James Madison

Madison, sin uglednog zemljoposjednika iz Virginije, učestvovao je u ratu za nezavisnost kao član Kontinentalnog kongresa od 1780. do 1783. godine. Postavši uvjeren kako je konfederalni sistem preslab za potrebe nove države, zagovarao je snaženje centralne vlasti u odnosu na države-članice. Bio je jedna od ključnih osoba na Ustavnoj konvenciji u Philadelphiji, na kojoj je 1787. godine donesen novi Ustav - koji je i danas na snazi. Nakon toga je učestvovao u izradi Federalističkih spisa, kako bi nagovorio javnost država da ratificiraju Ustav.

Rad na izgradnji Ustava Madison je nastavio i kao zastupnik u prvim sazivima američkog Kongresa. 1790. na njegovu inicijativu doneseni su amandmani koji utemeljuju ljudska i građanska prava u SAD-u, poznati kao Deklaracija o pravima.

Sredinom 1790-ih Madison je odbacio svoje federalističke stavove te se priključio novostvorenoj Demokratsko-republikanskoj stranci na čelu s Thomasom Jeffersonom, koja se bila zalagala za slabu centralnu vlast i prava država. Kada je Jefferson 1801. godine izabran za predsjednika, Madison je postao njegov državni sekretar.

Jefferson i Madison, kao poklonici revolucije, iz ideoloških su razloga podržavali Francusku u tadašnjem sukobu s Velikom Britanijom, te smatrali kako će, zahvaljujući britanskoj zauzetosti u Evropi, moći priključiti Kanadu američkoj federaciji.

Madison je 1808. izabran za predsjednika, a njegov mandat bio je obilježen sve većom eskalacijom napetosti prema Britancima, te pripremama američke javnosti za ono što je tada bilo poznato kao Rat g. Madisona. Osim u sjeveroistočnim državama, teško pogođenim ekonomskim embargom protiv Britanije, taj je rat stekao veliku popularnost, te je Madison glatko izabran za drugi mandat 1812.

Međutim, Madison je, slično kao i Jefferson, iz ideoloških razloga smatrao da SAD, kao demokratska država, ne smije imati snažnu stajaću vojsku ili ratnu mornaricu. To je skupo koštalo SAD kad je rat konačno izbio, te se ispostavilo da se mlada država ipak nije u stanju nositi sa britanskom vojnom i pomorskom moći. Amerikanci su u ratu doživjeli teške poraze, ali je pobjeda u bici kod New Orleansa - izvojevana 15 dana nakon sklapanja mirovnog sporazuma - Madisonu, njegovoj stranci i budućim američkim historičarima omogućila da taj fijasko predstave kao blistavu pobjedu.

Kraj mandata Madison je proveo nastojeći spriječiti Kongres da odobri izgradnju cesta, kanala i drugih objekata, te na taj način ustanovi federalnu vlast na račun država-članica.

 

Commons ima datoteke na temu: James Madison

• James Madison na MetaLibriju