Butrint
Butrint | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Albanija |
Godina uvrštenja | 1992. (16. zasjedanje) prošireno 1999. i 2007. |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | iii |
Ugroženost | 1997.-2005. |
Poveznica | UNESCO:570 |
Koordinate | 39°45′04″N 20°01′34″E / 39.75111°N 20.02611°E |
Butrint (grčki: Βουθρωτό, Bothrota) je arheološka lokacija u južnoj Albaniji koje se od 1992. godine nalazi na UNESCO-ovom popisu zaštićenih spomenika svjetske baštine.[1] Nalazi se blizu grada Saranda, na manje od 10 kilometara od otoka Krfa i povezan je sa Sredozemnim morem kanalom Vivari koji vodi od jezera Butrinti do Jonskog mora. Prostire se na 3980 hektara, a od 1997. do 2005. godine nalazio se na UNESCO-ovoj listi ugroženih spomenika zbog pljačke.
Butrint je naseljen još u prapovijesti, a bio je i grčka kolonija, rimski grad i sjedište biskupije. Vrhunac je doživio u 4. st. pr. Kr. kada je imao oko 10.000 stanovnika. Iz tog vremena očuvane su kiklopske zidine (6 m), akropola, Asklepijevo kazalište i hram, te oko stotinu natpisa na starogrčkom.
Nakon što je proživio godine prosperiteta u Bizantskom carstvu, kratko vrijeme su ga okupirali Mlečani (1386.). Napušten je u kasnom srednjem vijeku kada se u njemu stvorila močvara koja je polako okupirala grad i prijetila bolestima.
Ponovno su ga otkrili talijanski arheolozi I. Ugolini, P. Marconi i D. Mustili, koji su pokrenuli sustavna iskapanja od 1928. do 1941. godine koja su dovršili albanski arheolozi nakon Drugog svjetskog rata. Pokazalo se da su mulj i močvarna vegetacija zaštitile brojne vrijedne spomenike. Današnja arheološka lokacija je prepuna ostataka koji predstavljaju svaki od razdoblja u kojima se grad razvijao.
-
Bazilka u Butrintu -
Ostaci krstionice iz 6. stoljeća -
Bazilika u Butrintu -
Prilaz Butrintu -
Srednjovjekovne zidine
- N. Ceka, Butrint: A guide to the city and its monuments, Migjeni Books, Tirana, 2005.