Giacomo Alberione

Blaženi Giacomo Alberione (Fossano, 4. travnja 1884. – Rim, 26. studenog 1971.), talijanski katolički svećenik, nakladnik, novinski urednik i utemeljitelj laičkih vjerskih kongregacija Pavlinske obitelji. Blaženik je Katoličke Crkve.

Giacomo Alberione
Rođen	4. travnja 1884. Fossano, Italija
Preminuo	26. studenog 1971. Rim, Italija
Beatificiran	27. travnja 2003.
Svetišta	Bazilika Marije Kraljice apostola u Rimu
Portal o kršćanstvu

Rođen je u pobožnoj seljačkoj obitelji, kao četvrto od šestero djece Michelea Alberionea i Terese Allocco.^[1] Kao četrnaestogodišnjak upisuje sjemenište u Brau, potom studira u Albi, gdje upoznaje kanonika Francesca Chiesu, koji je bio njegov prijatelj i savjetnik 46 godina. Nakon zaređenja 29. lipnja 1907. u Albi, godinu dana djeluje kao kapelan u nedalekom Narzoleu, a u listopadu 1908. postjae duhovnikom i profesorom pri sjemeništu u Albi. Obnašao je i dužnost biskupskog ceremonijara. Istaknuo se u katehetskom radu s mladeži, u kojem se koristio suvremenim sredstvima društvenog priopćavanja u svrhe evangelizacije. Kao dominikanski trećoredac bio je duhovnikom subraće u Laičkoj bratovštini svetog Dominika u Albi. S ciljem širenja evanđeoske poruke osniva 20. kolovoza 1914. u Albi udrugu sv. Pavla, zametak svoje Pavlinske obitelji, u sklopu koje je za života osnovao pet kongregacija

U sklopu udruge pokrenuo je i nakladničku kuću Izdanja sv. Pavla, u sklopu koje je djelovao i filmski studio. Izdavao je brojne časopise i tiskovine, među kojima se ističu »Kršćanska obitelj« (Famiglia Cristiana), »Isus« i strip časopis »Il Giornalino«. Na Drugom vatikanskom saboru sudjelovalo je kao teološki stručnjak.^[1] Neposredno prije smrti posjetio ga je papa Pavao VI. Pokopan je u rimskoj bazilici Marije Kraljice apostola, koja se smatra njegovim svetištem. Autorom je više od četrdeset knjiga.^[2] Dobitnik je odlikovanja Pro Ecclesia et Pontifice i talijanskog Odličja časti za kulturu i umjetnost.^[3]