Ferrara

Ferrara
Comune di Ferrara
Trg Savonarola
Grb
Država	Italija
Regija	Emilia-Romagna
Pokrajina	Ferrara (FE)
Osnivanje	7. stoljeće prije Krista
Površina
• Ukupna	404 km2
Visina	9 m
Koordinate	44°50′N 11°37′E / 44.833°N 11.617°E / 44.833; 11.617
Stanovništvo (2008.)
• Entitet	134425 (323 stanovnika/km2)
Vremenska zona	CET (UTC+1)
Poštanski broj	44100
Pozivni broj	0532
Svetac zaštitnik	Sveti Juraj
Dan grada	23. travnja
Stranica	Ferrara
Ferrara

Ferrara je glavni grad istoimene pokrajine Ferrara u regiji Emilia-Romagna, u sjevernoj Italiji. Smješten je na rukavcu Pada (Po di Volano), 40 km sjeveroistočno od Bologne, i ima 134,425 stanovnika (2007.).

Ferrara je središte plodnog poljoprivrednog (voćarskog) područja, ali i industrijsko središte prehrambene, kemijske, farmaceutske, kožne, tekstilne industrije i strojogradnje. Prometno je čvorište sa zračnom lukom.

Smatra se da je nastala vjerojatno u 7. stoljeću prije Krista, na mjestu rimskoga Foruma Alienija smještenog uz obale jednog od kanala rijeke Po. Prvi put se spominje 753. godine u spisu langobardskog kralja Aistulfa, a od 774. do 986. godine nalazi se u posjedu papa. U 12. stoljeću slobodan grad i član Lombardijske lige gradova. Od 1208. u posjedu je obitelji Este, te se u srednjem vijeku se razvija u urbano središte oko rezidencije ove velikaške obitelji. Sveučilište je osnovano 1391. godine. Ferrara je u 15. i 16. stoljeću bila važno kulturno središte talijanske renesanse. Ferrara je egzemplarni primjer renesansnog uređenja gradskog naselja, što je i jedan od razloga poradi kojih se našao na UNESCO-ovoj listi spomenika svjetske baštine.^[1]

Od 1598. – 1797. u sastavu je Papinske Države. Sastavni dio Kraljevine Italije je od 1860. godine. Preživjela je velika oštećenja u II. svjetskom ratu jer je cilj njemačkog bombardiranja bila gradska tvornica gume.

Renesansni grad Ferrara s deltom rijeke Po
Svjetska baština – UNESCO
Država	Italija
Godina uvrštenja	1995. (19. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iii, iv, v, vi
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:733
Koordinate	44°50′07″N 11°37′12″E / 44.835297°N 11.619865°E / 44.835297; 11.619865 (WD)
Ferrara

Stari, renesansni dio grada je na popisu UNESCO-ove svjetske baštine od 1995. god. Grad je još uvijek okružen s 9 kilometara starih zidina, većinom izgrađenih u 15. I 16. stoljeću^[2] One su, zajedno s onima u gradu Lucca, najbolje očuvane renesansne zidine u italiji.

Najvažnija građevina je četvrtasti Zamak obitelji d'Este (Castello Estense) s četiri tornja, izgrađen od opeke u samom središtu grada, i okružen kanalom. Izgrađen je 1385. i djelomično obnovljen 1554. godine, dok su paviljoni na vrhu novijeg datuma.

U blizini se nalazi hospital sv. Ane (Santa Anna), u kojemu je pjesnik Torquato Tasso hospitaliziran tijekom napada ludila od 1579. – 1586. godine.

Gradska vijećnica, obnovljena u 18. stoljeću, je prije bila rezidencija obitelji Este.

U njenoj blizini se nalazi katedrala sv. Jurja započeta 1135. godine kada su dovršeni donji dijelovi pročelja i bočne fasade u romaničkom stilu. Prema izgubljenom natpisu iz crkve, gradio ju Guglielmo I Adelardi († 1146.), koji je i sahranjen u njoj. Gornji dio pročelja, s arkadama šiljastih lukova, potječe iz 13. stoljeća. Donji dio izvučenog trijema (protiro) i skulpture središnjeg portala su potpisano djelo "artifexa" Nicholausa, koji se također spominje na izgubljenom natpisu kao jedan od arhitekata crkve. Polegnuti lavovi koji su činili bazu stupova su danas u narteksu crkve. Bogato razrađene skulpture Posljednjeg suda koje ukrašavaju drugi kat iznad trijema su iz 13. stoljeća. Kampanil (samostalni zvonik) je u renesansnom stilu i datira od 1451. – 1493., dok je posljednji kat dodan krajem 16. stoljeća. Unutrašnjost je obnovljena 1712. godine u baroknom stilu.

Nadomak katedrale je sveučilište, pri kojemu se nalazi pravni fakultet, arhitektura, farmacija, medicina i prirodoslovne znanosti; knjižnica posjeduje vrijedne rukopise, uključujući originalne dijelove Orlando furioso i pisma T. Tassa. Među slavnim polaznicima ovog sveučilišta su: Nikola Kopernik (1503.) i Paracelsus. Sveučilišni botanički vrt (Orto Botanico dell'Università di Ferrara) slavan je u svijetu.

U Ferrari se nalaze brojne renesansne palače koje us često zadržale svoje dekoracije od terakote i iako su malenih dimenzija, nijedan tako mali grad nema toliki broj palača. Od njih su najznačajnije one u sjevernom dijelu grada (posebice one na sjecištu dvije glaven ulice), koje je dao izgraditi Ercole I. d'Este od 1492. – 1505. godine prema planovima B. Rossettija, te stoga prozvane Ercoleovim dodatkom (Addizione Erculea).

Među najljepšim palačama je Dijamantna palača (Palazzo dei Diamanti) koja je dobila ime prema kamenim blokovima na fasadi u obliku dijamanta. U njoj se nalazi Nacionalna galerija slika s velikom kolekcijom slika ferrarske škole, koja je bila najvažnija u drugoj polovici 15. stoljeća. Njoj su pripadali umjentici: Cosimo Tura, Francesco Cossa i Ercole dei Roberti, a u 16. Stoljeću najistaknutiji su bili: Girolamo da Carpi, Benvenuto Tisio (il Garofalo), Lorenzo Costa i Dosso Dossi.

Gradski povijesni arhiv posjeduje veliku količinu važnih povijesnih dokumenata od 15. Stoljeća nadalje. Nadbiskupski povijesni arhiv je još stariji i spominje se u dokumentima već iz 955. godine, a sadrži vrijedne dokumente koje je svećenstvo skupljalo stoljećima.

Samostan Tijela Kristova (Monastero del Corpus Domini) sadrži grobnice obitelji Este, Alfonsa I., Alfonsa II., Ercolea I., Ercolea II., i Lukrecije Borgia, Elenore Aragonske, i brojnih drugih.

• 
  Panorama grada za anualni festival balona 2007.
• 
  Gradska vijećnica
• 
  Korzo Ercolea I. d'Este
• 
  Palazzo dei Diamanti
  sjedište Nacionalne galerije slika
• 
  Palazzo della Ragione
• 
  Certosa di Ferrara

• Palazzo Schifanoia iz 1385. godine koju je gradio Alberto V. d'Este. U njoj se nalaze freske s prikazima života Borsa d'Este, horoskopski znakovi i alegorijski prikazi mjeseci u godini. Vestibul je ukrašen štuko dekoracijama koje je izveo Domenico di Paris iz Padove. U zgradi se također nalaze korske knjige s minijaturama i kolekcija novčića i renesansnih medalja.
• "Palača razuma" (Palazzo della Ragione), je izgrađena od 1315. – 1326. god. u gotičkom stilu i obnovljena je nakon što je potpuno uništena u bombardiranju za vrijeme Drugog svjetskog rata.
• Jednostavna kuća književnika Ariosta, koju je podigao poslije 1526. i u kojoj je preminuo 1532. godine.
• Sinagoga i Židovski muzej se nalaze u samom srednjovjekovnom središtu, u blizini katedrale i Dvorca Estense. U toj istoj ulici se nalazio geto u kojemu su Židovi bili odvojeni od ostalog stanovništva Ferrare od 1627. do 1859. godine.
• Povijesno Gradsko kazalište (Teatro Comunale di Ferrara)
• Certosa di Ferrara
• Crkva sv. Franje (San Francesco di Ferrara), arhitekt Biagio Rossetti
• Crkva San Benedetto
• Crkva Santa Maria in Vado
• Crkva San Domenico
• Crkva San Paolo
• Renesansna crkva San Cristoforo

Lokalni nogemetni klub u Ferrari je Società Polisportiva Ars Et Labor 1907 kji je trenutno u talijanskoj ligi Lega Pro Prima Divisione (bivša treća liga Serie C1). Košarkašku klub Carife Ferrara je u sezoni 2007. – 08. osvojio naslov druge talijanske lige (LegADue), čime je ušao u prvu ligu (Serie A).

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ferrara

• O Ferrari  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. ožujka 2012. (Wayback Machine)

v • u Svjetska baština u Italiji Kulturna dobra (53) Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.) Prirodna dobra (5) Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.) Nematerijalna svjetska baština (9) Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.) 1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja