Benny Carter
Bennett Lester Carter (Harlem, New York, 8. kolovoza 1907. – Los Angeles, Kalifornija, 12. srpnja 2003.), američki jazz saksofonist, klarinetist, trubač, skladatelj, glazbeni aranžer i vođa sastava. S Johnyjem Hodgesom bio je pionir na alto saksofonu. Od početka karijer 20-ih godina 20. stoljeća bio je popularni aranžer, napisao je liste za big band Fletchera Hendersona koji je oblikovao glazbu swinga. Glazbenička karijera trajala mu je vrlo dugo, sve do 90-ih godina 20. stoljeća. Tijekom 1980-ih i 1990-ih, bio je nominiran za osam Grammyja, među kojima i nagrada za životno djelo. U mladosti su ga mati i susjedstvo učili svirati klavir. Svirao je trubu i kratko eksperimentirao s C-melodijskim saksofonom prije nego što je konačno prešao na alto saksofon. 1920-ih je svirao s Juneom Clarkom, Billyjem Paigeom i Earlom Hinesom, a zatim išao na turneje kao član Wilberforce Collegiansa koje je vodio Horace Henderson.[1] Prvi je put snimljen na nosaču zvuka 1927. kao član Paradise Tena koje je vodio Charlie Johnson.[2] Vratio se u Collegianse i postao im vođa sastava tijekom 1929., uključujući i izvedbu u Savoy Ballroomu u New Yorku.[1] Osvojio je tri Grammyja, a devet je puta bio nominiran.[3]
Benny Carter | |
---|---|
Rodno ime | Bennett Lester Carter |
Rođenje | Harlem, New York, 8. kolovoza 1907. |
Smrt | Los Angeles, Kalifornija, 12. srpnja 2003. |
Žanrovi | jazz |
Instrument | truba, klarinet |
Djelatno razdoblje | 1920-ih – 1997. |
WWW | |
Nagrade | |
Nagrada Grammy za instrumentalni solo Nagrada Grammy za originalnu skladbu Nagrada Grammy za životno djelo | |
Film i video
uredi- Thousands Cheer (1943.)
- Amerikanac u Parizu (1951.)
- Clash by Night (1952.)
- Snjegovi Kilimandžara (1952.)
- Jazz at the Smithsonian: Benny Carter (1982.)
- Benny Carter in Japan (1986.)
- Wolf Trap Salutes Dizzy Gillespie (1988.)
- Benny Carter: Symphony in Riffs (1989.)[1]
Izvori
uredi- ↑ a b c Berger, Edward. 2002. Kernfeld, Barry (ur.). The New Grove Dictionary of Jazz. 1. 2nd izdanje. Grove's Dictionaries. New York. str. 172. ISBN 1-56159-284-6
- ↑ Yanow, Scott. Benny Carter. AllMusic. Pristupljeno 26. travnja 2018.
- ↑ Benny Carter. GRAMMY.com. 14. svibnja 2017. Pristupljeno 27. travnja 2018.