Fadil Hadžić

Fadil Hadžić rodio se u Bileći 1922. godine. Roditelji su mu radili kao poštanski službenici i obitelj se zbog toga često selila pa je odrastao u Lašvi, Bosanskom Brodu, Sarajevu.^[3] U vrijeme dok je živio u Bosanskom Brodu pohađao je Kraljevsku državnu realnu gimnaziju u Slavonskom Brodu (danas Gimnazija Matija Mesić) i u njoj je završio I. d razred, 1934. godine i II. a razred 1935. godine.^[3] 1943. godine došao je u Zagreb.^[4] Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Osnovao je zagrebačka kazališta Kerempuh^[5] (od 1951. Komedija) i Jazavac (od 1990. Vidra)^[6]. Bio je intendant zagrebačkoga Hrvatskoga narodnog kazališta (1981.-1982).^[7]

Osnovao je prvo hrvatsko poduzeće za proizvodnju crtanih filmova Duga-film 1951. Režirao je 14 hrvatskih igranih filmova: ratni Desant na Drvar (1963.), povijesni Sarajevski atentat (1968.), više političkih drama, među kojima Službeni položaj (1964.), Druga strana medalje (1965), Lov na jelene o povratniku iz inozemstva lažno optuženome za ratne zločine (1971.), Novinar o slobodi novinstva (1979), ukupno 60 dramskih tekstova. Autor je samo jednoga dramskog nekomedijskoga djela (Dijalog za žive) i libreta za komičnu operu na glazbu Borisa Papandopula (Požar u operi).

Režirao je i prvu hrvatsku humorističnu televizijsku seriju Sedma sila.

Bio je jedan od pokretača humorističkog tjednika Kerempuh i njegov glavni urednik 1946.-1951., pa 1952.-1953., te kratko vrijeme potkraj 1955. Bio je glavni urednik Vjesnika u srijedu 1953.-1956. Pokrenuo je, 1960. godine, tjednik za kulturu Telegram i bio njegov prvi glavni urednik 1960.-1962., a 1970. godine pokrenuo je dvotjednik za kulturu OKO, kojemu je također bio prvi glavni urednik. Objavljivao je i novinske kozerije ili dlanoskopiju, potpisujući ih pseudonimom Zoran Zec, a skupljene su u knjizi Hrvatski Olimp. Bio je predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva 1954.-1955. Dobio je više novinarskih nagrada (HND 1956/57., Zlatnu plaketu Vjesnika 1980. itd.). Uređivao je kulturnu rubriku Vjesnika, Filmsku kulturu, bio je glavni urednik Izdavačkog poduzeća Stvarnost. Kao slikar od 1977. godine izlagao je na tridesetak samostalnih i skupnih izložbi.

U rujnu 2010. godine o Fadilu Hadžiću snimljen je 15 minutni dokumentarni film scenariste i redatelja Tonka Jovića i producenta Davorina Štetnera u kojem je sažeta cijela Hadžićeva karijera i život. Fadil Hadžić do zadnjeg je dana bio aktivan u kazalištu Kerempuh.

• "Zapamtite Vukovar" (2008.)
• "Lopovi prve klase" (2005.)
• "Doktor ludosti" (2003.)
• "Ambasador" (1984.)
• "Novinar" (1979.)
• "Lov na jelene" (1972.)
• "Idu dani" (1970.)
• "Divlji anđeli" (1969.)
• "Tri sata za ljubav" (1968.)
• "Sarajevski atentat" (1968.)
• "Protest" (1967.)
• "Konjuh planinom" (1966.)
• "Druga strana medalje" (1965.)
• "Službeni položaj" (1964.)
• "Da li je umro dobar čovjek?" (1962.)
• "Abeceda straha" (1961.)
• "Posljednja čerga" (1958.) dokumentarni film
• "Tamo, kraj opasne rijeke" (1957.) dokumentarni film

Dosadna komedija (1952.) Žuto dugme (1953.) Pet ludih sinov (1954.) Svi smo mi samo ljudi (1956.) Sitne duše (1957.) Hotel za luđake (1961.) Ljudi i majmuni (1962.) Dijalog za žive (1964.) Ličnost (1965.) Političko vjenčanje (1968.) Trgovački putnik (1969.) Revolucija u dvorcu (1970.) Ukradeno božanstvo (1971.) Antigona mrzi Herakla (1971.) Telefonski imenik (1972.) Dobro jutro lopovi (1973.) Naručena komedija (1974.) Naručena komedija (1974.) Hitler u partizanima (1974.) Sudski slučaj Andrije Buvača (1975.) Centrala (1975.) Muholovka (1976.) Državni lopov (1977.) Žensko pitanje (1977.) Karijera (1977.) Čovjek na položaju (1979) Život piše romane (1979.) Ugledni gost (1979.) Punjena ptica (1980.) Češalj" (1981.) Špijun (1981.) Piramida (1981.) Ljubav na prvi pogled (1982.) Neprijatelj u tramvaju (1983.) Zmija (1983.) Požar u operi (1983.) Gospoda i drugovi (1983.) Anđeli i vragovi (2001.)

• Buddha me lijepo primio, putopis, (1955.)
• Dosadna komedija (1956.)
• Ljudi i majmuni, satire, (1962.)
• Hrvatski Olimp, satire, (1970.)
• Tele sa dvije glave, priče, (1979.)
• Nevini lopovi, priče, (1988.)
• Glumac, to čudno stvorenje, satira, (1995.)
• Crveni mozak, roman, (Zagreb, 1997.)
• Anatomija smijeha, eseji o fenomenu komičnog, (1998.)
• Antologija hrvatskog humora kroz šest stoljeća (Zagreb, 1999.)
• Konvertit, roman, (2000.)
• Kora, roman, (2001.)
• Državni lopov: i druge komedije, (2004.)
• Bilmez, roman, (2009.)

• 1964.: Velika zlatna arena u Puli za film "Službeni položaj".^[8]
• 1975.: Nagrada Grada Zagreba za cjelokupno djelo.
• 1979.: Zlatna arena za režiju, za film "Novinar".^[9]
• 1980.: Zlatna plaketa Vjesnika
• 1985.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo.
• 1988.: Nagrada Dubravko Dujšin za kazalištnu djelatnost.
• 1992.: Nagrada za dramsko djelo "Marin Držić" (3. nagrada za "Puni pogodak").^[10]
• 2004.: Nagrada Marijan Rotar.^[11]

• 2011. godine Dani satire bili su posvećeni Fadilu Hadžiću. Bila je to zadnja "sezonska posveta" a od 2012. godine Dani satire imaju ime Dani satire Fadila Hadžića, čime su trajno posvećeni svom osnivaču i utemeljitelju Satiričkog kazališta Kerempuh.^[12]

• Vijenac, godište XIX, broj 440, 13. siječnja 2011., str. 18.

• Satiričko kazalište Kerempuh: In memoriam Fadil Hadžić (1922.-2011.)
• Biografija na stranicama www.film.hr
• Interview na stranicama Nacionala. Objavljeno u Nacionalu br. 361, 16. listopada 2002.
• In memoriam. Posljednji intervju F. Hadžića - 'Vrijeme koje mi je preostalo rezervirao sam za komediju'

 

Nedovršeni članak Fadil Hadžić koji govori o filmskom redatelju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.