Mohač
Mohač (mađ. Mohács, njem. Mohatsch, srp. Мохач, tur. Mohaç), grad na desnoj obali Dunava u južnoj Mađarskoj (Baranja).
| Mohač | |
|---|---|
 Zračni snimak | |
| Država |  Mađarska |
| Regija | Južno Podunavlje |
| Županija | Baranjska |
| Mikroregija | Mohačka mikroregija |
| Najbliži veći grad | Pečuh |
| Površina | |
| • Ukupna | 112,24 km2 |
| Koordinate | 45°59′45″N 18°40′47″E / 45.995931°N 18.67985°E |
| Stanovništvo | |
| • Ukupno | 19 129 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeto (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 7700 |
| Pozivni broj | 69 |
| Stranica | http://www.mohacs.hu |
 | |
  Mohač Mohač na zemljovidu Mađarske | |
Zemljopisni položaj
urediMohač se nalazi na cesti Osijek – Beli Manastir – Seksar (Szekszárd) 26 km sjeverno od Belog Manastira i 10 km od graničnog prijelaza Duboševica – Udvar. Na Dunavu kod Mohača nema mosta pa se na lijevu obalu prelazi kompom, odakle cesta vodi na sjever prema Baji, odnosno na jug prema graničnom prijelazu prema Srbiji (Santovo – Bereg).
U starim hrvatskim ljetopisima i narodnim pjesmama Mohač se naziva i Muač, Muhač, Muvač[1] čak i u množini Muhači.
Povijest
urediNa Mohačkom polju 29. kolovoza 1526. godine Turci su pod sultanom Sulejmanom I. Veličanstvenim katastrofalno porazili vojsku ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika II. u tzv. Mohačkoj bitci.
Druga velika Bitka kod Mohača dogodila se 1687. godine.
Za vrijeme turske vlasti je Mohač bio sjedištem sandžaka.
Još u 18. i sve do uvođenja agresivne asimilatorske politike u 19. st., Hrvati su u Mohaču bili apsolutna većina, a to se promijenilo zbog snažne asimilacijske politike mađarskih vlasti i nepovoljnih međunarodnih okolnosti sredinom 19. stoljeća i 20. stoljeća.[2]
Upravna organizacija
urediUpravno je sjedište Mohačke mikroregije u Baranjskoj županiji. Poštanski broj je 7700. Grad se rasprostire na 112,23 km četvornih. Širenjem je obuhvatio i neka susjedna sela, kao što je Dolnja Kanda. Pored nje, Mohač je obuhvatio i naselje Novi Mohač i sela Šar, Jelužda (Ležda), Gornja Kanda, Trnovac (Pustara).
U Mohaču se nalazi jedinica Hrvatske manjinske samouprave u Republici Mađarskoj.
Delegat Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj za Mohač ulazi kao predstavnik Baranje. U sastavu od ožujka 2007. je to Đuro Jakšić.[3]
Kultura
urediSvakog proljeća se u Mohaču održava festival Pohod bušara (mađ. Busójárás).
Promet
urediOd Mohača vodi prema ostatku mađarske željezničke mreže željeznička prometnica (kraj se nalazi u Szolohegyu). U Mohaču se nalazi željeznička postaja.
Krajem je željezničke pruge Pečuh – Mohač i spojem s lukom na Dunavu.
Gospodarstvo
urediRiječna luka za izvoz ugljena iz rudarskog područja Pečuha. Crna i obojena metalurgija, mašinska, tekstilna, kožarska i prehrambena industrija, u okolici voćarstvo, vinogradarstvo i stočarstvo.
Stanovništvo
urediPo vjeroispovijesti, bilo je 2001. godine 74,8% rimokatolika, grkokatolika 0,3%, reformiranih 6,2%, evangelista 1,0% te ostali.[4]
2001. je u Mohaču živjelo 19.049 stanovnika. Po nacionalnom sastavu je bilo 93% Mađara, 2,4% Roma, 4,7% Hrvata, 9,6% Nijemaca, 0,6% Srba te ostalih 5,9%.[4] Manjinsku samoupravu imaju Hrvati, Romi, Nijemci i Srbi.
Hrvati u Mohaču
urediU Mohaču se nalazi hrvatsko kulturno-umjetničko društvo "Mohač", čiji je utemeljitelj i voditelj poznati mađarski atletski reprezentativac Stipan Filaković.[5]
Mjesni Hrvati pripadaju skupini Šokaca.[5]
Od kulturno-folklornih manifestacija, u Mohaču se od 2009. godine održava Pranje na Dunavu, u suorganizaciji Saveza Hrvata u Mađarskoj, Udruge baranjskih Hrvata i čitaonice mohačkih Šokaca.[6]
Poznate osobe
uredi- Ferenc Pfaff, mađ. arhitekt
- Endre Rozsda, mađ.-fra. slikar
- Ödön Szendrő, mjesni vođa mađarske revolucije iz 1956., počasni građanin Mohača od 1992.
- Đuro Šarošac, jedan od najpoznatijih mađarskih etnologa
Gradovi prijatelji
urediBeli Manastir od 1967.
Bensheim od 1987.
Câmpia Turzii od 1990.
Wattrelos od 1993.
Siemianowice Śląskie od 1999.
Beykoz od 2008.
Vidi još
urediIzvori
uredi- ↑ Đuro Šarošac: Narodna nošnja baranjskih Hrvata, str. 233.
- ↑ Religija i etničnost kod Hrvata u Mađarskoj: sociialno- historijski pregled, autor Josip Kumpes, Etnol. tríb. 2 l, Vol. 28, l998., str. 9.-33.
- ↑ ÖRF Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. srpnja 2011. (Wayback Machine) Odibrani delegati za Državnu samoupravu, 5. ožujka 2007.
- ↑ a b (mađ.) [1][neaktivna poveznica] Központi Statisztikai Hivatal
- ↑ a b Hrvatski glasnik, br. 15/2008. Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. veljače 2012. (Wayback Machine), Pripremamo se za obilježavanje 35. obljetnice društva, 10. travnja 2008.
- ↑ MVPEI RH Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. studenoga 2011. (Wayback Machine) Generalni konzulat RH Pečuh, 4. srpnja 2009.
- ↑ Hrvatski glasnik, br. 5/2009. Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. veljače 2012. (Wayback Machine) Vinkovo na mohačkoj Planini, 29. siječnja 2009., str. 15.
- Ovaj članak uključuje prijevod teksta iz jedanaestog izdanja Encyclopædije Britannice, urednik Hugh Chisholm, objavljenog 1911. godine, nakladnik Cambridge University Press, koje je javno dobro.