Dijamant
Mineral dijamant je alotropska modifikacija ugljenika.[2][3]
| Dijamant | |
|---|---|
 Prelamanje svetlosti na okruglo-brilijantski isečenom dijamantu pokazuje brojne refleksije. |
|
| Opšte | |
| Kategorija | Mineral |
| Hemijska formula | C |
| Identifikacija | |
| Molekulska masa | 12,01 gm |
| Boja | Tipično žuta, braon ili siva do bezbojne. Ređe plava, zelena, crna, mutno bela, ružičasta, ljubičasta, narandžasta, purple i crvena.[1] |
| Kristalni habitus | Oktaedarski |
| Kristalna sistema | Teseralna |
| Cepljivost | 111 (savršena u četiri smera) |
| Prelom | Conchoidal - step like |
| Tvrdoća po Mosu hardness | 10[1] |
| Sjaj | Adamantine[1] |
| Polish luster | Adamantine[1] |
| Indeks prelamanja | 2,4175-2,4178 |
| Optičke osobine | Jednoprelamajući[1] |
| Dvojno prelamanje | nema[1] |
| Disperzija | 0,044[1] |
| Pleohroizam | nema[1] |
| Ultravioletna fluorescencija | bezbojni do žućkasti - inert to strong in long wave, i tipično plavo. Weaker in short wave.[1] |
| Apsorpcioni spektri | In pale yellow stones a 415,5 nm line is typical. Irradiated and annealed diamonds often show a line around 594 nm when cooled to low temperatures.[1] |
| Ogreb | bezbojan |
| Specifična težina | 3,52 (+/- 0,01)[1] |
| Gustina | 3,5-3,53 |
| Diaphaneity | Transparent to subtransparent to translucent |
Predstavlja dragi kamen i koristi se kao ukras, ali i u industriji i rudarstvu. Može biti ružičaste, žute i drugih boja, ali katkad je i bezbojan.
Dijamant je najtvrđi mineral u prirodi. Dijamant ima najveću temperaturu tališta (3820 K ili 3547 °C), toplinsku vodljivost i najnižu molarnu entropiju (2,4 J mol-1 K-1) od bilo kojeg elemeta. Na Mohsovoj skali tvrdoće zauzima najviše mjesto sa tvrdoćom broj 10.
Pri atmosferskom tlaku i sobnoj temperaturi, dijamant je termodinamički nestabilan, te se konvertira u grafit, ali ta konverzija je toliko spora da se dijamant smatra kinetički stabilnom supstancom. Grafit i dijamant su u ravnoteži pri 300 K na oko 15000 atmosfera.
Dijamant se, zbog svoje tvrdoće, koristi kao alat za rezanje, bušenje, brušenje i poliranje.
Rezanjem i poliranjem dijamanata dobija se brilijant koji se koristi u izradi nakita. Poliranje se izvodi dijamantnom prašinom. Samo rijetki dijamanti imaju dovoljnu kvalitetu za dobivanje brilijanta.
Danas se oko 40% industrijskih dijamanata dobiva umjetnim putem. Umjetni dijamanti se mogu proizvesti i za dobivanje brilijanta, ali su ekonomski neisplativi.
Najveći svjetski proizvođači dijamanata su Australija, Rusija i Južnoafrička Republika.
Povezano
urediReference
uredi- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 Gemological Institute of America, GIA Gem Reference Guide 1995, ISBN 0-87311-019-6
- ↑ Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. 0-8493-0487-3.
- ↑ Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0-911910-13-1.
Literatura
uredi- C. Even-Zohar (2007). From Mine to Mistress: Corporate Strategies and Government Policies in the International Diamond Industry (2nd izd.). Mining Journal Press. Arhivirano iz originala na datum 2020-03-10. Pristupljeno 2014-03-30.
- G. Davies (1994). Properties and growth of diamond. INSPEC. ISBN 0-85296-875-2.
- M. O'Donoghue, M (2006). Gems. Elsevier. ISBN 0-7506-5856-8.
- M. O'Donoghue and L. Joyner (2003). Identification of gemstones. Great Britain: Butterworth-Heinemann. ISBN 0-7506-5512-7.
- A. Feldman and L.H. Robins (1991). Applications of Diamond Films and Related Materials. Elsevier.
- J.E. Field (1979). The Properties of Diamond. London: Academic Press. ISBN 0-12-255350-0.
- J.E. Field (1992). The Properties of Natural and Synthetic Diamond. London: Academic Press. ISBN 0-12-255352-7.
- W. Hershey (1940). The Book of Diamonds. Hearthside Press New York. ISBN 1-4179-7715-9. Arhivirano iz originala na datum 2014-08-20. Pristupljeno 2014-03-30.
- S. Koizumi, C.E. Nebel and M. Nesladek (2008). Physics and Applications of CVD Diamond. Wiley VCH. ISBN 3-527-40801-0.
- L.S. Pan and D.R. Kani (1995). Diamond: Electronic Properties and Applications. Kluwer Academic Publishers. ISBN 0-7923-9524-7.
- Pagel-Theisen, Verena (2001). Diamond Grading ABC: the Manual. Antwerp: Rubin & Son. ISBN 3-9800434-6-0.
- R.L. Radovic, P.M. Walker and P.A. Thrower (1965). Chemistry and physics of carbon: a series of advances. New York: Marcel Dekker. ISBN 0-8247-0987-X.
- M. Tolkowsky (1919). Diamond Design: A Study of the Reflection and Refraction of Light in a Diamond. London: E. & F.N. Spon.
- R.W. Wise (2003). Secrets Of The Gem Trade, The Connoisseur's Guide To Precious Gemstones. Brunswick House Press.
- A.M. Zaitsev (2001). Optical Properties of Diamond: A Data Handbook. Springer. ISBN 3-540-66582-X.
Vanjske veze
uredi- Properties of diamond: Ioffe database
- "A Contribution to the Understanding of Blue Fluorescence on the Appearance of Diamonds" Arhivirano 2009-03-04 na Wayback Machine-u. (2007) Gemological Institute of America (GIA)
- Tyson, Peter (November 2000). "Diamonds in the Sky". Retrieved March 10, 2005.
- Have You Ever Tried to Sell a Diamond?