Parma Calcio 1913

Parma
Parma Football Club S.p.A.
Općenito
Liga	Serie A
Osnivanje	16. prosinca 1913. (kao Parma Foot Ball Club)
Nadimci	I Crociati (Križari) I Gialloblù (Žuto-plavi) I Ducali (Vojvode) Gli Emiliani (Emilijani)
Stadion	Stadio Ennio Tardini Parma, Italija (47.282 gledatelja)
Ličnosti
Predsjednik	Pietro Pizzarotti
Trener	Roberto D'Aversa
Dresovi
Domaći 　 Gostujući 　 Treći
uredi

Parma Football Club (prije Parma Associazione Calcio) je talijanski nogometni klub iz Parme. Natječe se u Serie A, a svoje domaće utakmice igra na stadionu Stadio Ennio Tardini.

Parma je osnovana 27. srpnja 1913., a tek ne toliko davne 1990. debitira u Serie A. Od tada pa sve negdje do 2000. Parma je osvajala mnoge trofeje od kojih dva puta Kup UEFA 1994. -1995 i 1998. -1999. Najveći uspijeh u Seriji A ostvaruje 1997. kada im je naslov izmaknuo za samo 2 boda u odnosu na Juventus. Skandal koji je potresao klub 2003. uzrokovao je mnoge financijske probleme pa Parma 2008. ispada čak u Seriju B. Nakon sezone provedene u Seriji B Parma se vraća u prvu talijansku ligu zajedno sa Barijem i Livornom.

27. svibnja 1990. Parma po prvi put u povijesti ulazi u prvu talijansku nogometnu ligu i odmah ostvaruje vrlo dobre rezultate. Tijekom cijele sezone igraju na vrlo visokoj razini, a samo Juventus im nanosi težak poraz od 5-0. Pobjeđuju velike klubove kao što su Milan, Fiorentina i Roma, a na kraju sezone završavaju kao 6. s jednakim brojem bodova kao petoplasirani Torino.

1991. -1992. je još jedna uspiješna sezona za Parmu kada osvajaju i talijanski kup. Protiv Juventusa prvu utakmicu gube 1-0, međutim u uzvratu slave 2-0 pogodcima Mellija i Ossija. U Seriji A završavju sedmi iza Sampdorie.

Sezona 1992. -1993. je najbolja dosad kada Parma ostvaruje odlično 3. mjesto iza Intera i prvaka Milana. U Europi pobijeđuju u Kupu pobijednika kupova pobijedivši u finalu Belgijski Royal Antwerp sa 3-1 na Wembleyu. 1994. kao pobijednici Kupa pobijednika kupova igraju protiv Milana, finalista Kupa Uefe, u finalu Super Kupa. U Parmi gube 1-0, ali uspijevaju na San Siru potopiti Milan u produžetcima rezultatom 2-0. Kroz cijelu sezonu igraju vrlo dobro i ostvaruju dvije visoke pobijede od 4-0 u gostima protiv Cagliarija i Genoe. U prvenstvu na kraju osvajaju 5. mjesto.

1995. Parma je opet pri vrhu, a vrhunac sezone je osvajanje Kupa Uefe kad još jednom pobijeđuju Juventus ukupnim rezultatom 2-1. U talijanskom prvenstvu Juventus je znatno uspiješniji te on slavi ukupnim rezultartom od čak 7-1. Unatoč tome Parma završava kao treća s istim brojem bodova kao SS Lazio na drugom mijestu. Zbog ovako dobrih rezultata u Europi i u domaćem prvenstvu 1996. godine u Parmu dolaze velika imena poput Hernana Crespa, Gianfranca Zole, Dina Baggia i ostalih. Također i te sezone u Seriji A osvajaju šesto mjesto te se kvalificiraju u novu sezonu u Kupu Uefe.

1996. -1997. ostvaruju najbolji rezultat ikad u Seriji A, a to je 2. mjesto na kraju iza Juventusa za samo 2 boda. Te sezone ostvaruju i najviše pobjeda u sezoni- 18, a od toga 7 u gostima, a imena Luigi Appolloni, Dino Baggio, Gianluigi Buffon, Fabio Cannavaro, Stefano Fiore i Hernan Crespo i ostali tada su odvela Parmu do tako visokog plasmana. Slijedeće sezone 1998. Parma u svoje redove dovodi tri pojačanja, Brazilca Adailtona, Šveđanina Jespera Blomqvista i domaćeg igrača Simeone Baronea. Unatoč tome Parma ne uspijeva ponoviti prošlogodišnji uspijeh te završava sezonu na 6. mjestu s jednakim brojem bodova kao i Fiorentina.

1999. Parma ponavlja uspijeh iz 1995. kada drugi put pobijeđuje u finalu Kupa Uefe ovaj put protiv Francuskog Marseillea. Strijelci su bili Crespo, Vanoli i Chiesa. Susret se igrao 12. svibnja 1999. godine pred čak 62.000 tisuće gledatelja. U domaćem prvenstvu u 5 utakmica postižu 4 ili više pogodaka i penju se do četvrtog mjesta na kraju. U sezoni 1999. -2000. Parma dolazi do još jednog velikog uspijeha kada osvajaju Talijanski Super kup pobijedivši Milana na San Siru s 2-1. Na kraju sezone Parmu napušta Hernán Crespo i njegov sunarodnjak Ariel Ortega nakon 1 sezone provedene u klubu.

2000. -2001. sezona je posljednja gdje Parma konkurira za neke bolje rezultate i u Seriji A i u Europi. Opet su u finalu Talijanskog kupa, ali zaustavlja ih Fiorentina pobjedom na stadionu Ennio Tardini 1-0 jer je kasnije u Firenci bilo 1-1. Serie A završavaju kao 4. 2002. godine Parma je u nešto težoj situaciji nego prijašnjih godina i to rezultira samo 10. mjestom u Seriji A i prvi put ima negativnu gol razliku na kraju sezone Serie A (43:47) .

U Veljači 2003. Parmu potresa najveći skandal u povijesti kada Fausto Tonna -direktor Parmalata obaviještava da je tvrtka u gubitku od nevjerojatnih, gotovo 4 milijarde Eura. To je ujedno i najveći Europski bankrot do sada. S druge strane, one nogometne, što se tiče Parme oni kako-tako i te sezone se održavaju pri vrhu točnije kao peti. U ljeto 2003., odmah na početku nove sezone Rumunj Adrian Mutu seli u Chelsea za 15.8 milijuna funti. Prodani su još Aimo Diana -Sampdoriji i Stephen Appiah -Juventusu. Unatoč svemu Parma je opet jako visoko na završetku sezone 2004. najviše zahvaljujući Albertu Gilardinu koji je postigao 23 pogotka u sezoni, samo 1 manje od Andryi Shevchenka.

Nakon davne 1952. u Seriji A opet je 20 klubova. To nikako ne odgovara Parmi jer kroz cijelu sezonu uspijeva ostvariti samo 10 pobjeda i tako se nalazi na niskom 18. mjestu. Međutim, Bologna, koja jedno mjesto ispred, ide u dodatne kvalifikacije za ostanak u Seriji A protiv Parme. Prvu utakmicu slavi Bologna pobijedom od 1-0, ali drugu gubi 2-0 i tako ispada u Seriju B. Najbolji strijelac je ponovo Alberto Gilardino sa 23 pogotka , još jednom na drugom mjestu, ovaj put iza Cristiana Lucarellija. 2005. -2006. talijansku nogometnu ligu potresa opet novi skandal oko namiještanja utakmica pojedinih klubova. Juventus kao prvak izbačen je u Serie B nakon što mu je oduzeto svih 91 osvojenih bodova. Milanu, Fiorentini i Laciju oduzeto je "samo" 30 bodova pa su zauzeli treće, deveto i šesnaesto mjesto umjesto drugog, četvrtog i šestog. Prvak je Inter ispred Rome za 7 bodova. U kvalifikacijama se neočekivano nalazi i Chievo Verona. Parma umjesto 10. završava na 7. mjestu što je vodi u Kup Uefa.

2006. -2007. u redove Parme dolazi i jedan naš igrač. Riječ je o Igoru Budanu tek drugom Hrvatu nakon Marija Stanića koji je zaigrao za Parmu. Međutim, sama igra Parme te sezone bila je sve samo ne dobra. Jedna pobjeda u gostima i dosta neefikasan napad rezultiraju tek 12. mjestom na ljestvici i samo 3 boda od linije koja vodi u Serie B. Slijedeća sezona 2007. -2008. je najlošija otkad Parma igra u Seriji A. Ostvaruju samo 7 pobjeda, a jedino Livorno ima manje. U posljednjem 38. kolu, Catania se bori za opstanak sa Parmom. Inter i Roma se bore za sam vrh i igraju upravo protiv Parme i Catanie. Inter pobijeđuje Parmu s 2:0, a Roma i Catania remiziraju rezultatom 1:1. To je Interu dovoljno za novi naslov s prednošću ispred Rome za 3 boda. S druge strane Catania tako uspijeva zadržati prvoligaški status, a Parma će po prvi put u povijesti ispasti iz Serije A.

Sezona 2008. -2009. za Parmu je bila sezona u kojoj bez problema odrađuju posao u Seriji B. Zajedno s Barijem daleko su najbolji, a poraz su doživjeli samo 4 puta. Nekoliko kola prije kraja, točnije 16. svibnja 2009. osiguravaju se na 2. mjestu i tako direktno opet pridružuju se najelitnijem natjecanju u Seriji A za slijedeću sezonu. U prvoj polovici 2009. -2010. Parma igra odlično i nalazi se na visokom 4. mjestu u prvenstvu. Od 13. prosinca 2009. pa sve do 28. veljače 2010. Parma nije nikoga pobijedila te pada na 13. mjesto. Od tada Parma opet igra na vrhunskoj razini i u sljedećih 6 utakmica ostvaruje tri domaće pobjede od kojih se posebno ističe ona protiv Milana kada u 90. minuti Valeri Bojinov postiže pogodak za 1-0. U gostima su se zaredala 3 remija i tako Parma hvata priključak u gornjem dijelu tablice. Posljednjih 7 kola Parma pomalo iznenađuje vrlo dobrom igrom, a nakon dvije gostujuće pobjede od 3:2 protiv Juventusa i Napolija te 4:1 protiv Livorna u 38. kolu 19 sezonu u Seriji A završava na visokom 8. mjestu. 2010. -2011. sezona počinje pobjedom protiv novog prvoligaša Brescie 2:0. Međutim u cijelosti gledajući sezonu u prvih tridesetak kola to je borba za opstanak. Nakon poraza kući od Barija 1:2 trener Marino Pascquale dobiva otkaz. Na njegovo mjesto dolazi Franco Colomba. Od tada osim poraza od 2:0 protiv Lazia Parma posljednje 3 utakmice u Serie A pobjeđuje i ostvaruje nevjerojatnu gol razliku 7:1. Sezonu 2011. -2012. Parma započinje porazom od Juventusa 4:1 i to je prvi put u povijesti odkada je Parma u Seriji A da je poražena u prvom kolu. A nakon 12 kola Parma je i jedina momčad u sezoni bez ijedne nerješene utakmice, omjer je 5:0:7. Ali onda sljede 4 nerješene utakmice i od 13. kola pa sve do 22. samo su jednom poraženi i to rekordnim porazom od čak 5:0 protiv Intera u gostima. Onda je usljedio niz u kojem Parma nije nikoga uspjela pobijediti sve tamo do 30. kola kada su nadigrali Lazia sa 3:1. Sljedeće 31. kolo gube od Udinesea istim rezultatom kao i što su pobjedili Lazia sa 3:1. I onda sljedi najbolji niz u povijesti kluba: 7 utakmica zaredom pobjeđuju u Seriji A te tako penju se na visoko 8. mjesto na tabici i imaju jednaki broj bodova kao Roma - 56. Gol razlika je 54:53.

Italija Marco Amelia (2004.) Nicola Amoruso (2009.-2010.) Carlo Ancelotti (1977.-1979.) Luigi Apolloni (1993.-1996.) Jonathan Bachini (2001.-2003.) Dino Baggio (1994.-2000.) Marco Ballotta (1991.-1994.) Simone Barone (1997.-2004.) Antonio Benarrivo (1991.-2004.) Nicola Berti (1982.-1985.) Manuele Blasi (2011.-2012.) Emiliano Bonazzoli (2000.-2003.) Daniele Bonera (2002.-2006.) Ariedo Braida (1977.-1979.) Matteo Brighi (2002.-2004.) Luca Bucci (1986.-1990, 1993.-1997 i 2005.-.) Gianluigi Buffon (1995.-2001.) Fabio Cannavaro (1995.-2002.) Paolo Cannavaro (1999.-2006.) Marcello Castellini (1994.-1996. i 2003.-2004.) Paolo Castellini (2006.-2012.) Enrico Chiesa (1996.-1999.) Luca Cigarini (2005.-2008.) Bernardo Corradi (2005.-2006 i 2007.-2008.) Massimo Crippa (1993.-1998.) Marco Delvecchio (2005.-2006.) Daniele Dessena (2004.-2008.) Aimo Diana (2001.-2003.) Marco Donadel (2003.-2004.) Alberto Di Chiara (1991.-1996.) Marco Di Vaio (1999.-2002.) Marco Ferrante (1992.-1993.) Matteo Ferrari (2001.-2004.) Stefano Fiore (1996.-1997.) Diego Fuser (1998.-2001.) Maurizio Ganz (1989.-1990.) Andrea Gasbarroni (2006.-2007 i 2007.-2008.) Alberto Gilardino (2002.-2005.) Sebastian Giovinco (2010.-2012.) Federico Giunti (1997.-1999.) Filippo Inzaghi (1995.-1996.) Alessandro Lucarelli (2008.-) Cristiano Lucarelli (2008.-2012 i 2010.-2012.) Cristiano Lupatelli (2005.) Massimo Maccarone (2004.) Marco Marchionni (2001.-2006.) Alessandro Melli (1985.-1994 i 1995.-1997.) Lorenzo Minotti (1987.-1996.) Francesco Modesto (2011.-2013.) Cristian Molinaro (2014) Domenico Morfeo (2003.-2008.) Roberto Mussi (1984.-1987 i 1994.-1999.) Pierluigi Orlandini (1997.-1999.) Marco Osio (1987.-1993.) Christian Panucci (2009.-2010.) Marco Parolo (2012.-2014.) Graziano Pellè (2011.-2013.) Gabriele Pin (1983.-1985 i 1992.-1996.) Fausto Pizzi Giuseppe Rossi (2007.) Paolo Vanoli (1998.-2000.) Cristian Zaccardo (2009.-2013.) Damiano Zenoni (2007.-2010.) Gianfranco Zola (1993.-1996.) Daniele Zoratto (1988.-1995.) Alžir Ishak Belfodil (2012.-2013.) Argentina Matías Almeyda (2000.-2002.) Abel Balbo (1998.-1999.) Hernán Crespo (1996.-2000 i 2010.) Ariel Ortega (1999.-2000.) Roberto Néstor Sensini (1993.-1999 i 2000.-2002.) Juan Sebastián Verón (1998.-1999.) Luciano Galletti (1999.) Ezequiel Schelotto (2014.) Australija Mark Bresciano (2002.-2006.) Vince Grella (2002.-2007.) Belgija Georges Grün (1990.-1994.) Johan Walem (1999.-2000.) Bjelorusija Sergei Gurenko (2001.-2002.) Bosna i Hercegovina Zlatan Muslimović (2005.-2006.)

Bugarska Valeri Bojinov (2010.-2011.) Hristo Stoičkov (1995.-1996.) Brazil Adaílton (1997.-1998.) Adriano (2002.-2004.) Amauri (2000.-2003 i 2011.-2012.) Márcio Amoroso (1999.-2001.) Junior (1999.-2005.) Fábio Simplício (2004.-2006.) Cláudio Taffarel (1990.-1993 i 2001.-2002.) Felipe (2013.) Zé Maria (1996.-1998) Matuzalém (2002.–2003.) Júnior (2000.-2004) Danska Martin Laursen (2001.-2002.) Kamerun Patrick M'Boma (1999.-2001.) Kenija McDonald Mariga (2008.-2010.) Kolumbija Faustino Asprilla (1992.-1996 i 1998.-1999.) Hrvatska Mario Stanić (1996.-2000.) Igor Budan (2006.-2008.) Anthony Šerić (2003.-2004.) Francuska Alain Boghossian (1998.-2003.) Sébastien Frey (2001.-2005.) Sabri Lamouchi (2000.-2003.) Johan Micoud (2000.-2002.) Lilian Thuram (1996.-2001.) Ousmane Dabo (1999.-2000.) Jonathan Biabiany (2009.-2010.) Gana Stephen Appiah (2000.-2003.) Grčka Sotiris Ninis(2012.-2014.) Japan Hidetoshi Nakata (2001.-2004.) Nigerija Nwankwo Obiora (Obiorah) (2011.-2013.) Obala Slonovače Martin Djetou (2001.-2005.) Portugal Sérgio Conceição (2000.-2002.) Fernando Couto (1994.-1996 i 2005.-2008.) Danilo Pereira (2010.-2013.) Paulo Sousa (2000.) Rumunjska Adrian Mutu (2002.-2003.) Ianis Zicu (2004.-2005.) San Marino Marco Macina (1984.-1985.) Senegal Ferdinand Coly (2005.-2008.) Srbija Filip Janković (2013.–2015.) Savo Milošević (2000.-2001.) Švedska Tomas Brolin (1990.-1995 i 1997.) Jesper Blomqvist (1997.-1998.) Turska Hakan Şükür (2002.)

Kup UEFA (2):

• Pobjednici: 1994./95., 1998./99.

Europski super kup:

• Pobjednici: 1993.

Kup pobjednika kupova:

• Pobjednici: 1992./93.
  • Finalisti: 1993./94.

Talijanski kup (3):

• Pobjednici: 1991./92., 1998./99., 2001./02.
  • Finalisti: 1994./95., 2000-01.

Talijanski Super kup:

• Pobjednici: 1999.

Serie A:

• Viceprvaci: 1996./1997.

Serie B:

• Prvaci: 1989./1990.

Serie C: (7)

• Prvaci: 1928./1929., 1943./1944., 1953./1954., 1972./1973., 1978./1979., 1983./1984., 1985./1986.

Serie D:

• Prvaci: 1969./1970.

Emilian Liga 1. divizija:

• Prvaci: 1928./29.

Emilian Liga 2. divizija:

• Prvaci: 1924./25.
  • Viceprvaci: 1919./20.

• Popis igrača Parme FC