Napadi 11. septembra 2001.

Napadi su učinjeni otimanjem putničkih aviona. Sa kapacitetom avionskog goriva od skoro 91,000 litara putnički avioni su bili pretvoreni u leteće plamene bombe. American Airlines let 11 je udario u sjevernu stranu sjevernog nebodera STC-a u 8:46:40 sati po lokalnom vremenu. U 9:03:11 po lokalnom vremenu United Airlines let 175 je udario u južni neboder. Oba udara su bila prenesena uživo na televiziji. American Airlines let 77 je udario u Pentagon u 9:37:46 sati po lokalnom vremenu. Četvrti kidnapovani avion, United Airlines let 93 se srušio u polju blizu Shanksville-a i Stonycreek naselja u općini Somerset u državi Pensilvaniji u 10:03:11 sati po lokalnom vremenu sa komadima aviona nađenim i do 15 km dalje. Rušenje aviona je u Pensilvaniji je prema predpostavkama se dogodilo ili što su otimači namjerno srušili avion ili što su izgubili kontrolu nad avionom nakon što su napadnuti od putnika. Niko nije preživio ni u jednom od otetih aviona.

Žrtve se broje u hiljadama: 265 u četri aviona, 2,595 uključujući i 343 vatrogasca, 23 njujorških policajaca i 37 Port Authority policajaca u STC-u, i 125 civila i vojnog osoblja u Pentagonu. Najmanje 2,985 osoba je ukupno poginulo. Pored STC nebodera, sa po 110 spratova, pet drugih zgrada i četri stanice podzemne željeznice su također bili ili uništeni ili teško oštećeni. Ukupno na Manhattan-u je bilo oštećeno 25 zgrada. Komunikacijska oprema kao što su radio, televizijski i mobilni predajnici su bili neupotrebljivi. U Arlington-u, dio Pentagona je bio teže oštećen požarom i jedan dio zgrade je bio srušen.

Neki putnici i posada su uspjeli da naprave telefonske pozive sa nesretnih aviona. Govorili su da je nekoliko otmičara na avionu. Kasnije se ustanovilo i identificirano je 19 osoba, četri na letu 93 i po pet na ostalih tri aviona (iako njihova imena i fotografije su još uvijek nejasne jer navodno neki od tih identificiranih su živi i trenutno u Saudijskoj Arabiji) Otmičari su navodno oteli avione koristeći se noževima za otvaranje kutija sa kojima su ubili nekoliko članova posade, barem jednog pilota ili putnika. Na letu 77 jedan od putnika je dojavio da su otmičari koristili džepne noževe. Također je dojavljeno da je neki iritantni gas, vjerovatno suzavac ili sprej za samoodbranu, upotrijebljen na letu 11 i 175 da bi se putnici držali dalje od kabine prve klase. Bombaške prijetnje su također bile dojavljene na svim avionima osim na letu 77.

Sa STC-a, suočeni sa očajnom situacijom u uslovima dima i požara od avionskog goriva oko 200 ljudi je skakalo u smrt sa nebodera padajući na ulicu ili obližnje krovove zgrada na stotine metara niže. Pored toga nekoliko osoba u neboderima je nakon udara aviona se popelo na spratove iznad sprata udara u nadi da na krovu nebodera budu spašeni sa helikopterima. Ipak nije postojao plan za takvu mogućnost spašavanja. Prema nekim izvorima, osobama je onemogućen pristup krovu pošto su vrata koja idu na krov bila zaključana. Oko 1,366 osoba je bilo zatočeno na spratovima iznad sprata koji je pretrpio udar aviona u sjevernom neboderu (1 STC). Niko od njih nije preživio. Oko 600 osoba je bilo zatočeno iznad sprata koji je pretrpio udar u južnom neboderu (2 STC). Samo 18 je uspjelo da pobjegne na vrijeme prije nego se neboder srušio. Prema izvještaju Associate Press gradska uprava je identifikovala 1,600 tijela a nije mogla da identifikuje ostala tijela (oko 1,100). Izjavljeno je da grad ima oko “10,000 neidentifikovanih kostiju i komada tijela koja se nemogu poklopiti sa listom nestalih.” (AP, 23. februara 2005.)

Postoji špekulacija da su otmičari četvrtog aviona (United Airlines let 93) namjeravali da udare u zgradu skupštine SAD-a, Bijelu Kuću ili u Camp David. Snimka iz Crne kutije je navodno obznanila da su putnici Todd Beamer i Jeremy Glick poušali da preotmu avion od otmičara koji su onda oborili avion u neuspješnom pokušaju da savladaju putnike. Kratko nakon toga avion se srušio u polju nedaleko od Shanksville-a u općini Somerset u Pensilvaniji u 10:03:11 po lokalnom vremenu. Uhapšeni organizator Al-Kaide Khalid Šeik Muhamed je navodno rekao da je let 93 trebao da udari u zgradu skupštine SAD-a.

Napadi se obično nazivaju “September 11.”, “9/11”, “911” ili “9-11”. Zadnja dva naziva su izvedena iz američkog stila pisanja datuma 11. septembra i izgovaraju se “nine-eleven” (devet jedeanaest) mada ga neki izgovaraju i kao “nine-one-one” (što je ironično isto kao i broj telefona za hitnu pomoć u SAD-u, 9-1-1)

Militantna salafističko-džihadistička grupa Al-Kaida, koja je već bila umješana u nekoliko prijašnjih napada na američke ciljeve, je pozdravila napade i vođe napada te time naslutila njihovu umješanost u incident. Osama bin Laden je predhodno objavio rat protiv SAD-a. Kratko nakon napada, vlada SAD-a je objavila da su Al-Kaida i Osama bin Laden osnovni osumnjičeni za napade.

Prvi javni odgovor Osama bin Ladena je bio pročitan 16. septembra 2001. u kojem je rekao: "Naglašavam da ja nisam izveo ove napade koji izgledaju kao da su učinjeni od strane osoba koji su imali svoju motivaciju". Izjava je bila oglašena na Katarskoj Al-Džazira satelitskoj televiziji. Ovo poricanje je također objavljeno na američkim medijskim mrežama i širom svijeta.

Prema američkim vojnim izvorima, u novembru 2001. američke snage su otkrile video kasetu u uništenoj kući u Džalalabadu u Afganistanu koja je pokazala Osama bin Ladena u razgovoru sa Khalid al-Harbijem. U ovoj snimci, Osama navodno priznaje da je planirao napade mada se sumnja u ispravnost prijevoda. Snimka je emitovana na raznim medijskim programima u decembru 2001. U videu is 2004. godine bin Laden izgleda kao da je prihvatio potpunu odgovornost za napade 11. septembra.

Nacionalna komisija za terorističke napade na SAD, također znana i kao 911 Komisija je izdala svoj raport 22. jula 2004. godine u kojem zaključuje da su napadi smišljeni i izvedeni od strane operativaca Al-Kaide. Komisija je izvjestila da iako je Irak bio kontaktiran (zajedno sa nekoliko drugih Blisko-istočnih i afričkih zemalja) nije utvrđena nikakva kolaboracija između Iraka i Al-Kaide u vezi napada 11. septembra. Komisija je također izvjestila da 9/11 organizatori su potrošili između 400 i 500,000 dolara na implementaciji plana napada ali i da specifični izvori tog novca još nisu otkriveni. Do danas nije podignuta ni jedna optužnica za kolaboraciju sa napadima.

U zvaničnom izvještaju inžinjera zaključeno je da se rušenje STC nebodera dogodilo zbog niza događaja: udar aviona je oštetio veći broj vanjskih potpornih komponenata zgrada i skinuo je požarni zaštitnik sa velikog broja drugih potpornih elemenata. Eksplozija aviona i gorivo su zapalili sadržaje zgrade u i oko spratova koji su bili udareni a što je oslabilo pojedinačne potporne elemente. Kada je veći broj pojedinačnih potpornih elemenata popustio i prestao raditi odpočela je lančana reakcija kojom su spratne ploče počele propadati prema dole pri čemu je svaka ploča pri padu uništavala spratnu ploču ispod.

Prema nekim utiscima mnogi ljudi su smatrali da su se zgrade trebale srušiti padom na stranu. Ovo nerazumjevanje stanja je izazvalo mnoge špekulacije da je neka vrsta kotrolisanog rušenja bila upotrijebljena. Ipak za izuzetno visoke zgrade upravo suprotno je logično objašnjenje:

Da bi se zgrada srušila na stranu bilo je potrebno da se dovoljan broj podnih ploča odvoji od vanjskih potpornih stubova. Ovo se moglo djelomično vidjeti kako su određeni vanjski dijelovi nebodera zaista pali na stranu kako su podovi propadali a potporni stubovi se postepeno odljepljivali od ostatka građevine.

Zaključak je donesen da je zbog iskrivljenja u horizontalnim čeličnim gredama došlo do odvajanja greda od vertikalnih čeličnih stubova. Iskrivljivanje je prouzrokovalo da se podni materijal sruši prema dole povećavajući opterećenost na spratovima ispod. Kad je sprat u potpunosti se srušio odpočela je lančana reakcija u kojoj su spratovi pri padu odsjecali veze spratova ispod od vertikalnih komponenata povećavajući težinu i brzinu komponenata pri rušenju.

U kratko, dvije instinktivne predpostavke posmatrača i razumjevanje oko toga kako predmeti obično padaju su prouzrokovale da nenaviknuto oko posmatrača zaključi da je način na koji su se neboderi srušili puno sličniji tzv. “kontrolisanom rušenjem“ tj. predpostavkom da su neboderi srušeni namjerno i neovisno od udara aviona od treće strane. Ovaj zaključak se donosi jer su neboderi se srušili vertikalno sa manjom brzinom padanja nego što bi objekat u slobodnom padu imao a pri čemu je svaki pod sprata nakratko pružao otpor. Ipak neke osobe koje još uvijek vjeruju u konspirativne teorije o napadima nastavljaju da podržavaju i vjeruju u teoriju “kotrolisanog rušenja“.

Napadi 11. septembra su bili u skladu sa kampanjom Al-Kaide protiv SAD-a koja se prije manifestovala sa njihovom umješanosti u nekoliko prijašnjih napada na američke ciljeve kao npr. Bombardovanje američke ambasade u Keniji 1998. godine i bombardovanje USS Cole ratnog broda u Jemenu. 1998. godine je bilo izdana naredba (fatva) od strane Bin Ladena, Ajman al-Zavahirija, Abu Jasir Rifai Ahmad Taha, Šaik Mir Hamzah i Fazlur Rahmana koja navodi nekoliko motiva na borbu protiv SAD-a. Na specifičan način naredba je opisala i optužila da SAD:

• iskorištava i omalovrjeđuje resurse Arapskog poluotoka
• vodi politiku vođa u tim zemljama
• podržava diktatorske režime i monarhije na Bliskom istoku a sa tim tlači njeno stanovništvo
• održava vojne baze i instalacije na arapskom poluostrvu u namjeri da prijeti obližnjim muslimanskim zemljama
• ima namjere da sa svojim prisustvom napravi podjele među muslimanskim državama slabeći ih sa tim politički
• podržava Izrael i želi da odvrati međunarodnu pažnju od (i taktički održa) okupaciju Palestine
• je predominanto hrišćanska država i s tim heretična i islamofobna.

Rat u zaljevu te sankcionisanje i bombardovanje Iraka od strane SAD-a su 1998. prikazani kao dokazi ovih optužbi. Pored negodovanja prosječnih muslimana, naredba (fatva) u pitanju koristi se islamskim tekstovima da opravda agresivne poteze protiv američkih vojnih i civilnih ciljeva dok se navedene optužbe ne preokrenu. Napadi 11. septembra se smatraju jednim od takvih poteza.

2004. godine u svojoj izjavi prihvatanja odgovornosti za napade Bin Laden je također rekao da je motivacija za napade bila i “vraćanje slobode našem narodu“, “kažnjavanje agresora“, i “nanošenje ekonomske štete SAD-u“. Naveo je da je dugoročni cilj ove njegove borbe da “SAD iskrvari do tačke banktora“.

Bušova administracija tvrdi da je Al-Kaida motivisana mržnjom prema slobodi i demokratiji primjerice SAD-a. Obje strane prikazuju borbu kao okršaj dobra i zla. Neki su naglasili da komentari Al-Kaide i metode kojima se koriste pokazuju da je Al-Kaida motivisana da nametne tiranijski svjetski poredak zasnovan na interpretaciji Islama te organizacije.

Manjina odbija zaključak da je Al-Kaida odgovorna za napade najčešće navodeći CIA i Mossad kao počinioce. Drugi opet iako prihvataju Al-Kaidinu odgovornost, tvrde da su članovi američke vlade prikrili neke informacije o napadima i u tajnosti ih sankcionišu. U oba slučaja predpostavlja se da je motivacija da se stvori razlog za Američku vojnu ekspanziju na Bliskom istoku sa krajnjih ciljem da se realizuju ciljevi SAD koji su bili navedeni gore više.

 

Napadi su imali ogromne poslijedice na svjetsku politiku. Napadi su bili osuđeni širom svijeta a oko mjesec dana kasnije SAD je povela koaliciju međunarodnih snaga u Afganistan u potragu za snagama Al-Kaide. Pakistan se odlučno pridružio SAD-u u borbi protiv Osama bin Ladena i Al-Kaide. Posudio je američkim trupama niz vojnih aerodroma i baza za njihov napad na Afganistan. Pakistan je uhapsio preko 600 navodnih članova Al-Kaide i predao ih u ruke SAD-u.

Mnoge države su uvele stroge anti-terorističke zakone i preuzeli korake da presjeku finansiranje terorizma uključujući i zamrzavanje bankovnih računa koji su bili pod sumnjom da se koriste u finansiranju terorizma. Policijske i detektivske agencije su poboljšale kooperaciju u cilju da se osumnjičeni teroristi uhapse te da se razbiju osumnjičene terorističke ćelije širom svijeta. Ovaj proces je bio izuzetno kontraverzan pošto su neke restrikcije državnim organima ulonjene a što je dovelo da se određena građanska prava smatraju oštećenim. Kontraverza je naglašena u septembru 2004. kad je Jusufu Islamu (prije znan kao pjevač Cat Stevens), vodećem britanskom muslimanu koji je poznat po svom mirotvornom radu, zabranjen ulaz u SAD nakon čega je kasnije bio vraćen u Veliku Britaniju. Izbacivanje Jusufa Islama iz SAD-a je dovelo do žalbe od strane britanskog ministra za vanjske poslove Jack Straw američkom državnom sekretaru Collin Powell-u koji je nakon toga naredio istragu o restikcijama koje su postavljene za osobe koje ulaze u SAD.

Napadi su također imali trenutačni i veliki efekat na stanovništvo SAD-a. Zahvalnost prema uniformisanim, radnicima javne sigurnosti, prvenstveno prema vatrogascima, se opširno širila što zbog drame rizika koji su preuzeli na sebe na licu mjesta to i zbog velikog broja žrtava koje su same vatrogasne i policijske jedinice pretrpjele. Broj žrtava radnika hitne pomoći je bio neprevaziđen. Tadašnji gradonačelnik New York-a Rudolph Giuliani je igrao prominentnu ulogu u događaju za šta je 2001. godine bio proglašen ličnosti godine Time magazina. U to vrijeme imao je viši profil od predsjednika Georga Bush-a.

Bilo je nekoliko značajnih reakcija javnosti u SAD-u na napade. Jedna reakcija je bila povećavanje patriotizma i viorenja zastava koje se nije vidjelo od Drugog svjetskog rata. Također je došlo i do neprevaziđenog nivoa poštovanja, suosjećaja i divljenja prema New York-u i njujorčanima od strane ostalih dijelova SAD-a.

Neki su kritikovali ovu reakciju naglašujući da nisu svi koji su poginuli bili njujorčani (npr. putnici u avionu). Ipak, New York je očigledno snosio najteži udarac napada i nosiće još dugo godina ožiljke od tog dana. Donacije krvi su bile nesrazmjerno velike u sedmicama nakon 11. septembra. Prema izvještaju Žurnala američkog medicinskog udruženja koji je objavljen 7. maja 2003. donacije krvi u sedmicama nakon napada 11. septembra 2001. su bile znatno veće nego u istim sedmicama prošle 2000. godine (2.5 puta veće u prvoj sedmici i 1.3 – 1.4 puta veće od druge do četvrte sedmice nakon napada.)

Dogodilo se i nekoliko incidenata zlostavljanja i kriminalnih napada protiv osoba blisko-istočnog porijekla i drugih koji su izgledali kao da su tog porijekla naročito prema Šiksima. Balbir Singh Sodhi, je bio jedna od žrtava ovog osvetništva pošto je ustrijeljen 15. septembra 2001. godine.

Napadi su nanijele značajne ekonomske poslijedice u SAD-u i u svijetu. Njujorška berza nije bila otvorena 11. septembra i ostala je zatvorena do 17. septembra. Zgrada njujorške berze nije bila oštećena u napadima ali firme članice berze kao i mušterije i tržišta nisu mogli da komuniciraju sa berzom zbog velike štete nanesene komunikacijskom i telefonskom sistemu čije je zgrada bila nedaleko od STC-a. Kad se berza ponovo otvorila 17. septembra 2001. nakon najduže pauze od Velike depresije iz 1929. godine indeks osnovnih dionica berze su pretrpjele najveći pad u historiji u jednom danu. Američke dionice su izgubile 1.2 triliona (1200 milijardi) dolara u vrijednosti samo u jednoj sedmici. Do 2005. godine ulice koje prilaze berzi (Wall street) su još uvijek barikadirane i žestoko obezbijeđene.

Nakon napada zračni prostor u SAD-u je bio zatvoren nekoliko dana a avio transport se znatno smanjio i nakon ponovnog otvaranja zračnog prostora. Do 2005. godine američka avio industrija se još uvijek nije potpuno oporavila i tek nekolicina ih posluje dobro.

Svi neboderi u SAD-u su bili evakusani nedugo nakon napada uključujući i nebodere u Los Angeles-u gdje je saobraćaj se sveo na minimum kao nikad prije u tom gradu. Glavna poslovna četvrt u Los Angelesu je bila gotovo sasvim prazna pošto su većina poslovnica bile zatvorene.

Direktno spašavanje i oporavak od napada je trajao mjesecima. Trebalo je nekoliko sedmica da bi se samo ugasili požari koji su još gorili u rušinama STC-a a raskrčivanje je trajalo sve do maja 2002. godine. Mnogi fondovi su otvoreni koji su pomagali žrtvama napada a proces finansijske pomoći preživjelim familijama žrtava još uvijek traje.

Postoje naučne špekulacije da izlaganje raznim toksičkim produktima i zagađivačima zraka oko nebodera nakon rušenja STC-a ima negativne efekte na razvoj nerođene dijece (fetus). Zbog moguće nanesene štete nekoliko pedijatrija trenutno analizira djecu čije su majke bile trudne za vrijeme napada a koje su živjele ili radile u neposrednoj blizini STC-a. Naučnici ove analize proučavaju djecu koristeći psihološka testiranja svake godine i razgovaraju sa majkama svakih 6 mjeseci. Cilj studije je da se utvrdi da li postoji znatna razlika u razvoju i zdravstvenom napretku djece čije su majke bile izložene u poređenju sa onom djecom čije majke nisu bile izložene rušinama STC-a.

 

Pri dizajniranju STC nebodera krajem 1960-tih godina bilo je uzeto u obzir da postoji mogućnost da putnički avion udari u zgradu. Zgrade su bile dizajnirane i napravljene kako bi izdržale ovaj udar. Udar aviona 2001. godine je pokazao da je STC zgrada ipak izdržala udar kako je bila dizajnirana pri čemu je nagib nebodera dosegao i do 1 metar. Ipak pri dizajniranju nije bilo uzeto u obzir ili jednostavno nije postojala tehnologija kojom bi se osnovne potporne komponente nebodera mogle zaštititi od topline vatre nastale sagorijevanjem avionskog goriva iako je osnovna protivpožarna zaštita postojala mada nedovoljna da zaštiti te komponente ili ugasi požare takve žestine. Generalno je prihvaćena činjenica da je naknadni kolaps nebodera prouzrokovan topljenjem čelika potpornih elemenata.

Ipak bilo je puno špekulacija o stabilnosti nebodera STC-a nakon udara, a razlozi rušenja su još uvijek debatirani među inžinjerima statike i arhitektima te među relevantnim američkim državnim agencijama. Dizajn STC-a je uključio nekoliko osnovnih inovacija gradnje koji su ga načinili neobičnim u poređenju sa prijašnjim i mnogim narednim neboderima. Iako je kinetička energija i vatra nastala od udara bila bez presedana u historiji građevinskih katastrofa neki inžinjeri tvrde da sa tradicionalnijom gradnjom nebodera (kao što su njujorški Empire State Building i malazijski Petronas tornjevi) moglo se puno bolje proći, tj da neboderi se ne bi srušili. Ako su ove teorije istinite, supervisoki neboderi koji su izgrađeni na principu STC-a (kao npr Sears neboder i John Hancock Center u Chicago-u) bi bili vrlo ranjivi. Drugi opet tvrde suprotno.

Federalna istraga o tehničkoj i protivpožarnoj sigurnost zgrada a u svezi sa rušenjem STC nebodera i 7 STC zgrade (7 STC zgrada se srušila u kasno poslijepodne 11. septembra 2001. godine) obavila je institucija američkog Ministarstva trgovine: Nacionalni institut za standardizaciju i tehnologiju. Cilj ove istrage, koja je završena 6. aprila 2005. godine, je bio da istraži konstrukciju zgrade, materijale koji su bili korišteni i tehničke uslove koji su doprinijeli STC katastrofi. Istraga je trebala da služi slijedećim mjerama:

• poboljšanju načina dizajniranja, izgradnje, održavanja i korištenja zgrada.
• poboljšanju u korištenju alata i pružanju radnih direktiva radnicima u gore navedenim strukama.
• reviziji u građevinskim zakonima, standardima i metodama
• poboljšanju javne sigurnosti

Raport je zaključio da je "protivpožarni zaštitni omotač u STC neboderima u zoni udara bio skinut sa čelične infrastrukutre zgrade sa prvobitnim udarom aviona i da se to nije dogodilo STC neboderi se najvjerovatnije ne bi srušili". Pored toga raport navodi da protivpožarne stepenice STC nebodera nisu bile adekvatno napravljene da bi obezbijedile hitnu evakuaciju ljudi iznad zone udara.

Bilo je puno špekulacija u vezi planiranja i izvršenja napada. Analiza javnog mijenja je 30. augusta 2004. godine objavila da polovina stanovništva (49.3%) grada New York-a i oko 41% stanovništva države New York vjeruju da su neki od američkih državnika unaprijed znali da su se napadi planirani na ili oko 11. septembar 2001. i da savjesno nisu preuzeli ništa oko toga. Postoje priče da su se desili telefonski pozivi i upozorenja čak nekoliko sedmica prije napada koji nisu bili ozbiljno shvaćeni. Neke teorije uzimaju predsjednikovo ponašanje za vrijeme napada kao dokaz ovih tvrdnji.

 

27 članova Al-Kaide su pokušali da uđu u SAD i da se pridruže napadima 11. septembra. Na kraju samo 19 ih je sudjelovalo. Ostali potencijalni otmičari se obično nazivaju ”20-ti otmičar”.

Ramzi Binalšib je imao namjeru da sudjeluje u napadima ali mu je nekoliko puta odbijena viza za ulazak u SAD. Muhamed al-Kahtani, državljanin Saudijske Arabije, je također planirao da se pridruži otmičarima ali je američka imigraciona vlast na Orlando međunarodnom aerodromu mu zabranila ulazak u augustu 2001. godine. Kasnije je uhapšen u Afganistanu i zatočen u američkom vojnom zatvoru zvanom Kamp X-Ray u Guantanamo luci na Kubi. Zakariah Musaui je navodno bio zamjena za Ziada Jaraha, koji je u jednom momentu zaprijetio da će se povući iz plana zbog nesuglasica među napadačima. Planovi da se Musaui uključi nisu nikad dovršeni jer hijerarhija Al-Kaide je imala sumnje u njegovu pouzdanost. Ipak u aprilu 2005. Musaui je priznao krivicu o sudjelovanju u otmicama i Al-Kaidi. 2006 je osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu.

Ostali pripadnici Al-Kaide koji su pokušali ali nisu uspjeli da se pridruže napadima su Said al-Gamadi, Mušahid al-Hamlan, Zakaraijah Esabar, Ali Abdul Aziz Ali i Tavfig bin Ataš. Prema izvještaju 911 komisije , Kalid Šeik Muhamed, tvorac plana o napadu, je htio da ukloni barem jednog člana, Kalid al-Mihdhara, iz operacije ali Osama bin Laden ga je nadglasao.

Prema izjavi Muhameda Afroze, istovremeni napad u Londonu je bio planiran na engleski parlament i na Tower most u Londonu, ali je u zadnjem trenutku otkazan kad su otmičari, čekajući da uđu na avione koje su trebali da otmu vidjeli štetu u SAD-u, uzpaničili se i pobjegli. Slični napadi su vjerovatno bili planirani i u New Delhi-ju i Melbourne-u.

• 9-11Commission.gov - 'Nacionalna komisija za terorističke napade na SAD' (Zvanična stranica 911 Komisije)
• "9-11Commission.gov - 'Izvještaj 911 Komisije: 'Nacionalna komisija za terorističke napade na SAD' (zvanični izvještaj komisije, 22. juli 2004)
• ABCNews.go.com - 'Forenzika na Njujorškom licu mjesta' ABC News (23. februar 2005)
• Aljazeera.net - Puni transkipt govora Osame bin Ladena (1. novembar 2004)

 

Napadi 11. septembra 2001. na Wikimedijinoj ostavi

• For never forget the 11 September

Video

• AirDisaster.com Arhivirano 2006-03-22 na Wayback Machine-u - video rušenja STC-a
• 9/11 Timeline - Hronologija događaja prema izvještaju 911 Komisije prezentirane na ekranu u 4 komponente
• CNN.com - Prvi avion udara u STC
• CNN.com - Drugi avion udara u STC
• CNN.com - Ekskluzivni video avionskog udara u STC
• CNN.com - Video drugog napada na STC
• CTData.com Arhivirano 2005-08-19 na Wayback Machine-u - 'Naudet dokumentarni film "9|11" koji bi trebao izaći 10. septembra' (dokumentarni film Naudet braće u pratnji vatrogasaca za vrijeme napada)
• Simulacija udara aviona u Pentagon Arhivirano 2004-03-21 na Wayback Machine-u iz Purdue Univerziteta (47 megabyte MPEG file)

Fotografije

• STC fotografije Arhivirano 2006-03-17 na Wayback Machine-u Roberta Swansona
• 911DigitalArchive.org - '11. septembar digitalna arhiva' (u partnerstvu sa Bibliotekom kongresa SAD-a)
• InteractivePublishing.net Arhivirano 2001-09-16 na Wayback Machine-u - Spisak internet stranica sa fotografskim materijalom od 11. septembra
• Time.com Arhivirano 2011-04-26 na Wayback Machine-u - 'Razbijeno: kolekcija fotografija', James Nachtwey

Knjige

• CSMonitor.com Arhivirano 2005-09-07 na Wayback Machine-u - '11. septembar godinu dana poslije: Priručnik za knjige o 11. septembru: Godinu dana nakon napada na STC i Pentagon, izdavačke kuće su izdale više od 300 knjiga.
• Dwyer, Jim and Flynn, Kevin (2005). 102 Minute: Neobjavljena priča o borbi za život u STC neboderima. New York: Times Books.
• September11News.com - 'Historijske knjige 11. septembra 2001.'

Žrtve i šteta

• CNN.com - Spisak žrtava
• CNN.com - Detaljni izvještaj - izvještaj o šteti u New York-u