GNK Dinamo Zagreb

GNK Dinamo
Građanski nogometni klub Dinamo
Općenito
Liga	1. HNL
Osnivanje	1911.
Nadimci	'Plavi, Modri'
Stadion	Maksimir, Zagreb (38.000 gledatelja)
Ličnosti
Predsjednik	Velimir Zajec
Trener	Sergej Jakirović
Dresovi
Domaći 　 Gostujući
uredi

GNK Dinamo Zagreb (puno ime: Građanski nogometni klub Dinamo Zagreb) jedan je od dva najpopularnija hrvatska nogometna kluba. Od osnutka Republike Hrvatske najtrofejniji je klub u državi. Nadimci kluba su: modri, plavi, purgeri. Maskota kluba je lav Maksi. Dinamo je poznat po svojim vjernim i fanatičnim navijačima Bad Blue Boysima. Domaće utakmice klub igra na stadionu Maksimir.

GNK Dinamo je osnovan 9. VI. 1945., kao nogometna sekcija nakon što su dekretom ukinuti zagrebački nogometni klubovi Građanski, HAŠK i Concordia)^[1]. Od 1949 djeluje kao samostalni nogometni klub kad mu pristupaju neki igrači Građanskog (Urch, Kokotović, Wölfl, Cimermančić, Antolković, Lešnik, Pleše, Reiss, Jazbinšek, trener Bukovi). Kako je HŠK Građanski osnovan 26. travnja 1911., Dinamo si za osnutak uzima godine osnutka Građanskog, a 2011. godine mijenja i ime Nogometni klub Dinamo u Građanski nogometni klub Dinamo. Od njega je Dinamo preuzeo plavu boju dresova te nadimak Purgeri, a i grb je vrlo sličan grbu Građanskog. Skupština kluba na sjednici 12. travnja 2011. je, u ime te tradicije, povodom stogodišnjice dopunila naziv kluba, dodavši dotadašnjem prefiksu "nogometni klub" pridjevom "građanski", te od tada klub nosi naziv GNK Dinamo.

Najveći rival je splitski Hajduk. Dinamo i Hajduk igraju Vječni derbi oko prestiža u Hrvatskoj. Do danas su odigrali 207 utakmica u svim natjecanjima, a Dinamo je pobjedio 82 puta. U bogatoj povijesti osvojeno je 23 naslova prvaka te 19 nacionalnih kupova. Dinamo je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki europski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteču Kupa UEFA-e.

Klub je od osnivanja sportski simbol grada Zagreba. Procjene na osnovi nekih anketa govore da od 33% ^[2] do 36% ^[3] građana Hrvatske navija za Dinamo. Najviše odigranih utakmica, 802, za Dinamo ima Dražen Ladić, a najbolji strijelac je Igor Cvitanović sa 304 postignuta gola. Najduže je bio kapetan Tomislav Crnković. Dinamo je sadašnji hrvatski prvak i osvajač Kupa.

Glavni članak: 1. HŠK Građanski Zagreb

Klub nastavlja tradiciju Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba (Građanski) utemeljenog u travnju 1911. godine. Pod tim nazivom nastupao je do svibnja 1945. godine, a potom je rasformiran odlukom nove komunističke vlasti, a sva bogata pismohrana je vandalski uništena. Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Godine 1991. klub mijenja naziv u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo.

U prostorijama Elektre u Gundulićevoj ulici, osnovan je 9. lipnja 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo. Ondašnji zagrebački sportski komesar Ivica Medarić, koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom, je predložio ime Dinamo koje je prihvaćeno zbog bliskih odnosa sa SSSR-om.

Nakon osnivanja klubu su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Wölfl, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek te trener Márton Bukovi. Od igrača HAŠK klubu su pristupili Čajkovski, Kacian, Lojen, Peričić. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak purgeri, navijačku bazu, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

U razdoblju nakon 2. svjetskog rata bio je glavni predstavnik zagrebačkog nogometa te jedan od četiriju najuspješnijih klubova u SFRJ uz splitski Hajduk te beogradske klubove Crvena zvezda i Partizan koji su zbog dominacije u jugoslavenskom nogometu dobili naziv velika četvorka. Osvojio je jugoslavenska prvenstva 1948., 1954., 1958., 1982. i kupove 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.

Dinamo je bio dugo vremena jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od europskih kupova: Kup velesajamskih gradova 1967. nakon pobjede u finalu nad Leeds Unitedom, a prije toga je eliminirao njemački Eintracht Frankfurt, talijanski Juventus, rumunjski Dinamo Bukurešt, škotski Dunfermline, čehoslovački Spartak Brno. Godine 1963. bio je finalist istog natjecanja izgubivši u istom natjecanja od španjolske Valencije.

Nakon 24 godine čekanja Dinamo osvaja svoj četvrti naslov u Jugoslaviji 1982. predvođen legendarnim trenerom Ćirom Blaževićem i igračima Zajecom, Kranjčarom, Mlinarićem, Deverićem i Vlakom. Mnogobrojni igrači slavne 82' generacije postali su idoli navijača i legende kluba. Dinamo je te godine imao više od 40 000 članova, najviše u Europi iza slavne Barcelone.

Godine 1991. klub, protivno volji navijača mijenja naziv u HAŠK Građanski, a 1993. u Croatia Zagreb. Bio je to potez kojim je tadašnji hrvatski politički vrh predvođen predsjednikom Franjom Tuđmanom želio distancirati od komunističke prošlosti i naziva kluba. Tuđman je uspješnim nastupom kluba u Europi, kojeg su državne tvrtke obilno financirale, pod imenom Croatia želio promovirati novostvorenu hrvatsku državu. Navijači Dinama osobito Bad Blue Boysi žestoko se protive i zahtjevaju vraćanje imena Dinamo. U drugoj polovici devedesetih Dinamo osvaja pet hrvatskih prvenstava u nizu: 1996., 1997., 1998., 1999. i 2000.

Pod vodstvom Otta Barića 1997. ponio je titulu s 81 od 90 mogućih bodova i s 21 bodom ispred drugoplasiranog Hajduka. U dva navrata 1998. i 1999. godine igra Ligu prvaka. Godine 1998. nakon pobjede nad Celticom u trećem pretkolu, u skupini s Ajaxom, Olympiakosom i Portom, Dinamo završava kao drugi iza Olympiacosa s 8 bodova, dvije pobjede i dva poraza. Godine 1999. u skupini s Manchester Unitedom, Olympiqueom iz Marseillea i Sturmom iz Graza završava kao posljednji s pobjedom i dva remija.

U veljači 2000. godine na Valentinovo, nakon višegodišnje borbe navijača, vraća se ime Dinamo. Početak novog stoljeća obilježen je teškom financijskom situacijom i dugovima prema bivšim igračima. Predsjednik Dinama 2000. postaje Mirko Barišić. Situacija se polako stabilizira. Dinamo 2003. osvaja prvenstvo ali pokušaji proboja u Europi redovito završavaju uvjerljivim porazima. U trećim pretkolima Lige prvaka 2000. poražen je od Milana, 2003. od Kijevskog Dinama, 2006. od Arsenala, 2007. od Werdera iz Bremena i 2008. od Šahtara iz Donjecka. U tri navrata, 2004., 2007. i 2008. godine modri nastupaju u skupinama Kupa UEFA.

Nakon najlošijeg prvenstvenog rezultata u neovisnoj hrvatskoj državi, igranja u Ligi za ostanak, 2005. godine, Dinamo doživljava oporavak u narednoj sezoni predvođen trenerom Josipom Kužeom te uvjerljivo osvaja prvenstva 2006., 2007. i 2008. godine. Predvođen Brankom Ivankovićem kao trenerom, u prvenstvu 2006./07 od 99 mogućih osvaja 92 boda uz 30 pobjeda u 33 kola. Od 14. kola sezone 2006/07 do 8. kola 2007/08 nanizao je 28 uzastopnih pobjeda u 1. HNL, a između ožujka 2006. i veljače 2008. 29 pobjeda zaredom na domaćem terenu. S takvim dostignućima, Dinamo je zadnjih godina statistički najuspješnija momčad u europskom nogometu.

Glavni članak: Kup velesajamskih gradova 1966./67.

Dinamo je jedini hrvatski klub koji je osvojio neki od europskih kupova. Zbilo se to 1967. kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova protiv engleskog Leeds Uniteda , četiri godine kasnije od poraza u finalu istog natjecanja protiv Valencije.

Te sezone je Dinamo igrao fantastično. U studenom 1966. Dinamo je u Srednjoeuropskom kupu, koji se igrao u isto vrijeme kao i Kup velesajamskih gradova, porazio jaki A.C. Milan sa Schnellingerom, Riversom, Amarillom, Sormanijem. Slaven Zambata je zabio jedini pogodak na utakmici. U veljači 1967. u prijateljskoj utakmici u Glasgowu, pred više od 65.000 navijača, Dinamo je ponovno golom Zambate pobijedio snažni Celtic, momčad koja će nekoliko mjeseci kasnije postati prvak Europe.

Početak sezone pokazao je da sreća obično prati hrabre, jer bez sreće Dinamo ne bi prošao ni prvo kolo. Nakon 0:2 i 2:0 protiv Spartaka iz Brna, modre je spasio ždrijeb, odnosno novčić i spretnost kapetana Zambate. Naime nakon što je sudac bacio novčić Zambata i ostali igrači su počeli skakati od sreće i potpuno zbunili suca i protivnika. Ni do danas se ne zna na čiju je stranu odlučio novčić. Od tada je fortuna očito okrenula leđa modrima jer od tada, više od 40 godina, nisu prezimili u Europi. U drugom kolu mučili su se i sa škotskim Dunfermlineom (2:4 i 2:0), a u trećem strepili i protiv rumunjskog Dinama (1:0 u Pitestiju i 0:0 u Maksimiru).

U četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova Stara dama se jedina izvukla, u Torinu, gdje su Zagrepčani, s dva pogotka Jukića, sve do posljednjih trenutaka vodili s 2:1. Poraz Juventusa od 3:0 u Zagrebu bio je najveći europski poraz u tri sezone što ga je doživio talijanski velikan. Golove su zabili Novak, Mesić i Rudi Belin.

U polufinalu je njemački Eintracht Frankfurt dolazio u Zagreb s ogromnom prednosti od 3 gola iz prve utakmice. Ipak veličanstvenom predstavom pred punim Maksimirom Dinamo je pobijedio 4:0. Briljantno je odigrao Stjepan Lamza, a golove su postigli Slaven Zambata u 14. minuti, Marijan Novak u 16., Josip Gucmirtl u 87. te napokon nakon 102 minute igre iz jedanaesterca, koji je iznudio Lamza, gol postiže Rudi Belin. Pohvat protiv Eintrachta, 14. lipnja 1967., ostvarili su: Škorić, Blašković, Brnčić, Mesić, Belin, Ramljak, Novak, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora.

U finalu je srušen i veliki Leeds United sa Sprakeom, Bremnerom, Grayem, O'Gradyjem i Jackijem Charltonom. Plavi su 30. kolovoza 1967. u prvoj utakmici postigli odlučujuću prednost od dva gola. Strijelci su bili mladi devetnaestogodišnji Marijan Čerček i Krasnodar Rora. U uzvratu su Englezi pokušali na svom terenu dostići Dinamovu prednost ali nisu mogli slomiti obranu predvođenu Zlatkom Škorićem, Mladenom Ramljakom i Filip Blaškovićem.

Bio je to datum koji će zlatnim slovima biti upisan u povijest hrvatskog nogometa: 6. rujna 1967. Tadašnji predsjednik FIFA-e Sir Stanley Rous predao je trofej kapetanu i najboljem strijelcu Dinama Slavenu Zambati. Momčad koja je ostvarila taj sjajan uspjeh: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl, Stjepan Lamza. Treneri su bili Branko Zebec i Ivica Horvat.

• Prvo kolo:
  • Dinamo - Spartak Brno 2-0
  • Spartak Brno - Dinamo 2-0
• Drugo kolo:
  • Dinamo - Dunfermline 2-0
  • Dunfermline - Dinamo 4-2
• Treće kolo:
  • Dinamo - Dynamo Pitesti 0-0
  • Dynamo Pitesti - Dinamo 0-1
• Četvrtfinale:
  • Juventus - Dinamo 2-2
  • Dinamo - Juventus 3-0
• Polufinale:
  • Eintracht Frankfurt - Dinamo 3-0
  • Dinamo - Eintracht Frankfurt 4-0
• Finale:
  • Dinamo - Leeds United 2-0
  • Leeds United - Dinamo 0-0

Dinamo se nakon trinaest godina čekanja uspjeva plasirati u elitni dio natjecanja, Ligu prvaka. Modri su u drugom pretkolu prošli azerbajdžanski Netchi Baku PFC ukupnim rezultatom 3-0 (Dinamo nije igrao prvo pretkolo, nego je izravno prešao u drugo). U trećem pretkolu dobivaju malo težeg protivnika, finskog Helsingin Jalkapalloklubi poznatijeg kao HJK. Dinamo uspjeva proći dalje s ukupnim rezultatom 3-1. U završnom trećem pretkolu su prošli švedski Malmö FF ukupnim rezultatom 4-3. Dinamo je u prvoj utakmici bio uvjerljiv s 4-1, ali u švedskoj se dogodio veliki preokret Malmoea od 2-0, ali je Dinamo spasio Ivan Kelava sa nekoliko izvrsnih obrana. Tako se Dinamo, nakon 13 godina čekanja plasirao u Ligu Prvaka. Dinamo je u skupini D, zajedno s Real Madridom, Olympique Lyonnaisom i Amsterdamsche Football Club Ajax. Prvu utakmicu će igrati 14. rujna na Maksimiru protiv Real Madirda.

• Drugo pretkolo:
  • Dinamo - Neftchi Baku 3-0
  • Neftchi Baku - Dinamo 0-0
• Treće pretkolo:
  • HJK - Dinamo 1-2
  • Dinamo - HJK 1-0
• Četvrto pretkolo:
  • Dinamo - Malmö FF 4-1
  • Malmö FF - Dinamo 2-0

• Prvenstva: (29)
  • Prvenstvo SFRJ: 1948., 1954., 1958., 1981/82.
  • Prvenstvo Republike Hrvatske: 1992/93., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 1998/99., 1999/2000., 2002/03., 2005/06., 2006/07., 2007/08., 2008/09., 2009/10., 2010/11., 2011/12., 2012/13., 2013/14., 2014/15., 2015/16., 2017/18., 2018./19., 2019./20., 2020./21., 2021./22., 2022./23, 2023./24
• Kupovi: (23)
  • Kup Jugoslavije: 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1979/80., 1982/83.
  • Hrvatski nogometni kup: 1941., 1993/94., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 2000/01., 2001/02., 2003/04., 2006/07., 2007/08., 2008/09., 2010/11., 2011/12., 2014/15., 2015/16., 2017/18.
• Superkupovi: (5)
  • Hrvatski superkup: 2002., 2003., 2006., 2010., 2013.
• Međunarodni uspjesi:
  • Kup velesajamskih gradova: 1967. (finalisti 1963.)
  • Balkanski kup: 1976.

Glavni članak: GNK Dinamo u europskim natjecanjima

Dres Dinama tradicionalno je tamnoplave boje. Rezervni je dres bijeli, a u novije je vrijeme zamijenjen srebrnom varijantom. 2007. godine novi je dobavljač sportske opreme Diadora po prvi put u Dinamovoj povijesti prezentirala narančasti dres za gostujuće utakmice. Grb Dinama okruglog je oblika, podijeljen kosom crtom na dvije jednake polovice. Na desnoj strani, na plavoj podlozi, nalazi se malo tiskano slovo d bijele boje sa zlatnim obrubom. Na lijevoj strani nalazi se hrvatski povijesni grb. Obrubljen je zlatnom bojom, no u zadnjih nekoliko godina koristila se i srebrna varijanta. U uporabi je od 1969., kada je zamijenio stari grb u obliku štita, a inspiracija mu je bio grb Građanskog.

Iako je Dinamo kroz povijest pratila vojska navijača, prva organizirana grupa pojavila se tek 80-ih godina. Nekolicina najvjernijih i najzagriženijih navijača Plavih, po uzoru na inozemne grupe, osnovala je navijačku grupu Bad Blue Boys. Naziv grupe inspirirao je u to vrijeme vrlo popularan film Bad Boys sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi.

Od osnutka 17. ožujka 1986. godine, na utakmici s Hajdukom u Splitu, bodre Dinamo u velikom broju, kako na domaćim, tako i na gostujućim utakmicama. Tijekom godina, unatoč brojnim incidentima, postali su zaštitni znak kluba zbog svoje vjernosti i fanatičnog navijanja. Na domaćim utakmicama smješteni su na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona.

Ujedinjeni su u Udrugu navijača Dinama, sa sjedištem u Draškovićevoj ulici u Zagrebu i Klub navijača Bad Blue Boys. Kao maskotu grupe prihvatili su buldoga, a himna je skupine pjesma Dinamo ja volim. Izdavali su fanzin posvećen njima (Ajmo plavi), a u prosincu 2006. godine pokrenut je fanzin Dinamov sjever kao službeno glasilo Udruge navijača Dinama. Izdaju videomaterijale, a imaju i svoje internetske stranice.

Dinamo je kroz povijest uvijek imao veliku vojsku navijača, kako diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, tako i širem svijeta. Dinamo su u Jugoslaviji uglavnom simpatizirali Hrvati, budući da je bio jedan od simbola hrvatstva. GfK Hrvatska proveo je 2005. istraživanje koje se bavilo popularnošću nogometnih klubova u Hrvatskoj. Približno 33% ispitanika navelo je da navija za Dinamo, što je otprilike 1.500.000 ljudi, trećina ljudi navela je da navija za druge hrvatske klubove, a preostala trećina da ih nogomet ne zanima, te ne navijaju ni za koga. Godine 2008. ponovno je provedeno istraživanje, a 36% ispitanika navelo je Dinamo kao klub za koji navija.

Dinamo je najpularniji klub u Zagrebu, Sjevernoj, Središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, ukratko u Panonskoj Hrvatskoj. U istraživanju je uključeno samo područje Republike Hrvatske, tako da je broj navijača širom svijeta vjerojatno još i veći. Dinamo velik broj navijača ima u susjednoj BiH, posebice u dijelovima gdje žive Hrvati, poput zapadne Hercegovine, dijelova Srednje Bosne i bosanske Posavine. U inozemstvu, navijači Dinama u većem broju žive u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj, te u SAD-u, Kanadi i Australiji.

Rezultati po regijama:

• Zagreb i okolica: 55% ispitanika navija za Dinamo
• Sjeverna Hrvatska: 42% ispitanika navija za Dinamo
• Lika, Kordun, Banovina: 41% ispitanika navija za Dinamo
• Slavonija: 33% ispitanika navija za Dinamo
• Istra, Hrvatsko primorje i Gorski kotar: 11% ispitanika navija za Dinamo
• Dalmacija: 7% ispitanika navija za Dinamo

Glavni članak: Stadion Maksimir

Stadion Maksimir je najveći nogometni stadion u Zagrebu na kojem domaće utakmice igra GNK Dinamo. Nazvan je prema gradskom kvartu u kojem se nalazi. Prvotnim igralištem se služio HAŠK od 1912. godine, a 1948. na služenje ga je dobio Dinamo. Klub je uskoro na igralištu podigao zgradu, nasipe za stajanje, a na zapadnom dijelu malenu tribinu. Prvu utakmicu Dinamo je na Maksimiru odigrao 1948. godine s beogradskim Partizanom.

Postojeći stadion se počeo graditi 1952., a projektanti su bili arhitekti Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. U prvoj dionici gradnje 1954. dovršene su atletska staza i zapadna tribina. Sjeverna tribina podignuta je 1955., a u trećoj dionici izgrađeni su zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko stadiona. U četvrtoj etapi gradnje izgrađena je 1961. istočna tribina, koja ujedno natkriva zapadnu tribinu pomoćnog igrališta te je postavljena rasvjete. Gradnja južne tribine je započela 1964., a završila 1969. Uprava Dinama preselila se 1972. iz prostorija u Haulikovoj ulici u prostorije na stadionu.

Godine 1974. na stadionu je uvedena nova rasvjeta, a 1998. počelo je opsežno preuređenje stadiona: srušene su sjeverna tribina te zapadno, istočno i južno stajanje, a dograđena je zapadna tribina i sagrađena nova sjeverna tribina čime je narušen prvotni izgled stadiona. Zbog nerealnih planova i nedostatka sredstava radovi nisu završeni, pa se stadion u 2000-ima koristi u nedovršenom stanju.

Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočni tribinu, kapacitet stadiona je bio 64.000 gledatelja, a u 2000-ima stadion može primiti 40.000 gledatelja. Na maksimirskom stadionu igrane su utakmice Europskog prvenstva 1976. godine, a na njemu je većinu utakmica odigrala hrvatska reprezentacija od 1990.; danas se njime redovito koristi i upravlja GNK Dinamo.

Dinamova nogometna škola nosi ime po dvije legende zagrebačkog nogometa: Ici Hitrecu i Ratku Kacianu. Ico Hitrec je po mnogima bio najbolji zagrebačke nogometaš prije 2. svjetskog rata. Bio je vođa napada HAŠK-a. Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalaca, karijeru je nastavio u švicarskom Grasshoppersu, a Kicker, tada najveći sportski list Europe, uvrstio ga je u najbolju momčad Starog kontinenta.

Bio je i prvi tehnički referent Dinama 1945., u čijoj su se radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje. Ratko Kacian je, igrajući s Hitrecom, bio prvak s HAŠK-om 1938., a deset godina kasnije sudjelovao je u osvajanju prvog Dinamovog naslova prvaka. Sadašnji direktor nogometne škole je Romeo Jozak.

Nogometna škola je 2004. godine dobila Trofej podmlatka, najvišu nagradu Hrvatskog nogometnog saveza.

Glavni članak: Vječni derbi

Vječni derbi hrvatskog nogometa između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama je najveće i najznačajnije suparništvo između dvaju klubova u Hrvatskoj. Iako bi pravilnije bilo reći rivalitet, ime derbi se udomaćilo, tako da se susreti ta dva kluba nazivaju Vječni derbi. Suparništvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje od 1924. godine kada su Hajduk i Građanski odigrali prvu utakmicu.

Građanski i Hajduk su odigrali 27 derbija, a od 1946. godine odigrano je 180 derbija u prvenstvu, kupu i superkupu. Dinamo je zabilježio 72 pobjede, Hajduk 64, a 44 utakmice su završile neodlučenim rezultatom. Od osamostaljenja Hrvatske odigrano je 77 derbija. Dinamo je zabilježio 32 pobjede, Hajduk 28, a 17 puta utakmica je završila bez pobjednika.

Statistika

1924. - 1941.	Građanski - Hajduk	27	10	9	8	49:45
1946. - 1991.	Dinamo - Hajduk	103	40	27	36	147:137
1992. - 2009.	Dinamo - Hajduk	77	32	17	28	97:87
Ukupno		207	82	53	72	293:269

Igrač	Broj	Državljanstvo	Položaj	Prethodni klub
Vratari
Filip Lončarić	12		vratar	omladinska škola
Ivan Kelava	30		vratar	Lokomotiva
Marin Skender	29		vratar	Zagreb
Igor Vidaković	33		vratar	Lokomotiva
Obrambeni igrači
Ivan Tomečak	2		desni branič/desni vezni	Lokomotiva
Luis Ibáñez	3		lijevi branič/lijevi vezni	Boca Juniors
Leonard Mesarić	4		lijevi branič	Lokomotiva
Etto	7		desni branič/desni vezni	Atlético Paranaense
Tonel	13		središnji branič	Sporting
Šime Vrsaljko	14		desni branič/desni vezni	Lokomotiva
Tomislav Barbarić	19		središnji branič/lijevi branič	Lokomotiva
Igor Bišćan (kapetan)	22		središnji branič/obrambeni vezni	Panathinaikos
Leandro Cufré	25		središnji branič/lijevi branič	Gimnasia La Plata
Vezni igrači
Adrián Calello	5		obrambeni vezni	Independiente
Arijan Ademi	6		središnji vezni	Šibenik
Mateo Kovačić	8		navalni vezni	omladinska škola
Sammir (dokapetan)	10		navalni vezni	São Caetano
Mathias Chago	15		obrambeni vezni	Metalac Osijek
Milan Badelj	16		navalni vezni/središnji vezni	Lokomotiva
Domagoj Antolić	18		središnji vezni	Lokomotiva
Pedro Morales	77		navalni vezni	Universidad de Chile
Napadači
Andrej Kramarić	9		napadač	omladinska škola
Jakub Sylvestr	17		napadač	Slovan Bratislava
Miroslav Slepička	20		napadač	Sparta Prag
Fatos Bećiraj	21		napadač	Budućnost
Dodô	23		napadač	Inter-Zaprešić
Ante Rukavina	55		napadač	Panathinaikos

• Došli:
  • Dario Šimić - slobodan igrač
  • Leonard Mesarić - Lokomotiva
  • Arijan Ademi - Šibenik
  • Ante Rukavina - Panathinaikos
  • Almir Bekić - Sloboda
  • Tonel - Sporting
  • Jakub Sylvestr - Slovan Bratislava
  • Fatos Beqiraj - Budućnost
• Otišli:
  • Ivica Vrdoljak - Legia
  • Mario Mandžukić - Wolfsburg
  • Ivan Turina - AIK Stockholm
  • Robert Kovač - umirovljen
  • Dario Šimić - umirovljen
  • Tomislav Butina - umirovljen
• Na posudbi:
  • Matej Bagarić - Lokomotiva
  • Tomislav Havojić - Lokomotiva
  • Krunoslav Hendija - Lokomotiva
  • Ivan Herceg - Lokomotiva
  • Matej Jelić - Lokomotiva
  • Ivan Kelava - Lokomotiva
  • Mirko Kramarić - Lokomotiva
  • Mate Maleš - Lokomotiva
  • Mario Musa - Lokomotiva
  • Dalibor Pandža - Lokomotiva
  • Ivan Peko - Lokomotiva
  • Josip Pivarić - Lokomotiva
  • Mateo Poljak - Lokomotiva
  • Gheorghe Andronic - Lokomotiva
  • Emiljano Vila - Dinamo
  • Almir Bekić - Lokomotiva
  • Ilija Sivonjić - Lokomotiva

Pozicija	Ime
Trener	Krunoslav Jurčić
Pomoćni trener	Marijo Tot
Trener vratara	Miralem Ibrahimović
Kondicijski trener	Miljenko Rak
Kondicijski trener	Ivan Štefanić
Sportski direktor	Zoran Mamić
Tehnički direktor	Davor Bukovina
liječnik	dr. Mladen Ćepulić
liječnik	dr. Hrvoje Šojat
liječnik	dr. Saša Janković
liječnik	dr. Božidar Šebečić
fizioterapeut	Mario Rubinić
fizioterapeut	Nenad Krošnjar
fizioterapeut	Mario Petrović
ekonom	Livio Cvrk
prevoditelj	David Prpa

Sezona	Sastav	Trener
1923.	Šifer, Mesić, Vragović, Kinert, Mantler, Bažant, Pasinek, Rupec, Petrška, Götz, Ferderber, Pavleković, Vrđuka, Babić	Arthur Gaskel
1926.	D. Babić, Rupec, Ivančić, Perška, Mantler, Cindrić, Giler, Rudolf Hitrec, Remec, N. Babić, Urbanke, Mihelčić	Josef Brändstatter
1928.	Mihelčić, Cindrić, D. Babić, Gmajnički, Perška, Stanković, Rajković Gumhalter, Kralj, Remec, Kovačić, Mihaljević, Mekić	Imre Pozsonyi
1937.	Urch, Jazbinšek, Hügl, Kovačević, Kokotović, Danić, Lešnik, Antolković, Pleše, Medarić	Márton Bukovi
1940.	Jazbinšek, Cimermančić, Đanić, Belošević, Lešnik, Urch, Brozović, Antolković, Matekalo, Žalant, Kokotović	Márton Bukovi
1943.	Antolković, Glaser, Brozović, Cimermančić, Dubac, Lešnik, Jazbinšek, Wölfl, Pleše, Lechner, Kokotović	Márton Bukovi
1948.	Arneri, Cimermančić, Pukšec, Željko Čajkovski, Jazbinšek, Benko, Jurić, Kacian, Wölfl, Horvat, Pleše	Karl Mütsch
1954.	Majerović, Čonč, Crnković, Osojnak, I. Horvat, Kralj, Dvornić, Strnad, Ž. Čajkovski, Banožić, Benko, Cizarić, Ferković, Lipošinović, Kukec, Šikić, Režek, Mantula	Ivan Jazbinšek
1958.	Irović, Režek, Košćak, Lipošinović, Šikić, Hmelina, Matuš, Benko, Šantek, Jerković, Crnković, Gašpert, Banožić, Čonč, Ferković, Horvat, Hugl, Kolonić i Prelčec.	Gustav Lechner
1982.	Ivković, Vlak, Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Bračun, Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić	Miroslav Blažević
1993.	Ladić, Ibrahimović, Turković, Panadić, Ištvanić, Lesjak, Stanić, Mamić, Pakasin, Vlaović, Cvitanović, Gašpar, Adžić, Škrinjar, Halilović, Marić, Kosić, Peternac	Miroslav Blažević
1996.	Ladić, Ibrahimović, Mladinić, A. Petrović, Mamić, Soldo, Krznar, Tomas, D. Šimić, Turković, Jeličić, Mlinarić, Gašpar, Marić, Kosić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Kovačić, J. Šimić, Golubica	Zlatko Kranjčar
1997.	Ladić, A. Dautbegović, Ibrahimović, D. Šimić, Mladinić, A. Petrović, Jurčić, Galić, Marić, Krznar, Štefulj, Rukavina, M. Cvitanović, Šarić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Mujčin, Kovačić, Kosić, Gašpar	Otto Barić
1998.	Ladić, Butina, Ibrahimović, Mladinić, M. Cvitanović, Bišćan, Tomas, Jurčić, Krznar, Jeličić, Jurić, Prosinečki, Gašpar, D. Šimić, Šarić, Marić, Mujčin, Šabić, Rukavina, Viduka, V. Petrović, Šokota, Jurčec, J. Šimić, Munoz	Zlatko Kranjčar
1999.	Ladić, Bišćan, Šokota, Štefulj, Jurić, Sedloski, Mujčin, Prosinečki, Jurčić, Banović, Šimić, Tokić, Rukavina, Šabić, Tomas, Mikić, Kozniku, Mikulenas, Cvitanović	Ilija Lončarević
2000.	Ladić, Butina, Vasilj, Šimić, Pavlović, Bišćan, Sedloski, Jurić, M. Cvitanović, Tokić, Tomas, Abramović, Pilipović, Šabić, Bazina, Krznar, Šarić, Jurčić, Mikić, I. Cvitanović, Šokota, Mujčin, Prosinečki, Rukavina, Jeličić, Kozniku, Mikulenas	Marijan Vlak
2003.	Butina, Jozić, Cesar, Poldrugač, D. Smoje, Krivić, Drpić, Sedloski, Čale, Ćosić, Polovanec, Tomić, Krznar, Papa, Mujčin, Agić, Čutura, Janjetović, M. Jurić, Mikić, S. Marić, Balaban, Zahora, Mitu, Mešanović, Olić, Dragičević, N. Kranjčar	Miroslav Blažević
2006.	Lončarić, Turina, Šarlija, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Tomić, Bošnjak, Modrić, Chago, Šarić, Vukojević, Marić, Mamić, Junior, Anderson Costa, Eduardo, Zahora	Josip Kuže
2007.	Lončarić, Turina, Šarlija, Vranjić, Nowotny, M. Cvitanović, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Schildenfield, Tomić, Agić, Pokrivač, Jertec, Mikić, Modrić, Chago, Vukojević, Sammir, Vugrinec, Tadić, Eduardo da Silva	Branko Ivanković
2008.	Koch, Kelava, Lončarić, Buljat, Čale, Mikulić, Schildenfeld, Barbarić, Etto, Carlos, Bišćan, Drpić, Modrić, Chago, Pokrivač, Mikić, Antolić, Sammir, Guela, Vukojević, Vrdoljak, Vugrinec, Balaban, Tadić, Mandžukić, Šokota, Peko	Zvonimir Soldo
2009.	Butina, Kelava, Lončarić, Tomečak, Ibáñez, Bišćan, Kovač, Barbarić, Lovren, Etto, Hrgović, Calello, Tomić, Badelj, Morales, Chago, Sammir, Vrdoljak, Sivonjić, Slepička, Tadić, Mandžukić	Krunoslav Jurčić
2010.	Butina, Lončarić, Turina, Tomečak, Ibáñez, Bišćan, Kovač, Barbarić, Etto, Cufre, Calello, Tomić, Badelj, Morales, Sammir, Vrdoljak, Antolić, Vrsaljko, Dodo, Kramarić, Primorac, Slepička, Mandžukić	Krunoslav Jurčić

Najviše nastupa

#	Igrač	Karijera	Nastupa
1	Dražen Ladić	1986.-2000.	802
2	Marko Mlinarić	1978.-1987. 1995.-1996.	613
3	Srećko Bogdan	1975.-1985.	595
4	Zlatko Kranjčar	1973.-1983.	556
5	Drago Vabec	1968.-1979. 1984.	529
6	Mladen Ramljak	1962.-1973.	523
7	Damir Lesjak	1986.-1995.	510
8	Slavko Ištvanić	1983.-1995.	507
9	Ivica Horvat	1945.-1957.	507
10	Igor Cvitanović	1989.-1997. 2000.-2001.	502

Najbolji strijelci

#	Igrač	Karijera	Pogodaka
1	Igor Cvitanović	1989-1997 2000-2001	304
2	Dražan Jerković	1954.–1966	300
3	Snješko Cerin	1978.–1988.	295
4	Zlatko Kranjčar	1973.-1983.	256
5	Željko Čajkovski	1945.-1956.	249
6	Franjo Wölfl	1945.-1953.	254
7	Aleksandar Benko	1947.-1958.	235
8	Slaven Zambata	1959.-1969. 1972.	227
9	Drago Vabec	1968.-1979. 1984.	183
10	Marko Mlinarić	1978.-1987. 1995.-1996.	174

Domagoj Abramović Željko Adžić Jasmin Agić Domagoj Antolić Franko Andrijašević Milan Antolković Milan Badelj Matej Bagarić Boško Balaban Ivica Banović Tomislav Barbarić Borna Barišić Martin Baturina Roko Baturina Mario Bazina Ivan Bedi Rudolf Belin Aleksandar Benko Filip Benković Dražen Besek Igor Bišćan Dražen Biškup Filip Blašković Miroslav Blažević Dražen Boban Zvonimir Boban Stjepan Bobek Srećko Bogdan Jozo Bogdanović Petar Bočkaj Ivan Bošnjak Milivoj Bračun Marijan Bradvić Mirko Braun Josip Brekalo Josip Brezovec Zoran Brlenić Marijan Brnčić Fran Brodić Marcelo Brozović Petar Bručić Mario Budimir Marko Bulat Marijan Buljat Tomislav Butina Snješko Cerin Zvonimir Cimermančić Tomislav Crnković Borislav Cvetković Zvjezdan Cvetković Željko Cupan Igor Cvitanović Mario Cvitanović Ivan Cvjetković Zlatko Čajkovski Željko Čajkovski Hrvoje Čale Josip Čalušić Marijan Čerček Vladimir Čonč

Duje Čop Josip Čop Ante Ćorić Vedran Ćorluka Mario Ćuže Stjepan Deverić Eduardo da Silva Etto Fahrija Dautbegović Mate Dragičević Dino Drpić Dragutin Drvodelić Drago Dumbović Vilson Džoni Neven Đurasek Ivan Fiolić Bartol Franjić Josip Gašpar Franjo Glaser Branko Gračanin Mario Grgurović Josip Gucmirtl Ismet Hadžić Tomislav Havojić Krunoslav Hendija Ivan Herceg Željko Hohnjec Ivan Hitrec Dinko Horkaš Ivica Horvat Josip Drago Horvat Mirko Hrgović Danijel Hrman Srećko Huljić Miralem Ibrahimović Slavko Ištvanić Kruno Ivančić Luka Ivanušec Tomislav Ivković Kristijan Jakić Rajko Janjanin Oskar Jazbinšek Tin Jedvaj Joško Jeličić Matej Jelić Dražan Jerković Dario Jertec Vedran Ješe Antonijo Ježina Mario Jozić Renato Jurčec Nikola Jurčević Krunoslav Jurčić Goran Jurić Mario Jurić Ratko Kacian Domagoj Kapetanović Teo Kardum Vlado Kasalo Ivan Kelava Ivica Kiš Mladen Klobučar Tomislav Knez Bojan Knežević Fabijan Komljenović Domagoj Kosić Robert Kovač Abid Kovačević Mateo Kovačić Ardian Kozniku Andrej Kramarić Mirko Kramarić Niko Kranjčar Zlatko Kranjčar Nikola Krišto Ivan Krstanović Damir Krznar Sandro Kulenović Marin Kurtela Dražen Ladić

Stjepan Lamza Dejan Lovren Jerko Leko Damir Lesjak Marko Lešković August Lešnik Luka Lipošinović Dominik Livaković Filip Lončarić Mirko Lulić Goran Ljubojević Lovro Majer Ante Majstorović Mate Maleš Petar Mamić Zoran Mamić Lev Mantula Silvio Marić Antonio Marin Vlatko Marković Vladimir Mataušić Željko Matuš Ivan Medarić Leonard Mesarić Filip Mihaljević Andre Mijatović Mihael Mikić Marko Mikulić Damir Milinović Ivica Miljković Josip Mišić Mladen Mladenović Srđan Mladinić Marko Mlinarić Luka Modrić Zvonimir Monsider Nikola Moro Slobodan Mrgan Miljenko Mumlek Mladen Munjaković Mario Musa Džemal Mustedanagić Ivan Nevistić Marijan Novak Mario Novaković Martin Novoselac Ivica Olić Mislav Oršić Stojan Osojnak Željko Pakasin Igor Pamić Zvonko Pamić Andrej Panadić Drago Papa Domagoj Pavičić Dino Perić Saša Peršon Željko Perušić Alen Peternac Bruno Petković Vladimir Petrović Renato Pilipović Josip Pivarić Marko Pjaca Nikola Pokrivač Kristijan Polovanec Mateo Poljak Danijel Pranjić Karlo Primorac Robert Prosinečki Dejan Radonjić Mladen Ramljak Josip Ražić

Miroslav Rede Petar Remete Mladen Repalust Marko Rog Krasnodar Rora Ante Rukavina Tomislav Rukavina Ante Rumora Sammir Gordon Schildenfeld Elvis Scoria Ivica Senzen Ilija Sivonjić Marin Skender Vinko Soldo Zvonimir Soldo Borna Sosa Mario Stanić Željko Stinčić Mirko Stojanović Branko Strupar Danijel Šarić Marko Šarlija Adrian Šemper Dario Šimić Josip Šimić Josip Šimunić Jozo Šimunović Mario Šitum Zoran Škerjanc Zlatko Škorić Vjekoslav Škrinjar Tomo Šokota Dino Špehar Dario Špikić Daniel Štefulj Danijel Štefulj Davor Šuker Ivan Šunjić Josip Šutalo Josip Tadić Marko Tolić Ante Tomić Stjepan Tomas Ivan Tomečak Branko Tucak Ivan Turina Dževad Turković Drago Vabec Vladimir Vasilj Igor Vidaković Marijan Vlak Goran Vlaović Ivica Vrdoljak Šime Vrsaljko Davor Vugrinec Ognjen Vukojević Franjo Wölfl Danijel Zagorac Velimir Zajec Slaven Zambata Branko Zebec Zoran Zekić Oliver Zelenika Marcel Žigante

Endri Çekiçi Emiljano Vila El Arbi Hillel Soudani Adrián Calello Leandro Cufré Luis Ibáñez Pablo Migliore Leonardo Sigali Guillermo Suárez Emir Dilaver Robert Ljubičić Eddy Bosnar Deni Jurić Eddie Krnčević Mark Viduka Mahir Emreli Bakary Saré Branko Strupar Vitaly Lisakovich Mehmed Alispahić Zlatan Arnautović Mustafa Arslanović Mladen Bartolović Almir Bekić Nikola Benco Džemil Cerić Emil Dragičević Hrvoje Dragičević Jasmin Džeko Amer Gojak Vinko Golob Izet Hajrović Sejad Halilović Armin Hodžić Ale Hrnić Said Husejinović Edin Husić Slobodan Janjuš Veldin Karić Atko Kasumović Davor Landeka Josip Lalić Mirko Marić Luka Menalo Enes Mešanović Edin Mujčin Fikret Mujkić Adi Musić Dalibor Pandža Spaso Papić Ilijas Pašić Ivan Peko Albin Pelak Denijal Pirić Alojz Renić Ilija Sivonjić Zoran Slišković Stojan Stevanović Nermin Šabić Salih Šehović Josip Škaro Haris Škoro Damir Šovšić Nedeljko Topić Goran Zakarić Miralem Zjajo Alexandre Carlos Cleyton Anderson Costa Dodô Eduardo da Silva Etto Gabriel Marcos Guilherme Jonas Osmar Sammir Vítor Júnior

Mathias Chago Patrice Kwedi Nick Dasovic Bryan Carrasco Junior Fernandes Ángelo Henríquez Pedro Morales Juan Carlos Muñoz Rónald González Brenes Hernán Medford Did'dy Guela Bakary Saré Jan Lecjaks Miroslav Slepička Georg Koch Jens Nowotny Lee Addy Dimitrios Papadopoulos Jérémy Taravel Kévin Théophile-Catherine Ábrahám Jenő Vilmos Sipos Péter Vig Ali Karimi Sadegh Moharrami Kazuyoshi Miura Rintaro Tashima Kujtim Shala Agim Cana Besnik Prenga Amir Rrahmani Gražvydas Mikulėnas Saško Pandev Vasil Ringov Stefan Ristovski Goce Sedloski Tongo Doumbia Gheorghe Andronic Fatos Beqiraj Čedomir Jovićević Željko Petrović Campira Samuel Okwaraji Peter Utaka Damian Kądzior Grzegorz Sandomierski Eduardo Gonçalo Santos Paulo Machado Ruben Lima Ivo Pinto Tonel Wilson Eduardo Alexandru Mățel Dumitru Mitu Boštjan Cesar Milan Ćalasan Primož Gliha Srečko Katanec Zoran Pavlović Petar Stojanović Gregor Židan Jakub Sylvestr Dragan Bošnjak

Komnen Andrić Dragan Bošnjak Mirza Golubica Zoran Dimitrijević Nebojša Malbaša Zvonko Marić Radmilo Mihajlović Zoran Panić Mihailo Petrović Dušan Purać Ranko Stojić Milan Šarović Petar Stojanović Dani Olmo Walid Atta Josip Drmić Mario Gavranović Silvio Spann

Arthur Gaskell, 1923-1924. Josef Brandstätter, 1925-1926. Imre Pozsonyi, 1926-1928. James Donnelly, 1929-1931. Giury Molnár, 1932. Robert Haftl, 1933-1935 Márton Bukovi, 1935-1945. Branko Kunst, 1945. Márton Bukovi, 1945-1947. Mirko Kokotović, 1947. Karl Mütsch, 1948. Bruno Knežević, 1948-1949. Bernard Hügl, 1950-1952. Milan Antolković, 1952-1953. Ivan Jazbinšek, 1953-1955. Bogdan Cuvaj, 1956. Milan Antolković, 1957. Gustav Lechner, 1957-1958. Milan Antolković, 1959-1960. Márton Bukovi, 1960-1961. Milan Antolković, 1961-1964. Vlatko Konjevod, 1964-1965. Branko Zebec, 1965-1967. Ivica Horvat,1967-1970. Zlatko Čajkovski,1970-1971.

Dražan Jerković, 1971-1972. Stjepan Bobek, 1972. Domagoj Kapetanović, 1973. Ivan Marković, 1973-1974. Mirko Bazić, 1974-1977. Rudolf Belin, 1977-1978. Vlatko Marković, 1978-1980. Ivan Marković. 1980. Miroslav Blažević, 1980-1983. Rudolf Belin, 1983. Vlatko Marković, 1983. Branko Zebec, 1984. Tomislav Ivić, 1984-1985. Zdenko Kobeščak, 1985. Miroslav Blažević, 1986-1988. Josip Skoblar, 1988-1989. Rudolf Belin, 1989. Josip Kuže, 1989-1990. Vlatko Marković, 1990-1991. Zdenko Kobeščak, 1991-1992. Vlatko Marković, 1992. Miroslav Blažević, 1992-1994. Ivan Bedi, 1994. Zlatko Kranjčar, 1994-1996. Otto Barić, 1996-1997.

Marijan Vlak, 1997-1998. Zlatko Kranjčar, 1998. Ivan Bedi / Hrvoje Braović, 1998. Velimir Zajec, 1998-1999. Ilija Lončarević, 1999. Osvaldo Ardiles, 1999. Marijan Vlak, 1999-2000. Hrvoje Braović, 2000-2001. Ilija Lončarević, 2001-2002. Marijan Vlak, 2002. Miroslav Blažević, 2002-2003. Nikola Jurčević , 2003-2004. Đuro Bago, 2004. Nenad Gračan, 2004. Ilija Lončarević, 2005. Zvjezdan Cvetković, 2005. Josip Kuže, 2005-2006. Branko Ivanković, 2006.-2008. Zvonimir Soldo, 2008. Branko Ivanković, 2008. Marijan Vlak, 2008.-2009. Krunoslav Jurčić, 2009. - 2010. Velimir Zajec, 2010. Sreten Ćuk, 2010. Vahid Halilhodžić, 2010. - 2011. Marijo Tot, 2011. Krunoslav Jurčić, 2011. Ante Čačić, 2011. - 2012. Krunoslav Jurčić, 2012. - 2013. Damir Krznar, 2013. Branko Ivanković, 2013. Zoran Mamić, 2013. - 2016. Zlatko Kranjčar, 2016. Željko Sopić, 2016. Ivaylo Petev, 2016.- 2017. Mario Cvitanović, 2017.- 2018. Nikola Jurčević, 2018. Nenad Bjelica, 2018. -

• 1. HŠK Građanski Zagreb
• Vječni derbi

• GNK Dinamo Zagreb - Službene stranice Arhivirano 2010-05-02 na Wayback Machine-u