Krunoslav Jurčić

Jurčić je počeo igrati nogomet u Grudama, u BiH, da bi prešao u juniore zagrebačkoga Dinama. Poslije toga igra u Jugokeramici (Interu), s kojim 1992. godine iznenađujuće osvaja prvi Hrvatski nogometni kup. Nakon toga, dvije godine provodi u Istri i godinu dana u belgijskom Beverenu.

Uslijedio je povratak u Dinamo, gdje Jurčić igra zapaženu ulogu u momčadi koja osvaja 3 prvenstva (1996./97., 1997./98. i 1998./99.) i 2 kupa, te nastupa u Ligi prvaka.

Godine 1999. godine postaje prvi i jedini igač izvan EU koji s više od 30 godina ostvaruje transfer u talijansku Serie A, i to u Torino, a potom i u Sampdoriju. Vraća se zatim u 1. HNL, te, nakon dvije sezone (44 utakmice) u Slaven Belupu, 2004. godine okončava igračku karijeru.

Za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju Jurčić debitirao je 8. lipnja 1997. godine na Kirin kupu u Tokiju, protiv reprezentacije Japana. Ukupno je sakupio 21 nastup u kockastom dresu, bez postignutog pogotka. Bio je član generacije koja je 1998. godine osvojila brončanu medalju u Francuskoj.

Kao članu reprezentacije, 1998. godine dodijeljena mu je Državna nagrada za šport "Franjo Bučar".

Nakon igračke, Jurčić je započeo trenersku karijeru u prvoligašu Puli Staro Češko, danas Istri 1961. Iskazao se kao vrlo sposoban mladi trener te ga je njegov nekdašnji trener u reprezentaciji, Miroslav Blažević odlučio pozvati za svog pomoćnika u NK Zagrebu. Pulu je napustio razočaran sucima, stanjem u klubu i cjelokupnoj ligi. Nikada nije došao za trenera u NK Zagreb, a u Pulu se opet vratio ne bi li joj pomogao. Ovoga je puta dobro je krenulo, no, klub je zbog besparice i sramotne (ne)podrške grada bio na rubu stečaja, te je u tim uvijetima bilo nemoguće voditi momčad. Nakon zadnjeg kola jesenskog dijela sezone opet je otišao, razočaran HNL-om, no oduševljen mladim Nikolom Kalinićem, kojem je predviđao veliku karijeru.

Po završetku sezone 2006./07. i ostavke Elvisa Scorije, preuzeo je trenersku klupu Slaven Belupa. Sa Slavenom je ostvario najveći klupski uspjeh, postavši doprvak 1. HNL. Na kraju sezone 2007./08. Jurčić je napustio Koprivnicu.

Dne 5. ožujka 2009. godine postao je novi trener zagrebačkoga Dinama. S Dinamom je osvojio naslov prvaka i Kup Hrvatske u sezoni 2008./09. a titulu prvaka osvaja i u sezoni 2009./10. Jurčić je nakon toga, u svibnju 2010. godine, podnio neopozivu ostavku na mjestu trenera Dinama.^[1]

U ožujku 2011. godine preuzeo je zagrebačku Lokomotivu te nakon dva mjeseca odlazi s mjesta trenera.

U svibnju 2011. Jurčić po drugi put preuzima klupu Dinama na kojoj ostaje do prosinca iste godine kada u 6. kolu Lige prvaka, nakon šokantnog poraza od francuskog Lyona 1:7 u Maksimiru, dobiva otkaz.

Od kolovoza do studenoga 2012. godine, bio je jedan od trenera Hrvatske nogometne reprezentacije u stručnom stožeru izbornika Igora Štimca.

Nakon smjene dotadašnjeg trenera Ante Čačića, 26. studenoga 2012. godine po treći put postaje trener zagrebačkoga Dinama.^[2] Nakon osvojenih naslova prvaka 2009. (kada je osvojen i kup), 2010. i 2013., osvajanjem superkupa 6. srpnja 2013., Krunoslav Jurčić s 5 osvojenih trofeja postaje drugi najtrofejniji trener u povijesti Dinama, odmah iza Miroslava Ćire Blaževića koji je najtrofejniji sa 6 osvojenih trofeja. 21. kolovoza 2013. nakon poraza 0:2 u prvoj utakmici play off-a Lige prvaka protiv Austrije Beč, Kruno je ekspresno smijenjen.^[3]

Inter Zaprešić

• Hrvatski nogometni kup (1) : 1992.

Dinamo Zagreb

• Prvak Hrvatske (4) : 1996./97., 1997./98., 1998./99., 1999./00.
• Hrvatski nogometni kup (2) : 1997., 1998.

Hrvatska

• Treće mjesto, Brončana medalja, na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine.
• Državna nagrada za šport "Franjo Bučar" 1998. godine, kao član hrvatske nogometne reprezentacije.

Dinamo Zagreb

• Prvak Hrvatske (3) : 2008./09., 2009./10., 2012./13.
• Hrvatski nogometni kup (1) : 2009.
• Hrvatski nogometni superkup (1) : 2013.