Fadil Hadžić

Fadil Hadžić je nezaobilazna ličnost kulturnog svijeta Zagreba i Hrvatske druge polovice 20. stoljeća, autor više od 50 kazališnih komedija, po čemu je najizvođeniji suvremeni hrvatski komediograf, filmski i televizijski redatelj, te scenarist.

Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Osnovao je zagrebačka kazališta Kerempuh^[2] (od 1951. Komedija) i Jazavac (od 1990. Vidra)^[3]. Bio je intendant zagrebačkoga Hrvatskoga narodnog kazališta 1981-1982.

Osnovao je prvo hrvatsko poduzeće za proizvodnju crtanih filmova Duga-film 1951. Režirao je 14 hrvatskih igranih filmova: ratni Desant na Drvar (1963.), povijesni Sarajevski atentat (1968.), više političkih drama, među kojima Službeni položaj (1964.), Druga strana medalje (1965), Lov na jelene o povratniku iz inozemstva lažno optuženome za ratne zločine (1971.), Novinar o slobodi novinstva (1979), ukupno 60 dramskih tekstova. Autor je samo jednoga dramskog nekomedijskoga djela (Dijalog za žive) i libreta za komičnu operu na glazbu Borisa Papandopula (Požar u operi).

Režirao je i prvu hrvatsku humorističnu televizijsku seriju Sedma sila.

Bio je i novinar, pisac i urednik. Bio je jedan od pokretača humorističkog tjednika Kerempuh i njegov glavni urednik 1946.-1951., pa 1952.-1953., te kratko vrijeme potkraj 1955. Bio je glavni urednik Vjesnika u srijedu 1953.-1956. Pokrenuo je 1960. tjednik za kulturu Telegram i bio njegov prvi glavni urednik 1960.-1962., a 1970. je pokrenuo dvotjednik za kulturu OKO, kojemu je također bio prvi glavni urednik. Objavljivao je i novinske kozerije ili dlanoskopiju, potpisujući ih pseudonimom Zoran Zec, a skupljene su u knjizi Hrvatski Olimp. Bio je predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva 1954.-1955. Dobio je više novinarskih nagrada (HND 1956/57, Zlatnu plaketu Vjesnika 1980. itd.). Uređivao je kulturnu rubriku Vjesnika, Filmsku kulturu, bio je glavni urednik Izdavačkog poduzeća Stvarnost. Kao slikar od 1977. izlagao je na triddesetak samostalnih i skupnih izložbi.

U rujnu 2010. godine o Fadilu Hadžiću snimljen je 15 minutni dokumentarni film scenarista i redatelja Tonka Jovića i producenta Davorina Štetnera u kojem je sažeta cijela Hadžićeva karijera i život. Fadil Hadžić do zadnjeg je dana bio aktivan u kazalištu Kerempuh.

• "Zapamtite Vukovar" (2008.)
• "Lopovi prve klase" (2005.)
• "Doktor ludosti" (2003.)
• "Ambasador" (1984.)
• "Novinar" (1979.)
• "Lov na jelene" (1972.)
• "Idu dani" (1970.)
• "Divlji anđeli" (1969.)
• "Tri sata za ljubav" (1968.)
• "Sarajevski atentat" (1968.)
• "Protest" (1967.)
• "Konjuh planinom" (1966.)
• "Druga strana medalje" (1965.)
• "Da li je umro dobar čovjek?" (1962.)
• "Abeceda straha" (1961.)
• "Posljednja čerga" (1958.) dokumentarni film
• "Tamo, kraj opasne rijeke" (1957.) dokumentarni film

• "Anđeli i vragovi" (2001.)
• "Češalj" (1981.)
• "Državni lopov" (1977.)
• "Naručena komedija" (1974.)
• "Hitler u partizanima" (1974.)
• "Političko vjenčanje" (1958.)
• "Pet ludih sinova" (1954.)
• "Dosadna komedija" (1952.)

• putopis "Buddha me lijepo primio" (1955.)
• "Dosadna komedija" (1956.)
• "Antologija hrvatskog humora" (Zagreb, 1999.)
• "Crveni mozak" (Zagreb, 1997.), roman
• "Konvertit", roman
• "Bilmez", roman
• "Ljudi i majmuni"
• "Tele sa dvije glave"
• "Glumac, to čudno stvorenje"
• "Anatomija smijeha"

• "Vladimir Nazor" za životno djelo
• "Dubravko Dujšin" za kazalištnu djelatnost
• "Nagrada Grada Zagreba" za životno djelo

• Biografija na stranicama www.film.hr
• Interview na stranicama Nacionala

Vijenac, godište XIX, broj 440, 13. siječnja 2011. str. 18

 

Nedovršeni članak Fadil Hadžić koji govori o filmskom redatelju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.