Poliester
Poliester je polimer koji u glavnom lancu sadrži estre. Mada postoji mnoštvo oblika poliestera, ovaj pojam se obično veže za sintetske tkanine i specifične materijale od polietilentereftalata (PET). Hemijski sastav poliestara je raznolik. Svi prirodni, a samo nekoliko sintetskih poliestera su biorazgradivi (većina sintetskih nije).[1][2]
Poliester | |
---|---|
Općenito | |
Hemijski spoj | Poliester |
Molekularna formula | C6H4(COOH)2 C6H4(COOCH3)2 C2H6O2 H-[C10H8O4]-n=60–120 OH |
CAS registarski broj | 120-61-6 107-21-1 1309-64-4 25038-59-9 (heterogen)&rn=1 100-21-0 120-61-6 107-21-1 1309-64-4 25038-59-9 (heterogen) |
Osobine1 | |
Molarna masa | 166,13 194,19 62,07 (heterogena) |
Rizičnost | |
NFPA 704 | |
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. |
Kao tkanina, poliester se upotrebljava za proizvodnju raznih odjevnih predmeta, kao što su: košulje, hlače, jakne, kape, kao i za izradu plahti, deka, tapeciranog namještaja, podloga za kompjuterske miševe i sl. Koristi se i za izradu sigurnosnih pojaseva i opreme u automobilima , užadi, tranportnih traka, za pojačanje izdržljivosti gume i plastike, kao i za amortizaciju i izolacijske materijale.[3][4][5] Iako se sintetska odjeća obično smatra manje prirodnom u poređenju sa tkaninama od prirodnih vlakana kao što su pamuk i vuna, poliesterske tkanine mogu pružiti određene prednosti, kao što su poboljšana otpornost, trajnost. zadržavanje boje i toplote. Zato se poliesterska vlakna ponekad koriste u kombinaciji s prirodnim, za proizvodnju tkaninea s poboljšanim svojstvima i većom otpornošću na vodu, vjetar i sl.[6][7]
Poliestri također služe za proizvodnju: PET boca, traka za filmove, cerada, raznih čamaca, zaslona s tekućim kristalima, holograma, filtera, izolacijskih traka i dr. Poliestri se naširoko upotrebljavaju u proizvodnji u kombinaciji sa visoko kvalitetnim proizvodima od drveta, kao što su muzički instrumenti (gitare, klaviri) i interijer i raznih vozila i plovila.
Tipovi
urediPoliester kao termoplastika, nakon primjene topline, može promijeniti oblik. Dok je zapaljiv na visokim temperaturama, poliestri imaju tendenciju da se smanjuje od plamena i gase nakon paljenja. Poliesterska vlakna imaju visoku otpornost, kao i nisku mogućnost apsorpcije vode i minimalno skupljanje, u poređenju sa drugim industrijskim vlaknima .
- Prema sastavu glavnog lanca, poliestri mogu biti
Industrija
urediOsnovni podaci
urediPoliester je sintetički polimer napravljen od pročišćene tereftalne kiseline (PTA) ili njegove dimetil ester dimetil tereftalata (DMT) i monoetilenglikola (MEG). Sa tržišnim udjelom od 18% svih proizvedenih plastičnih materijala, treći je, nakon polietilena (33.5%) i polipropilena (19,5%).
Proizvodnja poliesterskih boca, smola i filmskih poliestera uglavnom za pakovnje i ostalih poliestera za inženjersku plastiku već je dugo u porastu. Prema nekim podacimai, ukupna proizvodnja poliester na svijetu, do 2010. je premašila 50 miliona tona godišnje . [6][7]
- Svjetska proizvodnja poliesra
Proizvod | 2002. [Milioni tona/god.] |
2008. [Milioni tonea/god.] |
Tekstil-PET | 20 | 39 |
Smola, boce/A-PET | 9 | 16 |
Film-PET | 1,2 | 1,5 |
Specialni poliester | 1 | 2,5 |
Ukupno | 31,2 | 59 |
Sinteza
urediSinteza poliestera općenito se obavlja polikondenzacijskom reakcijom, prema obrascu:
- (n+1)R(OH2 + nR´(COOH)2 → HO[ROOCR´COO]nROH + 2n H2O
Azeotropna esterifikacija
urediU ovom klasičnom metodu, reagiraju alkohol i karboksilna kiselina da a se formira karboksilni ester . Za sastavljanje polimera, voda koja je dobijena reakcijom mora biti stalno uklonjena azeotropnom destilacijom.
Alkoholna transesterifikacija
urediTakođer pogledajte
urediReference
uredi- ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
- ^ Berberović Lj., Hadžiselimović R., Dizdarević I. (1987): Medicinska antropologija. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-00364-8.
- ^ Rosato D. V., Rosato D. V., Rosato M. V. (2004): Plastic product material and process selection handbook. Elsevier, ISBN 978-1-85617-431-2.
- ^ Mendelson C. (2005): Home komforts: The art and science of keeping house. Simon and Schuster, ISBN 9780743272865.
- ^ Cappitelli F., Principi P., Sorlini C. (2006): Biodeterioration of modern materials in contemporary collections: can biotechnology help? Trends in biotechnology 24 (8): 350–354. doi:10.1016/j.tibtech.2006.06.001. PMID 16782219.
- ^ a b Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8
- ^ a b Binder H. H. (1999): Lexikon der chemischen Elemente. S. Hirzel Verlag, Stuttgart, ISBN 3-7776-0736-3.