Bitka na Hendeku

Četvrte godine po Hidžri, u mjesecu ševalu, Jevreji koji su počeli shvatati da muslimani postaju sve jači nakon bitke na Uhudu donesoše odluku da započnu seriju diplomatskih misija kako bi oformili koaliciju antimuslimanskih snaga sposobnu da se jednom zauvijek obračuna sa Poslanikom, s.a.v.s., i njegovim sljedbenicima. Dvadeset jevrejskih prvaka i uglednih ličnosti plemena Benu Nadir otišlo je kod Kurejšija u Meku kako bi ih nagovorili da napadnu Muhameda i muslimane. Slično su uradili i sa nekim drugim arapskim plemenima.

Nedugo zatim bila je skupljena vojska od deset hiljada vojnika koja se okupila pred Medinom. Muslimani su zbog svoje opreznosti na vrijeme primijetili dolazak neprijatelja tako da su nakon dugog savjetovanja o tome kako da dočekaju ovu vojsku koja svojim brojem premašuje brojku sveukupnog stanovništva Medine, uzimajući u obzir i žene, djecu i starce, prihvatili prijedlog časnog ashaba Selmana El-Farisija o kopanju dubokog tranšea (hendeka) sa jedine pristupačne strane. To je bilo izvodljivo s obzirom da je grad bio sa tri strane opasan vulkanskim kamenjem koje je predstavljalo prirodnu prepreku zavojevačima.

"Ahzab" (Kur'anski termin kojima se opisuju združena plemena koja su se okupila za borbu na "Hendeku") su petnaest dana opsjedali grad ali im tranše i muslimanski borci nisu dozvolili ulazak u Medinu. Nakon petnaest dana, radi vremenskih nepogoda i spletke koju je osmislio i izveo Nu'ajm ibn Mes'ud, r.a., a koja je zavadila saveznike, vrate se sakupljena plemena odakle su i došla. Osim nekoliko manjih incidenata, bitka na "Hendeku" se zapravo nije ni desila.

Danas nisu vidljivi tragovi ovog hendeka, ali i pored toga oni koji posjete Medinu obilaze mjesto na kojem je dolazilo do povremenih okršaja između muslimana i Ahzaba preko hendeka. Na tom mjestu se danas gradi ogromna džamija i islamski centar.