ispitanik nije saznao mnogo ni o i u jednostavnim zadacima ukoliko su pravilu ni o nevaljanosti svoje hipoteze žrtve pristranosti potvrđivanja. Dobelli (koju je nesvjesno ili svjesno nastojao (2013) u vezi s tim navodi kako je pristra- potvrditi). Kritički nastrojen ispitanik bi nost potvrđivanja majka svih miskoncep- za hipotezu o rastućim parnim broje- cija zbog toga što nas ona navodi da svaku vima barem pokušao ponuditi neparne novu informaciju interpretiramo tako da brojeve. Ali pravi kritički korak je ispro- bude kompatibilna s našim postojećim bavanje silaznog niza. Eksperimenta- teorijama, znanjima i uvjerenjima. Mi 60 zbirka kognitivnih pristrasnosti i pogrešaka isključujemo informaciju koja je kontra- smislu ispitujemo pristranost uvjerenja, diktorna našim postojećim gledištima i a općenitije gledajući zahvaćamo i pri- to ponekad može imati ozbiljne poslje- stranost potvrđivanja. dice, pogotovo ako utječe na životne ili Rezultati koji sugeriraju da bi pristra- poslovne odluke. Nadalje, pristranost nost potvrđivanja mogla biti pokrovni ter- potvrđivanja je neka vrsta općenite pri- min za nekoliko povezanih procesa su stranosti ili metapristranosti. Ona je dobiveni u radu Teovanovića i Bertheta donekle nalik nekim drugim pristra- (2024). Autori su koristili tri zadatka koji nostima, poput pristranosti uvjerenja, manifestiraju pristranost potvrđivanja i pristranostima koje proizlaze iz heuri- to svaki u tri kognitivna procesa (pretraži- stike dostupnosti, Barnum–Forerovom vanje informacija, odvagivanje evidencije efektu, zatim povezana je sa selektiv- i dosjećanje) te su analizirali faktorsku nošću obrade informacija (npr. sljepoća strukturu dobivenih rezultata. Dobiveni zbog nepažnje, iluzija vijesti i efekt ista- model pokazuje tri procesna faktora prvog knutosti), iluzijom introspekcije, iluzor- reda (za tri tipa kognitivnih procesa) koji nom korelacijom i kognitivnom disonan- međusobno koreliraju, ali nedovoljno za com. Sve ove kognitivne iluzije imaju indikaciju jedinstvenog faktora drugog tendenciju da filtriraju informaciju na reda. pogodan način ili da daju reinterpretaciju Wasonov problem 2 4 6 je zadatak koji događaja. No, za razliku od većine njih, kod rješavača aktivira induktivno rasuđi- pristranost potvrđivanja se ne očituje u vanje i po tome je nalik procesu znan- jednoj izoliranoj paradigmatskoj aktiv- stvene metode gdje se također prikuplja nosti, već se čini da je ona sveprisutna evidencija koja se onda generalizira u i izmiješana sa svim drugim aspektima opće zakone ili efekte. Daljnja poveznica kognitivnog procesiranja. Stoga nije lako s indukcijom je i kategoričko/konceptu- napraviti specifične zadatke za izolirano alno učenje. Stoga je ovaj zadatak done- ispitivanje pristranosti potvrđivanja. Na kle nalik zadacima kategorizacije. U tim primjer, kad ciljano ispitujemo selektiv- zadacima ispitanici kategoriziraju poje- nost pažnje koristimo paradigmu pretra- dine primjerke na temelju vlastite hipo- živanja gdje se zadaju mete i distraktori. teze o pravilu koje moraju naučiti. U tom Kad ispitujemo pristranosti utemeljene zadatku također dobivaju povratnu infor- u heuristici dostupnosti koristimo odgo- maciju (na primjer, Wisconsin test sorti- varajuće zadatke pamćenja i dosjećanja ranja karata), ali s tom bitnom razlikom u kojima variramo dostupnost učenog što u problemu 2 4 6 ispitanici sami gene- materijala. No, kad ispitujemo valjanost riraju pojedine primjerke kojima testiraju zaključivanja s uvjerljivim i neuvjerlji- hipoteze. Dakle, uključen je proces aktiv- vim zaključcima, u stvari, u konkretnom nog testiranja hipoteza. Dobiveni rezultati 3. Pristranost potvrđivanja 61 jasno demonstriraju da ljudi nikad ne testiranje alternativne hipoteze. Efekt idu prazna uma u testiranje evidencije, pristranosti je ostao postojan bez obzira već u pravilu imaju generirane hipoteze na varijacije u uputama. Ispitanici su ili uvjerenja koja onda utječu na oda- odbacili netočnu hipotezu tek kad su bir načina testiranja i na generiranje bili suočeni s falsificirajućim evidenci- zaključaka. jom. U drugom istraživanju (Maynatt et al., 1978) zadatak je bio kompleksniji, Drugi zadaci s induktivnim rasuđivanjem a ispitanici su pokazali znatno manju Daljnja istraživanja ovog efekta su hipotezu, čak i kad im je bila prezenti- uključivala i varijacije ovog zadatka. rana falsificirajuća evidencija. Dakle, ne Smatrajući problem 2 4 6 preapstrak- samo da nisu tragali za takvom eviden- tnim, Maynatt i suradnici (1977; 1978) cijom nego ju nisu uspjeli ni iskoristiti. su za svoja istraživanja smislili „kon- Autori pretpostavljaju da je to stoga što kretne“ zadatke za testiranje hipoteza u ovim uvjetima ni pogrešna hipoteza koji su više nalikovali stvarnim situaci- nije bilo dovoljno konsolidirana da bi jama znanstvenog istraživanja. U tim bila uspješno testirana. Nadalje, autori zadacima se tražilo od ispitanika da u su istaknuli moguću pozitivnu ulogu simuliranoj grafičkoj okolini određe- pristranosti potvrđivanja jer ona omo- nog računalnog programa odrede uzrok gućuje da se u kompleksnim proble- „apsorbiranja“ čestica. Ispitanici su testi- mima stvori čvrsti temelj induktivnih rali hipoteze ispaljujući čestice u raznim generalizacija što je onda preduvjet za smjerovima. Trebalo je odrediti ovisi li to primjenu falsifikacijskih strategija u o obliku (kriva hipoteza) ili o razini svje- kasnijim koracima. sklonost da napuste svoju pogrešnu tline geometrijskih oblika. Oba svojstva Razni induktivni zadaci mogu poslu- likova su varirala. U prvom istraživanju žiti za ispitivanje pristranosti potvr- (Maynatt et al., 1977) su im prikazani đivanja i sposobnosti za falsifikacijsko ekrani s grafičkim preprekama koje su mišljenje. Jedan od takvih problema je služile za inicijalno generiranje hipo- razvio i poznati matematičar i promo- teza i koje su mogli sami birati za kasnije tor znanstvenog skepticizma Martin Gar- testiranje. Grupe ispitanika su također dner, koji je od 1957. do 1982. godine pisao dobile različite upute o tome da potvrde, kolumnu Matematičke igre za časopis Sci- odbace ili testiraju hipoteze. Rezultati entific American. Za tu kolumnu je razvio su potvrdili pristranost potvrđivanja i u brojne igre i zadatke. Problemski zadatak ovom zadatku. Ispitanici su radije birali koji je opisao je prikladan za ispitivanje okoline koje potvrđuju njihovu hipo- pristranosti potvrđivanja. Riječ je o igri tezu o obliku nego one koji omogućuju Eleusis (engl. Game of Eleusis), koja se igra 62 zbirka kognitivnih pristrasnosti i pogrešaka sa standardnim igraćim kartama (Gar- Ovu igru su koristili Gorman i surad- dner, 1977). U toj igri četvero do osmero nici (1984) u istraživanju utjecaja surad- igrača sjedi za stolom i podijeljene su im nje i upute na pristranost potvrđivanja. igraće karte. Koriste se dva do tri špila Dobiveno je da suradnja nije poboljšala standardnih igraćih karata (ovisno o rezultate, dok je uputa o nepotvrđivanju broju igrača). Djelitelj određuje tajno pra- hipoteze imala prednost pred uputom o vilo. Igrači nižu jednu po jednu kartu na potvrđivanju, što je donekle u suprotno- stolu pri čemu djelitelj navodi uklapa li se sti s prijašnjim rezultatima (uputa, dakle, karta u pravilo ili se ne uklapa i tu infor- ipak djeluje na ispitanike). Čini se da tip maciju čuju svi igrači. Karte koje se ne i težina zadatka, te tip upute mogu utje- uklapaju se nižu bočno od glavnog niza. cati na pristranost potvrđivanja, odno- Zadatak igrača je da otkriju pozadinsko sno na pokušaje korištenja alternativne pravilo i prvi koji to otkrije je pobjednik. ili falsificirajuće evidencije. Pravila mogu biti proizvoljna, no najbo- Još jedan zadatak koji se svrstava lja su ona koja nisu ni prejednostavna u domenu znanstvenog rasuđivanja i u ni presložena. Recimo, Gardner navodi kojem se, između ostalog, manifestira ovaj primjer dobrog pravila: „Ukoliko je pristranost potvrđivanja, jest zadatak zadnja legalno odigrana karta neparna, detekcije kovarijacije (engl. covariation onda igraj crnu kartu. U suprotnom, igraj detection task). U tom zadatku ispitanici crvenu.“ Igra ima i svoj sustav bodovanja dobivaju kontingencijsku tablicu s rezul- i opisana je u Gardnerovu (1977) radu. tatima fiktivnog eksperimenta u kojem Slika 3.1. Primjer igre Eleusis. Tajno pravilo je: „Poredak neparnih i parnih karata na kojemu se izmjenjuju crne i crvene“. (Ilustracija je preuzeta iz Walkup & Key (2020), str. 160.) 3. Pristranost potvrđivanja 63 su uspoređene dvije situacije na način (1966) te je prvi put opisan u poglavlju da su prikazane frekvencije pozitivnih koje je objavljeno u uredničkoj knjizi i negativnih ishoda za obje situacije. New Horizons in Psychology, te uskoro i Zadatak ispitanika je da procijeni koja u samostalnom znanstvenom članku od dvije situacije ima bolji efekt, odnosno (Wason, 1968). Wasonov zadatak izbora da procijeni je li došlo do promjene usli- je postao jedan od najkorištenijih zada- jed primjene novog postupka ili tretmana taka psihologije rasuđivanja, na kojem (npr. da li je došlo do poboljšanja primje- je demonstriran čitav niz zanimljivih nom novog lijeka u odnosu na stari). Više efekata i koji je poslužio i kao bojište varijacija tog zadatka mogu se vidjeti u za argumentaciju i testiranje valjanosti radu Valerjeva i Dujmovića (2019). U ovim različitih teorija deduktivnog mišljenja zadacima ispitanici manifestiraju pristra- s najistaknutijim trima skupinama: nost potvrđivanja tako što često donose teorije formalnih pravila zaključivanja, svoju procjenu samo usporedbom fre- teorije specifičnih pravila zaključivanja kvencija pozitivnih ishoda dvije situa- i teorija mentalnih modela (na primjer, cije i zanemaruju frekvencije negativ- Braine et al., 1984; Cheng & Holioak, nih ishoda. 1985; Johnson-Laird & Byrne, 1991; Rips, 1983). Nadalje, zadatak je poslužio i kao Dedukcija i pristranost potvrđivanja – Wasonov zadatak izbora paradigma za testiranje evolucijski ute- Pristranost potvrđivanja se može mani- rasuđivanja koji su osjetljivi na kršenje festirati i u zadacima koji su temeljeni socijalnog ugovora (Cosmides, 1989; na pravilima logike sudova koji pored Cosmides & Tooby, 1989). Osim toga, meljene teorije socijalne izmjene o specijaliziranim i adaptivnim modulima induktivnog aktiviraju i deduktivno Sperber i suradnici (1995) su rezultate rasuđivanje. Najpoznatiji takav zada- iz ovog zadatka uklopili u teoriju rele- tak je Wasonov zadatak izbora poznat i vantnosti po kojoj rezultati Wasonova kao problem s četiri karte (engl. Wason zadatka proizlaze iz jezične pragmatike selection task; Four card problem), u kojem i socijalnog konteksta. U ovom tekstu se zadaje kondicionalno pravilo koje nemamo prostora ni potrebe ulaziti u sadrži operaciju implikacije. U osnovi, sve primjene i varijacije ovog zadatka. opet je riječ o zadatku s testiranjem Stoga ćemo se uglavnom držati najče- hipoteza, s tim da ovdje hipotezu koju šćih varijanti koje se tiču pristranosti valja testirati nije generirao ispitanik potvrđivanja. već je eksplicitno navedena. Wasonov Na Slici 3.2 je prikazana jedna od zadatak izbora je razvio Peter Wason standardnih verzija Wasonova izbornog 64 zbirka kognitivnih pristrasnosti i pogrešaka Na stolu leže četiri karte. Svaka ima veliko slovo na jednoj strani i jednu znamenku na drugoj strani. Izložene strane su prikazane ovdje: A D 3 7 Pravilo koje je prikazano dolje se odnosi na ove četiri karte i ono može biti istinito ili neistinito. Ako je A na jednoj strani karte, onda je 3 na drugoj strani karte. Vaš je zadatak da odaberete one karte koje bi trebale biti okrenute kako biste otkrili je li pravilo istinito ili neistinito. Slika 3.2. Standardni Wasonov zadatak izbora karata. zadatka. Ponekad se ovakav tip zadataka P i ne-Q. Dakle, u gornjem slučaju to bi naziva i apstraktna verzija zadatka jer bile karte A i 7. Odabir slučaja P (karta ne sadrži nikakvo konkretno znanje, „A“) je jasan. Za valjano pravilo očekuje već samo opisuje odnose između slova se da iza „A“ bude „3“, a u suprotnom i brojki. U ovom zadatku potrebno je pravilo nije valjano. Time se primjenjuje testirati valjanost kondicionalnog pra- tip zaključka iz logike sudova koji se zove vila koje se odnosi na prikazane karte. afirmacija antecedensa ili modus ponens. Ispitanici mogu okrenuti bilo koji broj karata, iako je jasno da je okretanje sve Ako P, onda Q. četiri karte besmisleno. Trebamo se pod- P. sjetiti da se svako kondicionalno pravilo Dakle, Q. može logički zapisati kao P → Q („P implicira Q“), iako se često navodi i rečenična Međutim, odabir slučaja ne-Q (karta forma Ako P, onda Q. Ovaj sud je uvijek „7“) je za ispitanike često težak. Iza karte valjan osim ako je antecedens istinit i „7“ ne smije biti „A“ da bi pravilo bilo konsekvens neistinit. Kad tako razumi- točno. Ukoliko se ipak nalazi „A“, pra- jemo i pravilo navedeno gore u primjeru vilo je nevaljano. Dakle, odabirom ove Wasonova zadatka, onda treba uočiti da karte, po Wasonu, traži se negativna, fal- četiri predložene karte uvijek sadrže sta- sificirajuća evidencija za zadano pravilo. nja P, ne-P, Q i ne-Q (dakako, redoslijed se Ovaj odabir se temelji na tipu zaključka iz u eksperimentima može rotirati ili rando- logike sudova koji se zove negacija kon- mizirati). Točan odgovor je odabir karata sekvensa ili modus tollens. 3. Pristranost potvrđivanja 65 Ako P, onda Q. se izbjegavaju kombinacije odgovora od Nije Q. jedne i tri karte te se dobivaju odgovori Dakle, nije P. koji su preciznije fokusirani na mjerenje stupnja pristranosti i točnosti. Izbor preostale dvije karte (slučajevi Standardno objašnjenje rezultata je ne-P i Q) je neispravan i nije informati- da ispitanici tijekom rješavanja provode van. Iza svake od te dvije karte može biti verifikaciju hipoteze, ali ne i falsifikaciju i bilo koji znak i time ne saznajemo ništa time su pod utjecajem pristranosti potvr- o valjanosti kondicionalnog pravila. Oda- đivanja. Biranje karata P i Q je rezultat biri tih pravila predstavljaju logičke forme namjere da se pravilo potvrdi. Ne slažu koje se u logici sudova zovu negacija ante- se svi istraživači oko efekata koji su zapa- cedensa i afirmacija konsekvensa i one ženi u izvedbi Wasonova zadatka izbora. su nevaljani zaključci. Prema prije navedenim autorima raznih Vrlo mali broj ispitanika uspijeva točno teorija rasuđivanja, uzroci slabog učinka riješiti ovaj zadatak u apstraktnoj formi. u zadatku su pojedine implikacije poje- Wason (1968) je dobio da su dva ispitanika dinih teorija (koje su navedene gore), od 26 (5.8%) točno riješili zadatak bira- a prema drugima (Evans, 1972; Evans jući P i ne-Q. Većina ispitanika je u tom & Lynch, 1973; Evans, 1989) uzrok sla- eksperimentu (46%) birala netočnu kom- bog učinka je jedan drugi tip kognitivne binaciju P i Q i time su, prema Wasonu, pristranosti – pristranost podudaranja manifestirali pristranost potvrđivanja. (engl. matching bias). Po Evansu, pristra- Ovi odnosi točnih i netočnih odgovora su nost podudaranja je tendencija ispitanika replicirani velik broj puta pokazujući zna- da preferiraju odgovore koji se poduda- čajnu robusnost ovog efekta s određenim raju s vrijednostima koje su imenovane varijacijama u veličini koje su bile pove- u pravilu. Po tome, ispitanici biraju karte zane s načinom zadavanja i odgovaranja P i Q jer se te karte podudaraju s vrijed- na zadatak. Na primjer, u raznim varijaci- nostima u pravilu Ako P, onda Q. Svoju jama ovog eksperimenta (Valerjev, 2000; pretpostavku je dokazivao koristeći vari- Valerjev & Pedisić, 2001) omjer točnih i jacije pravila koje uključuju negacije. Na pristranih odgovora za apstraktnu ver- primjer, u zadatku s pravilom Ako P onda ziju Wasonova zadatka izbora je bio 14% nije Q (na primjer, „Ako je na jednoj strani naprema 74%, odnosno 7.8% naprema karte S, onda na poleđini nije 9.“), dio ispi- 46.9%. Izvjesne varijacije mogu proizaći u tanika je i dalje birao karte P i Q što je u načinu odabira – ukoliko se od ispitanika novoj situaciji ispravan odgovor. Pristra- traži da izabere proizvoljan broj karata ili nost podudaranja vjerojatno ima utjecaj izričito dvije karte. Na ovaj drugi način na odgovore u Wasonovu zadatku izbora, 66 zbirka kognitivnih pristrasnosti i pogrešaka no to ne isključuje utjecaj pristranosti Također je dobiveno da korištenje bikon- potvrđivanja. Pristranost potvrđivanja je dicionala (Samo ako P, onda Q) ne pospje- vjerojatno barem jedan od značajnih fak- šuje uspješnost, već ju naprotiv ograni- tora koji se manifestiraju u ovom zadatku. čava. Nadalje, u manipulaciji redoslijeda Do izrazito dramatične promjene u zadavanja zadataka dobiveno je i da nema odgovorima u Wasonovu zadatku izbora transfera s tematskog na apstraktni zada- dolazi kad se promjeni sadržaj kondici- tak. Objašnjenja uzroka efekta tematskog onalnog pravila te se umjesto apstrak- materijala su raznolika, no jedno od objaš- tnog sadržaja koristi konkretno poznato njenja je da tematski materijal u znatnoj pravilo. Zamislimo pravilo: Ako osoba pije mjeri eliminira pristranost potvrđivanja, pivo, onda mora biti starija od 19 godina. I bilo zbog poznatosti pravila s kojima ispi- onda su tu prezentirane četiri karte/osobe tanici već imaju iskustvo, bilo zbog situa- koje možemo provjeriti kako bismo utvr- cije socijalnog ugovora na koju ljudi imaju dili poštuje li se ili krši pravilo. Te karte evolucijsku adaptaciju. su [Pije pivo], [Pije kolu], [22 godine starosti] Nadalje, pokazalo se i da efekt temat- i [16 godina starosti]. Kako vidimo, u ovom skog materijala nije skroz postojan i da zadatku, karte opet reprezentiraju slu- nestaje u situaciji pod vremenskim priti- čajeve P, ne-P, Q i ne-Q. Takav su zadatak skom. U kronometrijskom eksperimentu zadavali Griggs i Cox u svojim eksperi- sa Wasonovim zadacima koji su proveli mentima (Cox & Griggs, 1982; Griggs & Valerjev i Dujmović (2017) ispitanici su Cox, 1982) te su ih nazivali tematskim morali odabrati karte što brže, tj. izabrati zadacima. Točnost ispitanika skočila je inicijalni odgovor koji im intuitivno padne s manje od 10% u apstraktnom zadatku na pamet. Pokazalo se da su ispitanici u na preko 70% u tematskom. To je jedan svim situacijama (apstraktnim, kon- od najjačih efekata u eksperimental- kretnim-neutralnim i socijalnim) davali noj psihologiji i naziva se efekt tematskog gotovo isključivo netočan P i Q odgovor, materijala. Postavilo se pitanje povećava uz visoku razinu sigurnosti u taj odgovor, li bilo koji konkretni sadržaj uspješnost u dok je postotak točnih odgovora bio manji Wasonovu zadatku izbora. Valerjev i Pedi- od 5%. Ti rezultati pokazuju da je pristra- sić (2001) su uspoređivali apstraktne, kon- nost potvrđivanja, kao oblik heurističkog kretne-neutralne i konkretne-tematske odgovora, značajno izraženija u situaci- zadatke koji uključuju socijalni ugovor jama gdje su vremenski resursi ograničeni. (poput zadatka s pivom i punoljetnošću). Glavni zaključak ovog dijela teksta Dobiveno je da tek konkretni-tematski glasi: ukoliko se Wasonov zadatak izbora zadaci znatno povećavaju uspješnost koristi kao paradigma ispitivanja pristra- dok su konkretni-neutralni zadaci polu- nosti potvrđivanja, onda se mogu koristiti čili slabe rezultate, slične apstraktnima. različite varijacije toga zadatka kojima 3. Pristranost potvrđivanja 67 se može manipulirati sadržajem, socijal- o brzini odgovaranja te vježbom ili nago- nim ugovorima, relevantnošću, formom vještajem prije zadatka. Pri tome treba zadatka, tipom kondicionala (kondicio- imati na umu da ovaj zadatak može akti- nal/bikondicional), tipom logike (klasično virati različite kognitivne procese, a ne kondicionalno pravilo ili deontičko pra- samo proces koji je vođen pristranošću vilo), uputom za biranje karata, uputom potvrđivanja. Istraživanja testiranja hipoteza Još jedan oblik istraživanja kojim se To, zapravo, predstavlja korak pokušaja mogu proučavati pristranosti potvrđi- falsifikacije hipoteze koji je po Popperu vanja i, u općenitijem smislu, procesi neophodan u znanstvenom procesu. testiranja hipoteza, jest proučavanje Ova je strategija, nazvana „rano potvrdi kronologije stvarnih otkrića u povije- kasnije odbaci“ (engl. confirm early-dis- sti znanosti. Poznati takav primjer je confirm late), uočena i u radu drugih detaljno proučavanje istraživačkog pro- znanstvenika, npr. kod Alexandera cesa znanstvenika Michaela Faradaya u Grahama Bella. U proučavanju rada domeni elektromagnetizma i elektroke- laboratorijskih biologa (Fugelsang et mije (Tweney et al., 2005). Proučena je al., 2004) pokazalo se da znanstvenici znatna količina njegovih istraživačkih u stvarnom znanstvenom radu nisu dokumenata te je opažen obrazac u nje- skloni olako odbaciti hipotezu ili teoriju govom pristupu. Čini se da se Faradayeva uslijed negativne evidencije. Stvarni eksperimentalna strategija temeljila na znanstvenici revidiraju svoje teorije na tzv. dvostupanjskom procesu. U prvom postepeni, a ne nagli način, koji više koraku je Faraday koristio usko pretra- nalikuje statističkom rasuđivanju nego živanje kako bi našao potvrđujuću evi- logičkom zaključku tipa sve-ili-ništa. denciju za nove ideje u razvoju, a igno- Potrebna su ponovljena opažanja nepo- rirajući nepotvrđujuću evidenciju. Iako tvrđujuće evidencije da se ona prihvati. djeluje kao da je ovaj korak manifesta- Za više detalja o istraživanjima znan- cija pristranosti potvrđivanja (možda i stvenog rasuđivanja vidjeti djelo Gor- je), ona u stvari ima pozitivan efekt – mana i suradnika (2005). smanjuje problemski prostor i omogu- Iz navedenog slijedi da pristranost ćuje istraživaču da se fokusira na jasne potvrđivanja nije uvijek negativna pojava korake. Kasnije, u drugom koraku se koja rezultira rigidnim mišljenjem. Kada uzima u obzir nepotvrđujuća evidencija traganje za potvrđujućom evidencijom i čak se aktivno koristi kako bi se nasto- stavimo u širi kontekst testiranja hipo- jale odbaciti ideje nastale u ranoj fazi. teza, može se vidjeti da ona u određenim 68 zbirka kognitivnih pristrasnosti i pogrešaka fazama ili okolnostima može imati pozi- rasuđivanja i pretpostavljenog rasuđiva- tivan učinak. U tom smislu vjerojatno je nja (engl. suppositional reasoning). Prema bolje za odgovarajuće situacije usvojiti teoriji hipotetičnog mišljenja ljudi u noviji termin koji nema negativnu kono- raznim formama mišljenja djeluju na taciju: strategija pozitivnog testiranja. Na temelju tri načela – (1) singularnosti, (2) primjer, ukoliko ljudi sumnjaju u grešku u relevantnosti i (3) zadovoljavajućeg cilja. podacima testiranje hipoteze je otežano. Prema načelu singularnosti, ljudi mogu Nadalje, baratanje hipotezama i evidenci- razmatrati jednu po jednu hipotetsku jom opterećuje radno pamćenje. Za to vri- mogućnost. Prema načelu relevantnosti, jeme teško je aktivirati i testirati alterna- ljudi razmatraju hipotezu koja je najrele- tivnu hipotezu. To pokazuju eksperimenti vantnija u tekućem kontekstu. A prema s irelevantnim sekundarnim zadatkom načelu zadovoljavajućeg cilja (engl. satisfi- koji dodatno opterećuje radno pamćenje cing principle) mogućnosti su razmatrane u te je za to vrijeme nemoguće promije- odnosu na tekući cilj i prihvaćene su dok niti hipotezu ili razmatrati više od jedne su zadovoljavajuće. Dvojno procesiranje (Dunbar & Klahr, 2012). se manifestira u tome da heuristički pro- Istraživanja koja su 1960-ih počela s cesi sudjeluju u konstrukciji relevantnog problemom 2 4 6 i istraživanjem pristra- modela i izvođenja zaključaka iz njega, nosti potvrđivanja, evoluirala su tijekom a analitički procesi ocjenjuju je li model vremena u istraživanja testiranja hipo- zadovoljavajući. To znači da, prema ovoj teza i istraživanja znanstvenog rasuđi- teoriji, ljudi na temelju raspoloživih infor- vanja. Nadovezujući se na spoznaje iz macija stvaraju hipotetski model i većinu takvih istraživanja, te nadahnut i vlasti- vremena mogu razmatrati tek jedan tom revidiranom teorijom dvojnog pro- model koji im se čini relevantan (načela cesiranja (opisana u Evans, 2008), Evans 1 i 2). Takav model se održava sve dok je je razvio teoriju hipotetičnog mišlje- zadovoljavajući. U skladu s time, eviden- 2 nja (2006, 2007). Hipotetično mišljenje cija se nastoji uklopiti u model koji djeluje (engl. hypothetical thinking) je mišljenje relevantno i zadovoljavajuće. Kad pre- koje zahtjeva zamišljanje mogućih sta- staje biti dovoljno zadovoljavajući, traži nja svijeta te uključuje razne aspekte se alternativna evidencija. testiranja hipoteza, predviđanja, dono- Zaključno, traganje za potvrđujućom šenja odluka, protučinjeničnog mišljenja evidencijom može biti dio heurističke pri- (engl. counterfactual thinking), deduktivnog stranosti. Ona proizlazi iz predstavljenog 2 Termin „hipotetsko mišljenje“ bi zvučao kao da je sam proces mišljenja upitan, pod hipotezom. Umjesto toga, odabrao sam termin „hipotetično mišljenje“ jer se radi o mišljenju o hipotezama. 3. Pristranost potvrđivanja 69 PRISTRANOST POTVRĐIVANJA Naša uvjerenja Činjenice i evidencija Ono što (želimo) vidjeti Ono što bismo htjeli da je istina Ono što ignoriramo Tendencija da tražimo, interpretiramo i pamtimo informaciju koja potvrđuje naša uvjerenja (Ilustraciju konceptualno osmislio Pavle Valerjev.) dvoprocenog modela, pri čemu se hipo- testiranje nije nužno štetno. Prema tom teza održava dok se dogodi suočavanje objašnjenju, kad zamišljamo određenu s nepotvrđujućom evidencijom (a nekad mogućnost onda stvaramo mentalnu i nakon toga). No, s druge strane, obzi- reprezentaciju s plauzibilnim sadrža- rom da se pokazalo da testiranje hipoteza jem za koji je vjerojatno da je istinit slu- uglavnom ne funkcionira po „poperov- čaj ukoliko je hipoteza istinita. I onda skim“ načelima, već prije po „bajesov- se prema tome bira relevantna eviden- skim“ (temeljenim na vjerojatnosti i cija koja je pozitivna. Dakle, na pozitivno postepenom mijenjanju snage uvjere- testiranje može se gledati i kao na pri- nja), i kako je prema teoriji hipotetič- rodan proces koji u realnim situacijama nog mišljenja način testiranja hipoteza testiranja hipoteza dobavlja zadovolja- vođen načelom relevantnosti, pozitivno vajuće hipoteze i objašnjenja o svijetu. Literatura Braine, M.D.S., Reiser, B.J., & Rumain, B. (1984). Cheng, P.W., & Holyoak, K.J. (1985). Pragmatic Some empirical justification for a theory of reasoning schemas. Cognitive Psychology, propositional logic. U G.H. Bower (Ur.), The 17(4),391-416.https://doi.org/10.1016/0010- Psychology of Learning and Motivation. 0285(85)90014-3 Vol. 18. New York: Academic Press. https:// doi.org/10.1016/S0079-7421(08)60365-5 Cosmides, L. (1989). The logic of social exchange: Has natural selection shaped how 70 zbirka kognitivnih pristrasnosti i pogrešaka humans reason? Studies with the Wason cial cognition. Annual Review of Psychology, selection task. Cognition, 31(3), 187–276. 59, 255–78. DOI: 10.1146/annurev.psych.59 https://doi.org/10.1016/0010-0277(89)90 .103006.093629 023-1 Evans, J. St. B. T., & Lynch, J. S. (1973). Matching Cosmides, L., & Tooby, J. (1989). Evolutionary bias in the selection task. British Journal psychology and the generation of culture, of Psychology, 64(3), 391-397. https://doi. Part II. Case study: A computational theory org/10.1111/j.2044-8295.1973.tb01365.x of social exchange. Ethology and Sociobiology, 10, 51-97. https://doi.org/10.1016/0162- 3095(89)90013-7 Feist, G. J., & Gorman, M. E. (Eds.). (2013). Handbook of the Psychology of Science. Springer Publishing Company. Cox, J.R., Griggs, R.A. (1982). The effects of experience on performance in Wason’s selection task. Memory & Cognition, 10, 496 –502 https://doi.org/10.3758/BF03197653 Dobelli, R. (2013). The Art of Thinking Clearly. Sceptre. Fugelsang J. A., Stein C. B., Green A. E., Dunbar K. N. (2004). Theory and data interactions of the scientific mind: evidence from the molecular and the cognitive laboratory. Canadian Journal of Experimental Psychology, 58(2), 86-95. https://doi.org/10.1037/h0085799 Dunbar, K. N., & Klahr, D. (2012). Scientific Gardner, M. (1977). Mathematical games. Sci- thinking and reasoning. In K. J. Holyoak & entific American, 237(4), 18–25. http://www. R. G. Morrison (Eds.), The Oxford Handbook jstor.org/stable/24953955 of Thinking and Reasoning. Oxford University Press. https://psycnet.apa.org/doi/10.1093/ oxfordhb/9780199734689.013.0035 Gorman, M. E., Gorman, M. E., Latta, R. M., & Cunningham, G. (1984). How disconfirmatory, confirmatory and combined strategies Evans, J. St. B. T. (1972). Interpretation and affect group problem solving. British Jour- matching bias in a reasoning task. Qu- nal of Psychology 75(1), 65-79. https://psyc- arterly Journal of Experimental Psychology, net.apa.org/doi/10.1111/j.2044-8295.1984. 24(2), tb02790.x 193-199. https://doi.org/10.1080/0 0335557243000067 Gorman, M. E., Tweney, R. D., Gooding, D. C., & Evans, J. St. B. T. (1989). Bias in Human Reaso- Kincannon, A. E. (Eds.). (2005). Scientific and ning. Lawrewnce Erlbaum Associates, Ltd. Technological Thinking. Lawrence Erlbaum Evans, J. St. B. T. (2006). The heuristic-analytic Associates, Publishers. theory of reasoning: Extension and evalu- Griggs, R. A., & Cox, J. R. (1982). The elusive ation. Psychonomic Bulletin & Review, 13(3), thematic-materials effect in Wason’s selec- 378-395. DOI: 10.3758/bf03193858 Evans, J. St. B. T. (2007). Hypothetical Thinking: Dual Processes in Reasoning and Judgement. Taylor & Francis Routledge. Evans, J. St. B. T. (2008). Dual-processing accounts of reasoning, judgment, and so- tion task. British Journal of Psychology, 73(3). 407-420. https://doi.org/10.1111/j.2044-82 95.1982.tb01823.x Johnson-Laird, P. N., & Byrne, R. M. J. (1991). Deduction. Lawrence Erlbaum Associates, Inc. 3. Pristranost potvrđivanja 71 Klayman, J., & Ha, Y.-w. (1987). Confirma- Teovanović, P., & Berthet, V. (2024). On a ge- tion, disconfirmation, and information nerality of confirmation bias: Individual in hypothesis testing. Psychological Re- differences perspective. In P. Valerjev, & I. view, 94(2), 211-228. https://doi.org/10.1 Tucak Junaković (Eds.), 23rd Psychology 037/0033-295X.94.2.211 Days in Zadar: Book of Selected Procee- Manktelow, K. (2012). Thinking and Reasoning: An Introduction to the Psychology of Reason, Judgment and Decision Making. Psychology Press. Mynatt, C. R., Doherty, M., & Tweeney, R. (1977). Confirmation bias in a simulated research environment: An experimental study of scientific inference, Quarterly Journal of Experimental Psychology, 29(1), 85-95. https://doi.org/10.1080/0033 5557743000053 Mynatt, C. R., Doherty, M. E., & Tweney, R. D. (1978). Consequences of confirmation and disconfirmation in a simulated research dings (pp. 113-119). University of Zadar. https://doi.org/10.15291/9789533314792 Tweney, R. D. Mears, R. P. & Spitzmüller, C. (2005). Replicating the practices of discovery: Michael Faraday and the interaction of gold and light. In M. E. Gorman, R. D. Tweney, D. C. Gooding, & A. E. Kincannon (Eds.), Scientific and Technological Thinking. Lawrence Erlbaum Associates, Publishers. Valerjev, P. (2000). Wasonov izborni zadatak: Stabilnost efekata pristranosti i tematskog materijala. Radovi: Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, 39, 16, 97-111. https://doi.org/10.15291/radovifpsp.2537 environment. Quarterly Journal of Experi- Valerjev, P., & Dujmović, M. (2017). Metacog- mental Psychology, 30(3), 395-406. https:// nitive judgments during solving of Wason doi.org/10.1080/00335557843000007 selection task. In N. Đapo, S. Zvizdić, A. Popper, K. (2002). The Logic of Scientific Discovery. Routledge. Rips, L. J. (1983). Cognitive processes in propositional reasoning. Psychological Review, 90(1), 38–71. https://doi.org/10.1037/0033295X.90.1.38 Sagan, C. (2000). Svijet progonjen demonima: Znanost kao svijeća u tmini. Naklada Jesenski i Turk. [Originalno izdanje Sagan, C. (1995) The Demon-Haunted World: Science as a Candle in the Dark. Random House] Dautbegović & M. Marković (Eds.), Zbornik radova: Četvrti sarajevski dani psihologije (pp. 83-93). Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Valerjev, P. & Dujmović, M. (2019). Performance and metacognition in scientific reasoning: The covariation detection task. Psihologijske teme, 28(1), 93-113. https: //hrcak.srce.hr/psihologijske-teme Valerjev, P., & Pedisić, A. (2001). Wasonov izborni zadatak: Utjecaj upute, tipova kondicionala i tematskog materijala. Razdio Sperber, D., Cara, F., & Girotto, V. (1995). Re- filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, levance theory explains the selection 40, 17, 45-64. https://www.researchgate. task, Cognition, 57(1), 31-95. https://doi. net/publication/326353880_Wasonov_iz- org/10.1016/0010-0277(95)00666-M borni_zadatak_Utjecaj_upute_tipova_ kondicionala_i_tematskog_materijala 72 zbirka kognitivnih pristrasnosti i pogrešaka Walkup, J. R., & Key, R. (2020). Speed Eleusis: Wason, P. C. (1966). Resoning. In B. Foss (Ed.), Variation on an old educational card game. New Horizons in Psychology. Penguin Books. The Physics Teacher, 58, 160-163. https://doi. pp. 135-151. org/10.1119/1.5145403 Wason, P. C. (1968). Reasoning about a rule. Wason, P. C. (1960). On the failure to elimi- Quarterly Journal of Experimental Psychology, nate hypotheses in a conceptual task. 20(3), 273-281. http://dx.doi.org/10.1080/14 Quarterly Journal of Experimental Psychology 640746808400161 12(3), 129-140. https://doi.org/10.1080/174 70216008416717 Wason, P. C., & Johnson-Laird, P. N. (1972). Psychology of Reasoning: Structure and Content. Harvard University Press. abstract This chapter describes a cognitive bias known as confirmation bias. The first part of the text presents examples and a definition for this bias. Following this, we discuss this bias as an important factor in the context of the philosophy of science, where the demand for the falsifiability of scientific theories was articulated. Confirmation bias makes that requirement very difficult. We present the main research paradigms in psychological research in which this bias is manifested. These are primarily the 2 4 6 problem and Wason’s choice task and variations of these tasks. Finally, confirmation bias is presented in the broader context of research into the thought processes of hypothesis testing. Within this context, this bias is also called the positive test strategy. It is indicated that under certain circumstances this strategy represents a constructive part of the research process, and then it cannot be seen as bias. Keywords: confirmation bias, positive test strategy, falsifiability, inductive reasoning, Wason selection task