Dora (natjecanje)

HRT obično raspisuje javni natječaj za nadolazeću Doru, u današnje vrijeme obično na jesen, na koji se mogu prijaviti glazbenici koji žele nastupati na Dori. Nakon isteka propisanog roka natječaja, HRT-ov stručni žiri preslušava prijavljene pjesme te odabire određeni broj pjesama koje prolaze u izbor. Ovisno o predviđenom formatu Dore, broj odabranih pjesama varirao je kroz godine; do sada je bilo odabrano najviše 34, a najmanje 14 pjesama koje su ušle u izbor. Stručni žiri obično odabire i rezerve u slučaju odustajanja ili nemogućnosti nastupa nekih od natjecatelja koji su prošli u izbor.

Izvođači i njihove prijavljene pjesme moraju slijediti ista pravila koja vrijede i na Pjesmi Eurovizije. Prijavljena pjesma ne smije biti pjesma koje je otprije objavljena ili javno izvođena, može trajati najviše 3 minute, a izvođač pjesme ne smije biti mlađi od 16 godina te mora raspolagati autorskim pravima pjesme koju prijavljuje.^[8][9]

Sukladno pravilima Pjesme Eurovizije, natjecatelji svoje pjesme na Dori izvode koristeći vokal uživo u emisiji koja se prikazuje uživo na programu HRT-a. U nastupu može sudjelovati najviše šestero osoba, a zabranjuje se korištenje živih životinja te promoviranje političkih ili drugih neprikladnih tema i poruka koje mogu narušiti ugled natjecanja.^[8][9]

Nakon izvedba svih natjecatelja, otvaraju se linije za glasanje gledatelja koji svoj glas mogu uputiti putem telefonskih poziva ili SMS poruka. Zatim slijedi prikazivanje glasova stručnog žirija i gledatelja. Izvođač s najviše osvojenih bodova proglašen je pobjednikom.

Prvi hrvatski nacionalni odabir pjesme za Pjesmu Eurovizije održao se 22. veljače 1992. godine pod nazivom Crovizija. Pobjednik Crovizije bila je grupa Magazin sa pjesmom "Aleluja", no radi tehničkih problema oko pristupanja EBU-u Magazin nije nastupao na Pjesmi Eurovizije 1992. te se tako prvo eurovizijsko sudjelovanje Hrvatske kao samostalne države odgodilo za 1993. godinu.^[1][2]

 

Hrvatski televizijski festival (HTF) prvi se puta održao 28. veljače 1993. godine, a bio je koncipiran kao svojevrsni nasljednik Opatijskog festivala.^[3] HRF se stoga održao u Opatiji i to u Kristalnoj dovrani Hotela Kvarner. Opatija je i ubuduće služila kao mjesto održavanja većine hrvatskih izbora za Pjesmu Eurovizije. Na natječaj prvog HRF-a prijavile su se 134 pjesme, a 15 ih je prošlo u izbor. O odabiru pobjednika odlučivao je isključivo stručni žiri iz 11 hrvatskih gradova. Grupa Put pobjedila je s pjesmom "Don't Ever Cry" i sudjelovanjem na Pjesmi Eurovizije 1993. postala prvi hrvatski eurovizijski predstavnik.^[3]

HTF se održao i 1994. godine s prijavljenih 231 pjesama.^[10] Pobjedu je odnio Toni Cetinski sa pjesmom Nek' ti bude ljubav sva.^[10]

Hrvatski televizijski festival nastavlja se prikazivati kao i prethodne dvije godine, no pod novim nazivom Dora koji će se ubuduće koristiti za sve naredne emisije. Do 1997. godine, pobjedničku pjesmu birao je isključivo žiri, a od 1998. uveden je i televoting, odnosno gledatelji su po prvi puta mogli glasati za svoje favorite putem telefonskih poziva. Te je godine glasalo 20 stručnih žirija, a glasovi gledatelja (podijeljeni kao glasovi i žirija od 1 do 8 pa 10 i 20 bodova) računali su se kao tzv. „21. žiri. ”^[11]

Neki od pobjednika Dora 1990-ih godina još danas drže rekord za najviši plasman Hrvatske na Pjesmi Eurovizije, a to su Maja Blagdan i Doris Dragović koje su 1996. i 1999. osvojile četvrto mjesto, te Danijela Martinović koja je 1998. osvojila peto mjesto.

Uz Doru 1999. prikazale su se i dvije posebne emisije Dore, prva u kojoj se birala najbolja dotadašnja pobjednička pjesma Dore, te druga, pod nazivom Pjevajmo Doru, u kojoj su tadašnji natjecatelji pjevali pjesme iz prethodnih izdanja emisije.^[12] Dora 2003. postala je prvo izdanje emisije u kojemu su bile uvedene i dvije polufinalne večeri. Iste su godine isključivo gledatelji svojim glasovima birali pjesme koje će proći u finale.^[13] Godinu dana kasnije, Dora 2004. bila je prva Dora u kojoj su se pjesme izvodile uz instrumentalnu matricu, za razliku od prethodnih izdanja na kojima je svirao orkestar.^[14]

Dora 2010. bila je posljednja Dora u ovom razdoblju koja je pratila klasičan festivalski stil. S Dorom 2011. bio je uveden format reality showa koji se prikazivao od 22. siječnja do 5. ožujka 2011. godine. Kroz šest se emisija putem glasova gledatelja i stručnog žirija odlučivalo tko će od 150 kandidata na audiciji proći dalje u finalnu večer gdje će izvesti pjesme "Još ima nas", "Lahor" i "Stotinama godina". Žiri i gledatelji izabrali su pjesmu "Lahor" u izvedbi Darie Kinzer koja je u finalu pobijedila protiv Jacquesa Houdeka.^[15]

Pobjednici Dore 2000-ih godina postizali su kontinuirano slabije rezultate na Pjesmi Eurovizije. Vanna je svojim nastupom na Pjesmi Eurovizije 2001. posljednja hrvatska predstavnica koja se plasirala u Top 10, a Hrvatska se 2007. godine po prvi puta nije kvalificirala u finale.^[16] Dora je počela nailaziti na kritike medija zbog pada kvalitete natjecanja.^[17][18] Iako je Zlatko Turkalj krajem 2011. godine najavio održavanje Dore 2012.,^[19] emisija je bila otkazana zbog navodne nezainteresiranosti izvođača za sudjelovanjem.^[20]

HRT je 2012. godine bez održavanja natjecanja odabrao Ninu Badrić kao predstavnicu Hrvatske na Pjesmi Eurovizije 2012.^[21] Dana 18. veljače 2012. godine prikazala se emisija pod nazivom Dora 2012. - Idemo na Eurosong s Ninom u kojoj je bila predstavljena Ninina pjesma "Nebo."^[22] Dora se nije održala niti 2013. godine kada je HRT interno odabrao Klapu s mora kao hrvatske predstavnike na Pjesmi Eurovizije 2013. Hrvatska se rad financijskih poteškoća i loših prethodnih rezultata povlači s Pjesme Eurovizije 2014. i 2015. godine,^[23] a od 2016. do 2018. godine, predstavnici su ponovno odabrani interno bez održane Dore.

U listopadu 2018. godine, HRT potvrđuje da se Dora vraća nakon osmogodišnje stanke.^[6] „Povratnička” Dora od 2019. do 2023. godine sastojala se od jedne finalne emisije godišnje, a održavala se u Dvorani Marino Cvetković u Opatiji. Iako se Dora održala 2020. godine, njezin pobjednik Damir Kedžo nije nastupao na Pjesmi Eurovizije 2020. koja je bila otkazana radi pandemije koronavirusom. Dora 2024. će se održati u Zagrebu, a ponovno će se uvesti i dvije polufinalne večeri.^[24]

Statuu Dore, čije je tvorac Ivica Propadalo oko skulpture angažirala Marija Nemčić i pitala za pomoć jer joj se tadašnja verzija statue, staklena kugla s ugraviranim granicama Hrvatske, nije sviđala. Pa je tako Propadalova ideja nastala nakon njihove večere uz tadašnju ravnateljicu Dore, Kseniju Urličić i tada bivšim urednikom HRT-ovog informativnog programa, Mirosalavom Lilićem. Za kreaciju statue Propadala su nadahnuli Gospa Sinjska i paška čipka.^[7]

Naime na Hrvatskom televizijskom festivalu 1993. nije se dodijelila statua Dore, nego je to bila vaza od stakla sa natpisom "Dora".^[25] Prva statua je nastala 1994. godine, početna ideja bila je da izliju statuu od stakla ali kako nisu imali dovoljno vremena napravili su je od aluminija. Takve statue dodijelile su se pobijednicima HTF-a 1994. Prvu staklenu Doru primili pobijednici Dore 1995., sastav Magazin i Lidija sa pjesmom "Nostalgija".

Od 1993. godine, natjecanje za pjesmu Eurovizije vodilo je ukupno 38 voditelja. Najviše je puta natjecanje vodio Duško Ćurlić, čak njih 12, a slijedi ga Mirko Fodor sa 10 natjecanja.

Izdanje Dore za 2021. godinu je imalo nekoliko kontroverzi o kojima su izvijestili brojni mediji. Već u pripremama prošlogodišnji pobjednik je odustao od uobičajenog nastupa na otvaranju zbog navodnog ultimatuma.^[26][27] Navode se i neslaganja voditeljica,^[28] propusti žirija,^[29] ali i problemi oko pojedinih pjesama^[30] i izvođača,^[31][32] te njihova tretmana.^[33]

• Pjesma Eurovizije
• Hrvatska na Pjesmi Eurovizije

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Dora (natjecanje)

• Službena stranica
• Službena stranica na Facebooku
• Službena stranica na Instagramu
• Službeni kanal na YouTubeu