Katedrala u Pisi
Katedrala u Pisi (ital. Duomo di Pisa) ili katedrala uzašašća sv. Marije (ital. Cattedrale Metropolitana Primaziale di Santa Maria Assunta) je započeta 1064. godine, a posvećena je 1118. godine. Ovaj biser toskanske romaničke arhitekture je petorobrodna bazilika s trobrodnim transeptom. Fasada je od sivog mramora i bijelog kamena s inkrustracijama šarenog mramora, a ukrasio ju je s četiri galerije nižućih arkada majstor Rainaldo. Na portalu su dvoja drvena i središnja brončana vrata s prizorima iz Isusova života koje izveo Bonanno Pisano.
Unutrašnjost je popločana bijelim i crnim mramorom, korintski kapiteli su ratni plijen iz džamije u Palermu (1063.), a svod je pozlaćen, dok je kupola oslikana freskama. Apsida je ukrašena mozaicima Cimabuea, a unutra je i slavna mramorna romanička propovjedaonica koju je izveo Giovanni Pisano. Nakon požara 1595. godine ukrašena je slikama umjetnika kao što je Andrea del Sarto.
U katedrali se nalaze grobovi sv. Rainerija, sveca zaštitnika Pise, cara Henrika VII. i pape Grgura VIII., ali i relikvije tri sveca vezana za križarske ratove (Abibo, Gamaliel i Nikodem).
Katedrala je imala odlučujuću ulogu u određivanju početka pisanske Nove godine. Naime, od 10. vijeka pa sve do 1749. kada je reformiran toskanski kalendar, Pisa je koristila svoj kalendar koji je imao 9 mjeseci, a godina je započinjala na Gospino Uzašašće, 25. maja. Točan trenutak Nove godine bio bi kada sunčeva zraka, točno u podne, kroz prozor s lijeve strane katedrale, obasja jajastu policu iznad propovjedaonice Giovanija Pisana, na desnoj strani katedrale.
Vjeruje se da je Galileo Galilei utjelovio svoju teoriju o kretanju klatna gledajući ljuljanje lustera koji je visio sa svoda glavnog broda katedrale. Taj luster, manji i jednostavniji od onog što se danas nalazi na njegovom mjestu, čuva se u kapeli Aulla groblja Camposanto.
Katedrala se, poput mnogih građevina u Pisi, također znatno ukosila.
-
Pročelje katedrale -
Pogled iz zraka -
Mozaici u Apsidi -
Propovjedaonica
