Juventus FC

 

Klub je osnovan 1. novembra 1897. od strane grupe mladića u školi za književnost Massimimo D'Azeglio Lyceum u Torinu. Prvobitno je nosio naziv Sportski klub Juventus, ali je 2 godine kasnije promijenjen u Juventus Football Club. 1900. godine pridružio se tadašnjem italijanskom nogometnom prvenstvu. 1905. osvojen je prvi scudetto^[7], a iste godine klub mijenja boju u današnju crno-bijele.

 

Naredne godine dolazi do razdora unutar ekipe i stvaranja današnjeg Torina te tako i velikog rivalstva. Juventus je bio jako pogođen ovim te tako naredni trofej dolazi tek 1926. godine nakon što ranije klub preuzima tadašnji vlasnik FIAT-a, Edoardo Agnelli. Od 1930. do 1935. godine klub osvaja pet uzastopnih titula. U isto vrijeme prelazi se na Stadio Comunale^[8]. Glavni igrači reprezentacije Italije u osvajanju Svjetskog prvenstva 1934. godine su došli upravo iz te generacije. Međutim, rana smrt Edoarda Agnellia dovodi do kraja zlatne ere i tako do II svjetskog rata ne uspijevaju povratiti dominaciju.

U periodu od 1943. do 1945. Juventus je morao izbaciti iz imena Football Club zbog projekta tzv. italijaniziranja tadašnjeg fašističkog režima u zemlji pa je tako klub je nosio ime Juventus Cisitalia. Cisitalia je bila kompanija tadašnjeg predsjednika Petra Dusia sa sjedištem u Torinu (u to vrijeme jedan od brendova FIAT-a).

Pod novim predsjednikom Giovanni Agnellijem dodaju se još dva Scudetta (sezone 1949/50 i 1951/52). 1958. godine Omar Sivori postaje prvi igrač u historiji kluba koji dobija nagradu za Evropskog fudbalera godine. U sezoni 1959/60 prvi put se osvaja dupla kruna^[9], pobjednika Serie A i Kupa Italije. Dugogodišnji kapiten Giampiero Boniperti se povlači i ostavlja rekord od 178 golova postignutih u Serie A, koji će se tek oboriti za 49 godina^[10].

U ovoj dekadi Serie A je osvojena još samo jednom u sezoni 1966/67. Međutim, već početkom 70-tih godina Juventus učvršćuje poziciju najtrofejnijeg italijanskog kluba. 13. jula 1971. na mjesto predsjednika dolazi Giampiero Boniperti i odmah osvaja prvo titulu. Sa igračima poput Čestmír Vycpáleka, Roberta Bettege, Franca Causia, Jose Altafinija i Gaetana Sciree liga se osvaja još pet puta do 1978. godine. Tih godina na trenersko mjesto dolazi Giovanni Trapattoni.

Još veći uspjesi dolaze pod njegovom trenerskom palicom. U sezonama 1980/81, 1981/82 i 1983/84 dodaju se još tri Scudetta na konto. Juventus poslije ove druge titule u nizu stavlja i drugu zlatnu zvjezdicu na dres^[11]. I danas je jedini klub u Italiji sa više od 20 titula. 1982. godine Paolo Rossi kao igrač Juventusa dobija nagradu za Evropskog igrača godine. Naredne tri godine: 1983, 1984 i 1985 Zlatnu loptu osvaja još jedan crno-bijeli; Michel Platini.

Platini je i Juventusu 1985. godine donio prvu titulu Lige prvaka, tadašnjeg Kupa šampiona pobjedom nad Liverpoolom (1-0). Ipak, ta utakmica će ostati zapamćena po velikoj tragediji kada je na Hayselu poginulo 39 navijača Juventusa.

Sa izuzetkom sezone 1985/86 i osvajanjem Serie A Juventus nije uspijevao doć do trofeja uslijed dominacije u domaćem i evropskom fudbalu Napolija i onda Intera i Milana. 1990. godine klub se seli na novoizgrađeni Delle Alpi.

 

Pred sezonu 1994/95 u klub dolazi Marcello Lippi. Pod njegovim vodstvom Juventus ponovo osvaja titulu Serie A nakon devet sezona i gubi finale Kupa UEFA. Počinje razdoblje kada je Juventus bez premca bio najbolji klub u Evropi. Ekipa 1996. osvaja titulu prvaka Evrope pobjedom nad Ajaxom. Naredne dvije sezone u Ligi prvaka dolaze do finala ali u oba navrata gube od Borussie Dortmund i Real Madrida. U sezoni 1998/99 Manchester United je bio bolji u polufinalu i prošao nakon nevjerovatnog dvomeča. Uz to je dodan i Evropski Superkup 1996. godine te iste godine, tadašnji Toyota Kup (poput današnjeg Interkontinentalnog kupa). U istom periodu Serie A je osvojena dva puta.

Nakon povratka Lippija na mjesto trenera, klub osvaja domaće prvenstvo dvije godine zaredom; 2002. i 2003. godine. 2003. godine Juventus je ponovo poražen u finalu Lige prvaka od AC Milana nakon izvođenja penala.

U ljeto 2004. kao novi trener je predstavljen Fabio Capello. U naredne dvije sezone donosi dva nova Scudetta. Međutim, oni se oduzimaju zbog skandala o namještanju utakmica. Juventus dobija najveću kaznu i biva izvačen u Serie B uz ostale dodatne kazne. Dolazi do odlaska skoro svih većih zvijezda.

Oni koji su ostali, poput Alessandra Del Piera, Pavela Nedveda, Gianluigi Buffona i David Trezegueta vode tim kroz Serie B. Klub se odmah vraća u prvu ligu uprkos oslabljenom igračkom kadru i negativnim bodovima.

Od 2007. počinje rekonstrukcija tima koja nije dala neki bitniji rezultat. Najbolji uspjeh tima od 2007. do 2010. godine je bilo drugo mjesto u sezoni 2008/09. U ljeto 2010. godine na predsjedničko mjesto sjeda ponovo jedan Agnelli, Andrea. Prvi potez mu je bio dovođenje na mjesto trenera Luigi Delnerija.

 

 

Juventus u današnjim crno-bijelim dresovima i bijelom ili crnom šorcu igra od 1903. godine. Originalno, prvi dresovi su bili rozi sa crnom kragnom ali samo zbog pogrešne isporuke. Otac od jednog od tadašnjih igrača je bio zadužen za pranje ali je boja toliko izblijedila do 1903. godine da su se morali pronaći novi dresovi.

Tada je John Savage, engleski internacionalac, za svoju tadašnje ekipu ugovorio isporuku iz njegove domovine. Njegov prijatelj je živio u Notthingamu, i iz razloga što je bio pristalica Notts Countya nazad u Italiju isporučio crno-bijele dresove kakve je tradicionalno nosio Notts County. Od tada Juventus nosi iste boje s tim da su one kluba iz Torina nešto izraženije.

Službeni grb Juventusa je imao nekoliko dizajnerskih korekcija od 20-tih godina prošlog stoljeća. Grb za sezonu 2004/15 ovalnog oblika podijeljen u 5 dijelova (slika lijevo). Unutar se nalazi tri crne šara i dvije bijele u kojima se nalaze naredni elementi; u gornjem dijelu napisano ime kluba na konkavnoj liniji zlatne boje koja predstavlja čast. U donjem dijelu je bijela silueta bika položenog na stari francuski štit; bik je simbol grada Torina. Zadnja izmjena grba desila se pred 2017/18 sezonu (slika desno).

Iznad crnog štita i siluete se nalazi kruna koja simbolizira Augusta Tourinorum, stari rimski grad koji je sada glavni grad regije Pijemont.

U prošlosti konveksna linija je bila plave boje (također simbol Torina). Ime kluba se nalazilo između te linije dole i druge konkavne linije iznad. Stari francuski grb i kruna su bile veće i žute boje. Tokom 80-tih godina u štitu se nalazio tadašnji emblem kluba, zebra u obliku crne siluete. Dvije zlatne zvjezdice koje predstavljaju osvojene titule Serie A su se nalazile u bijelim šarama iznad emblema Juventusa i konkavne i konveksne linije.

Tokom postojanja klub je dobio mnogo nadimaka. la Vecchia Signora (Stara dama) je najbolji primjer. Stara je dosjetka na samo značenje imena kluba što na latinskom jeziku znači mlad ^[12]. To je nastalo sredinom 30-tih godina i odnosilo se na broj godina tadašnjih najboljih igrača Juventusa. Dio dama je nastao prije 30-tih godina zbog načina kako su navijači bodrili svoj tim tada. Još jedan od nadimaka je la Fidanzata d'Italia (italijanska djevojka) zbog velikog broja navijača iz južne Italije (naročito iz Napulja i Palerma) koji su dolazili u Torino raditi za Fiat tokom 30-tih godina 20. stoljeća. Ostali upotrebljivaniji su i bianconeri (crno-bijeli), le zebre (zebre) zbog boje dresova te i gobbi' (grbavi), zato što stare dame kriva leđa.

 

U prve dvije godine postojanja, Juventus je igrao na Parco del Valentinu i Parco Cittadelli. Poslije toga sve do 1908. mečevi su se odigravali na Piazza d'Armi Stadionu osim 1905. (godine osvajanja prvog Scudetta) i 1906. godine kada je tim igrao na Corso Re Umbertu.

Kasnije od 1909. do 1922. mjesto okršaja je bio Corso Sebastopoli Camp dok je u narednih 11 godina to bio Corso Marsiglia Camp. Na kraju 1933. presljeno je na Stadio Benito Mussolini (kasnije Stadio Olimpico) sagrađen za Mundijal 1934. godine u Italiji. U narednih 45 godina na njemu je odigrano 890 ligaških mečeva sve do 1990. godine. Onda je dobiven novi stadion, također sagrađen za potrebe Mundijala ali ovaj put onog 1990. godine, Delle Alpi.

Tu su sve domaće mečeve igrali od sezone 1990/91. pa do 2005/06. U augustu 2006. preselili su na Stadio Olimpico, renoviran za potrebe Zimskih Olimpijskih Igara u Torinu sa 27 500 sjedećih mjesta. U naredne tri godine planirano je proširenje kapaciteta za dodatnih 3 000.

17. septembra odigrana je prva službena utakmica na novoizgrađenom Juventus Stadiumu. Klub je tako postao prvi nogometni klub u Italiji koji u svom vlasništvu ima vlastiti stadion.

Od 1. jula 2017. godine, Juventus Stadium je komercijalno poznat kao Allianz Stadium u Torinu šest sezona do 30. juna 2023. godine.

Juventus je daleko najpopularniji klub u Italiji sa 12 miliona navijača, što iznosi oko polovine italijankih fudbalskih fanova. Također je i među najpopularnijim klubovima na svijetu sa oko 170 miliona pristalica (43 miliona u Evropi, naročito u mediteranskim zemljama gdje je dosta italijanskih izbjeglica). Procjenjuje se da čak 100 miliona fanova živi na Dalekom Istoku.

 

Uprkos svemu ovome, prosjek gledatelja na utakmicama Juventusa je tek oko 22 000, dosta niže od ostalih renomiranih evropskih timova. Razlog tome je najmanje navijača živi baš u Torinu dok je ogromna potražnja za domaćim kartama po cijeloj Italiji. Velika garda navijača živi na Siciliji odakle preovladavaju putnici na gostujuće utakmice.

Drughi, kako se naziva navijačka grupa koja bodri Juventus nema određeno političko opredjeljenje poput većine ostalih grupa u Italiji gdje se one djele na desnicu i lijevicu. Drughi se smatraju najmnogobrojnijom grupom u državi i nemaju dobre odnose ni sa jednom drugom grupom iz Italije kao ni sa nijednom u svijetu sem sa pristalicama Legije iz Varšave te ADO Den Haaga.

Juventus ima dva velika rivala. Tradicionalno najveći je Torino F.C., gradski rival. Njihov međusobni duel se popularno naziva Derby della Mole (Torinski derbi). Netrpeljivost je još prisutna od 1906. godine nakon što se Torino F.C. odvojio od Juventusa. Drugi vječiti rival je Inter iz Milana, glavnog grada susjedne pokrajine Lombardije. Ovaj duel se naziva Derby d'Italia (derbi Italije) i do Calciopoli skandala to su bile jedine dvije ekipe koji su cijelu historiju provele u Serie A. Rivalstvo je najviše bilo izraženo krajem 90- tih te posebno nakon povratka Juventusa u prvu ligu.

Također mečevi sa Milanom, Romom, Napolijem i Fiorentinom se željno očekuju svake sezone.

1. 9. 2021.^[13]

Napomena: Zastave pokazuju reprezentaciju kao što je definisano pravilima podobnosti FIFA-e. Igrači mogu imati više od jednog ne-FIFA-inog državljanstva.

Br. Poz. Nacija Igrač 1 G   Wojciech Szczęsny 2 O   Mattia De Sciglio 3 O   Giorgio Chiellini (kapiten) 4 O   Matthijs de Ligt 5 V   Arthur 6 O   Danilo 8 V   Aaron Ramsey 9 N   Álvaro Morata 10 N   Paulo Dybala (zamjenik kapitena) 11 O   Juan Cuadrado 12 O   Alex Sandro 14 V   Weston McKennie 17 O   Luca Pellegrini

Br. Poz. Nacija Igrač 18 N   Moise Kean 19 O   Leonardo Bonucci 20 V   Federico Bernardeschi 21 N   Kaio Jorge 22 V   Federico Chiesa 23 G   Carlo Pinsoglio 24 O   Daniele Rugani 25 V   Adrien Rabiot 27 V   Manuel Locatelli 30 V   Rodrigo Bentancur 36 G   Mattia Perin 44 V   Dejan Kulusevski

Glavni članak: Juventus F.C. (žene)

Izvor: Juventus.com

Pozicija	Ime
Glavni trener	Massimiliano Allegri
Pomoćnik	Marco Landucci
Trener golmana	Claudio Filippi
Tehnički pomoćnici	Aldo Dolcetti   Maurizio Trombetta
Glavni trener atletski perfomansi	Simone Folletti
Fitnes trener	Andrea Pertusio
Supervizor za trening i sportski naučni menadžer	Roberto Sassi
Supervizor za trening i fitnes trener	Duccio Bravo
Sportski naučni službenik	Darragh Connolly
Sportski naučni specijalista i fitnes trener	Antonio Gualtieri
Menadžer za analizu meča	Riccardo Scirea
Službenik za analizu meča	Domenico Vernamonte
Osoblje za analizu meča	Giuseppe Maiuri

Izvor: Juventus.com

Pozicija	Ime
Šef medicinskog osoblja	Claudio Rigo
Prvi timski doktor	Fabio Christian Tenore
Specijalisti za rehabilitaciju	Marco Luison   Fabrizio Borri
Fizioterapeuti	Dario Garbiero   Francesco Pieralisi   Emanuele Randelli   Gianluca Scolaro   Maurizio Delfini
Sportski terapeut	Stefano Grani
Nutricionista za perfomanse	Matteo Pincella

Juventus je imao mnogo predsjednika kroz svoju dugu historiju od kojih su neki bili i vlasnici kluba. Na vrhu predsjedavajućih bilo je nekoliko živih bivših predsjednika, koji su bili nominovani za počasnog predsjednika (it.: Presidenti Onorari). Ovo je kompletna lista od 1897. godine:^[14]

Ispod je lista menadžera Juventusa od 1923. godine, kada je porodica Agnelli preuzela i kada je klub postao strukturalniji i organizovaniji sve do danas:^[15]

Ime Nacionalnost Period Jenő Károly   1923–1926 József Viola   1926 József Viola   1926–1928 George Aitken   1928–1930 Carlo Carcano   1930–1935 Carlo Bigatto Benedetto Gola     1935 Virginio Rosetta   1935–1939 Umberto Caligaris   1939–1941 Federico Munerati   1941 Giovanni Ferrari   1941–1942 Luis Monti   /   1942 Felice Borel   1942–1946 Renato Cesarini   1946–1948 William Chalmers   1948–1949 Jesse Carver   1949–1951 Luigi Bertolini   1951 György Sárosi   1951–1953 Aldo Olivieri   1953–1955 Sandro Puppo   1955–1957 Ljubiša Broćić   1957–1959 Teobaldo Depetrini   1959 Renato Cesarini   1959–1961 Carlo Parola   1961 Gunnar Gren Július Korostelev     1961

Ime Nacionalnost Period Carlo Parola   1961–1962 Paulo Amaral   1962–1964 Eraldo Monzeglio   1964 Heriberto Herrera   1964–1969 Luis Carniglia   1969–1970 Ercole Rabitti   1970 Armando Picchi   1970–1971 Čestmír Vycpálek   1971–1974 Carlo Parola   1974–1976 Giovanni Trapattoni   1976–1986 Rino Marchesi   1986–1988 Dino Zoff   1988–1990 Luigi Maifredi   1990–1991 Giovanni Trapattoni   1991–1994 Marcello Lippi   1994–1999 Carlo Ancelotti   1999–2001 Marcello Lippi   2001–2004 Fabio Capello   2004–2006 Didier Deschamps   2006–2007 Giancarlo Corradini   2007 Claudio Ranieri   2007–2009 Ciro Ferrara   2009–2010 Alberto Zaccheroni   2010 Luigi Delneri   2010–2011 Antonio Conte   2011–2014 Massimiliano Allegri   2014-

 

Juventus je najuspješniji klub u historiji italijanskog nogometa. Osvojio je 36 puta nacionalni šampionat, što je daleko najviše i drži rekord u broju uzastopnih scudetta (devet, 2011/12 – 2019/20).

Imaju 66 službenu titulu; 55 u Italijii 11 internacionalnih, što ga čini trećim klubom po uspješnosti u europskim takmičenjima (poslije Real Madrida i Milana). Na globalnom nivou, Juventus je šesti po uspješnosti kada se saberu sve titule u šest kontinentalnih asocijacija koje objedinjuje FIFA. Osvojili su i tri puta Kup UEFA čime djele taj rekord sa Liverpoolom i Internazionaleom.

Juventus je jedini tim u Italiji koji je zaslužio da nosi dvije zvjezdice na svom dresu (svaka jedna zvjezdica predstavlja 10 titula Serie A). Prvi put u nakon sezone 1957/58, a druga nakon sezone 1981/82. Također su prvi koji su stigli da dvaput osvoje duplu krunu (za nacionalni šampionat i nacionalni kup), u sezonama 1959/60 i 1994/95. Treću zvjezdicu stavili su u sezoni 2015/16. zajedno sa novim dresovima.

Jedini je klub koji je osvojio sva internacionalna takmičenja i prvi koji je osvojio tri glavna UEFA-ina takmičenja, za šta je UEFA dodijelila specijalno prizanje Juventusu.

Po FIFA-inoj listi najuspješnih klubova 20. stoljeća, Juventus je bio pozicioniran na 7. mjesto (najviše od italijanskih klubova). IFFHS je torinskom klubu dodjelio treće mjesto na listi najboljih svijetskih klubova u periodu od 1991-2009 poslije Barcelone i Manchester Uniteda.

Drže rekord po broju uzastopno dobijenih nagrada za najboljeg igrača Europe (četiri) koje su osvojili Michel Platini i Paolo Rossi u periodu od 1982 do 1985. godine. Također, šest od ukupno devet igrača koji su osvojili Kup Šampiona (UEFA Liga prvaka), Kup pobjednika kupova i Kup UEFA (Europsku ligu) su došla iz Juventusa.

 

Alessandro Del Piero je rekorder po broju nastupa u svim takmičenjima (6. aprila 2008. godine je srušio rekord Gaetana Sciree od 552 utakmice) kao i po broju nastupa u Seriji A (protiv Cagliarija 5. februara 2011. godine postavio novi rekord). Do tada rekorder je bio Giampiero Boniperti sa 444 nastupa.

10. januara 2006. godine Alessandro Del Piero je prestigao rekord Bonipertija, star 45 godina, od 182 gola u svim natjecanjima, a isto je to učinio i u okvirima Serie A 24. oktobra 2010. godine.

U sezoni 1933/34, Felice Placido je sa 31 golom u 34 utakmice postavio rekord kluba koji i danas traje kao igrač sa najviše golova u jednoj sezoni u Serie A. U svim takmičenjima rekorder je Ferenc Hirzer sa 35 golova u 26 nastupa (rekord za italijanski nogomet) i to još u sezoni 1925/26. Omar Enrique Sivori je sezone 1960/61 postavio rekord po broju postignutih golova u jednom meču, također italijanski rekord. Tada je postigao šest Internazionaleu.

Prva službena utakmica Juventusa u historiji je odigrana 1900. godine u okviru tadašnjeg italijanskog šampionata protiv Torinesea koji je pobjedio 1-0. Najveća pobjeda je ostvarena nad Centom 15-0 u sezoni 1926/27, u drugoj rundi Kupa Italije. Što se tiče Serie A najveće su ostvarili u sezoni 1928/29 rezultatom 11-0. Protivnici su bili Fiorentina i Fiumana. Najteži porazi u ligi su nanijeli Milan 1912. (1-8) i Torino 1913. godine (0-8).

Stara dama je italijanski rekorder po broju datih golova u jednoj sezoni; 106. U sezoni 1992/93 to su ostvarili u Serie A (59), Kupu Italije (16) i Kupu UEFA (31).

• * - Rekord
• ^m - Titule oduzete nakon italijanskog nogometnog skandala 2006.

Generalno, gledajući kroz historiju, Juventus je tim koji je dao najviše igrača italijanskoj reprezentaciji te je jedini domaći tim koji je od drugog održanog svjetskog prvenstva u Italiji 1934. godine imao svoje igrače u svakoj selekciji. Posebno su se isticali igrači iz dvije zlatne ere kluba; iz Quinquennio d'Oro u periodu od 1931. do 1935. godine te ere Ciclo Leggendario od 1972. do 1986. godine.

Liga (Kup) prvaka

Kup pobjednika kupova

Kup UEFA / Kup velesajamskih gradova

Evropski superkup

Interkontinentalni kup

 

Commons ima datoteke na temu: Juventus FC

• Službeni sajt
• Juventus FC na UEFA.com
• Juventus FC Arhivirano 15. 6. 2018. na Wayback Machine na FIFA.com
• Juventus FC na legaseriea.it