Monmouth (Wales)
Monmouth
Trefynwy | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 51°48′N 2°43′W / 51.800°N 2.717°W | |
| Wales | |
| Monmouthshire | |
| Stanovništvo (2001) | |
| - Grad | 8877 |
| Vremenska zona | GMT (UTC+0) |
| - Ljeto (DST) | GMST (UTC+1) |
| Poštanski broj | NP25 |
| Pozivni broj | 01600 |
| Službena stranica monmouth.gov.uk | |
| Karta | |
  Monmouth Monmouth na karti Ujedinjenog Kraljevstva | |
Monmouth (velški: Trefynwy - "grad na Monnowu"), grad i sjedište tradicionalne grofovije u jugoistočnom Walesu. Smješten je na ušću rijeke Monnow u rijeku Wye, i nalazi se 3,2 km od granice s Engleskom. Grad je smješten 58 km sjeveroistočno od Cardiffa i 24 km zapadno od Londona. Prema popisu iz 2001., ima 8,877 stanovnika.
U rimsko je doba tu bila mala utvrda, Blestium, a grad se utvrdio nakon što su Normani iza 1067. izgradili dvorac. Srednjovjekovni most s kamenim dverima jedini je preostali te vrste u Britaniji. Dvorac je kasnije postao posjed Kuće Lancaster, i rodno mjesto engleskoga kralja Henrika V. Sjedištem grofovije Monmouthshire postao je 1536.
Monmouth je kasnije postao turističko središte, u srcu doline rijeke Wye, te sajamski grad. Danas je trgovačko i uslužno središte, i središnje mjesto obrazovnih i kulturnih aktivnosti za pripadajuće ruralno područje.
Iskapanja provedena u na području Ulice Monnow otkrila su obilje informacija o ranoj historiji grada, te je Vijeće za britansku arheologiju uvrstilo Monmouth među deset arheološki najznačajnijih gradova u Britaniji.[1]
Prvo poznato naselje u Monmouthu bila je mala rimska utvrda Blestium, jedna u mreži vojnih baza uspostavljenih na granicama rimske uprave. Bila je povezana cestom s većim rimskim gradovima - Glevum (Gloucester) i Isca Augusta (Caerleon). Arheolozi su u današnjem središtu grada pronašli rimsku keramiku i kovanice. Tokom kasnijeg rimskog razdoblja, između 2. i 4. vijeka, čini se da je bio središte prerade željeza.[2][3][4]
Nakon završetka rimske vlasti u Britaniji, ovo je područje bilo na južnom rubu velškoga kraljevstva Ergyng. Jedini dokaz daljnjega naselja u Monmouth je zapis o crkvi iz 7. vijeka, na nepoznatoj lokaciji u gradu, posvećenoj velškom svecu Cadocu. Područje je 1056. opustošio velški princ Gruffydd ap Llywelyn, idući s vojskom Velšana, Saksonaca i Danaca poraziti Ralpha, grofa od Hereforda.[4]
Nakon normanskoga osvajanja Engleske 1066., grofovija Hereford dana je Williamu fitzOsbernu iz Normandije, jednom od najbližih saveznika Williama Osvajača, koji je bio zadužen braniti područje od Velšana. Izgrađen je novi dvorac u Monmouthu s dominirajućim pogledom na okolno područje na sigurnom obrambenom mjestu i s kontrolom nad prijelazima preko obiju rijeka i područnim izvorima obradive zemlje, drva i minerala.[2] Oko dvorca je izrastao grad, te je 1075. osnovan i benediktinski priorat, koji je vjerojatno jedno vrijeme bio sjedište Geoffreya od Monmoutha, redovnika rođenoga oko 1100., i najpoznatijega kao autora kronika Historia Regum Britanniae (Historija britanskih kraljeva). Grad se spominje u Domesday Book.
Tokom razdoblja nemira između pristaša kralja Henrika III. i baruna koji su tražili smanjenje njegovih ovlasti, grad je 1233. bio poprište bitke između kraljeve vojske i trupe Richarda Marshala, grofa od Pembrokea. Dvorac je kasnije proširio Henrikov sin Edmund, nakon što je 1267. postao grof od Lancastera.[2] Oko 1300. izgrađene su gradske zidine i utvrđen most na Monnowu. Most stoji i danas, jedini takav utvrđeni most u Britaniji, i navodno jedan od samo tri slična prijelaza u Europi.[3][5]
Kralj Edvard II. bio je kratko zatvoren u dvorcu u Monmouthu, nakon što su ga svrgnuli njegova žena Izabela od Francuske i njezin ljubavnik Roger Mortimer, grof of Marcha.[6] Sredinom 14. vijeka dvorac i grad došli su u posjed kuće Lancaster, kroz ženidbu Johna od Gaunta s Blanche od Lancastera. John od Gaunta je utvrdio dvorac, koji je postao omiljena rezidencija Kuće Lancaster. Njegov unuk, rođen 1387. bio je poznat kao Henrik od Monmoutha sve do svojeg krunisanja za kralja. Henrikova pobjeda u bitci kod Agincourta zabilježena je u imenu glavnoga gradskog trga - Agincourt trg, te njegovim kipom ispred Shire Halla.
Nakon 14. vijeka, grad je postao poznat po proizvodnji vunenih kapa koje nose ime po Monmouthu.[5] Međutim, kao granični grad, daljnji je napredak bio usporen nakon što su obližnja područja došla pod napad pristaša Owaina Glyndŵra oko 1405., iako sam Monmouth nije bio napadnut.[4]
Zakonom Henrika VIII. iz 1536. ujedinjena je administracija Engleske i Walesa. Stvoren je novi okrug na području zapadno od Gloucestershirea i Herefordshirea, s Monmouthom kao sjedištem. Grad je istovremeno dobio predstavništvo u Engleskom Parlamentu, a priorat je raspušten. Poveljom kralja Jakova I. iz 1605., Monmouth dobiva status grada. Izgled grada na Speedovoj karti iz 1610. lako je prepoznatljiv i današnjim stanovnicima, s glavom osi jasno vidljivom iz dvorca prema glavnoj - Monnow ulici, te prema mostu. Monnow ulica je tipična trgovačka ulica, široka na sredini, a uža na krajevima, kako bi se spriječio bijeg stoke.[4]
Školu u Monmouthu osnovao je William Jones, 1614. Tokom Engleskog građanskog rata dvorac je tri puta mijenjao vlasnike, a Oliver Cromwell prošao je tuda tokom pohoda na dvorce u Chepstowu i Pembrokeu, 1648.[7] Dvorac je zanemaren nakon rata, ali grad je nastavio napredovati.
Do kraja 18. vijeka, grad je postao popularno odredište, osobito za posjetitelje koji su išli na izlet brodom pitoresknom dolinom rijeke Wye.[4]. Pjesnici William Wordsworth, Samuel Coleridge, and Robert Southey, te slikar J. M. W. Turner, bili su među posjetiteljima.[5][8]
Grad je 1802. posjetio admiral Horatio Nelson, koji je znao važnost ovog šumovitog kraja za opskrbu Britanske mornarice drvetom. U njegovu je čast izgrađen Pomorski hram na obližnjem Kymin Hillu [9] Prosvjednici John Frost, Zephaniah Williams i William Jones proglašeni su 1840. krivima za izdaju, nakon nereda u Newportu u kojima je stradalo 20 ljudi, te su osuđeni da budu obješeni, razvučeni i raščetvorni. Bilo je to posljednje izricanje takve kazne u Britaniji. Presuda je kasnije ublažena na deportaciju u Tasmaniju.[4]
Između 1857. i 1883. izgrađene su četiri željezničke pruge koje su išle kroz Monmouth, i sve četiri su zatvorene između 1917. i 1964.[10] Krajem 19. i početkom 20. vijeka grad je bio blisko povezan s obitelju Rolls. Charles Rolls sklpio je 1904. ugovor o proizvodnji automobila s Henryem Royceom, ali je 1910. poginuo u zrakoplovnoj nesreći, te mu je podignut spomenik na Agincourt trgu. U crkvi sv. Marije je spomen-obilježje stradalima na brodu HMS Monmouth, kojeg su 1. novembra 1914. potopile njemačke krstarice kod čileanske obale, u bitci kod Coronela.[11] Sedam brodova Kraljevske mornarice nosilo je ime po Monmouthu, uključujući i fregatu Tipa 23 iz 1991., koja je još operativna.
Monmouth je tokom XX. vijeka bio uglavno miran gradić; putnička željeznica prestala je 1959., ali su cestove veze značajno poboljšane s novom A40 obilaznicom iz 1966., te kasnijim povezivanje grada na sustav autocesta. Poboljšane komunikacije doprinijele su razvoju grada, čija su se predgrađa proširila preko rijeka Wye i Monnow, premo jugoistoku, zapadu i sjeveru staroga gradskog središta.[4]
Monmouth se razvio prvenstveno kao sajamski grad, i poljoprivredno središte, negoli kao industrijski centar. Prerada vune bila je značajna u njegovu ranom razvoju, i grad je bio središte proizvodnje vrlo popularnih kapa koje nose ime po njemu, još od XV. stoljeća[12] Povijesno, Monmouth se bavio preradom željeza i pokositrenog lima, zajedno s tvornicom papira i žitarica. Grad je bio važna riječna luka, sa skladištima i pristaništima uz rijeku Wye, koja su kasnije uklonjena zbog gradnje obilaznice A40.[2][13] Monmouth je danas u prvom redu središte uslužnih djelatnosti i turizma.
Prema popisu iz 2001., Monmouth ima 8.877 stanovnika.[14][15] Od tog broja, 1,760 (19.8%) imaju 15 ili manje godina; 1,227 (13.8%) između 16 i 29 godina; 1,687 (21.1%) između 30 i 44; 1,849 (20.8%) između 45 i 45; 1,386 (15.6%) između 60 i 74; te 968 (10.9%) imju 75 ili više godina.[14] Ukupan broj stanovništva porastao je s 5,504 iz 1961. na 8,877 u 2001., što je porast od 61% tijekom 40 godina[16]
Prema popisu iz 2001., 74.2% stanovnika izjasnili su se kao kršćani, a 16.7% ne pripada nijednoj religiji. Manjinske vjerske zajednice su muslimani (0.2%), sikhi (0.2%) i budisti (0.2%).[17]
Crkva sv. Marije prva je katolička crkva u Walesu izgrađena nakon reformacije. Njezina izgradnja uslijedila je nakon ukidanja zakona protiv katolika 1778.
Monmouthopedia je projekt na Wikipediji koji ima za cilj donijeti informacije o cijelom gradu, putem članaka o zanimljivim i važnim odlikama i aspektima grada. Projekt koristi QR kod, putem kojega korisnici preuzimaju članke na raznim jezicima.[18][19]. Projekt je započeo krajm 2011., i početni je cilj bio napisati tisuću članaka do travnja 2012., te postaviti pločicu s QR kodom za svaki od njih.
- ↑ Keith Kissack, Monmouth and its Buildings, Logaston Press, 2003, ISBN 1-904396-01-1
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Glamorgan-Gwent Archaeological Trust Historic Landscape Characterisation: Lower Wye Valley. Preuzeto 11. januara 2012.
- ↑ 3,0 3,1 John Newman, The Buildings of Wales: Gwent/Monmouthshire, 2000, ISBN 0-14-071053-1, pp.393–412
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 A Brief History of the Town of Monmouth Arhivirano 2012-03-05 na Wayback Machine-u. Preuzeto 11. januara 2012.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Monmouth Town Council: History of the town Arhivirano 2012-04-24 na Wayback Machine-u. Preuzeto 11. januara 2012.
- ↑ Saaler, Mary (1997). Edward II: 1307–1327. Norwich: Rubicon Press. str. 134.
- ↑ Peter Gaunt, Oliver Cromwell, Oxford, Blackwell, 1996, str. 93. ISBN 0-631-18356-6
- ↑ Elisabeth Whittle, "All These Inchanting Scenes: Piercefield in the Wye Valley", Garden History, svezak 24, broj 1 (Summer 1996), str. 148–161.
- ↑ „Horatio Nelson in Monmouth”. Pristupljeno 20. studenoga 2009.
- ↑ B. M. Handley and R. Dingwall, The Wye Valley Railway and the Coleford Branch, 1982, ISBN 0-85361-530-6
- ↑ „HMS Monmouth”. Pristupljeno 2. decembra 2009.
- ↑ Gathering the Jewels: Monmouth cap, 16th century. Preuzeto 11. siječnja 2012.
- ↑ Monmouthshire in 1911 Encyclopaedia Britannica. Preuzeto 11. siječnja 2012.
- ↑ 14,0 14,1 ONS Neighbourhood Statistics: Area: Monmouthshire 004, Age Structure (KS02) Arhivirano 2013-10-25 na Wayback Machine-u. Preuzeto 11. siječnja 2012.
- ↑ Monmouthshire County Council: Town and community council statistics Arhivirano 2012-03-09 na Wayback Machine-u. Preuzeto 11. siječnja 2012.
- ↑ Vision of Britain: Monmouth Arhivirano 2022-04-14 na Wayback Machine-u. Preuzeto 11. siječnja 2012.
- ↑ ONS, 2001 Census, Key Statistics, Monmouthshire 004 Arhivirano 2013-10-25 na Wayback Machine-u. Preuzeto 11. siječnja 2012.
- ↑ „Wikipedia project to cover life in Monmouth”. BBC News. 30 December 2011.
- ↑ „Monmouth chosen to star in unique Wikipedia experiment”. WalesOnline. 31 December 2011.
