Fudbalska reprezentacija Njemačke

Njemačka ima jednu od najuspješnijih nogometnih momčadi na svijetu. Osvojila je 3 Svjetska prvenstva, što znači da su ispred njih samo reprezentacija Brazila, koja je osvojila 5 SP-a. Isto tako, Nijemci su gubili 4 puta u finalima. Nisu nastupili samo na dva SP, ono početno u Urugvaju, te ono u Brazilu 1950. godine. Također su osvojili 3 Europska prvenstva u nogometu. Nisu se plasirali na samo jedno EP, ono 1968. godine.

Između 1899. i 1901., odigralo se pet utakmica između Nijemaca i Engleza, koje su završavale visokim porazima Njemačke. 1900. se osnovao Njemački nogometni savez, a 5. travnja 1908. se održala i prva službena utakmica njemačke reprezentacije. Igrali su protiv Švicaraca, a ostalo je 5-3 za Švicarsku. Zanimljivo, igrače koji će nastupiti za Njemačku je birao Njemački nogometni savez, pošto nisu imali trenera!

Prvi trener je bio Otto Nerz, školski učitelj iz Mannheima. Vodio je reprezentaciju od 1923. do 1936. U svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu završili su treći. Dvije godine poslije (1936.), kormilo reprezentacije je preuzeo Sepp Herberger.

Nakon Anschlussa 1938., austrijski igrači su počeli igrati za Njemačku. Na SP 1938., miješana Njemačka je izbačena već u grupnoj fazi natjecanja, i to se više nikada nije dogodilo. Nakon Drugog svjetskog rata, jedini protivnik koji je igrao protiv Nijemaca bila je irska reprezentacija. Kao izraz zahvale i poštovanja prema Ircima, čiji su dresovi zeleni, reprezentacija Zapadne Njemačke je izabrala zelenu boju za svoje gostujuće dresove.

Od 1949. do 1990., Istočna Njemačka je igrala kao zasebna momčad. Osvojili su zlatnu olimpijsku medalju na Igrama u Montrealu 1976. godine, srebro na Igrama u Moskvi 1988., te dvije bronce na Igrama u Tokiju 1964. te na Igrama u Minhenu 1972. godine.

Nakon podjele Njemačke 1945., Zapadna Njemačka je prva okusila uspjeh na SP. Protiv mađarske reprezentacije, favorita SP-a, u grupnoj fazi je bilo čak 8-3 za Zapadne Nijemce. Ovaj uspjeh se naziva Čudo u Bernu. Ovaj uspjeh je izazvao euforiju u cijeloj poslijeratnoj Njemačkoj, te je igrao značajnu ulogu u obnavljanju ratom narušene države.

Nakon lošijih rezultata na SP-ima 1958. i 1962., kormilo je 1964. preuzeo Helmut Schön. Na SP-u u Engleskoj 1966., Zapadna Njemačka je stigla do finala protiv domaćina Engleza na Wembleyu. Gol Wolfganga Webera u zadnjem trenutku utakmice je odveo utakmicu u produžetke. No, u produžetcima, Geoff Hurst je dokrajčio posao s dva gola za Englesku, te tako postigao hat-trick. Prvi od ta dva gola je kontroverzan i danas. Ne zna se je li lopta prešla gol-liniju niti uz najmodernije današnje uređaje! Gol ili ne, Tofik Bahramov je signalizirao sucu da je bio gol... Istraživanje u Oxfordu 1995. je došlo do zaključka da je lopta držala crtu, tj. gola nije bilo! No, već spomenuti gol za izjednačenje Nijemaca je bio kontroverzan. Lopta je vidljivo udarila Nijemca u ruku, no sudac to nije vidio.

Utakmica stoljeća je bila u Meksiku 1970., u polufinalu SP-a. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, a Franz Beckenbauer je pokazao lavlje srce, igrao je s pomaknutim ramenom. Utakmicu je dobila Italija s 4-3, a ostala je u sjećanju kao najuzbudljivija utakmica Svjetskih prvenstava ikad. Nijemci su osvojili treće mjesto pobijedivši meksičku reprezentaciju s 1-0. Gerd Müller je bio najbolji strijelac s 10 pogodaka.

1971. je Franz Beckenbauer postao kapetan i odveo je svoju reprezentaciju do osvajanja EP 1972., pobijedivši SSSR u finalu s 3-0. Potom, 1974., u finalu SP-a u SR Njemačkoj 1974., pala je i Nizozemska s 2-1.

Dvije utakmice na SP 1974. su bile kontroverzne za Zapadne Nijemce. Prvo su igrali Istočna Njemačka i Zapadna Njemačka, a Istok je pobijedio 1-0. Druga kontroverzna je bila finale protiv Nizozemaca i Johanna Cruyffa. Dosuđen je jedanaesterac za Nizozemsku nakon manje od minute. Ipak, Paul Breitner je zabio iz drugog jedanaesterca, a Gerd Müller u 45. minuti. Do kraja je ostalo tako, iako je trebalo biti barem 3-1, pošto je drugi Müllerov gol nepravedno poništen zbog zaleđa.

To je bilo razdoblje neuspjeha. Nisu obranili nijednu titulu. Prvo im je Čehoslovačka oduzela EP 1976., a potom su vrlo rano izgubili od austrijske reprezentacije. Poslije toga, trener Schön je dao ostavku, a naslijedio ga je njegov bivši asistent Jupp Derwall.

S Derwallom je dobro krenulo. Osvojili su EP 1980. pobijedivši belgijske nogometaše s 2-1 u finalu. Na SP-u u Španjolskoj 1982., bili su viceprvaci na, blago rečeno, neobičan način. Izgubili su od Alžira 2-1, da bi se i s tim porazom kvalificirali dalje pobjedom od 1-0 protiv Austrije. Zanimljivo, jedino taj rezultat je pružao i Austriji i Nijemcima prolazak dalje... U polufinalu su prošli francusku reprezentaciju s 3-3 i jedanaestercima, nakon gubitka u produžetcima od 3-1! U finalu nisu mogli ništa raspoloženim Talijanima. Bilo je 3-1.

Nakon eliminacije u grupnoj fazi natjecanja na EP 1984., Derwall je dobio otkaz, a na njegovo mjesto došao je Franz Beckenbauer. Zapadna Njemačka je ponovno bila druga na SP 1986. Dobili su Francuze, da bi ih Diego Armando Maradona sam dobio u finalu. Ostalo je 3-2 za Argentince. Na EP 1988. su izgubili u polufinalu od Nizozemske, koja se tako osvetila za poraz u finalu SP 1974. U finalu, Marco van Basten je zabio nevjerojatan gol za pobjedu Nizozemske.

Predvođeni kapetanom Lotharom Matthäusom, na SP-u u Italiji 1990., na zadnjem nastupu prije ujedinjenja Njemačke, Zapadna Njemačka je postala prvak svijeta. Pobjeđivali su Jugoslaviju, UAE, Nizozemsku, Čehoslovačku i Engleze do finala s Argentincima. Jedini gol je zabio Andreas Brehme u 85. minuti iz jedanaesterca.

Nakon osvojenog SP-a 1990., Beckenbauer je dao ostavku, a naslijedio ga je Berti Vogts. Nakon ujedinjenja, Istočnim Nijemcima je postal dozvoljeno nastupiti zajedno sa Zapadnim Nijemcima. Na EP-u 1992. su došli do finala, gdje ih je zaustavila danska reprezentacija s 2-0. Zanimljivo, Danci uopće nisu trebali nastupiti. Ostalo je prazno mjesto pošto je FIFA zabranila nastup Jugoslaviji zbog agresije na Hrvatsku. Na SP-u u SAD-u 1994. su izgubili u četvrtfinalu od bugarske reprezentacije s 2-1, i to nakon što je Njemačka povela s 1-0.

Osvojili su EP 1996. treći put pobijedivši Engleze na jedanaesterce (to postaje tradicija). Protiv Čeha u fianlu su gubili 1-0, no nakon izjednačenja, Oliver Bierhoff je zabio zlatni gol. Na SP-u u Francuskoj 1998., hrvatska nogometna reprezentacija ih je na putu do 3. mjesta svladala s 3-0 u četvrtfinalu!

Na EP 2000., Njemačka je imala jednu od najboljih reprezentacija svijeta. No, osramotili su se ispadanjem u grupnoj fazi, a Portugalci su ih sa svojom drugom momčadi osramotili s 3-0. Christopheru Daumu tada niti doping nije pomogao. Rudi Völler je preuzeo reprezentaciju tada.

Na SP-u u Japanu i Koreji 2002. su bili bezobrazni protiv Saudijaca. Isprašili su ih s 8-0! Potom su s tri uzastopne pobjede od 1-0 došli do finala. Tu su ih dočekali Brazilci i pobijedili s 2-0. Na tom natjecanju, Oliver Kahn je proglašen najboljim igračem turnira, prvi put u povijesti da je vratar dobio takvo priznanje.

Na EP 2004. nisu pobijedili nikoga, a Völler je dao ostavku odmah potom. Nakon odbijanja Otta Rehhagela i Ottmara Hitzfelda, na čelo je došao Jürgen Klinsmann, koji nikoga prije nije trenirao. Burno su reagirali svi mediji napadajući Klinsija, ali je on ostao čvrsto na kormilu.

Na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj, pred domaćom publikom, Nijemci su osvojili treće mjesto.

Na Svjetskom prvenstvu 2014. u Brazilu, Nijemci su osvojili prvo mjesto.

Njemačka prije podjele

• 1930. nisu se natjecali
• 1934. 3. mjesto
• 1938. Grupna faza

Zapadna Njemačka

• 1950. FIFA nije dopustila natjecanje
• 1954. Prvaci
• 1958. 4. mjesto
• 1962. Četvrtfinale
• 1966. 2. mjesto
• 1970. 3. mjesto
• 1974. Prvaci
• 1978. 2. faza natjecanja
• 1982. 2. mjesto
• 1986. 2. mjesto
• 1990. Prvaci

Ujedinjena Njemačka

• 1994. Četvrtfinale
• 1998. Četvrtfinale
• 2002. 2. mjesto
• 2006. 3. mjesto
• 2010. 3. mjesto
• 2014. Prvaci

Zapadna Njemačka

• EP 1960. Bez nastupa
• EP 1964. Bez nastupa
• EP 1968. Nisu se kvalificirali
• EP 1972. Prvaci
• EP 1976. 2. mjesto
• EP 1980. Prvaci
• EP 1984. Grupna faza
• EP 1988. Polufinale

Ujedinjena Njemačka

• EP 1992. 2. mjesto
• EP 1996. Prvaci
• EP 2000. Grupna faza
• EP 2004. Grupna faza
• EP 2008. 2. mjesto
• EP 2012. 3. mjesto

Istočna Njemačka

• Tokio 1964. - brončana medalja
• München 1972. - brončana medalja
• Montreal 1964. -zlatna medalja
• Moskva 1980. - srebrna medalja

Zapadna Njemačka

• Seul 1988. - brončana medalja

Počasni kapetani (Ehrenspielführer) su Fritz Walter, Uwe Seeler, Franz Beckenbauer i Lothar Matthäus.

NAPOMENA: * označava aktivne igrače.

• Napomena: Zadnji put editirano 2. lipnja 2006.

• Njemačka reprezentacija nema fiksni stadion, već se oni mijenjaju, najčešće u smjeru kruga po zemljopisnoj karti.
• Boje dresa su se izmjenjivale tijekom povijesti. Od zelene iz poštovanja prema Ircima, do tmurne sive i crne. Čak se jednom pojavio i crveni.
• Gary Lineker, Englez je jednom rekao: Nogomet je predivna igra koju 22 ljudi igra i u kojoj Nijemci uvijek pobjeđuju.
• Od EP 1976., Nijemci nisu ispali na jedanaesterce. Naprotiv, Englezi tradicionalno gube od njih upravo na jedaneesterce.

Izbornik Jürgen Klinsmann je pozvao iduću momčad:

Broj	Ime i prezime igrača	Nogometni klub	Rođen
Vratari
1	Jens Lehmann	Arsenal	10. studeni 1969.
12	Oliver Kahn	Bayern München	15. lipnja 1969.
19	Timo Hildebrand	VfB Stuttgart	05. travnja 1979.
Obrana
2	Marcell Jansen	Borussia Mönchengladbach	04. studenog 1985.
3	Arne Friedrich	Hertha BSC Berlin	29. svibnja 1979.
3	Arne Friedrich	Hertha BSC Berlin	29. svibnja 1979.
4	Robert Huth	Chelsea	18. kolovoz 1984.
6	Jens Nowotny	Dinamo Zagreb	11. siječnja 1974.
16	Philipp Lahm	Bayern München	11. studenog 1983.
17	Per Mertesacker	Hannover 96	29. rujna 1984.
21	Christoph Metzelder	Borussia Dortmund	05. studenog 1980.
Vezni red
5	Sebastian Kehl	Borussia Dortmund	13. veljače 1980.
7	Bastian Schweinsteiger	Bayern München	01. kolovoza 1984.
8	Torsten Frings	Werder Bremen	22. studenog 1976.
13	Michael Ballack (kapetan)	Chelsea	26. rujna 1976.
15	Thomas Hitzlsperger	VfB Stuttgart	05. travnja 1982.
18	Tim Borowski	Werder Bremen	02. svibnja 1980.
19	Bernd Schneider	Bayer Leverkusen	17. studenog 1973.
Napadači:
9	Mike Hanke	VfL Wolfsburg	05. studenog 1983.
10	Oliver Neuville	Borussia Mönchengladbach	01. svibnja 1973.
11	Miroslav Klose	Werder Bremen	09. lipnja 1978.
14	Gerald Asamoah	FC Schalke 04	03. listopada 1978.
10	Oliver Neuville	Borussia Mönchengladbach	05. studeni 1983.
20	Lukas Podolski	Bayern München	04. lipnja 1985.
22	David Odonkor	Borussia Dortmund	21. veljače 1984.
Izbornik:
-	Jürgen Klinsmann	...	30. srpnja 1964.

 

Fudbalska reprezentacija Njemačke na Wikimedijinoj ostavi

• Statistike Njemačkog nogometnog saveza
• Vijesti o njemačkoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu
• Novosti sa SP-a Arhivirano 2016-08-02 na Wayback Machine-u