Kajkavsko narječje
| Ovaj je članak dio niza o kajkavskom narječju hrvatskoga jezika |
|---|
|
Osobine |
|
Dijalekti[1] |
| Književnost |
Kajkavsko narječje (kajkavština, kajkavica) jedno je od triju narječja hrvatskoga jezika uz čakavsko i štokavsko.
Naziv potječe od odnosno-upitne zamjenice kaj, jednake etimologije kao u slovenskom jeziku, srodne poljskim zamjenicima ka, kaj i češkoj kaj. Podrijetlom iz praindoeuropskog *ku̯ah2, naknadno praslavenske zamjenice *ka̋ i osobne zamjenice *jь, u konačnici *ka̋jь. Srodne su etimologije latinski quā i litavski kur.[2]
Kajkavskim narječjem govori se u sjeverozapadnom dijelu hrvatskoga jezičnog prostora i Gorskom kotaru.[3]
- Na sjeveru kajkavsko narječje graniči s mađarskim jezikom te prleškim i prekomurskim dijalektima slovenskog jezika.[3]
- Granica na zapadu ide državnom granicom sa Slovenijom od Sv. Martina na Muri, prema Humu na Sutli i Samoboru do Ozlja, ali ne uključuje zapadno zaleđe Samobora i Ozlja, odnosno Žumberačku oazu štokavskih govora.[3]
- Južna granica kajkavskog narječa nastavlja se od Ozlja, južno od toka Kupe, prema Karlovcu i Petrinji, uz južnu kajkavsku oazu Hrvatsko Selo, dalje južno od toka Save, nakon utoka Lonje u Savu, ali prije Jasenovca.[3]
- Istočna granica ide od Kutine prema Trnovitici i Čazmi, oko štokavske oaze okolice Čazme, prema Vrbovcu, Cirkveni i Cigleni, oko štokavskih govora okolice Bjelovara, prema Pitomači i Špišić Bukovici, istočno od granice s Mađarskom, do Gole i istočno od granice s Mađarskom u zaleđu Kotoribe i Goričana u Pomurju.[3]
- Goranski kajkavski govori prostiru se u Gorskome kotaru od Čabra do Fužina, prema Lokvama, Delnicama, Ravnoj Gori, Brod Moravicama, Lukovdolu i Ogulinu. Granice goranskih govora nisu čvrste jer je to područje intenzivnog kontakta kajkavskog, čakavaskog i štokavskog narječja.[3][1]
U dijaspori se kajkavskim narječjem služe Hrvati u Keči i Rekašu u Rumunjskoj,[4] Hrvatskom Grobu u Slovačkoj,[4] u Hedešinu i Homoku u Mađarskoj,[4][5] u SAD-u u saveznoj državi Missouri, u zajednici Strawberry Hill u Kansas Cityju (potomci naseljenika iz Gorskoga kotara, točnije iz Lukovdola, Ribnika i Čabra).[6]
O kajkavštini kao formiranoj jezičnoj jedinici možemo govoriti tek od 10. stoljeća[8] tako da se povijesne granice kajkavskog narječja u pravilu definiraju tek nakon toga razdoblja. Pretpostavljaju se jezične veze govornika praslavenskog jezika u razdoblju doseljavanja Slavena od 6. do 9. stoljeća, odnosno govornika (pra)kajkavskog i (pra)slovačkog jezika.[8] Prekid tih jezičnih veza i povijesna sjeverna granica kajkavskog narječja uspostavlja se naseljavanjem govornika mađarskog jezika.[8]
U 11. stoljeću pretpostavlja se istočna granica kajkavskog narječja na jugu Slavonije, u Posavini i središnjoj Slavoniji do Požeškog gorja.[8] U slavonskoj Podravini kajkavština je istočno sezala do Podravske Slatine. Riječ je o prostoru za koji se sa sigurnošću može reći kako je bio kajkavski. Pretpostavljeni prijelazni kajkavsko-zapadnoštokavski govori istočnije od ovih područja mogli su sezati najdalje do Donjeg Miholjca.[8][3][1] Ove povijesne granice izmjenjene su iseljavanjem starosjedilačkog stanovništva za turskog prodiranja polovicom 16. st. i doseljavanjem stanovništva s istoka Bosne, što uključuje govornike ijekavsko-šćakavskih govora i ikavsko-ijekavskih govora kod Virovitice, te iz istočne Hercegovine, što uključuje govornike većine novoštokavskih govora.[8]
Povijesna južna granica kajkavskih i čakavskih govora protezala se od prostora današnjih goranskih govora, odnosno od Vrbovskog prema Generalskom Stolu, Petrovoj gori, Zrinskoj gori, južno od Kupe do Une kod Kostajnice.[8]
Ovaj popis nije potpun. Možete pomoći proširujući ga.U doba doseljenja Slavena na područje današnje Hrvatske i Bosne (6. – 7. st.) ondje se govorio još razmjerno jedinstven praslavenski jezik.[9][8]
Pretpostavlja se kako su se protojedinice budućih narječja već u razdoblju 7. i 8. stoljeća razlikovale po razvoju praslavenskih jotiranih dentala, *t' i *d' i po razvoju suglasničkih skupina *št' i *žd'.[1]
| praslavenski | čakavska prajedinica | kajkavska prajedinica | zapadnoštokavska prajedinica | istočnoštokavska prajedinica |
|---|---|---|---|---|
| *t' | t' (not', pet') | č (noč, peč) | ć (noć, peć) | ć (noć, peć) |
| *d' | / | j (meja, tuji), dž, đ | đ (međa, tuđi), j | đ (međa, tuđi) |
| *št' | št' (ognjišt'e, išt'ete), ś | šč (ognjišče, iščete) | šć (ognjišće, išćete) | št (ognjište, ištete) |
| *žd' | / | žj (dežja), ždž, žj, ź | žđ (možđani) | žd (moždani) |
Govori južnih Slavena idućih se stoljeća razvijaju u zapadnojužnoslavenske (pretci slovenskog, hrvatskog, srpskog, bošnjačkog i crgonorskog jezika) i istočnojužnoslavenske govore (pretci bugarskog i makedonskog jezika).[3] Pretpostavlja se kako je slovenski jezik razvio jezične inovacije u 9. i 10. stoljeću[3] kojima se odvojio od ostalih zapadnojužnoslavenskih govora nakon čega je slijedilo raslojavanje ostalih govora u kajkavsko narječje, čakavsko narječje, zapadnoštokavsko narječje i istočnoštokavsko narječje.[3][9]
Jezična inovacija kojom se kajkavsko narječje izdvojilo od ostalih zapadnojužnoslavenskih govora jesu kajkavske metatonije,[1] odnosno osnovna kajkavska akcentuacija koju je opisao Stjepan Ivšić 1936. godine.[11][9] Definira se kao polazišno tronaglasni sustav (ȁ, â, ã),[12] to jest razlika triju naglasaka: kratki naglasak, neocirkumfleks i neoakut. Većina kajkavskih govora i danas ima takav tronaglasni sustav.[12][3]
Ovaj popis nije potpun. Možete pomoći proširujući ga.U razdoblju do 15. stoljeća kajkavsko narječje razvija većinu dijalekata koji postoje i danas.[3] Grananje na dijalekte događa se jezičnim inovacijama ili, suprotno, očuvanjem arhaičnih jezičnih osobina.
Dvije inovacije specifične za kajkavsko narječje nazivaju se kajkavskim jednadžbama i njihovi rezultati danas se rabe kao jedan od kriterija grananja kajkavskog narječja na dijelakte.[13]
| Naziv | Opis | Rezultati |
|---|---|---|
| Prva kajkavska jednadžba | Jednačenje zatvorenog e (ẹ) i poluglasa šva (ə) | e: mleko, denes; ẹ: mlẹko, dẹnẹs; ẹ/a (prigorski): mlẹko, danas |
| Druga kajkavska jednadžba | Jednačenje slogotvornog l (ḷ) i nazalnog o (ǫ) | o: pot, vok; ou̯: pou̯t, vou̯ok; u: put, vuk, ọ: pọt, vọk, |
| Aleksandar Belić (1927.)[14] | Stjepan Ivšić (1936.)[15] | Dalibor Brozović (1988.)[13] | Mijo Lončarić (1996.)[16] | Iva Lukežić (2012.)[17] |
|---|---|---|---|---|
|
Kriterij podjele:
Napomena: Zastarjela |
Kriterij podjele:
Napomena: Stjepan Ivšić nije istražio |
Kriteriji podjele: |
Kriteriji podjele:
|
Kriteriji podjele:
Napomena: Zapadnoslavonski dijalekt |
Dijalektološka proučavanja kajkavštine započela su potkraj 19. stoljeća. Ukrajinski jezikoslovac A. M. Lukjanenko napisao je prvu monografiju o kajkavskom narječju, Kajkavskoe narječie (Kijev, 1905.) na ruskom jeziku.
Aleksandar Belić predstavio je prvu podjelu kajkavskoga narječja na dijalekte 1927. godine u Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj po kriteriju refleksa praslavenskih glasova *t' i *d'. Ova podjela smatra se zastarjelom jer nema uporište u terenskim podatcima.[3]
Stjepan Ivšić u svojoj raspravi Jezik Hrvata kajkavaca (1936.) kajkavske govore podijelio je po naglasnim značajkama u četiri skupine. Ivšić u svoju raspravu nije uključio goranske govore.
Dalibor Brozović kajkavsko narječje (1965. – 1988.) razdijelio je u šest dijalekata na osnovu podjela Belića, Ivšića i Hraste, odnosno na temelju naglasnih sustava i konsonantizma.
Mijo Lončarić u monografiji Kajkavsko narječje (Zagreb, 1996.) podijelio je kajkavsko narječje na petnaest dijalekata po kriterijima naglasnih sustava i vokalizma.
Osnovna kajkavska akcentuacija koju je opisao Stjepan Ivšić 1936. godine[11][9] definira se kao polazišno tronaglasni sustav (ȁ, â, ã).[12] Razlikuju se kratki naglasak, neocirkumfleks i neoakut. Većina kajkavskih govora i danas ima takav tronaglasni sustav.[12][3]
Dosad je za kajkavsko narječje definirano 22 različitih tipova naglasnih sustava od kojih 16 ima tri naglaska, 4 dva naglaska i 2 jedan naglasak.[3]
| Osnovni kajkavski
samoglasnički trokut[13] | ||||
|---|---|---|---|---|
| i | u | |||
| ẹ | ọ | |||
| e | o | |||
| a | ||||
Osnovni kajkavski samoglasnički trokut sastoji se od 7 samoglasnika.[13] Među pojedinim dijalektima došlo je do naknadnoga razvoja samoglasnika usporedno s razvojem naglasnog sustava tako da možemo pronaći kajkavske govore s 10 (Međimurje) do 12 samoglasnika (Plemenšćina).[3]
Zajednički ishodišni sustav suglasnika u svim kajkavskim govora jest:[3]
Pretpostavlja se kako je ovaj sustav u prošlosti (između 6. i 9. st.) sadržavao glasove t', d' i w.[3]
Ovaj popis nije potpun. Možete pomoći proširujući ga.Kajkavska morfologija pojednostavljuje stanje naslijeđeno iz praslavenskog jezika.[3] Pojednostavljenja u glavnini kajkavskih govora jesu: gubitak dvojine, smanjenje broja deklinacijskih tipova, gubitak vokativa, gubitak imperfekta i aorista, jedno glagolsko vrijeme za izražavanje budućnosti.[3]
Gubitak dvojine jedna je od bitnih osobina kojom se kajkavsko narječje razlikuje od slovenskog jezika.[3] U najvećem dijelu govora izgubljen je svaki trag dvojine, odnosno množinski oblici upotrebljavaju se za sve brojeve veće od 1, dok se u nekima razvija posebna konstrukcija s nominativom i akuzativom za brojeve dva, tri i četiri. [3] Prava dvojina za broj 2 može se pronaći u nekim goranskim govorima isključivo u nominativu i akuzativu.[3] Da se pronaći i u Zagorju, u rijetkim govorima uz slovensku granicu. [3]
Podrobniji članak o temi: Staroslavenska morfologijaRezultati druge palatalizacije izgubljeni su u lokativu jednine, nominativu, lokativu i instrumentalu množine.[3]
- Primjeri: vrag, vragi; noga, nogi
U genitivu množine muškog roda razvijen je nastavak -ov/-ev, odnosno -of/-ef. U genitivu množine srednjeg roda i imenicama e-deklinacije koristi se tzv. nulti nastavak -Ø.[3]
| Nominativ jednine | Genitiv množine | |
|---|---|---|
| muški rod | dečko | dečkof |
| srednji rod | selo | sel |
| e-deklinacija
ženskog i muškog roda |
krava | krav |
Sinkretizam je stapanje različitih gramatičkih funkcija u jedan izraz, odnosno u kontekstu morfologije imenica, izjednačavanje više padeža u jednom obliku.
Vokativ je nestao kao samostalan padež u većini kajkavskih govora i funkcionalno ga zamjenjuje nominativ.[3] Ostatci vokativa mogu se pronaći u izrazima poput: Bože, Isuse.[3]
Sinkretizam dativa, lokativa i instrumentala možemo pronaći u jednom dijelu kajkavskih govora. On je djelomičan u nekim međimurskim govorima i potpun u nekim bilogorskim govorima.[3]
Slavonizam je naziv za sinkretizam akuzativa i genitiva jednina u imenicama muškog roda, koje završavaju na suglasnik i koje označuju nešto neživo i nešto živo.[3] Ovaj sinkretizam ne zahvaća sve kajkavske govore, a zajednički je i dijelu starih štokavskih govora u sjevernoj Slavoniji zbog čega nosi naziv slavonizam.[3] Nisu pronađeni govori u kojima je ovaj sinkretizam potpun.[3]
- Primjeri: Daj mi stolca. Sẹdni si na stolca.
Za tvorbu komparativa koristi se nastavak -ẹš-, ponekad -ẹjš- ili -ej- u najvećem broju govora.[3]
- Primjer: star, starẹši
Kajkavsko narječje je jedno od rijetkih slavenskih idioma koji čuvaju supin, uz slovenski i lužičkosrpski jezik.[3] Koristi se kao dopuna glagolima kretanja.[3]
- Primjer: Idem spat.
Glagolski pridjev radni koristi sufiks -l.[3] U većini govora on je nepromijenjen, dok u ponekim sjeverozapadnim govorima prelazi u -ṷ, -w, -v ili -f.[3]
| Lice | jednina | množina | Primjer jednine | Primjer množine |
|---|---|---|---|---|
| 1. | -m, -n | -mo, -mu, -me | gledim | gledimo |
| 2. | -š | -te, -šte | glediš | gledite |
| 3. | -Ø | -u/-o, -e, -ju/jo, -du/-do | gledi | glediju |
U svim govorima perfekt se tvori of nesvršenog prezenta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.[3]
- Primjer: Vidẹl sẹm.
U nekim govorima postoji pluskvamperfekt koji se tvori od perfekta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.[3]
- Primjer: Bil sẹm vidẹl.
Imperfekt i aorist izgubili su se u kajkavskom narječju.[3] Pretpostavlja se kako je aorist još bio prisutan u kajkavskom narječju u 16. st., a imperfekt samo kao dio kajkavskoga književnog jezika.[3]
Futur se tvori od svršenog prezenta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.[3]
- Primjer: Vidẹl bum.
Podrobniji članak o temi: Kajkavski književni jezikOd polovice 16. stoljeća do preporoda razvija se i upotrebljava kajkavski književni jezik. Ovaj pojam odnosi se na standardizirani oblik jezika koji se razlikuje od dijalektalne književnosti na individualnim dijalektima.
Klimpuški rukopis iz 1564. godine smatra se najstarijim kajkavskim zapisom (opisan kao čakavsko-kajkavski).[21] Riječ je o rukopisnom zapisu molitve Oče naš i uskrsne pjesme Kristuš je gori ustal.[21]
| Najstariji kajkavski zapisi | ||||
|---|---|---|---|---|
| Autor | Ime zapisa | Lokacija zapisa | Datiranje | Pismo zapisa |
| Juraj Vuković | Klimpuški rukopis[21] | 1564. | bosančica | |
| Ivanuš Pergošić | Decretum koteroga je Verbeci Ištvan dijački popisal[22] | Nedelišće | 1574. | latinica |
| Antun Vramec | Kronika vezda znovič spravljena kratka slovenskim jezikom po D. Antolu Pope Vramce kanoniku zagrebečkom[23] | Ljubljana | 1578. | latinica |
| Antun Vramec | Postilla po nedelne i po godovne dni na vse leto vezda znovič spravlena po Antonu Vramcu Svetoga pisma doktoru i cirkve varaždinske plebanušu[23] | 1586. | latinica | |
| Nikola Krajačević | Molitvene knjižice vsem Hristuševem vernem slovenskoga jezika, pristojne i hasnovite[24] | 1640. (2. izdanje, 1. izdanje izgubljeno) | latinica | |
| Juraj Ratkaj Velikotaborski | Kriposti Ferdinanda II.[25] | 1640. | latinica | |
| Ana Katarina Zrinski | Putni tovaruš[26] | Venecija, Ljubljana | 1661., pretisak 1687. i 1715. | latinica |
| Juraj Habdelić | Zercalo Mariansko[27] | 1662. | latinica | |
| Juraj Habdelić | Dictionar, ili reči slovenske zvekšega v kup zebrane, v red postavljene i dijačkemi zlahkotene[27] | 1670. | latinica | |
| Juraj Habdelić | Pervi otca našega Adama greh[27] | 1674. | latinica | |
| Ivan Belostenec | Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium[28] | 1675. (rukopis), 1740. (tiskano) | latinica | |
| Juraj Mulih[29] | Regule dvorjanstva
Abecevica Posel apoštolski Škola Kristuševa Nebeska hrana Duhovna pisanica |
1742. – 1754. | ||
| Tituš Brezovački | Sv. Aleksi
Matijaš Grabancijaš dijak Diogeneš ili sluga dveh zgubljeneh bratov[30] |
Zagreb | 1804. – 1823. | |
| » | « | |
| » | V suncu je celo dvorišće, |
« |
Najranija upotreba kajkavskog narječja u filmu bila je u filmu Ciguli miguli iz 1952. godine.[32]
Kronološki popis filmova i serija u kojima se koristi kajkavsko narječje:
Ovaj popis nije potpun. Možete pomoći proširujući ga.- Ciguli miguli, 1952.
- Koncert, 1954.
- Svoga tela gospodar, 1957.
- Breza, 1967.
- Tko pjeva zlo ne misli, 1970.
- Mejaši (serija), 1970.
- Razmeđa, 1973.
- Gruntovčani (serija), 1975.
- Blagajnica hoće ići na more, 2000.
- Metastaze, 2009.
- hrvatski jezik
- kajkavski književni jezik
- čakavsko narječje
- zapadnoštokavsko narječje
- štokavsko narječje
- južnoslavenski jezici
- slavenski jezici
- indoeuropski jezici
- Hrvatsko zagorje
- Turopolje
- Međimurje
- Podravina
- Prigorje
- Moslavina
- ↑ a b c d e f Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
- ↑ Marko Snoj: Slovenski etimološki slovar, Slovenski etimološki slovar, natuknica kaj, pristupljeno 19. listopada 2022.
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z aa ab ac ad ae af ag ah ai aj ak al am an ao ap Mijo Lončarić: Kajkavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb 1996.
- ↑ a b c Mijo Lončarić, Martina Kuzmić: Glavnina kajkavskih govora u dijalektološkim radovima u Kaju, Kaj, XLII, Zagreb, 3, 2009., str. 45.-60.
- ↑ Peter Houtzagers: O razvitku govora Hedešina i Homoka, Kajkavci Vedešina i Umoka, Zbornik radova regionalne konferencije "Kajkavci med gradiščanskimi hrvati", 15-36, Budapest, 2004.
- ↑ Hrvatski jezik u dijaspori, Jezik.hr, pristupljeno 25. listopada 2022.
- ↑ Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1 - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja, Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, 2003.
- ↑ a b c d e f g h Mijo Lončarić: Kajkaviana & alia, Ogledi o kajkavskim i drugim hrvatskim govorima. Čakovec, Zagreb: Zrinski, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2005.
- ↑ a b c d Ranko Matasović: Poredbenopovijesna gramatika hrvatskog jezika, Matica hrvatska, 2008.
- ↑ a b c d Đuro Blažeka: Međimurski dijalekt, u: Hrvatski dijalektološki zbornik, 14, 2008., str. 261.-292.
- ↑ a b Stjepan Ivšić: Jezik Hrvata kajkavaca, Ljetopis JAZU 48, Zagreb, 1936.
- ↑ a b c d Mate Kapović, Povijest hrvatske akcentuacije: Fonetika, Matica hrvatska, Zagreb, 2015.
- ↑ a b c d e Dalibor Brozović, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.
- ↑ Aleksandar Belić: Kajkavsko narječje, u: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, Zagreb, knjiga 2, 1927.
- ↑ Stjepan Ivšić: Jezik Hrvata kajkavaca, Ljetopis JAZU 48, Zagreb, 1936.
- ↑ Mijo Lončarić: Kajkavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb 1996.
- ↑ Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
- ↑ Mijo Lončarić: Kajkavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb 1996.
- ↑ Mijo Lončarić: Kajkavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb 1996.
- ↑ Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
- ↑ a b c Alojz Jembrih: : Hrvatski zapis (1564.) Jurja Vukovića iz Jastrebarskoga u latinskom misalu župe Klimpuh, Kroatologija 2, 2011.: 44–67.
- ↑ Pergošić, Ivanuš | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 7. studenoga 2023.
- ↑ a b Vramec, Antun | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 7. studenoga 2023.
- ↑ Krajačević, Nikola | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 7. studenoga 2023.
- ↑ Franjo Pajur, Ozaljski jezično-književni krug ili Zrinsko-frankopanski književni krug, u: - KAJ, XLVII, Zagreb 3-4, 2014.
- ↑ Zrinski, Ana Katarina | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 9. studenoga 2023.
- ↑ a b c Habdelić, Juraj | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 9. studenoga 2023.
- ↑ Belostenec, Ivan | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 9. studenoga 2023.
- ↑ Mulih, Juraj | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 9. studenoga 2023.
- ↑ Brezovački, Tito ili Tituš | Proleksis enciklopedija. proleksis.lzmk.hr. Pristupljeno 9. studenoga 2023.
- ↑ Lápos Haller Jenő: Gyakorlati muraközi nyelvtan, Muraközi Katolikus Könyvnyomda, Csáktornya 1942.
- ↑ Jelena Vlašić Duić, U Abesiniju za fonetičara: Govor u hrvatskome filmu, FF Press, Hrvatski filmski savez, 2013.
- Aleksandar Belić: Kajkavski dijalekt Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, Zagreb, [1926]-1929.
- Aleksandar Belić: Kajkavsko narječje, u: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, Zagreb, knjiga 2, 1927.
- Stjepan Ivšić: Jezik Hrvata kajkavaca, Ljetopis JAZU 48, Zagreb, 1936.
- Antun Šojat: Kratki navuk jezičnice horvatske (Jezik stare kajkavske književnosti). Kaj 1969: 3-4, 5, 7-8, 10, 12; Kaj 1970: 2, 3-4, 10; Kaj 1971: 10, 11. Kajkavsko spravišče, Zagreb 1969-1971.
- JAZU / HAZU; IHJJ: Rječnik hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (A – seļanec), I – XIV. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 1984-2017.
- Dalibor Brozović, Pavle Ivić: Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.
- Mijo Lončarić: Kaj jučer i danas : ogledi o dijalektologiji i hrvatskoj kajkavštini (s kartom narječja i bibliografijom). Čakovec : Zrinski 1990.
- Mijo Lončarić: Kajkavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb 1996.
- Mijo Lončarić: Kajkaviana & alia, Ogledi o kajkavskim i drugim hrvatskim govorima. Čakovec, Zagreb: Zrinski, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2005.
- Ranko Matasović: Poredbenopovijesna gramatika hrvatskog jezika, Matica hrvatska, 2008.
- Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
 | Wječnik ima rječničku natuknicu Kategorija:Kajkavština |