Takson

Takson (iz: taksonomija) – u biologiji – jest skup jedne ili više populacija organizama ili grupa od kojih taksonomi stvaraju jedinicu određenog ranga.

Naziv taksonomija, a time i takson, izvedeni su iz grčke riječi άττειν - tatein = redanje, uređivanje.

Iako to nije nužno (jer je klasifikacija obično poznata po određenom imenu), posmatranom taksonu se uz naziv daje poseban rang, pogotovo ako i kada se prihvata ili se zasniva. Za taksonome, međutim, nije neuobičajeno da ostanu u sukobu nad onim što pripada klasifikaciji i kriterijima za raspoređivanje određenih grupa. Ako se taksonu daje formalno naučno ime, njegova upotreba se tada temelji na jednom od kodova nomenklature, koji propisuju koje je naučno ime ispravno za određenu grupu.

Iako mu je prethodila Linnaeusova Systema Naturae (10. izdanje, 1758.)^[1] i neobjavljeni rad Bernarda i Antoine Laurent de Jussieua, pojam jedinica "prirodnog sistema", zasnovan na biološkoj klasifikaciji je prvi put bio široko dostupan za objavljivanje 1805. Bilo je u uvodu u trećeg izdanja Jean-Baptiste Lamarckove Flore Françoise, u Augustin Pyramus de Candolleovoj knjizi Principes élémentaires de botanique (bosanski, Osnovni principi botanike) gdje je izložen sistem za "prirodnu podjelu" biljaka. Od tada, sistematičari su nastojali da se izgradi precizna podjela koja bi obuhvatala raznolikost života. Danas se obično uzima da je "dobar" ili "koristan" onaj takson koji odražava evolucijske veze odnose.

Mnogi moderni sistematičari, kao što su zagovornici filogenetskih nomenklatura, koristili kladističke metode koji zahtijevaju da taksoni budu monofiletski (svi potomci istog pretka). Njihova osnovna jedinica, stoga je kladus, prije nego takson. Među onima koji rade sa savremenim taksonima po tradicionalnoj Linneovskoj (binomnoj) nomenklaturi, predlažu i taksone koji znaju biti parafiletski.^[2] Primjer dobro uspostavljenog taksona koji nije i kladus je klasa Reptilia (gmizavci).

Historija

Izraz takson je prvi put koristio Adolf Meyer-Abich 1926. godine, za životinjske grupe. Za biljke to isto je predložio Herman Johannes Lam, 1948., a usvojen je na VII Međunarodnom botaničkom kongresu, održanom 1950.^[3]

Definicija

Pojmovnik Međunarodnog kodeksa Zoološki nomenklature, skraćeno IKZN, (1999.) definira:^[4]

"Takson, (plural, taksoni), n. je taksonomska jedinica, bez obzira da li je imenovana ili ne: tj. populacija ili grupa populacija organizama za koja se obično može zaključiti da su u filogenetskoj vezi i koji imaju zajednički izgled, koji se diferenciraju (QV) kao jedinice (naprimjer, geografska populacija, rod, porodica, red) od drugih takvih jedinica. Jedan takson obuhvata sve uključene taksone nižeg ranga (QV) i individualne organizame. [...]"

Hijerarhija

Hijerarhija biološke podjele uključuje osam velikih taksonomskih razina. Srednji manji rangovi nisu prikazani. Taksonu može biti dodijeljen taksonomski rang, najčešće (ali ne nužno) kada mu se daje formalno ime. Chordata se formalno odnosi na bilo koji biološki domen, ali tradicionalno se uvijek koristi za životinje, dok se naziv divizija tradicionalno češće koristi za biljke, gljive itd.

Prefiks se koristi da se označi rangiranje manjeg značaja. Prefiks super ili nad ukazuje čin iznad, a prefiks sub ili pod ukazuje na rang ispod. U zoologiji prefiks infrastrukture pokazuje da je čin ispod pod. Na primjer, među dodatnim rangovima klase su superklasa, podklasa i infraklasa.

Pozicija je relativna i ograničene na određene sistematske sheme. Naprimjer, jetrenjače su u različitim sistemima podjele grupisane kao porodica, red, razred ili koljeno (phylum). Pristalice kladistike osporavaju upotrebu uskog skupa rangova. Naprimjer, u okviru životinja, koriste samo 10 tradicionalnih rangova (regulisano IKZN) i životinjskih vrsta (obično najviši čin u relevantnim taksonomskim radovima) često ne mogu adekvatno predstaviti evolucijsku historiju, kako postaje poznato sve više filognetskih loza. Osim toga, rang klasa dosta često nije evolucijska već fenetska ili parafiletska grupa i za razliku od onih hijerarhijskih rangova(razine roda, porodice i vrste po IKZN), obično se ne može napraviti monofiletski položaj pripadajućih taksona. To je dovelo do filogenetske taksonomije i tekućeg razvoja Filokoda (PhyloCode), koji je predložen kao nova alternativa za zamjenu Lineovske podjele i upravljaju primjenom imena kladusa. Mnogi kladisti ne vide potrebu da se odstupi od tradicionalne nomenklature kako određuje IKZN, IKBN, itd.

Reference

^ Quammen, David (1. 6. 2007). "A Passion for Order". National Geographic Magazine. Arhivirano s originala, 27. 8. 2008. Pristupljeno 29. 5. 2015.
^ de Queiroz, K & J Gauthier (1990). "Phylogeny as a Central Principle in Taxonomy: Phylogenetic Definitions of Taxon Names" (PDF). Systematic Zoology. 39 (4): 307–322. doi:10.2307/2992353. JSTOR 2992353.
^ Naik, V. N. (1984). Taxonomy of Angiosperms. Tata McGraw Hill, New Delhi, str. 2.
^ IKZN (1999) Međunarodni kodeks Zoološke nomenklature. Glosar Arhivirano 3. 1. 2005. na Wayback Machine. International Commission on Zoological Nomenclature.

Također pogledajte

[1] Quammen, David (1. 6. 2007). "A Passion for Order". National Geographic Magazine. Arhivirano s originala, 27. 8. 2008. Pristupljeno 29. 5. 2015.

[2] Queiroz, K & J Gauthier (1990). "Phylogeny as a Central Principle in Taxonomy: Phylogenetic Definitions of Taxon Names" (PDF). Systematic Zoology. 39 (4): 307–322. doi:10.2307/2992353. JSTOR 2992353.

[3] Naik, V. N. (1984). Taxonomy of Angiosperms. Tata McGraw Hill, New Delhi, str. 2.

[4] IKZN (1999) Međunarodni kodeks Zoološke nomenklature. Glosar Arhivirano 3. 1. 2005. na Wayback Machine. International Commission on Zoological Nomenclature.

[1]

[2]

[3]

[4]