Nobelova nagrada za ekonomiju

Nobelova nagrada za ekonomiju, punog naziva Nagrada Švedske banke za ekonomske znanosti u sjećanje na Alfreda Nobela (švedski: Sveriges Riksbanks pris i ekonomisk vetenskap till Alfred Nobels minne), jedna je od šest Nobelovih nagrada koja se dodjeljuje za iznimna postignuća i otkrića na području ekonomije. To je najviša i najprestižnija nagrada za dostignuća u ekonomskim znanostima i jedina koju Alfred Nobel nije utemeljio prilikom osnivanja svoje zaklade. Ustanovila ju je Švedska narodna banka 1968. godine na 300. obljetnicu svoga postojanja.^[1]

Novčana nagrada od 10 milijuna švedskih kruna (oko 1.145.000 američkih dolara) dodjeljuje se iz novčanog fonda Nobelove zaklade, kao i za ostale nagrade.^[2] Laureati svoju nagradu dobivaju s dobitnicima iz ostalih kategorija, na jednogodišnjoj svečanosti predstavljanja kandidata i otkrivanja dobitnika svakog 10. prosinca. Iako nije nastala na Nobelov poticaj, podjednako je važna i cijenjena kao i sve druge nagrade. Unatoč tome, jedan krug znanstvenika se ne slaže s njezinom znanstvenom podlogom.

Kandidate izabire Švedska kraljevska akademija znanosti, prema njihovim dostignućima na poručjima ekonomskih znanosti i znanstveno-istraživačko rada te razvoja novih teorija i sustava s ciljem unaprijeđenja ekonomskih sustava. Pravila za izbor kandidata propisana su u Statutu Švedske narodne banke. Prva dodjela nagrada održana je 1969. godine kada je Akademija izabrala Nizozemca Jana Tinbergena i Norvežanina Ragnara Antona Kittila Frischa. Najviše nagrada primili su ekonomisti i matematičari iz Sjedinjenih Američkih Država.

Popis dobitnika od 1969 do danas.