Jelena Savojska

Jelena Petrović Njegoš (it. Elena del Montenegro, ili Elena di Savoia) je bila italijanska kraljica koja je vladala u 20. vijeku. Bila je šesta kćerka crnogorskog kralja Nikole i kraljice Milene. Takođe je bila i žena italijanskog kralja Viktora Emanuela. Imala je petoro djece. Bila je poznata po svome humanitarnom radu i rimski papa joj je dodjelio Zlatnu Ružu. Biskupi su je predložili za beatifikaciju i trenutno je u prvoj fazi kanonizacije, 2001. godine dobila je titulu Božije sluge.

Od sve djece princeza Jelena je bila najpoželjnija, jer kada se rodila, Danilo se već bio rodio. Knjaz je odlučio da je krsti ruski car Aleksandar. Car je prihvatio kumstvo i povlastio ruskog konzula iz Dubrovnika Aleksandra Jorina da dođe na Cetinje i u njegovo ime obavi krštenje i da joj da ime Jelena. Jelena je bila veoma voljeno dijete, a najviše je voljela svoju sestru Zorku, koja je od nje bila starija osam godina. Neki događaji koji su se desili u njenoj mladosti, ostavili su traga na životu, naime 1876. godine rat je buktio na prostoru Crne Gore i bila je svjedok brojnih tragičnih scena kada je imala samo 4 godine. Njena sestra Sofija je umrla tek što se rodila u tim okolnostima. Žene su tada radile u bolnicama i pomagale ranjenim borcima u ratu, tako da je Jelena veoma mlada bila upoznata sa humanitarnim radom. Puno vremena je provodila u švajcarskom guverneratu u kojem je naučila francuski jezik. Voljela je da uči i bila je radoznala i voljela je i narod nižeg staleža. Veoma rano je naučila da uči i piše i bila je privržena ocu. On ju je naučio Njegoševim pjesmama i dozvolio joj da uzima knjige iz njegove biblioteke. Veoma mlada je napustila Cetinje, sa svega 10 godina i otišla je na djevojački institut u Petrogradu. Bila je talentovana za slikarstvo i arhitekturu i projektovala je spomenik na Cetinju.

Studirala sam u Petrogradu i stekla najbolje obrazovanje, ipak me pogledaj. Jesam i biću uvijek Crnogorka. Visoka sam, dugih nogu, crne i kovrdžave kose, tamnog tena i očiju, nenašminkanog lica, u lijepoj ali ne i zavodljivoj haljini. Umijem vrlo dobro da govorim francuski, kao i ruski i engleski, ali to od mene ne čini Francuskinju, ni Ruskinju, niti Engleskinju. Ja sam kršna Crnogorka. -Jelena Savojska, Pariz, 1895.

Krajem 1895. godine Jelena putuje za Pariz sa knjeginjom Milenom i Anom gdje će upoznati Viktora Emanuela, svog budućeg muža. Na tamošnjoj izložbi srela je svog budućeg muža za Margaritom i Umbertom. Princ je bio veoma stidljiv i uputio je samo jedan osmjeh Jeleni, koja je bila u tom momentu zbunjena kao i on. Kralju i kraljici se dopala Jelena, jer je bila lijepa, zdrava i obrazovana. 1896. Viktor i Jelena će se opet sresti, ali ovoga puta na balu u Rusiji. Na dvoru u Rusiji, Viktor je zaprosio Jelenu i ona je prihvatila da se uda za njega. Jelena se udala za Viktora Emanuela i preobratila u katoličanstvo, govoreći da je čvrsto uvjerena da se Bogu najbolje služi kroz ljubav prema bližnjem.