Giambattista Vico: razlika između inačica

	Giambattista Vico
	;
	Zapadna filozofija
	Prosvjetiteljstvo
Rođenje	23. lipnja 1668.; Napulj
Smrt	23. siječnja 1744.; Napulj
Škola/tradicija	Historicizam;
Glavni interesi	filozofija politike i povijesti; govorništvo; epistemologija
Poznate ideje	Istina je sama po sebi činjenica; (lat. Verum esse ipsum factum)
	Portal o životopisima

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 8. rujna 2016. u 15:39

Giambattista Vico ili Giovan Battista (Napulj, 23. lipnja 1668. - Napulj, 23. siječnja 1744.), je bio talijanski filozof, govornik, povjesničar i pravnik.

Njegovo glavno djelo je Nova znanost (Scienza Nuova), izdano 1725, no potpuno je prepravljeno, 1730. Njegova glavna ideja da je istina čin, u Novoj znanosti se postavlja kao princip povijesti; ona je napravljena od strane ljudi, i zato je ljudi u potpunosti mogu razumjeti, isto kao i matematiku, koja je proizvod ljudske imaginacije.

Vico predlaže istraživanje tradicije, mitologije i jezika kao metode za istraživanje povijesti. Za njega se vijeruje da je bio pionir etnologije. Po Vicu povijesni tijek prati slični uzorak, unutar svih nacija; iako ne u svim detaljima. Prvi su ljudi razmišljali u mitskim oblicima, universali fantastici ili poetske ličnosti. Sve nacije počinju s fantasia, snagom imaginacije i vremenom bogova koji su potrebni da bi se razumio svijet. Nakon toga dolazi drugo doba u kojemu se fantasia koristi da bi se kreirale socijalne institucije i heroji se koriste da bi se inspirirale moralne vrline. Treće i finalno doba je doba racionalnosti, u kojemu čovječanstvo upada unutar barbarie della reflessione; barbarizam reflekcija. Prema Vicu, postoje bogovi, heroji i ljudi; koji se ponavljaju unutar svijeta nacija, kreirajući storia ideale eterna idealnu cjelovitu povijest.

Proučavao je Platona i Tacita. Kao teoretičar prava istraživao je odnos povijesti prava i ljudskog mišljenja, a rezultate tih istraživanja izložio je u knjizi Univerzalno pravo. Povijest je pokušao objasniti kao proces koji teče po određenim zakonima, od kojih je jedan cikličko smjenjivanje uspona i padova.

Vico je bio izolirani genij, koji je živio gotovo u siromaštvu i nikada nije upoznao mislioca iste veličine. Ipak su njegovi pogledi utjecali na mnoge filozofe u 19. i 20. stoljeću. Karl Marx je proučavao Vicoa, i mnoge svoje poglede duguje njemu. Također Vicova ideja verum factum predviđa pragmatizam Peircea. On je bio u stanju predvidjeti povijesni razvoj Europe s velikom točnošću. U dvadesetom stoljeću, njegove ideje o mitu i nacijama bivaju prihvaćene od James Joycea, kao i Edward W. Saida.

Djela

Umjetnost retorike
On Humanistic Education
On the Study Methods of Our Time
Principi nove znanosti o zajedničkoj prirodi nacija (1725.)

Daljnje čitanje

Isaiah Berlin ([1979] 1981) Against the Current (Oxford: OUP), u poglavljima "Vico's Concept of Knowledge" i "Vico and the Ideal of the Enlightenment".

Izvori

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Giambattista Vico

@@ Redak 54: / Redak 54: @@
 [[Kategorija:Filozofija povijesti]]
 [[Kategorija:Kršćanski filozofi]]
+[[Kategorija:Retorika]]