Nothing Special   »   [go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Lazaro Cardenas: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Ljepše posloženo.
Redak 33: Redak 33:
Bio je iskonski ljevičar, a uzor mu je bio [[Alvaro Obregon]], koji je shvatio da je potpora [[sindikat]]a i ljevice nužna za kontrolu nad republikom.
Bio je iskonski ljevičar, a uzor mu je bio [[Alvaro Obregon]], koji je shvatio da je potpora [[sindikat]]a i ljevice nužna za kontrolu nad republikom.


===Lazaro kao predsjednik===
===Predsjednik===
Godine [[1934]]. na vlasti je bio [[Abelardo Lujan Rodriguez]], još jedna u nizu Callesovih marioneta.
Godine [[1934]]. na vlasti je bio [[Abelardo Lujan Rodriguez]], još jedna u nizu Callesovih marioneta.
Na izborima te godine vladajuća stranka [[PRN]] izabrala je Lazara za kandidata stranke umjesto drugog političara kojeg je predložio Calles.
Na izborima te godine vladajuća stranka [[PRN]] izabrala je Lazara za kandidata stranke umjesto drugog političara kojeg je predložio Calles.
Ipak, Calles se složio misleći da će i ovog "predsjednika" moći kontrolirati, kako je radio i prije.
Ipak, Calles se složio misleći da će i ovog "predsjednika" moći kontrolirati, kako je radio i prije.
No, to nije bio slučaj. Lazaro je imao karizmu, vodio je kampanju bez tjelohranitelja i oklopnih vozila, pratili su ga samo vozač i tajnik.
No, to nije bio slučaj. Lazaro je imao [[Karizma|karizmu]], vodio je kampanju bez tjelohranitelja i oklopnih vozila, pratili su ga samo vozač i tajnik.
Oduševljeni njegovom neustrašivošću, i podučeni njegovom dobrom upravom kao guvernera, narod ga je vrlo rado izabrao. On se pokazao kao izvrstan izbor.
Oduševljeni njegovom neustrašivošću, i podučeni njegovom dobrom upravom kao guvernera, narod ga je vrlo rado izabrao. On se pokazao kao izvrstan izbor.


Redak 47: Redak 47:
Nacionalilizirao je naftu u meksičkom tlu i cijelu opremu stranih naftnih kompanija [[18. ožujka]] [[1938]]. godine. Protjerao je Callesa i ostalu bagru u [[SAD]]. [[Lav Trocki]] dobio je [[azil]] u Meksiku, jer je Lazaro želio opovrgnuti optužbe da je [[staljin]]ist.
Nacionalilizirao je naftu u meksičkom tlu i cijelu opremu stranih naftnih kompanija [[18. ožujka]] [[1938]]. godine. Protjerao je Callesa i ostalu bagru u [[SAD]]. [[Lav Trocki]] dobio je [[azil]] u Meksiku, jer je Lazaro želio opovrgnuti optužbe da je [[staljin]]ist.


Podupirao je republikansku vladu kada je izbio [[Španjolski građanski rat]],a nakon poraza republikanaca [[1939.]], predsjednik [[Manuel Azaňa]] umro u Francuskoj pod meksičkom diplomatskom zaštitom. Spasio je desetine tisuća izbjeglica iz Španjolske<ref>Pla Brugat, 1989, quoted by Clara E. Lida (1993): Los españoles en México: población, cultura y sociedad, in: ''Simbiosis de Culturas. Los inmigrantes y su cultura en México'', Guillermo Bonfil Batalla (ed.), México DF: Fondo de Cultura Económica, pp. 425–454, here p. 443.</ref>.
Podupirao je [[Druga španjolska republika|republikansku vladu]] kada je izbio [[Španjolski građanski rat]], a nakon poraza republikanaca [[1939.]], predsjednik [[Manuel Azaňa]] umro je u Francuskoj pod meksičkom diplomatskom zaštitom. Spasio je desetine tisuća izbjeglica iz Španjolske<ref>Pla Brugat, 1989, quoted by Clara E. Lida (1993): Los españoles en México: población, cultura y sociedad, in: ''Simbiosis de Culturas. Los inmigrantes y su cultura en México'', Guillermo Bonfil Batalla (ed.), México DF: Fondo de Cultura Económica, pp. 425–454, here p. 443.</ref>.
Prodavao je naftu nacističkoj Njemačkoj, ali kasnije je s tim prestao kad su [[Meksiko]] i SAD izgladili sve sporove.
Prodavao je naftu [[Treći Reich|nacističkoj Njemačkoj]], ali kasnije je s tim prestao kad su [[Meksiko]] i SAD izgladili sve sporove.
Poslao je meksičke vojnike u borbu kad je počeo [[Drugi svjetski rat]].
Poslao je meksičke vojnike u borbu kad je počeo [[Drugi svjetski rat]].

===Nakon predsjedništva===
===Kasnija karijera i smrt===
Nakon što je prestao biti predsjednik [[1940.]], služio je kao ministar obrane do [[1945]]. Onda se povlači iz politike, ipak do smrti propovijedajući demokraciju. Njegov sin osnovao je [[Stranka demokratske revolucije|PRD]]. [[Sovjetski savez]] ga je [[1955.]] odlikovao [[Orden Lenjina|Lenjinovom]] nagradom za mir.
Nakon što je prestao biti predsjednik [[1940.]], služio je kao ministar obrane do [[1945]]. Onda se povlači iz politike, ipak do smrti propovijedajući demokraciju. Njegov sin osnovao je [[Stranka demokratske revolucije|Stranku demokratske revolucije]]. [[Sovjetski savez]] ga je [[1955.]] odlikovao [[Orden Lenjina|Lenjinovom]] nagradom za mir.


Lazaro Cardenas umro je u Mexico Cityu od raka u dobi od 75 godina.
Lazaro Cardenas umro je u Mexico Cityu od raka u dobi od 75 godina.


== Nasljeđe ==
==Nasljeđe==
U Meksiku njegovo ime nosi nekoliko gradova i općina, po jedna ulica u svakom većem gradu, te nekoliko autoputova (kod [[Guadalajara |Guadalajare]], [[Monterrey]]a i [[Mexicali]]ja). Izvan Meksika njegovo ime nosi jedno [[šetalište Lazaro Cardenas|šetalište]] u [[Beograd]]u, ulica u [[Barcelona|Barceloni]]. Podignut mu je spomenik u [[Madrid]]u, jer je poslije poraza republikanaca u građanskom ratu pružio utočište mnogima izbjeglima pred [[Francisco Franco|Francovom]] diktaturom.
U Meksiku njegovo ime nosi nekoliko gradova i općina, po jedna ulica u svakom većem gradu, te nekoliko autoputova (kod [[Guadalajara |Guadalajare]], [[Monterrey]]a i [[Mexicali]]ja). Izvan Meksika njegovo ime nosi jedno [[Esplanade Lazaro Cardenas|esplanade]] u [[Beograd]]u, ulica u [[Barcelona|Barceloni]]. Podignut mu je spomenik u [[Madrid]]u, jer je poslije poraza republikanaca u građanskom ratu pružio utočište mnogima izbjeglima pred [[Francisco Franco|Francovom]] diktaturom.


==Izvori==
==Izvori==

Inačica od 31. prosinac 2016. u 18:32

Lazaro Cardenas
Rođenje20. svibnja 1895.
Smrt19. listopada 1970.
StrankaStranka demokratske revolucije
44. predsjednik Meksika
1. prosinca 1934. – 30. studenog 1940.
PrethodnikAbelardo L. Rodríguez
NasljednikManuel Ávila Camacho

Lázaro Cárdenas del Rio (21. svibnja 1895. - 19. listopada 1970.), legendarni meksički političar i državnik, 8. post-revolucionarni predsjednik Meksika i 44. od neovisnosti.

Životopis

Lázaro je rođen u obitelji iz niže srednje klase u selu Jiquilpin, država Michoacán. Bez oca je ostao vrlo rano, pa je u 11. godini prekinuo obrazovanje, a od 16. je uzdržavao majku i sedmero braće i sestara.

Do 18. godine radio je kao poreznik, tiskarski šegrt i čuvar u zatvoru. Isprva je nakanio postati učitelj, ali ga je u tom cilju omela Meksička revolucija, kada je Francisco Madero, kao predsjednik svrgnut od strane Victoriana Huerte.

Lázaro se borio u revoluciji i pošteno stekao čin generala. Jedan od ljudi pod kojima je služio bio je kasniji predsjednik Plutarco Elias Calles koji je vladao kao diktator, a njegovi nasljednici su bili njegove marionete.

Godine 1928. Lazaro postaje guverner svoje države Michoacan i tamo ostaje do 1932. godine. Ostao je zapamćen kao reformator, zauzimao se za obrazovanje, gradnju cesta, škola i bolnica, te reformu zemlje i socijalnog osiguranja[1].

Bio je iskonski ljevičar, a uzor mu je bio Alvaro Obregon, koji je shvatio da je potpora sindikata i ljevice nužna za kontrolu nad republikom.

Predsjednik

Godine 1934. na vlasti je bio Abelardo Lujan Rodriguez, još jedna u nizu Callesovih marioneta. Na izborima te godine vladajuća stranka PRN izabrala je Lazara za kandidata stranke umjesto drugog političara kojeg je predložio Calles. Ipak, Calles se složio misleći da će i ovog "predsjednika" moći kontrolirati, kako je radio i prije. No, to nije bio slučaj. Lazaro je imao karizmu, vodio je kampanju bez tjelohranitelja i oklopnih vozila, pratili su ga samo vozač i tajnik. Oduševljeni njegovom neustrašivošću, i podučeni njegovom dobrom upravom kao guvernera, narod ga je vrlo rado izabrao. On se pokazao kao izvrstan izbor.

Popevši se na vlast 1. prosinca 1934. godine, prvi je uselio u današnju predsjedničku palaču Los Pinos sa suprugom Amaliom i sinom. Prijašnje predsjedničko obitavalište pretvorio je u Nacionalni povijesni muzej. Prva odluka mu je bila da si plaću smanji napola. Uslijedili su drugi potezi. Ukinuo je smrtnu kaznu, nastavio s agrarnom reformom (podijelio zemlju seljacima), borio se za radničke plaće i pravo na sindikalno udruživanje.[2][3]. Osnovao je Nacionalni politehnički institut da bi osigurao logistiku za Pemex, državnu naftnu kompaniju. Nacionalilizirao je naftu u meksičkom tlu i cijelu opremu stranih naftnih kompanija 18. ožujka 1938. godine. Protjerao je Callesa i ostalu bagru u SAD. Lav Trocki dobio je azil u Meksiku, jer je Lazaro želio opovrgnuti optužbe da je staljinist.

Podupirao je republikansku vladu kada je izbio Španjolski građanski rat, a nakon poraza republikanaca 1939., predsjednik Manuel Azaňa umro je u Francuskoj pod meksičkom diplomatskom zaštitom. Spasio je desetine tisuća izbjeglica iz Španjolske[4]. Prodavao je naftu nacističkoj Njemačkoj, ali kasnije je s tim prestao kad su Meksiko i SAD izgladili sve sporove. Poslao je meksičke vojnike u borbu kad je počeo Drugi svjetski rat.

Kasnija karijera i smrt

Nakon što je prestao biti predsjednik 1940., služio je kao ministar obrane do 1945. Onda se povlači iz politike, ipak do smrti propovijedajući demokraciju. Njegov sin osnovao je Stranku demokratske revolucije. Sovjetski savez ga je 1955. odlikovao Lenjinovom nagradom za mir.

Lazaro Cardenas umro je u Mexico Cityu od raka u dobi od 75 godina.

Nasljeđe

U Meksiku njegovo ime nosi nekoliko gradova i općina, po jedna ulica u svakom većem gradu, te nekoliko autoputova (kod Guadalajare, Monterreya i Mexicalija). Izvan Meksika njegovo ime nosi jedno esplanade u Beogradu, ulica u Barceloni. Podignut mu je spomenik u Madridu, jer je poslije poraza republikanaca u građanskom ratu pružio utočište mnogima izbjeglima pred Francovom diktaturom.

Izvori

  1. The Course of Mexican History by Michael C. Meyer and William L. Sherman
  2. Mexico – Cardenismo and the Revolution Rekindled. Countrystudies.us. Pristupljeno 30. prosinca 2016.
  3. Lazaro Cardenas : Faces of the Revolution : The Storm That Swept Mexico : PBS, Pristupljeno 30. prosinca 2016.
  4. Pla Brugat, 1989, quoted by Clara E. Lida (1993): Los españoles en México: población, cultura y sociedad, in: Simbiosis de Culturas. Los inmigrantes y su cultura en México, Guillermo Bonfil Batalla (ed.), México DF: Fondo de Cultura Económica, pp. 425–454, here p. 443.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Lazaro Cardenas