Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ, engleski: International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia - ICTY,[1] poznat i kao Haški tribunal, puni formalni naziv: Međunarodni krivični sud za progon osoba odgovornih za ozbiljne povrede humanitarnog prava na teritorijima bivše Jugoslavije od 1991. godine) bio je tijelo Ujedinjenih nacija ovlašteno da vodi sudske postupke za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Sud je djelovao kao ad hoc tijelo i imao je sjedište u Den Haagu, Holandija. Osnovan je Rezolucijom 827 Vijeća sigurnosti UN-a 25. maja 1993.[2] Najteža moguća kazna koju je mogao izreći bio je doživotni zatvor.
| Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju | |
|---|---|
| International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia | |
 Logo suda | |
| Skraćenica | MKSJ (engleski: ICTY) |
| Datum osnivanja | 25. maj 1993. |
| Datum gašenja | 31. decembar 2017. |
| Vrsta | Međunarodni krivični sud |
| Status | Ugašen |
| Cilj | Osuđivanje i kažnjavanje za ratne zločine na području bivše Jugoslavije |
| Glavno sjedište | Hag, Nizozemska 52°05′40″N 4°17′03″E / 52.0944°N 4.2843°E |
| Glavni organ | Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija |
| Br. zaposlenih | 16 stalnih 12 ad litem |
| Veb-sajt | icty |
Pred Sudom je optužena 161 osoba. Posljednja optužnica je podignuta u decembru 2004, a posljednja potvrđena i otpečaćena u proljeće 2005.[3] Zadnji bjegunac Suda Goran Hadžić uhapšen je 20. jula 2011.[4] Posljednja presuda donešena je 29. novembra 2017.[5] Sud je formalno prestao postojati 31. decembra 2017.[6] Naslijedio ga je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove.
Osnivanje
urediU oktobru 1992. Rezolucijom 792 formirana je Specijalna komisija koja je trebala prikupiti dokaze o zločinima u bivšoj Jugoslaviji.[7]
Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija br. 808 od 22. februara 1993. odlučeno je da se uspostavi međunarodni sud za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine.
Sud je prvobitno predložio njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel.[8] Do 25. maja 1993., međunarodna zajednica je pokušala da diplomatski, vojno, politički, ekonomski kao i Rezolucijom 827 izvrši pritisak na vođe bivših jugoslovenskih republika putem pravnih sredstava. Rezolucija 827 od 25. maja 1993. odobrila je izvještaj generalnog sekretara S/25704 i usvojila Statut Međunarodnog suda koji mu je pridružen, formalno formirajući MKSJ. Sudu je dodijeljena nadležnost nad četiri grupe zločina počinjenih na teritoriji bivše SFR Jugoslavije od 1991. godine: teška kršenja Ženevskih konvencija, kršenja zakona i običaja rata, počinjenog genocida i zločina protiv čovječnosti. Maksimalna kazna koju je sud mogao izreći bila je doživotna kazna zatvora.
Organizacija
urediTužioci
urediU vrijeme raspuštanja suda, u Sudu je bilo sedam stalnih i jedan ad hoc sudija.[9][10] Tokom rada Suda imenovano je ukupno 86 sudija iz 52 države članice Ujedinjenih nacija. Od tih sudija, stalnih sudija je bilo 51, 36 sudija ad litem (sudija dodijeljen za određeni postupak) i jedan je bio ad hoc sudija s tim da je jedan sudija istovremeno bio i stalni i ad litem sudija, a drugi je služio i kao stalni i ad hoc sudija.
Članice UN-a i države posmatrači su generalnom sekretaru UN-a mogle predložiti za sudiju do dva kandidata različitih nacionalnosti.[11] Generalni sekretar UN-a je ovu listu dostavljao Vijeću sigurnosti UN-a koje je odabralo od 28 do 42 kandidata nakon čega se o izboru kandidata raspravljalo na Generalnoj skupštini UN-a. Generalna skupština UN je imala zadatak da izabere 14 sudija sa liste predloženih kandidata.[11] Mandat sudija je trajao četiri godine s mogućnošću ponovnog izbora. Generalni sekretar UN-a imenovao je zamjene u slučaju upražnjenog mjesta za preostali period mandata.[11]
Dana 21. oktobra 2015. godine, za sudiju MKSJ-a izabran je sudija sa Malte Carmel Agius, za potpredsjednika izabran je kineski sudija Liu Daqun. Funkcije su preuzeli 17. novembra iste godine. Njihovi prethodnici su bili Antonio Cassese iz Italije (1993–1997), Gabrielle Kirk McDonald iz SAD-a (1997–1999), Claude Jorda iz Francuske (1999–2002), Theodor Meron iz SAD-a (2002–2005), Fausto Pocar iz Italije (2005–2008), Patrick Robinson sa Jamajke (2008–2011) i Theodor Meron (2011–2015).
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "About the ICTY | International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia". www.icty.org. Pristupljeno 1. 4. 2016.
- ^ "Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju" (PDF). Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju. Fond za humanitarno pravo. 1. 4. 2016.
- ^ "History of the office of the prosecutor".
- ^ Serbia's last war crimes fugitive arrested, Al Jazeera.net, 20 July 2011.
- ^ "The ICTY renders its final judgement in the Prlić et al. appeal case". International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia. 29. 11. 2017. Pristupljeno 29. 11. 2017.
- ^ "ICTY President Agius delivers final address to United Nations General Assembly". International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia. Pristupljeno 29. 11. 2017.
- ^ Pašić, Nikola (4. 7. 1997). "HAŠKI SUD NIJE NORMALAN". NIN-ova arhiva (jezik: srpski). NIN. Arhivirano s originala, 18. 5. 2021. Pristupljeno 13. 4. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Hazan, Pierre. 2004. Justice in a Time of War: The True Story Behind the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia. College Station: Texas A & M University Press
- ^ "The Judges". ICTY. Pristupljeno 12. 9. 2016.
- ^ "Judge Burton Hall appointed to the ICTY". ICTY. 3. 10. 2016. Pristupljeno 4. 10. 2016.
- ^ a b c "Article 13bis" (PDF).
Vanjski linkovi
uredi- Službena stranica
- Direktorij sadržaja o ICTY-u na mrežnom izdanju Encyclopædije Britannice