Nothing Special   »   [go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Charles Smjeli

Izvor: Wikipedija
Charles Smjeli
Portret Charlesa Smjelog
Vojvoda Burgundskog Vojvodstva
Vladavina 1467. - 1477.
Prethodnik Philip Dobri
Nasljednik Marie od Burgundije
Supruge Catherina Francuska, Isabella Burbonska, Margareta od Yorka
Otac Philip Dobri
Majka Isabella Portugalska
Rođenje 10. novembar 1433.
Dijon, Burgundsko Vojvodstvo
Smrt 5. januar 1477.
Nancy, Vojvodstvo Lorraine

Charles Smjeli francuski: Charles le Téméraire (Dijon, 10. novembar 1433. - (pored) Nancya, 5. januar 1477.) bio je od 1467. do smrti 1477. burgundski vojvoda.[1] Ostao je zapamćen kao posljednji veliki vladar tog vojvodstva.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Charles je rođen kao sin vojvode Philipa Dobrog. Odgajan je na francuskom dvoru zajedno sa prestolonasljednikom, kasnijim kraljem Louisom XI. U to vrijeme ne samo da nije pokazivao nikakav animozitet prema Francuskoj, već je čak obuzdavao svog oca koji je htio da Burgundija postane što samostalnije, pa nakraju (ukoliko to prilike omoguće) i nezavisno kraljevstvo.[1]

Charles je vladao vrlo uspješno do 1474., - proširio je Burgundsko Vojvodstvo, organizirao ga kao državu i oslobodio od francuske dominacije. Strašno ga je naljutilo kad je Louis IX anektirao dotadašnje burgundske domene uz rijeku Somme, pa se premetnuo u njegova doživotnog neprijatelja. Postao je jedan od lidera Lige za javno dobro, udruženja koje je okupilo prominentne francuske feudalce protiv Louisa IX. Charles je primorao Louisa da mu vrati zemlje uz Somme, što su i dogovorili Ugovorom iz Conflansa u oktobru 1465., uz to mu je Louis morao obećati svoju kćer Annu za ženu sa Champagnom kao mirazom. Ali je Louis nastavio poticati burgundske gradove Dinant i Liège na pobunu. Charles je to vrlo brzo ugušio - Dinant 1466., a Liège 1467.[1]

Charles se jako uzjogunio, pogotovo kad se uortačio sa engleskim kraljem Edwardom IV, čiju je sestru Margaret 1468. oženio kao svoju treću ženu, pa mu se učinilo da je u svemu nadmašio svog nominalnog suverena Louisa.[1]

Louis je u oktobru 1468. pokušao izgladiti nesporazume sa Charlesom, pa su se sastali u Péronneu. Upravo u toku pregovora Charlesa su obavijestili o novoj pobuni u Liègu iza koje je ponovo stajao Louis. Charles koji je znao da ga Louis vara, ipak je nastavio pregovarati i prisilio ga da ukloni Flandriju, Ghent i Brugge iz jurisdikcije pariškog parlementa (vrhovni sud) i da mu pomogne ugušiti pobunu u Liègu, koja je u krvi ugušena a stanovnici masakrirani.[1]

Sporazum međutim nije trajao jer je Louis naredio Charlesu da se pojavi pred sudom u Parizu, a između 1470.-71. mu je i zaplijenio neke od gradova duž Somme. Vojvoda se osvetio napavši Normandiju i Île-de-France, opustošivši pritom sve krajeve sve do Rouena, ali nije uspio zauzeti Beauvais (1471.-72.). Ponovno je napao u novembru 1472., ali se povukao i odlučio pričekati pomoć od Edwarda IV nebi li tako rješio problem istočnih granica svojih zemalja.[1]

Charles je želio proširiti svoje teritorije sve do Rajne i tako učiniti svoje vojvodstvo kompaktnijim, zbog tog je 1469. od nadvojvode Siegmunda Austrijskog kupio neke zemlje i gradove u Alsacu, a 1473. u Nizozemskoj. Nakon tog mu je preostalo da nekako domogneKölna, Švicarskih kantona i Lorraine.[1]

U međuvremenu je reformirao svoju vojsku i administraciju. U njegovoj vojci je četa od četiri voda postala pravilo, disciplina je povećana anagažmanom brojnih talijanskih kondotijera, a artiljeriju je poboljšao novim topovima. Što se tiče državne uprave - centralizirao je državnu riznicu i uveo strožu kontrolu naplate poreza, koje je jako povisio.[1]

Kako je silno želio kraljevsku titulu, za sastanka u Trieru septembru 1473, nagovorio je cara Svetog Rimskog Carstva Friedricha III da ga okruni za burgundskog monarha. Iako je naoko sve bilo u redu a ceremonija pripremljena, sumnjičavi Friedrich se predomislio i u toku noći pobjegao.[1]

Tako se u manje od tri godine, Charlesov san rasplinuo, a kruna mu iskliznula iz ruku. Stvari su krenule loše kad je Louis IX u augustu 1474. sklopio primirje sa Edwardom IV, a još gore kad se oformila koalicija sastavljena od Švicarskih kantona, Siegmunda Austrijskog i gradova gornjeg Porajnja. Nakon tog mu je loše krenulo i na ratnom planu, zaratio je sa Lorrainom, ali ni nakon jedanaest mjeseci opsade (od jula 1474. do juna 1475.) nije uspio zauzeti Neuss. Ipak je novembru 1475. uspio zauzeti Nancy, ali je u martu i junu 1476. doživio teške poraze od Švicaraca (Bitka kod Grandsona, Bitka kod Morata).

Na kraju je oktobru izgubio Nancy, a nakon tog je 5. januara 1477. i poginuo u bitci da ga povrati.[1]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Charles duke of Burgundy (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 11.12. 2018. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Prethodnik: Burgundski vojvoda (1158. - 1214.) Nasljednik:
Philip Dobri Marie od Burgundije