Village People

Village People
Muzički rad
Mjesto osnivanja	New York, New York, SAD
Žanr	Disco
Diskografska kuća	Casablanca Records Black Scorpio RCA Polygram
Članovi
Trenutni članovi	Felipe Rose Alex Briley David "Scar" Hodo G. Jeff Olson Eric Anzalone Ray Simpson
Bivši članovi	Victor Willis Randy Jones Glenn Hughes Ray Stephens Mark Lee Miles Jaye Davis Py Douglas Bill Whitefield Alex Timmerman Angel
Ostalo
Službene stranice	www.OfficialVillagePeople.com

Village People je disco grupa osnovana 1977. godine u SAD, poznata po svojim kostimima koji opisuju američke kulturne stereotipe, pamtljivim melodijama i sugestivnim tekstovima.

Originalni članovi grupe su bili: Victor Willis (policajac), Felipe Rose (Indijanac), Randy Jones (kauboj), Glenn Hughes (bajker), David Hodo (građevinski radnik) i Alex Briley (vojnik). Za pesmu "In the Navy", Willis i Briley su se pojavljivali kao admiral i mornar. Iako je bend originalno osmišljen tako da se obraća disko gej publici, predstavljajući stereotipne gej fantazije,^[1] bend je brzo stekao i mainstream popularnost.

Village People su imali nekoliko disco i dance hitova, među kojima su: "Macho Man", "Go West", "San Francisco (You've Got Me) / In Hollywood (Everybody is a Star)", "In the Navy", "Can't Stop the Music", i njihov najveći hit, "Y.M.C.A.".

Septembra, 2008. bend je dobio zvezdu na Hollywood Walk of Fame.^[2] Prodali su preko 100 miliona albuma širom sveta.^[3]

Grupu je stvorio Jacques Morali, francuski gej kompozitor. Napisao je nekoliko dance pesama i dao je demo snimke glumcu/pevaču Victoru Willisu. Morali je rekao Willisu i rekao mu je da je sanjao da Willis peva glavni vokal na njegovom albumu i da su postigli veliki uspeh. Willis je pristao da peva na prvom albumu, Village People.^[4]

Početak saradnje je zaista imao uspeha i uskoro su počeli da pristižu pozivi za žive nastupe. Morali i njegov poslovni partner, Henri Belolo (pod nazivom Can't Stop Productions), na brzinu su sakupili igrače oko Willisa za nastupe u klubovima i televiziji. Kako je popularnost rasla, Morali, Belolo i Willis su shvatili da je potrebno da imaju stalnu grupu ljudi. Objavili su oglas u časopisu koji je glasio: "Potrebni mačo tipovi: moraju da igraju i da imaju brkove."^[4]

Morali je bukvalno naleteo na prvog sledećeg stalnog člana, Felipa Rosea (Indijanac) na ulici u Greenwich Villageu. Rose je radio kao konobar i imao je zvončiće na čizmama. Morali ga je pozvao u bend. Alex Briley (koji se prvo pojavio kao atleta, ali je njegov lik kasnije pretvoren u vojnika) bio je Willisov prijatelj. Ostali, Mart Mussler (građevinski radnik), Dave Forrest (kauboj), Lee Mouton (bajker) i Peter Whitehead (jedan od prvih tekstopisaca za grupu), pojavili su se u emisiji American Bandstand i na spotu za prvi hit, "San Francisco (You Got Me)". Njih su kasnije zamenili David Hodo, Randy Jones i Glenn Hughes, koji su imali više iskustva kao glumci/pevači/igrači.

Kako Morali nije znao engleski, Phil Hurtt, a kasnije i Whitehead su napisali tekstove za prvi album. Za ostale albume tekstove je pisao Willis.^[5]

Bend je dobio ime kao po gej kvartu Greenwich Village u New Yorku, koji je još ranijih godina bio poznat po tome što je okupljao veliki broj LGBT osoba.^[6] Morali i Belolo su inspiraciju da naprave arhetipski bend "američkih muškaraca" dobili od gejeva koje su sretali u Villageu, koji su se oblačili u različite kostime.

Premda ih je pesma "Macho Man" proslavila, njihov hit "Y.M.C.A." ih je učinila jednom od najuspešnijih grupa disco ere.

Godine 1979. Američka mornarica je razmišljala da njihov hit "In the Navy" iskoristi u regrutnoj reklamnoj kampanji. Belolo je pristao i dao je prava za korišćenje pesme, pod uslovom da im oni dozvole snimanje spota na brodu. Mornarica im je obezbedila ratni brod (USS Reasoner (FF-1063)), nekoliko aviona i posadu broda. Moranica je kasnije odustala od kampanje.^[7]

Njihova popularnost je dostigla vrhunac 1979. godine kada su se pojavili nekoliko puta na The Merv Griffin Show i zabavljali su amerike vojnike zajedno sa Bobom Hopeom. Takođe, pojavili su se na naslovoj stanici časopisa Rolling Stone, Vol. 289, 19. aprila, 1979. Nakon međunarodne turneje 1979. godine Willis je napustio grupu i njihova slava je polako počela da opada.

Ray Simpson, brat Valerije Simpson (Ashford & Simpson), je došao na Willisovo mesto za veoma očekivani film Can't Stop the Music, u režiji Nancy Walker, po scenariju Allana Carra i Bronte Woodard. Do trenutka kada je film izašao pred publiku, disco era je bila završena i film je dobio Zlatnu malinu za najgori film i za najgori scenario i bio je nominovan u gotovo svim ostalim kategorijama. Uprkos tome, pesma Can't Stop the Music je postala hit. Film je nakon toga dobio kultni status i značajan broj fanova širom sveta. Krajem 1980. kauboj Randy Jones je napustio bend i zamenio ga je Jeff Olson.

Sa slabljenjem popularnosti disco muzike i nastupanjem new wave-a, Village People su 1981. godine napustili svoj klasični stil i pojavili se u novim kostimima inspirisanim new romantic pokretom i objavili su new wave album Renaissance. Album je privukao malo pažnje i nije dao nijedan hit.

Victor Willis se vratio u grupu na kratko krajem 1981. godine za album Fox on the Box, koji je objavljen 1982. godine samo u Evropi, dok je u SAD objavljen u manjem broju primeraka pod nazivom In the Street, 1983. godine. Miles Jaye je na kratko zamenio Raya Simpsona kao glavni pevač 1983. godine. Mark Lee je zamenio Davida Hodoa 1982.

Njihov poslednji album sa novim materijalom objavljen iz 1985. godine je dance/Hi-NRG album Sex Over the Phone. Album nije imao komercijalni uspeh, ali se prodavao bolje od Renaissance. Video spot za pesmu "Sex Over the Phone" bio je popularan na internetu.

Godine 1985. bend se raspao, ali su se ponovo skupili 1987. godine u sastavu Randy Jones, David Hodo, Felipe Rose, Glenn Hughes, Alex Briley i Ray Simpson.

• 15. novembra, 1991. osinivač grupe, Jacques Morali je umro od AIDS-a u Parizu.
• 1993: grupa se pojavljuje u seriji Married With Children, u epizodi "Take My Wife, Please".
• 1994: Village People se pridružuje nemačkoj fudbalskoj reprezentaciji da bi zajedno otpevali zvaničnu himnu Svetskog kupa '94 , Far Away in America.
• 1995: Eric Anzalone menja Glenna Hughesa kao leatherman/bajker.
• 2000: Grupa objavljuje novi materijal pod imenom Amazing Veepers.
• 2001: Felipe Rose se pojavljuje u igri To Tell the Truth.
• 4. marta, 2001: Glenn Hughes (Leatherman) umire od raka pluća u New Yorku^[8].
• 2004: Village People nastupa kao predgrupa na oproštajnoj turneji Cher, Farewell Tour do kraja aprila 2005. godine. Turneja je bila veoma uspešna i za Cher i za grupu.
• 7. maj, 2004: Kauboj Randy Jones se venčava sa Willom Gregom, svojim partnerom sa kojim je u vezi 20 godina.^[9]
• 17. novembra, 2007: Victor Willis se venčava sa dugogodišnjom partnerkom, Karen.
• 12. septembra, 2008: Village People dobija zvezdu na Hollywood Walk of Fame.

Zbog svoje prepoznatljivosti, grupa se često imitirala ili je izvođena parodija na nju u filmovima, televizijskim serijama, videoigrama i u muzici. Zabilježene su razne počasti njihovim pjesmama. Stereotipni muški likovi, a posebno bajker u kožnoj jakni sa brkovima, također su postali rasprostranjene ikone pop kulture povezane sa muškom gej kulturom pa je YMCA postala nešto kao himna za LGBT zajednicu.

• Live: Seoul Song Festival (1984)
• Yule Log: A very Village People Christmas (1986)
• Greatest Hits (1988)
• Greatest Hits '89 Remixes (1989)
• The Best of Village People (1994)
• The Very Best Of (1998)
• 20th Century Masters, The Millennium Collection ... The Best of Village People (2001)

• "San Francisco (You've Got Me)" (1977) UK #45
• "Village People" (1977)
• "I Am What I Am" (1978)
• "Macho Man" (1978) U.S. #25
• "Y.M.C.A." (1978) UK #1; U.S. #2
• "In the Navy" (1979) UK #2; U.S. #3
• "Go West" (1979) UK #15, U.S. #45
• "Ready for the 80's" (1979) U.S. #52
• "Sleazy" (1979)
• "Can't Stop the Music" (1980) UK #11; AUS #1
• "Magic Night" (1980)
• "Do You Wanna Spend The Night" (1981)
• "5 O'Clock In The Morning" (1981)
• "Sex Over the Phone" (1985) UK #59^[10]
• Far Away in America 1994

Village People su imali velike promene u postavci tokom godina.

• Alex Briley — G.I./Mornar
• David Hodo — Građevinski radnik
• Glenn Hughes — Leatherman/Bajker (umro)
• Randy Jones — Kauboj
• Felipe Rose — Indijanac
• Victor Willis — Policajac/Admiral (originalni pevač/tekstopisac)

• Mark Mussler — Građevinski radnik, 1977 (pre Hodo)
• Dave Forrest — Kauboj, 1977 (pre Jones)
• Lee Mouton — Leatherman, 1977 (pre Hughes)
• Peter Whitehead — (ko-tekstopisac sa Belolom, Philom Hurttom & Moralijem) 1977; kratko se pojavljivao na sceni sa grupom
• Eric Anzalone — Leatherman/Bajker od 1995
• G. Jeff Olson — Kauboj 1980-1985, 1991-danas
• Ray Simpson — Glavni pevač/Policajac 1980-1982; 1987-danas
• Miles Jaye — Policajac 1983-1984.
• Ray Stephens — Policajac 1985. Glavni pevač na Sex Over The Phone. Umro je 1990.
• Py Douglas — Policajac (kratko menjao Raya Stephensa)
• Mark Lee — Građevinski radnik, 1982-1985
• Bill Whitefield — Građevinski radnik 2002 i 2003
• Alex Timmerman — G.I. 2004
• Angel — Indijanac (menjao Felipa Rosa na nekim koncertima 2008-2009)

Village People na Wikimedijinoj ostavi

• Village People - Zvanični sajt
• Randy Jones - Zvanični sajt
• Interview with Henri Belolo
• Miles Jaye - Zvanični sajt Arhivirano 2020-11-03 na Wayback Machine-u
• Victor Willis - Zvanični sajt
• Felipe Rose - Zvanični sajt
• Village People Arhivirano 2008-09-15 na Wayback Machine-u na Rolling Stone
• Village People Channel on Youtube from the record label