Ševe

Ševe
	Poljska ševa (Alauda arvensis)
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Aves;
Red:	Passeriformes;
Podred:	Passeri;
Porodica:	Alaudidae; Vigors, 1825.

Ševe (lat. Alaudidae) su porodica ptica pjevica. Sve vrste nastanjuju Stari svijet i sjevernu i istočnu Australiju; samo se jedna vrsta, planinska ševa, proširila na Sjevernu Ameriku. Ševe žive u različitim staništima, ali ih najviše živi u suhim područjima.

Opis

Ševe su ptice male do srednje veličine, dugačke 12 do 24 cm i teške 15 do 75 grama (Kikkawa 2003.).

One imaju ljepši pjev od većine ptica, a često pjevaju u zraku (Kikkawa 2003). Ovi glazbeni zvukovi, zajedno sa širenjem na staništa koja su ljudi izmijenili, osigurali su ševama istaknuto mjesto u književnosti i glazbi, posebno poljskoj ševi u sjevernoj Europi, kao i kukmastoj ševi i velikoj ševi u južnoj Europi.

Mužjaci pjevanjem u letu brane svoje teritorije za razmnožavanje i privlače partnere. Većina vrsta gradi gnijezdo na tlu, obično od trave, ali kod nekih je vrsta složenije i malo udubljeno. Nekoliko pustinjskih vrsta se gnijezdi u vrlo niskom grmlju, možda da bi zrak cirkulacijom hladio gnijezdo. Jaja su obično pjegava, a veličina legla varira od 2 (posebno kod vrsta u pustinjama) do 6 jaja (kod vrsta iz umjerenih regija). Ševe inkubiraju jaja 11 do 16 dana (Kikkawa 2003.).

Poput mnogih ptica koje žive pretežno na tlu, ševe imaju dugu zadnju pandžu koja im daje stabilnost dok stoje. Većina ševa ima prugasto smeđe perje, ali neke imaju i crno i bijelo perje. Njihov izgled ih kamuflira na tlu, posebno dok su u gnijezdu. Hrane se kukcima i sjemenjem; iako odrasle jedinke većine vrsta jedu gotovo isključivo sjemenje, sve vrste hrane svoje mladunce kukcima, barem tijekom prvog tjedna nakon izleganja. Mnoge vrste kljunom prekopavaju tlo kako bi našle hranu. Neke ševe imaju težak kljun (najveći kod vrste Rhamphocoris clotbey) koji je pogodan za otvaranje sjemenja, dok druge imaju dug kljun zakrivljen prema dolje, koji je podesan za kopanje (Kikkawa 2003.).

Ševe su jedine vrapčarke koje izgube svo perje tijekom prvog mitarenja. Smatra se da se to dešava zbog loše kvalitete perja kod mladih (Kikkawa 2003.).

U mnogim pogledima, uključujući i dugačko tercijalno perje, ševe su slične drugim pticama koje žive na tlu, kao što su i pastirice. Međutim, kod ševa tarsus ima samo jedan red krljušti na stražnjoj površini. Pastirice i ostale pjevice imaju dva reda krljušti (Ridgway 1907.).

Srodnici

Ševe čine jednu dobro definiranu porodicu, djelomično zbog oblika tarsusa (Ridgway 1907.). Dugo su se svrstavale na ili blizu početka podreda pjevica, odmah poslije kreštavica i prije lastavica. Neke se ustanove, poput British Ornithologists' Union (Dudley et al. 2006.) i knjige Handbook of the Birds of the World, čvrsto drže za ovakvo svrstavanje. Međutim, mnoge druge klasifikacije slijede Sibley-Ahlquist taksonomiju, koja svrstava ševe u veliku podgrupu pjevica, Passerida (u koju ne spadaju vrane, svračci i njihovi srodnici). Na primjer, American Ornithologists' Union svrstava ševe odmah poslije vrana, svračaka i njihovih srodnika. Malo detaljnije, neki sada svrstavaju ševe na početak nadporodice Sylvioidea sa lastavicama i ostalima (Barker et al. 2002., Alström et al. 2006.).

Ševe u ljudskoj ishrani

Ševe se smatraju zdravom i ukusnom divljači koju je lako uloviti.^[1]^[2] Mogu se koristiti kod mnogih jela; npr. mogu se pirjati (dinstati), peći na žaru ili služiti kao file u piti od mesa. Jezik ševa je osobito cijenjen. Danas je zbog smanjenja staništa ševa njihovo meso teško naći, ali se još može naći u restoranima u Italiji i drugdje u južnoj Europi.^[3]