Južnočakavski dijalekt
Južnočakavski ili ikavski čakavski dijalekt je jedan od dijalekata čakavskog narječja.
Ovaj je članak dio niza o čakavskom narječju hrvatskoga jezika |
---|
Osobine |
Čakavski dijalekti
Sjeverozapadni dijalekti: Središnji dijalekti: Jugoistočni dijalekti: |
Govori se na području južno od srednjočakavskog dijalekta, na uskom priobalnom prostoru i susjednim otocima: okolica Splita i Zadra; Korčuli, Pelješcu, Braču, Hvaru, Visu, Šolti.[1]
Govor Splita pripada ovom dijalektu, ali se pod utjecajem doseljavanja i štokavskog razvio gradski govor Splita koji je izgubio dosta čakavskih osobina, iako dio starijeg stanovništva čuva čakavski dijalekt.[2]
U mnogim govorima se miješaju čakavske i štokavske osobine. Pretpostavka je da se u prošlosti ovaj dijalekt prostirao dublje u unutrašnjost, a prostor mu se smanjio seobama stanovništva.
U ovom dijalektu jat je prešao u i[1]: lip, divojka, mriža, srića, prema štok. ijekavskom lijep, djevojka, mreža, sreća.
Južnočakavski dijalekt se sastoji od tri poddijalekta, kontinentalnog, primorskog i gradišćanskog (govor južnog Gradišća ) podijalekta.
Izvori
uredi- ↑ a b Dalibor Brozović: Čakavsko narječje, u separatu Jezik srpskohrvatski / hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, JLZ Miroslav Krleža, Zagreb, 1988.
- ↑ Mate Kapović: "Jezični utjecaj velikih gradova", Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 97–105, dostupno na internetu (PDF)