Vitomir Jeličić

Fra Vitomir krsnim imenom Jozo, rođen je 14. listopada 1898. godine u Podboru kraj Šćita. Nakon osnovne škole u Rami, pohađao je Franjevačko sjemenište u Visokom te studij teologije i kanonskog prava u Sarajevu, Zagrebu i Beču, gdje je 1925. godine doktorirao. Za svećenika je zaređen 1922. godine. U Sarajevu je bio profesor bogoslovije od 1924. do 1933. godine.^[1]

Nakon otvaranja središnjeg franjevačkog učilišta „Antonianuma“ u Rimu, predavao je crkveno pravo na tom sveučilištu od 1933. do 1942. godine vršeći u isto doba službu prorektora, praktički je vodio sveučilište. Za vrijeme rata nalazio se u Sarajevu i predavao na franjevačkoj bogosloviji od 1942. do 1951. godine. Službu rektora obnašao je od 1943. do 1945. godine, kada je izabran za provincijala. Kao provincijal u najtežem razdoblju poratnih progona i zatvaranja, i sam je odležao u istražnom zatvoru. Radio je s drugom braćom na očuvanju sjemeništa i bogoslovije, i to je uspio, iako je zajednica izgubila tek izgrađenu zgradu bogoslovije na Kovačićima. Za generalnog definitora Reda izabran je 1951. godine ali se nakon godinu dana zahvalio na službi. Ipak je ostao u Rimu sve do 1964. godine vodeći tiskaru u kolegiju sv. Ante i vršeći službu savjetnika generalne franjevačke uprave.^[1]

Kao pravnik pisao je stručne članke i vodio poslove oko preuređenja franjevačkog zakonodavstva, Konstitucija. Bio je član pripravne komisije Drugog vatikanskog sabora na kojem je bio peritus (stručnjak za pravne znanosti). Godine 1930. objavljeno je prvo izdanje njegova „Ženidbenog prava“. Surađivao je u stručnim časopisima kao što su „Jus Pontificium“ i „Antonianum“. Od 1926. do 1932. godine uređivao je Glasnik sv. Ante.^[1]

Zbog službi koje je obavljao, malo je vremena provodio u rodnoj Rami ali je bio vezan za rodni kraj i nastojao je pomoći gdje god je i kako god je mogao. 15. listopada 1980. godine umro je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Fra Vitomir je pokopan u fratarskoj grobnici na sarajevskom groblju Barama.^[1]