Hipotermija

Hipotermija se najčešće definira kao temperatura tijela niža od 35 °C. Po ovoj metodi je podijeljena na stupnjeve jačine, baziranoj na unutarnjoj temperaturi tijela.^[9]

Drugi sistem klasifikacije, tzv. švicarski sistem, dijeli hipotermiju na stadije, bazirajući se na simptome, što se preporučuje kada nije moguće utvrditi unutarnju temperaturu tijela.^[1]

Druge ozljede povezane s hladnoćom koje mogu biti prisutne same ili u kombinaciji s hipotermijom su:

• Promrzline: stanje do kojeg dolazi nakon izlaganja kože temperaturi bliskoj smrzavanju. Hladnoća uzrokuje oštećenje malih krvnih žila pod kožom. Oštećenje je trajno, a svrbež i crvenilo se može vratiti nakon ponovnog izlaganja. Crvenilo i svrbež najčešće se pojavljuju na obrazima, ušima, prstima, i nožnim prstima.^[10]
• Ozeblina: smrzavanje i oštećenje tkiva.^[11]
• Smrzotine: smrzavanje tkiva, ali bez oštećenja njegovih stanica.^[12]
• Uronjeno stopalo: stanje uzrokovano konstantnim izlaganjem vodi, na temperaturi bliskoj smrzavanju.^[11]

Navodi se da je normalna tjelesna temperatura čovjeka između 36.5–37.5 °C.^[13] Hipertermija i vručica, definirani su kao tjelesna temperatura čovjeka između 37.5–38.3 °C.^[8]

Znakovi i simptomi variraju ovisno o stupnju hipotermije, pa se tako mogu podijeliti u tri stadija. Dojenčad s hipotermijom mogu osjetiti hladnoću na dodir, sa svjetlo-crvenom kožom, i neuobičajenim gubitkom energije.^[14]

Simptomi blage hipotermije mogu biti nejasni,^[15] uz pobudu simpatičkog živčanog sustava (drhtanje, visoki krvni tlak, brzo kucanje srca, ubrzano disanje, i sužavanje krvnih žila). Ovo su fiziološki efekti kako bi se toplina održala.^[16] Povećana proizvodnja mokraće zbog hladnoće, mentalna zbunjenost, i disfunkcija jetre također mogu nastupiti.^[17] Moguća je i hipoglikemija, pošto se smanjuje potrošnja glukoze u stanicama i lučenje inzulina, a osjetljivost tkiva na inzulin može biti smanjena.^[18] Aktivacija simpatikusa također može otpustiti glukozu iz jetre. U mnogim slučajevima, pogotovo kod ljudi sklonim alkoholu, hipoglikemija je češći uzrok.^[18] Kod mnogo ljudi s hipotermijom, dijagnosticirana je i hipoglikemija, pošto je moguće da je hipotermija uzrok hipoglikemije.^[19]

Kako se hipotermija pogoršava, tako i njeni simptomi: mentalno stanje se mijenja, može doći do amnezije, zbunjenosti, nerazgovjetnog govora, smanjenim refleksima, i gubitka osnovnih motoričkih sposobnosti.^[20]

Kako se temperatura tijela smanjuje, i ostali fiziološki sustavi posustaju. Brzina otkucaja srca, brzina disanja, i krvni tlak se smanjuju. Očekivana brzina otkucaja srca je 30s na temperaturi oko 28 °C.^[17]

Javlja se i hladna, užarena koža, halucinacije, loši refleksi, fiksirane proširene zjenice, nizak krvni tlak, plućni edem, dok je drhtanja najčešće nema.^[20] Brzina pulsa i disanja bitno se smanjuje, ali puls može biti i ubrzan (ventrikulska tahikardija, fibrilacija atrija). Fibrilacija atrija sama po sebi najčešće nije problem.^[1]

Dvadeset do pedeset posto smrti povezanih s hipotermijom su zbog paradoksalnog svlačenja. Tipično nastupa tijekom umjerene i teške hipotermije, kada osoba postaje dezorijentirana, zbunjena i ratoborna. Osoba počinje svlačiti odjeću sa sebe, što dovodi do dodatnog gubitka topline.^[21][22]

Spasioci koji su prošli obuku preživljavanja u planinama, istrenirani su da to očekuju ; međutim, za ljude koji umru od hipotermije u urbanim područjima ponekad se pogrešno pretpostavlja da su bili seksualno napastovani.^[23]

Jedno objašnjenje za ovo ponašanje može biti neispravno funkcioniranje hipotalamusa zbog hladnoće, dijela mozga koji regulira temperaturu tijela. Drugo objašnjenje je da se mišići koji su u kontaktu s perifernim krvnim žilama iscrpljuju (poznato kao vaskularni otpor) i opuštaju, što vodi do iznenadno velikog vala krvi (i topline), zbog čega se osoba osjeća prevruće.^[23][24]

Vidljivo samozaštitno ponašanje, znano kao "terminalno ukopavanje", ili "sindrom pritaji-i-umri",^[25] događa se u posljednjem stadiju hipotermije. Unesrećeni će ući u mali, zatvoreni prostor, kao što su ispod kreveta ili iza ormara. Često se asocira s paradoksalnim svlačenjem.^[26] Znanstvenici u Njemačkoj objasnili su kako je to "očito autonomni proces moždanog debla, koji se pokreće u konačnom stadiju hipotermije i proizvodi primitivno ponašanje za zaštitu, što se vidi i kod hibernirajućih životinja".^[27] Većinski se događa u situacijama kada se temperatura smanjuje sporo.^[24]

 

Hipotermija se najčešće povezuje s izlaganjem niskim temperaturama, a i jedna je od komplikacija prekomjernog konzumiranja alkohola. Bilo koje stanje koje smanjuje proizvodnju topline, povećava gubitak topline, ili smanjuje termoregulaciju, može pridonijeti.^[2] Prema ovome, rizični faktori hipotermije su: zloupotreba droga (što uključuje alkohol), beskućništvo, bilo koje stanje koje utječe na um (npr. hipoglikemija), posljedice starije dobi, loše odijevanje, kronična medicinska stanja (npr. hipotireoza i sepsa), i život na niskim temperaturama.^[28][29] Hipotermija se često događa u kombinaciji s traumom, a zna se dogoditi i u teškim slučajevima anoreksije. Hipotermija se događa i kod ljudi s teškim oblikom sepse.^[30] Dok većina sa sepsom razviju simptom povišene temperature, neki razviju hipotermiju.^[30]

U urbanim područjima, hipotermija se često razvija nakon kroničnog izlaganja hladnoći, najčešće zbog beskućništva, kao i zbog nesreća izazvanim drogama, alkoholom ili mentalnim bolestima.^[31] Dok su istraživanja pokazala da su beskućnici rizična skupina preuranjene smrti zbog hipotermije, točan uzrok smrti od hipotermije kod beskućnika je teško odrediti.^[32] Na selima, učestalost hipotermije veća je među ljudima sa značajnim popratnim bolestima i manje sposobnim za samostalno kretanje.^[31] S većim porastom za istraživanje divljine, prirode i sportova na vodi, učestalost hipotermije zbog slučajne izloženosti može postati češća u općoj populaciji.^[31]

Konzumacija alkohola povećava rizik hipotermije na dva načina: kontrolni sistemi vazodilatatora i temperature u mozgu.^[30][33][34] Vazodilatatori povećavaju protok krvi u koži, što rezultira gubitkom temperature tijela.^[33] Zbog toga se osobi čini da joj je vruće, a zapravo gubi temperaturu.^[34] Alkohol također utječe na regulaciju temperature u mozgu, smanjujući sposobnost tijela da drhti i koristi energiju koja bi obično pomogla tijelu u stvaranju topline.^[33] Cjelokupni učinci alkohola dovode do smanjenja tjelesne temperature i smanjene sposobnosti stvaranja tjelesne topline, kao reakcija na hladnu temperaturu.^[34] Alkohol je česti faktor smrti od hipotermije.^[33] Između 33% i 73% slučajeva hipotermije povezani su s alkoholom.^[30]

U Ujedinjenom Kraljevstvu, 28,354 slučajeva hipotermije je zabilježeno 2013. godine, čak 25% više no prošle godine.^[35] Neki slučajevi smrti od hipotermije, kao i druge smrti koje je moguće spriječiti, događaju se jer siromašni ljudi ne mogu lako priuštiti grijanje. Rast računa za gorivo povećao je broj onih koji imaju poteškoća s plaćanjem odgovarajućeg grijanja u UK-u. Neki umirovljenici i osobe s invaliditetom također su u opasnosti jer ne rade i ne mogu lako napustiti svoje domove. Bolja toplinska izolacija može pomoći.^[36][37][38]

 

Hipotermija je i dalje glavno ograničenje plivanja ili ronjenja u hladnu vodu.^[39] Smanjivanje spretnosti prstiju zbog boli ili utrnulosti, smanjuje opću sigurnost i sposobnost, što posljedično povećava rizik od ostalih ozljeda.^[39][40]

Ostali faktori koji predisponiraju hipotermiju kod uranjanja u vodu, uključuju dehidraciju, neadekvatno zagrijavanje tijela između ponavljajućih zarona, započinjanje zarona dok osoba nosi hladno ili mokro ronilačko odijelo, donje rublje, znojenje, neodgovarajuću toplinsku izolaciju (npr. tanko donje rublje), i lošu tjelesnu spremu.^[39]

Toplina se gubi puno brže u vodi^[39] no u zraku. Zbog toga, temperature vode koje bi bile normalne za temperaturu zraka, mogu dovesti do hipotermije kod preživjelih, iako to obično nije glavni klinički uzrok smrti za one koji nisu spašeni. Temperatura vode oko 10 °C može dovesti do smrti u manje od jednog sata, a temperature blizu smrzavanje mogu dovesti do smrti u manje od 15 minuta.^[41] Tijekom potapanja Titanica, većina ljudi koji su upali u vodu temperature −2 °C, umrli su u 15 do 30 minuta.^[42]

Pravi uzrok smrti u hladnoj vodi su reakcije tijela na gubitak topline i hladnu vodu, a ne sama hipotermija (gubitak unutarnje temperature). Npr., oni koji upadnu u smrzavajući ocean, oko 20% njih umre u roku od dvije minute od hladnog šoka (nekontrolirano prekomjerno disanje, i dahtanje, što uzrokuje udisanje vode, ogroman porast krvnog tlaka i srčanog naprezanja što dovodi do srčanog zastoja i panike); ostalih 50% umre u roku od 15 do 30 minuta zbog onesposobljenosti: nemogućnost korištenja ili upravljanja udovima i rukama za plivanje ili hvatanje, jer tijelo "zaštitnički" zatvara periferne mišiće udova kako bi zaštitilo svoju srž.^[43] Iscrpljenost i nesvjestica uzrokuju utapanje, ubijajući ostatak u sličnom vremenu.^[41]

Toplina se primarno stvara u mišićnom tkivu, što uključuje srce i jetru, dok se gubi kroz kožu (90%) i pluća (10%). Proizvodnja topline može se povećati dva do četiri puta kroz kontrakcije mišića (npr. kroz vježbanje ili drhtavicu). Brzina gubitka topline određuje se, kao i kod bilo kojeg drugog objekta, pomoću konvekcije, kondukcije i zračenja.^[15] Na stope istih mogu utjecati omjeri indeksa tjelesne mase, tjelesne površine, obujma, odjeće i drugih uvjeta iz okoliša.^[44]

Mnoge promjene u fiziologiji odvijaju se dok se tjelesna temperatura smanjuje. Javljaju u kardiovaskularnom sustavu, što dovodi do Osbornovog vala i drugih poremećaja ritma, smanjene aktivnosti u središnjem živčanom sustavu, diurezom i edema pluća.^[45]

Istraživanja su pokazala da se brzina glomerularne filtracije smanjuje kao rezultat hipotermije.^[46] U osnovi, hipotermija povećava preglomerularnu vazokonstrikciji, što smanjuje bubrežni protok krvi.^[47]