Bubreg
Bubrezi (lat. ren, gr: νεφρό, nephro) parni su žljezdani organ mokraćnog sustava. Smješteni su retroperitonalno, odn. iza potrbušnice. Desni bubreg leži nešto niže od lijevog.
Anatomija bubrega
Bubreg je duguljasti organ veličine stisnute šake i oblika graha.
Kod normalno razvijenog bubrega, površina je glatka, crvenkasto-smeđa. Bubreg je ovijen vezivnom čahurom, a oko čahure se nalazi sloj masnog tkiva koji održava toplinu i učvršćuje bubreg, zajedno čine tzv. bubrežni (Gerotin) ovoj (nazvan po Dimitriu Geroti). Do bubrega dolaze štetne ili suvišne tvari koje se potom izlučuju iz tijela.
Osnovna je građevna jedinica bubrega nefron. Svaki bubreg sadrži otprilike 2 milijuna nefrona, u funkciji ih je milijun a ostali su u "pričuvi". Nefron započinje u bubrežnoj kori Malpighijevim tjelešcem, koje se sastoji od spleta krvnih žila-glomerula. Glomerule su smještene u Bowmanove čahure. U čahuru ulazi arteriola afferens, i stvara glomerul. Iz čahure izlazi arteriola efferens. Rad bubrega nadopunjuje koža.
Dijelovi bubrega
Funkcija
Krv arteriolom afferens dolazi do glomerula, gdje se filtrira krvna plazma kroz kapilarne stijenke do Bowmanove čahure. Krv nastavlja teći arteriolom efferens, koja se raspliće u sustav kapilara.Na Bowmanovu čahuru se nadovezuje proksimalni kanalić. koji se nastavlja u Henleovu petlju i zatim u distalni kanalić, u kori bubrega. Distalni kanalići se slijevaju u sabirne kanaliće. Uz te kanaliće se nalaze kapilare, te dolazi do reapsorpcije korisnih tvari. Vrhovi piramida, koje tvore sabirni kanalići, ulaze u bubrežnu čašicu, koje se slijevaju u bubrežnu nakapnicu koja se nastavlja u mokraćovod.
Bubrezi izlučuju štetne tvari iz tijela, reguliraju osmotski tlak,koncentraciju iona u krvi, i volumen i kiselost tjelesnih tekućina. Ako tjelesna tekućina postane hipertonična, hipofiza izlučuje antidiuretički hormon-ADH. ADH se filtrira u čahuri nefrona, te stijenke nefrona postaju propusnije- reapsorpcija vode se povećava. U suprotnome slučaju,ako dođe do hipotoničnosti, ADH se prestaje lučiti, i voda se u većim količinama izlučuje.
Tamm-Horsfallov protein (uromodulin) nastaje na luminalnoj površini stanica uzlaznog dijela Henleove petlje u bubreg svih sisavaca.
Bolesti
* Karcinom (rak) bubrega karcinom bubrega
I. Općenito o karcinomu bubrega
Karcinom bubrega se najčešće javlja u šezdesetim i sedamdesetim godinama života, nešto češće kod muškaraca nego kod žena. Kao i kod ostalih karcinoma jasan uzrok bolesti nije poznat i vjerojatno se radi o posljedicama utjecaja okoline, ali i genetskih čimbenika. Smatra se da pušenje i pojava bolesti u obitelji (po mehanizmu nasljeđivanja), mogu povećati vjerojatnost nastanka karcinoma bubrega.
U Hrvatskoj godišnje od karcinoma bubrega oboli oko 700 bolesnika.
II. Klinička slika i simptomi karcinoma bubrega
Danas se velika većina karcinoma bubrega otkriva „slučajno“. To znači da dio bolesnika nema nikakvih tegoba i karcinoma bubrega je otkriven „slučajno“ prilikom sistematskog pregleda. Drugi dio bolesnika ide na ultrazvuk (UZV), odnosno kompjuteriziranu tomografiju (CT) ili magnetsku rezonancu (MR) zbog drugih razloga (bolovi ili određene tegobe u trbuhu ili leđima, odnosno neki opći simptomi kao što su slabost, gubitak apetita i sl.), te se na ovim pretragama zapravo mogli bismo reći isto tako „slučajno“ otkrije tumor na bubregu.
Ukoliko je bolest uznapredovala mogu se javiti i tegobe uzrokovane samim karcinomom bubrega kao što su krv u mokraći, odnosno bolovi u kostima ukoliko su prisutne koštane metastaze.
III. Dijagnostika i obrada karcinoma bubrega
1. Ultrazvuk bubrega 2. Kompjuterizirana tomografska urografija (CT) 3. Magnetska rezonanca (MR) 4. Scintigrafija kostiju