Kriket

Međunarodna pravila kriketa su pod kontrolom Međunarodnog vijeća za kriket (International Cricket Council - ICC) iako se najvišom instancom za pravila kriketa smatra Marylebone Cricket Club (MCC) u Londonu. Pravila kriketa su prilično komplicirana, ali su najosnovniji principi prilično jednostavni.

Kriket igraju dvije ekipe od po jedanaest igrača na velikom ovalnom terenu. Obično je vanjska granica terena (boundary) označena konopcem. Tačno u sredini terena se nalazi posebno pripremljeno polje dužine 20 m i širine 3 m po nazivu pitch. Sa obje strane pitcha su postavljena po tri štapa (stumps) na kojima su poprečno postavljena po dva manja štapa (bails). Ove kombinacije štapova se zovu wickets.

 

U partiji kriketa se timovi smjenjuju u ulozi udaračkog tima (batting side) i tima u polju (fielding side). Dio partije između dvije promjene uloga se naziva innings i dobija ime po timu koji je na redu za udaranje. Svaka partija se sastoji od jednog ili od dva inningsa po ekipi.

Udaračka ekipa pokušava osvojiti što veći broj poena (runs). Po jedan udarač (batsman) iz udaračke ekipe se nalazi pored svakog wicketa. Svi ostali igrači iz udaračke ekipe se u ovom inningsu nalaze izvan terena i ulaze u igru tek kad jedan od udarača „ispadne“.

Bacač (bowler) ekipe u polju baca (odnosno bowla u stručnom žargonu) ukupno šest lopti (ovo se naziva over) s jedne strane pitcha udaraču koji se nalazi na drugoj strani pitcha. Ovaj udarač se naziva striker. Iza njega i njegovog wicketa stoji jedan igrač ekipe u polju (tzv. wicket-keeper) koji kao jedini iz svog tima ima pravo da nosi rukavice za hvatanje. Ostalih devet igrača tima u polju (tzv. fielders) su raspoređeni po cijelom terenu.

Na kraju pitcha na kojem se bowla stoji jedan od dvojice sudija (umpire) a drugi je na visini strikera ali udaljen otprilike 20 metara.

Nakon svakog overa dolazi do promjene bowlera i lopta se bowla s druge strane pitcha.

Bacačka tehnika bowlera je većim dijelom propisana pravilima. Ruka kojom se baca lopta se ne smije ispružiti nakon što je dostigla visinu ramena. U praksi to znači da se bacači trude da ruku u potpunosti ispruže prije nego što im ruka dođe u visinu ramena. Inače se bacanje proglašava nevažećim (tzv. no ball). Ovaj strogo kontrolirani način bacanja se naziva bowlanje te se stoga u kriketu pravi razlika između (normalnog) bacanja i bowlanja.

Druga specifičnost bowlanja je to što se lopta baca kako bi u svakom slučaju dodirnula zemlju prije nego što dođe do batsmana. U ovom slučaju se ne radi o propisu nego o korisnom načinu poštovanja pravila koje kažu da lopta dođe kod batsmana iznad visine pojasa.

 

Striker ima dva cilja: S jedne strane pokušava odbraniti svoj wicket (tj. pokušava spriječiti da bowlirana lopta pogodi njegov wicket. S druge strane mora pokušati udariti loptu na taj način da ima dovoljno vremena kako bi došao do drugog wicketa. Njegov partner, non-striker, koji se nalazi s druge strane pitcha u tom momentu mora trčati na drugu stranu pitcha. Batsmani moraju sami odlučiti da li će također trčati ili će ostati na svom mjestu.

 

Commons ima datoteke na temu: Kriket