Zlatna Horda
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Zlatna Horda Зүчийн улс |
|||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1241–1502. | |||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||
 |
|||||||||||||||||||
| Glavni grad | Saraj |
||||||||||||||||||
| Službeni jezik | Mongolski Turkijski |
||||||||||||||||||
| Državno uređenje | Nasljedna monarhija | ||||||||||||||||||
• 1241–1255. |
Batu-kan (prvi) | ||||||||||||||||||
• 1499–1502. |
Ahmed-kan (posljednji) | ||||||||||||||||||
| Zakonodavstvo | |||||||||||||||||||
Zlatna Horda (mongolski: Алтан Ордын улс, Altan Ordīn uls; ruski: Золотая Орда; tatarski: Алтын Урда) bio je mongolsko-turkijski kanat osnovan u 13. stoljeću od sjeverozapadnog dijela Mongolskog Carstva. Nakon podjele Mongolskog carstva 1259. bio je poznat kao Kipčak kanat.
Nakon smrti Batu-kana (osnivača Zlatne Horde) 1255. godine, njegova dinastija je vladala Zlatnom Hordom do 1359. uprkos izbijanju građanskog rata 1290-ih. Teritorijalni vrhunac Zlatna Horda doživjela je tokom vladavine Uzbeg-kana (1312–1341), koji je prihvatio islam. Tada se teritorija Zlatne Horde prostirala od planine Ural na istoku do Dunava na zapadu i od Sibira na sjeveru do Crnog mora i Kavkaza na jugu.
Nakon nasilnih unutrašnjih političkih previranja početkom 1359. Zlatna Horda nakratko se ujedinila tokom vladavine Toktamiša (1381–1395). Međutim, nakon invazije Timuridskog carstva 1396. raspala se na više tatarskih kanata koji su govorili turkijskim jezicima. Raspad Zlatne Horde omogućio je Velikoj Kneževini Moskvi da se oslobodi mongolskog utjecaja nakon bitke na Ugri 1480. Posljednji ostaci Zlatne Horde, Krimski kanat i Kazaški kanat, preživjeli su do 1847.
Nastanak (1225–1241)
[uredi | uredi izvor]Nakon smrti Džingis-kana 1227. Mongolsko Carstvo podijeljeno je između njegova četiri sina. Najzapadnije zemlje trebao je dobiti njegov najstariji sin Jochi, ali on umire šest mjeseci prije Džingis-kana, tako da ovu teritoriju dobijaju njegova dva sina. Stariji Jochijev sin Batu-kan je postao vladar Plave Horde, a mlađi Orda-kan vladar Bijele Horde. Nakon učvršćivanja vlasti Batu-kan je 1235. s velikim generalom Subedeijem počeo invaziju na zapad zauzimajući Baškiriju i Povolšku Bugarsku. Nakon zauzimanja južnih stepa današnje Ukrajine 1237. protjerao je mnoge Kumane na zapad. Do 1239. većina Kumana migrirala je s Krimskog poluostrva, koje je postalo jedna od apanaža Mongolskog Carstva. Ostali Krimski Kumani s vremenom su se izmiješali s drugim narodima na Krimu (Grci, Goti i Mongoli) formirajući tatarsko stanovništvo.
Iskoristivši migraciju Kumana kao casus belli, Mongoli su nastavili prodor na zapad izvevši upade u Poljsku i Ugarsku, što je kulminiralo bitkama kod Legnice i Muhija. Nakon smrti Ogataj-kana 1241. Batu-kan je odustao od opsade Beča povlačeći se kroz Mađarsku. Nakon uništenja Pešte i Povolške Bugarske Batu-kan je osnovao svoju prijestonicu na mjestu hazarske prijestonice Itil u donjem toku Volge. Malo prije toga njegov mlađi brat Šiban-kan dobio je svoj ogromni ulus istočno od planine Ural u dolini Oba i Irtiša.
