Tomislavgrad

Tomislavgrad
Općina i naseljeno mjesto
Općina Tomislavgrad
Tomislavgrad
Zastava Grb
Općina Tomislavgrad u Bosni i Hercegovini
Tomislavgrad Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 43°43′04.5″N 17°13′36.0″E / 43.717917°N 17.226667°E / 43.717917; 17.226667
Država	Bosna i Hercegovina
Entitet	Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton	Kanton 10
Vlada
• Načelnik	Ivan Buntić (HNP)
Površina
• Općina	964,42 km2
• Naseljeno mjesto	7,51 km2
Stanovništvo (2013)
• Općina	31.592
• Općina (gustoća)	32,76 /km2
• Naseljeno mjesto	5.587
• Naseljeno mjesto (gustoća)	743,94 /km2
Vremenska zona	CET (UTC+1)
• Ljeti (DST)	CEST (UTC+2)
Poštanski broj	80 240
Pozivni broj	(+387) 34
Matični broj	113611[1]
Matični broj općine	10308
Veb-sajt	tomislavgrad.gov.ba

Tomislavgrad (prije Duvno) jest naseljeno mjesto i središte istoimene općine u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, te jedna od općina Kantona 10.

Duvno, starijeg oblika Dumno, ima korijen svoga imena u ilirskoj riječi d´lmno - pašnjak, odnosno dalma (dëlma) - ovca. Ime Duvno za grad se upotrebljavalo tek u novije vrijeme. U rimsko doba bio je to Delminium, u vrijeme hrvatskih i bosanskih vladara - Županjac (po mjestu stanovanja upravitelja župe Duvno), za turske vladavine Sedidžedid (bos. Nova tvrđava)^[2] i Županj-potok, a u vrijeme Austro-Ugarske - Županjac.

Godine 1928. kralj Aleksandar I. Karađorđević preimenovao ga je u Tomislavgrad u čast svoga novorođenog sina. Tvrdnje da je ime promijenjeno 1925. o 1000. godišnjici stvaranja hrvatskog kraljevstva u čast hrvatskog kralja Tomislava, koji je navodno okrunjen na Duvanjskom polju nikad nisu dokazane i ubrajaju se u legende hrvatske historiografije 19. stoljeća.^[3]

Naziv Tomislavgrad zadržao je do 1945. Od 1945. do devedesetih godina 20. stoljeća opet se zove Duvno, da bi na kraju bilo vraćeno ime Tomislavgrad. Danas se kao dan općine slavi 8. juli.

Duvanjski kraj je druga od nekoliko stepenica kojima se visoko planinsko područje jugozapadne Bosne i Hercegovine spušta ka Jadranu. Geološki ovo je dio veoma velikog dinarskog krševitog prostora što se pruža od Trsta do Albanije. Po svom smještaju i sastavu tla, dosta je blisko području Mediterana, mada ni ostali regionalni utjecaji nisu zanemarivi. Duvno je bilo pogranično mjesto Osmanlijskog carstva na njegovoj zapadnoj granici u dugom periodu od preko 400 godina.

Nekada je duvanjski kraj bio jedan od glavnih opskrbljivača dalmatinsko-hercegovačkih krajeva stočnim proizvodima pa je vrijedila uzrečica: "Duvno zlatno guvno". To je bilo bogatstvo Duvnjaka još od ilirskog vremena. Danas većina Duvnjaka živi od rada po zapadnim zemljama ili po susjednoj Hrvatskoj, gdje su mnogi pronašli svoj drugi dom, što se negativno odražava i na demografsku sliku depopulacijske općine Tomislavgrad. Industrijski pogoni i drugi izvori prihoda tek su u procesu nastajanja, međutim kako Tomislavgrad kao i cijela Bosna i Hercegovina prolaze kroz težak period tranzicije, pospješene još i općom recesijom, to je i ovaj proces veoma spor, te ne daje povoljne rezultate.

Duvanjsko polje, tipična visoravan, nastala je u davna geološka vremena tektonskim spuštanjem tla, jezerskim taloženjem - tu su nastale i velike naslage uglja na prostoru Kongore, Eminova Sela, Vučipolja - te nanosima stalnih ili povremenih vodotoka. Nalazi se na 860–900 m iznad nivoa mora. Niže je od Kupreškog polja (1100–1200 m), a više od Livanjskog polja (709–808 m). Dugo je 20 km (Mesihovina - Mokronoge), široko 12 km (Brišnik - Mandino Selo). Površina mu je 125 km².

Sa svih strana Duvanjsko polje je okruženo planinama: sa sjeveroistoka i istoka omeđuju ga Ljubuša, Vran i Smiljevača, odnosno Lib; s juga ga zatvara planina Gvozd; uz jugozapadna i zapadna ivica polja pruža se Midena i mnogo niža planina Grabovica, koja na Privali dodiruje ogranke Tušnice; sa sjevera i sjeverozapada dižu se Tušnica i Jelovača. Sve ove planine su sasvim gole; učinila su to vijekovi nekontrolirane sječe, pustošenja i paljevine duvanjskih šuma. Jedino je Vran pod visokom šumom, a Gvozd i Grabovica djelimično pod niskom.

Iako na Duvanjski kraj pada mnogo kiše i snijega, vode nema u ljetnim mjesecima. Budući da je tlo veoma propusno - šuplji krš - sva ta silna voda izgubi se brzo u podzemlje, te ovaj kraj pored obilja padavina pati od ljetnih suša i nestašice vode u nekim naseljima. Jedina rijeka Šujica je ponornica, dolazi kroz podzemlje iz Kupresa, izvire u Šujici, ponire u Kovačima (Ponor), ponovno kod Ričina izvire u Prisoju, i danas puni jezero Buško blato. Njen mali pritok Drina teče samo kišni dio godine, a tvore je Miljacka i Studena - obje izviru ispod planine Gvozda.

Ostrožac je potok koji nikada još nije presušio i glavni je izvor za opskrbu vodom Tomislavgrada i okolnih sela. Izvire ispod Vučipolja, a uliva se u Šujicu kod Kovača.

Dvije trećine Buškog jezera nalazi se na području općine Tomislavgrad. Ovo jezero površine 57.7 km² najveće je umjetno jezero u Evropi i služi kao akumulacija za hidroelektranu Orlovac. Bogato je ribom i pogodno za sport na vodi, kupanje i sl. Na području općine Tomislavgrad je i manje glečersko jezero Blidinje površine 4 km². Ovo jezero smješteno je između Vrana i Čvrsnice.

Klima je veoma oštra, s vrlo jakim vjetrovima (bura i jugo), voda i tlo ne baš osobito darežljivi određuju i uvjetuju privrednu snagu Duvna i zanimanje njegovih stanovnika. Iako se rubom polja naokolo steru oranice, na kojima uspijevaju sve vrste žitarica, krompir, kupus i druge vrste povrća. Duvno je pašnjak, kako mu kaže i njegovo ilirsko ime. Planine - pašnjaci, gotovo polovina polja - livade, omogućivale su u dalekoj i ne tako dalekoj prošlosti prehranu i uzgajanje velikog broja sitne i krupne stoke.

Na Duvanjskom polju kontinuirano se živi od najstarijih vremena do danas. Najstariji stanovnici su bili Dalmati, pripadnici ilirskog plemena. Centar ilirskog plemena bio je grad Delminijum, koji se nalazio na planini Libu, između sela Kongore i Borčana. Nakon dugotrajnog i čvrstog otpora Dalmate su pokorili Rimljani početkom 1. vijeka n. e.

Pokoravanjem Dalmata početkom 1. vijeka ovim prostorima zavladali su Rimljani. Oni su sagradili novi grad. Rimski Daelminium, važna raskrsnica puteva, nalazio se na mjestu današnje bazilike posvećene sv. Nikoli Taveliću, prvom hrvatskom svecu. Vladavina Rimljana održala se sve do dolaska Slavena.

Početkom 7. vijeka Duvanjsko polje naselila su slavenska plemena. Rimski Daelminium postao je centar velike župe, zbog čega su stanovnici ovog kraja taj drevni grad prozvali Županjac.

Duvanjsko polje je u ranom srednjem vijeku bilo, prema mišljenju starijih hrvatskih historičara, mjesto mnogih događaja značajnih za opću historiju hrvatskog naroda, ali ozbiljnija istraživanja nikad nisu pokazala vjerodostojnost ovih navoda, tako da se sve svodi na nivo mitova i legendi.

Među nikad dokazane legende iz pera hvatskih historiografa ubraja se tzv. Prvi hrvatski sabor 753. godine. Prvi vladarski dvor na području Bosne i Hercegovine napravljen je na planini Libu, kada su Slaveni, koje oni rado prozivaju Hrvatima, naselili Duvno. U tom je dvoru Budimir godine 753. sačekao izaslanike pape Stjepana II i bizantskog cara Konstantina V Kopronima, gdje su i obavljene pripreme za navodni veliki državni i crkveni sabor.

Navodni krunidbeni sabor kralja Tomislava održan je godine 925. na tom istom prostoru, mada i o ovom događaju historija duvanjskog kraja jednostavno šuti, dajući prostora tek pukim špekulacijama hrvatskih historičara koji ovaj prostor rado vide dijelom hrvatskog nacionalnog prostora.

U posjedu hrvatskih kraljeva, kojima je s vremenom pripao, Duvanjsko polje sa gradom Županjcem bilo je do druge polovine 13. vijeka, kada je pripalo hrvatskoj plemićkoj porodici Šubić, a 1325. godine bosanskom velikašu Stjepanu II Kotromaniću. U vlasništvu Kotromanića ostalo je sve do dolaska Osmanlija. Zadnja bosanska kraljica Katarina prepustila je 1477. godine Bosnu i Hercegovinu, a time i duvanjsku župu, Svetoj Stolici u baštinu.

Osmanlije ulaze u Bosnu prvi put krajem 14. vijeka, ali ne sa ciljem da je zauzmu^{[nedostaje referenca]}, kako to misli britanski historičar Noel Malcolm. Bosna je, iako teško dostupna zemlja, bila vrlo atraktivan i bogat plijen, što su istovremeno smatrali i Ugari. Osmanlijska vlast će se u Duvnu i Bosni ustalit krajem 15. vijeka, službeno nakon pada Bosne 1463. godine i trajati će sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine. O šarolikosti i ljepoti ovih krajeva svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Čelebija za svojih putovanja Balkanskim poluotokom.

Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen po selima, iseljava se sve do 18. vijeka, a ovaj proces bio je uzrokovan mahom lošim ekonomskim prilikama na veoma neplodnom, tvrdom i vjetrovitom Duvanjskom polju, koje je sve do gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo neobradivo. Značajnu ulogu u očuvanju identiteta katolika u Duvanjskom polju imaju i bosanski franjevci. Uz franjevce u Duvnu misioniraju dijelom i glagoljaši, ali zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika, njihova djelatnost ostaje nezapažena.

Nakon Berlinskog kongresa evropskih sila 1878. godine dolazi do okupacije Bosne i Hercegovine, čime Duvno postaje dio Austro-Ugarske, u kojoj ostaje do 1918. godine.

U toku 20. vijeka Duvno se nalazi najprije u Kraljevini SHS - Kraljevini Jugoslaviji, NDH i od 1945- 1991. godine, u SFR Jugoslaviji.

Dana 26. augusta 1939. godine sklopljen je sporazum Cvetković-Maček, kojim je stvorena Banovina Hrvatska, dijelom na štetu Bosne i Hercegovine. Duvanjski kraj je ušao u sastav Banovine Hrvatske i tako dočekao stvaranje Nezavisne države Hrvatske 10. aprila 1941. godine. U kakvom raspoloženju je dočekana nova država u Duvnu svjedoči jedan dokument sačuvan u Historijskom arhivu u Mostaru, u kojem doslovno piše: "Propašću Kraljevine Jugoslavije Hrvati u Duvnu su oduševljeni, Srbi razočarani, a Muslimani 2:1".^{[nedostaje referenca]}

Brojni su zločini koje su u razdoblju Drugog svjetskog rata nad narodom ovih krajeva počinili Četnici, a kao odmazdu na zlodjela Ustaša tokom rata i Partizani. Nezadovoljstvo pojedinih Hrvata represijama, centralizmom i nametanjem unitarizma kulminiralo je sedamdesetih godina u pokretu prozvanom "Hrvatsko proljeće". Za diplomatska predstavništva u inostranstvu Duvnjaci i politički i privredni emigranti su bili ustaše, a za vlasti u domovini članovi njihovih porodica, komšije i prijatelji bili su jataci koje stalno treba držati pod kontrolom. Brojnim metodama, a posebno privrednom izolacijom kočio se razvoj duvanjskog kraja, mada je to je pogodovalo iseljavanju stanovništva u pravcu Zagreba, Dalmacije i sjeverne Hrvatske, odnosno zapadne Evrope. Dolaskom Branka Mikulića i Hamdije Pozderca na vrh vlasti u Republici, a kasnije i u saveznoj Federaciji, mijenja se stav vlasti prema Duvnu i Duvnjacima, ali tendencija iseljavanja nastavljena je sve do današnjih dana.

Sastav stanovništva – općina Tomislavgrad
	2013.	1991.[4]	1981.[5]	1971.[6]	1961.[7]
Osoba	31 592 (100,0%)	30 009 (100,0%)	30 666 (100,0%)	33 135 (100,0%)	33 046 (100,0%)
Hrvati	29 006 (91,81%)	25 976 (86,56%)	26 712 (87,11%)	29 272 (88,34%)	29 704 (89,89%)
Bošnjaci	2 467 (7,809%)	3 148 (10,49%)1	2 895 (9,440%)1	2 760 (8,330%)1	1 828 (5,532%)1
Nepoznato	40 (0,127%)	–	–	–	–
Nisu se izjasnili	27 (0,085%)	–	–	–	–
Srbi	22 (0,070%)	576 (1,919%)	671 (2,188%)	970 (2,927%)	1 239 (3,749%)
Albanci	11 (0,035%)	–	25 (0,082%)	5 (0,015%)	6 (0,018%)
Ostali	11 (0,035%)	202 (0,673%)	69 (0,225%)	65 (0,196%)	72 (0,218%)
Muslimani	3 (0,009%)	–	–	–	–
Crnogorci	2 (0,006%)	–	9 (0,029%)	9 (0,027%)	14 (0,042%)
Bosanci	2 (0,006%)	–	–	–	–
Slovenci	1 (0,003%)	–	3 (0,010%)	8 (0,024%)	4 (0,012%)
Jugoslaveni	–	107 (0,357%)	280 (0,913%)	40 (0,121%)	177 (0,536%)
Makedonci	–	–	2 (0,007%)	6 (0,018%)	2 (0,006%)

1. ¹ Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Tomislavgrad
	2013.	1991.[4]	1981.[5]	1971.[6]	1961.[7]
Osoba	5 587 (100,0%)	5 012 (100,0%)	4 231 (100,0%)	3 265 (100,0%)	1 986 (100,0%)
Hrvati	4 575 (81,89%)	3 164 (63,13%)	2 528 (59,75%)	1 809 (55,41%)	1 032 (51,96%)
Bošnjaci	950 (17,00%)	1 472 (29,37%)1	1 248 (29,50%)1	1 167 (35,74%)1	637 (32,07%)1
Nisu se izjasnili	21 (0,376%)	–	–	–	–
Srbi	16 (0,286%)	219 (4,370%)	214 (5,058%)	241 (7,381%)	246 (12,39%)
Albanci	11 (0,197%)	–	25 (0,591%)	4 (0,123%)	4 (0,201%)
Ostali	6 (0,107%)	62 (1,237%)	13 (0,307%)	22 (0,674%)	7 (0,352%)
Muslimani	3 (0,054%)	–	–	–	–
Crnogorci	2 (0,036%)	–	2 (0,047%)	6 (0,184%)	5 (0,252%)
Bosanci	2 (0,036%)	–	–	–	–
Nepoznato	1 (0,018%)	–	–	–	–
Jugoslaveni	–	95 (1,895%)	201 (4,751%)	16 (0,490%)	55 (2,769%)

1. ¹ Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

• Dževad Karahasan, književnik, dramatičar, esejist, romanopisac
• Emir Dilaver, nogometaš
• Islam Đugum, atletičar i atletski trener
• Mujo Musagić, književnik
• Ivica Đikić, novinar i književnik
• Virgilije Nevjestić, grafičar, slikar, pjesnik

• Zvanični sajt općine Tomislavgrad