Nothing Special   »   [go: up one dir, main page]
Wikipedija

Kisik: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjena
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8.6
m uklonjena promjena suradnika 95.168.107.30 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika NeptuneBot
Oznaka: brzo uklanjanje
 
(Nije prikazano 11 međuinačica 9 suradnika)
Redak 24:
 
== Povijest ==
Kisik su krajem [[18. stoljeće|18. stoljeća]] otkrili, neovisno jedan o drugome, [[Švedska|švedski]] ljekarnik [[Scheele]] i [[Joseph Priestly]].<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.rsc.org/periodic-table/element/8/oxygen |title=Oxygen - element information, properties and uses |language=engleski |publisher=Royal Society of Chemistry |accessdate=21. rujna 2017.}}</ref><ref>{{Cite news|url=https://www.britannica.com/biography/Carl-Wilhelm-Scheele|title=Carl Wilhelm Scheele {{!}} Swedish chemist|work=Encyclopedia Britannica|language=engleski|last=|authorlink=|first=|coauthors=|format=|publisher=|date=|page=|id=|accessdate=21. rujna 2017.}}</ref> Pravo objašnjenje i značenje njihovog otkrića dao je [[1779.]] godine [[Antoine Laurent de Lavoisier]]. Lavoisier je ustanovio da se zrak sastoji od dvaju plinova čiji je omjer 1:4 i koje je nazvao ''oxygen'' i ''azot''. Dokazao je da su reakcije gorenja, disanja i hrđanja u biti istovrsne reakcije - reakcije [[Oksidacija|oksidacije]].
 
[[Antoine Laurent de Lavoisier|Lavoisier]] je plin iz originalnog naziva 'vitalni zrak' preimenovao u ''oxygène'' 1777. prema [[Grčki jezik|grčkom]] korijenu ''{{Polytonic|ὀξύς}} (oxys)'' ([[kiselina]], doslovno "oštro," prema okusu kiseline) i ''-γενής (-genēs)'' (stvaralac), jer je greškom smatrao da je kisik sastavni dio svih kiselina. Kemičari su naknadno dokazali da je Lavoisier bio u krivu (zapravo je [[vodik]] taj koji čini osnovu kiselosti), ali tada je već bilo kasno i ime je ostalo u upotrebi. Hrvatski naziv skovao je jezikoslovac [[Bogoslav Šulek]] prema riječi kiselo.
Redak 39:
 
Prije tri do četiri milijarde godina u Zemljinoj atmosferi gotovo da i nije bilo kisika. Ona se uglavnom sastojala od amonijaka, metana i vodene pare. Pretpostavlja se da je tek procesom fotosinteze i fotokemijskim raspadom vodene pare, prije oko dvije milijarde godina, počela rasti količina elementarnog kisika u atmosferi. Kisik nije samo životni eliksir, već je jednako važan, često i nezamjenjiv, sastojak u raznim tehnološkim procesima i znanstveno-istraživačkim postupcima.<br />
Kisik izgrađuje stijene na Mjesecu, gdje mu je maseni udio 43 %.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.thoughtco.com/what-is-the-moon-made-of-604005 |title=What Is the Moon Made Of? No, the moon is not made of cheese |author=Anne Marie Helmenstine, Ph.D. |date=9. veljače 2017. |language=engleski |publisher=ThoughtCo.com |accessdate=21. rujna 2017.}}</ref> Kisik je po rasprostranjenosti treći kemijski element u Svemiru (iza vodika i [[helij]]a), drugi na planetu Zemlja (iza [[Željezo|željeza]]), a prvi u Zemljinoj kori. Danas je volumni udio elementarnog kisika u atmosferi 21 %. U Zemljinoj je kori (50 %) vezan u različitim spojevima, najviše u [[silikati]]ma, [[karbonati]]ma i [[oksidi]]ma. Najrasprostranjeniji spoj kisika na Zemlji je voda, a u susutavusustavu organskih molekula čini uz [[ugljik]], [[vodik]] i [[dušik]] veći dio mase svih živih bića.<br />Maseni je udio elemenata u ljudskom tijelu:
 
Maseni udio elemenata u ljudskom tijelu:<br />
-* kisik 61,4%,<br />%
-* ugljik 19,4%,<br />%
-* vodik 8,9%,<br />%
-* dušik 5,0%,<br />%
-* natrij 2,4%,<br />%
-* kalcij 1,3%,<br />%
-* ostali elementi 1,6 %.
 
Kratkotrajno udisanje čistog kisika nije štetno, ali duže udisanje šteti organizmu.
 
 
== Ozon u prirodi i njegovo dobivanje (stvaranje) ==
{{Glavni|Ozon}}
Line 66 ⟶ 64:
 
Ozon se općenito dobiva međusobnom rekacijom atomnog i molekulnog kisika. Za dobivanje atomnog kisika treba dovesti energiju najčešće u obliku UV-zračenja ili visokog izmeničnog napona. U laboratoriju se dobiva u ozonizatorima električnim izbijanjem u atmosferi kisika.<br />
Smjesa u cijevi ozonizatora se hladi, jer se dobiveni ozon brzo raspada. U smjesi dobivenoj u ozonizatoru je volumni udio ozona 15 %. Čist ozon može se dobiti ukapljivanjem dobivene smjese tekućim zrakom i frakcijskom destilacijom.<br />
Osim u ozonizatoru (koji se pojnajčešće koristi za pročiščavanje rijeka), ozon se u laboratoriju može dobiti reakcijom [[kalij]]evog permanganata i koncentrirane [[Sumporna kiselina|sumporne kiseline]].
 
Line 74 ⟶ 72:
 
Ozon je štetan za zdravlje jer nadražuje dišne organe, veće koncentracije izazivaju glavobolju, mučninu i povraćanje, a mogu izazivati i smrt.<ref>{{cite web |accessdate=21. rujna 2017. |title=Tox Town - Ozone - Toxic chemicals and environmental health risks |url=https://toxtown.nlm.nih.gov/text_version/chemicals.php?id=20 |date=20. travnja 2017. |language=engleski |publisher=toxtown.nlm.nih.gov |archive-date=21. rujna 2017. |archive-url=https://web.archive.org/web/20170921100022/https://toxtown.nlm.nih.gov/text_version/chemicals.php?id=20 |url-status=dead }}</ref> Poslije fluora je najjače oksidacijsko sredstvo, pa se na tom svojstvu osniva njegova uporaba. Služi za sterilizaciju vode, operacijskih, kino i sportskih dvorana (za ubijanje mikroorganizama), zatim u farmaceutskoj, kozmetičkoj, tiskarskoj industriji te u industriji papira, tekstila i umjetnih materijala.<br />
1987.g. donesen je Montrealski protokol - sporazum kojim se zemlje potpisnice obvezuju na smanjenje uporabe freona za 50 %.
 
==Freon==
Line 81 ⟶ 79:
[[Freon]]i su fluorirani i klorirani derivati jednostavnih ugljikovodika, koji oštećuju ozon. Kao sintetski spojevi dobiveni su još [[1928.]] godine. Lako se proizvode i nisu izravno štetni na ljudsko zdravlje, nisu korozivni, a vrlo su postojani. Imaju široku primjenu, npr. u rashladnim uređajima, hladnjacima, te kao potisni plinovi u sprejevima.
 
PoštoBudući da su nereaktivni i hlapljivi, godinama difundiraju u sve više slojeve atmosfere do stratosfere. Iz molekula freona, djelovanjem sunčeve svjetlosti, oslobađaju se atomi [[klor]]a. Atom klora reagira s molekulom ozona, pri čemu nastaju kisik i reaktivni klorov (II) oksid, nazvan i "dimeći pištolj". Njegovom reakcijom s atomom kisika, atom klora se ponovo oslobađa i niz reakcija se ponavlja. Tako samo jedan atom klora može razoriti nekoliko tisuća molekula ozona.
 
U navedenim reakcijama atom klora mogao bi se smatrati katalizatorom koji višestruko ubrzava raspad ozona.
Line 112 ⟶ 110:
2KClO3(s) --->(MnO2)---> 2 KCl(s) + 3 O2(g)
 
b) Sumpor gori na zraku plavičastim plamenom, a u čistom kisiku intezivnimintenzivnim plavim plamenom.
 
S(s) + O2(g) ---> SO2(g)
Line 118 ⟶ 116:
Nastali sumporov(IV) oksid ima kisela svojstva, što dokazuje promjena boje indikatora.
 
c) Željezna vuna vrlo intezivnointenzivno izgara u kisiku stvarajući mnogo iskrica.
 
3 Fe(s) + 2 <sub>O2</sub>(g) --> Fe<sub>3</sub>O<sub>4</sub>(s)
Line 125 ⟶ 123:
 
U čistom kisiku procesi oksidacije i izgaranja napreduju brže i burnije nego s kisikom iz zraka.
Na sličan način se može objasniti i zašto ljudi ne mogu živjeti u čistom kisiku. Udisanjem zraka u kojem je O2 = 21 %, reakcije oksidacije u organizmu odvajaju se sporije, što odgovara našem metabolizmu.
Osim gorenja i disanja, značajna reakcija s kisikom je korozija, osobito metala.
Kisik zbog velike reaktivnosti, osim s navedenim elementima, reagira i s većinom nemetala i metala.
Line 159 ⟶ 157:
{{izvori}}
 
== VidiPovezani joščlanci ==
*[[aran]]
*[[oksidi]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Kisik"