Nothing Special   »   [go: up one dir, main page]

Academia.eduAcademia.edu
PAKETI SANKCIJA RUSIJI NE DAJU ŽELJENE EFEKTE Nedavna analiza efekata sankcija uvedenih Rusiji pokazala je niz propusta. Ako je cilj istih bio oslabiti rast ruske ekonomije, onda su sankcije imale kontraefekt. Ruska rublja još uvijek stoji dobro, inflacija je pod kontrolom i iznosi 7,2 % na godišnjem nivou, dok je ekonomski rast veći od očekivanog i iznosi 3,6 % , te je veći od svjetskog prosjeka od 3%. Ekonomije razvijenih zemalja rastu u prosjeku 1,5%, istina, zabilježen je i deficit federalnog budžeta u iznosu od 1,9%. Evropska unija je zabranila sve transakcije sa Centralnom bankom Rusije i zamrzla njena sredstva u EU. Brisel je zabranio i prodaju, prenos i izvoz novčanica u zvaničnim valutama država članicama unije u Rusiju, kako bi se spriječilo zaobilaženje sankcija. U susjednoj Srbiji ruska API banka saradjuje sa ruskim vojnim i industriskim sektorom,pa su četiri firme sa „crne liste“ SAD-a od februara mjesa ove godine imaju aktivne račune u ovoj banci .Postavlja se pitanje , dali banka kontroliše sve njihove transakcije ? Zanimljivo je da je ova banka do ruske invazije poslovala u minusu,a onda je počela da bilježi milionske prihode. Da li problem leži u nesprovođenju donešenih sankcija i dovitljivošću trgovaca uz naklonost samih državnih administracija , može se lako zaključit na osnovu dostupnih statističkih podataka. Pogledajmo genezu prodaje roba visoke vrijednosti (cca 1500 godina) iz Azije u Evropu i Bliski istok putem Puta svile. Tačna ruta varirala je tokom različitih vremenskih perioda, ali uvijek je prolazila i ukljućivala lokalne trgovce, u dijelovima onog što danas nazivamo Srednja Azija. Od početka rusko-ukrajinskog rata trgovina kroz Srednju Aziju ponovo je ubrzana, a uključio se i Kavkaz. Medutim, sada se bilježi procvat robe koja se prodaje iz SAD-a, Japana, Zapadne Evrope i Kine u Rusiju, preko zemalja poput Armenije, Gruzije i Kirgistana. Zemlje članice grupr G-7 svjesne su da ta trgovina jača režim u Rusiji i da hrani rusku ekonomiju. Evropska unija i članice G-7 trebaju ojačati svoje kontrole izvoza i osigurati njihovo provođenje. Roba sa Zapada, (koja uprkos sankcijama stiže u Rusiju), omogućava preusmjeravanje ruske privrede na ratnu proizvodnju. Kontrole izvoza su prividno dobro funkcionisale. Američki izvoz robe u Rusiju pao je na 0,6 milijardi dolara u 2023. godini, što je pad u odnosu na ravnotežu prije Covida-19 od 5,8 milijardi dolara u 2019. godini (svi navedeni podaci potiču iz nacionalnih izvora preuzetih putem Haver Analytics-a). To je pad od 90%, što znači da je direktna trgovina između SAD-a i Rusije gotovo nestala. Isto vrijedi i za druge važne ekonomije na Zapadu. Japanski izvoz u Rusiju pao je za 60% u istom periodu, dok je Njemačka zabilježila pad od 70%. No , da li je baš sve tako kako nam nacionalne statistika pokazuju. Nešto ne štima, jer je ruski uvoz robe porastao 20 % u istom periodu, sa 254 milijarde dolara u 2019. godini na 304 milijarde dolara u 2023. godini, prema podacima ruske centralne banke. Dva su razloga za to. Prvo, Kina je znatno povećala izvoz u Rusiju, i to na 110 milijardi dolara u odnosu na 50 milijardi uporedne 2019. godine. To povećanje od 125% nadoknađuje pad uvoza robe sa Zapada. Drugo, po mom mišljenju važnije a pristojno rečeno, zapadne kontrole izvoza „propuštaju“, robu koja ide u Rusiju preko trećih zemalja. Ovakva situacija je imala reakciju na američki izvoz u Srednju Aziju i Kavkaz, koji se povećao sa 2,6 milijardi dolara u 2019. godini na 4,1 milijardu u 2023.godgini. Ovaj porast od 60 % se dogodio nakon ruske invazije, što je znak da ta roba zaobilazi sankcije. Izvoz iz Japana u Srednju Aziju i Kavkaz porastao je za 67% u navedenom periodu, a interesantno je i da je Njemačka povečala svoj izvoz za 72%. To se događa gotovo u svim zemljama Zapada, a uključene su i sve zemlje Srednje Azije i Kavkaza. Sasvim je moguće da ovo uključuje i robu koja je Rusiji najpotrebnija, odnosno robu sa dvojnom namjenom ili da robu sa zapada preusmjerava na ratnu proizvodnju, što je opet jako loše. Tom propuštanju najviše doprinosi EU, odnosno Njemačka, Italija , Poljska, Češka i Baltičke zemlje. U Srednjoj Aziji i na Kavkazu ponovni uvoz robe sa Zapada posebno je raširen u Armeniji, Gruziji i Kirgistanu, ali zanimljivo je da je Kazahstan izuzetak u regiji, dok su svi ostali zabilježili izuzetan rast ovakve trgovine odmah nakon invazije. Izvoz iz Kazahstana u Rusiju nije povećavan, tako da je jasno da je u Astani donesena odluka da se ozbiljnije provode nametnute mjere. Vlade u ovoj regiji očigledno znaju šta se događa, ali je dobit koja se ostvaruje ovom trgovinom očito vrlo bitna. U međuvremenu rat u Ukrajini sve više bukti i uzima svoj danak. Glavni imperativ za Zapad treba biti da taj rat bude što skuplji za Rusiju, a sankcije što rigoroznije kako bi se Rusiji uskratila ključna tehnologija, potrebno je i da donesu dopune finansijskim sankcijama . Zapad može i mora zatvoriti Putinov Put svile. Zato će biti potrebno proširenje zapadnih sankcija kako bi se spriječio ponovni izvoz iz Srednje Aziju u Rusiju. S poštovanjem, Sarajevo, 26.5.2024 god. dr sc Mirsad Isaković