Abdest

Abdest je obredno pranje koje muslimani obavljaju prije molitve (namaza) ili nekih drugih ibadeta, pobožnih radnji.

Riječ "abdest" potječe iz perzijskog jezika, a u slobodnom prijevodu znači "pranje ruku" (tur. ← perz. ābdest, āb: voda + dest: ruka).

1. umivanje lica,
2. pranje ruku do iza lakata,
3. četvrtinu glave potrti mokrom rukom,
4. oprati noge do iza članaka.

Pod licem u ovom smislu se podrazumijeva dio glave od vrha čela (korjen kose), pa do dna vilice (do podbratka) i od uha do uha. Pod pranjem ili umivanjem misli se upotrijebiti toliko vode perući izvjesno mjesto, da bar nekoliko kapi vode spadnu sa njega.

Povod (sebeb) za uzimanje abdesta je namjera vršenja djela koja se čine samo sa abdestom, kao npr. klanjanje, uzimanje mushafa ili obavljanje tavafa.

Posljedica (hukum) uzimanja abdesta je mogućnost vršenja spomenutih djela, na ovom svijetu, i sticanje sevaba za onaj svijet.

1. biti musliman - muslimanka,
2. biti punoljetan,
3. biti pametan,
4. biti u mogućnosti upotrijebiti dovoljnu količinu vode za abdest,
5. biti s hadesom,
6. za žene: biti čist od hajza ili nifasa i
7. da vrijeme namaza bude na izmaku.

Da bi abdest bio ispravan potrebno je ispuniti i sljedeće uslove:

1. da čista (čisteća) voda dođe u dodir sa svakim dijelom tijela koji se pere,
2. da se tokom uzimanja abdesta ne dogodi ništa što kvari abdest (hades, hajz ili nifas),
3. da ne bude smetnji dopiranju vode do tijela (da ne bude npr. tijelo namazano masnom materijom).

Čistoća (taharet) u islamu je jedan od temeljnih propisa a propisana Kur'anom i sunnetom:

...a ako ste džunup, onda se okupajte! (Kur'an, 5:6)^[2]

...i haljine svoje očisti! (Kur'an, 74:4)^[3]

Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste. (Kur'an, 2:222)^[4]

Allahov poslanik kaže:

Namaz neće biti primljen bez (prethodne) čistoće. (hadis bilježi Muslim)

Čistoća, kao uvjet za obavljanje namaza, se ostvaruje uklanjanjem nečistoćā čistom vodom s odjeće onog koji klanja, tijela i mjesta gdje se klanja; Čistoća tijela, pored fizičke čistoće mora zadovoljiti i obrednu čistoću koja se postiže slijedećim radnjama:

• Gusul (arapski: غسل, 'Ġusl ', IPA: [ˈɣʊsl]) je potpuno čišćenje, tj. kupanje koje je, pored redovnog, obavezno (farz) radi uklanjanja stanja džunupluka (stanje izazavano spolnim općenjem među supružnicima, polucijom i ejakulacijom izazvanom strašću, te nakon hajza (menstruacije) i nifasa (period nako poroda).^[5]
• Abdest (el-vuḍūʾ, arapski: الوضوء , [wʊˈdˤuːʔ]) je pranje vodom pojedinih dijelova tijela: ruke (do iza lakata), nos, usta, lice, uši (i vrat), stopala, te potiranje kose vlažnim dlanom. Prije abdesta potrebno je obaviti gusul ako je osoba džunup, tj. nije čista u smislu fizičke i obredne čistoće.^[1]
• Tejemum (arapski: تيمم‎) je simbolično obredno čišćenje koje zamjenjuje gusul i abdest u slučaju kada je nemoguće doći do vode ili zbog određenih bolesti, a obavlja se tako što se dotakne čista zemlja, zemljane stvari ili prah i dlanovima se potare lice i ruke.^[6]

Čistoća se postiže dvjema stvarima:

1. Prirodnom vodom, ona ima sve prirodne osobine tako da s njom nije pomiješano bilo šta što se u njoj obično ne nalazi, svejedno bilo to nečisto ili čisto. U takvu se ubrajaju: bunarska voda, voda sa izvora, kišnica, riječna voda, otopina snijega i morska slana voda. To je navedeno u Kur'anu:

   I mi s neba čistu vodu spuštamo. (Kur'an, 25:48)^[7]

   Allahov poslanik rekao je:

   Voda je čista, osim ako se uprlja nečim nečistim pa promijeni miris, okus i boju.

2. Čistom površinom zemlje, tj. čistim zemljinim tlom u vidu praha, pijeska, kamena i slanače (onog što se računa kao zemlja) jer je Allahov Poslanik rekao:

   Čistom zemljom musliman bi se mogao čistiti i kad ne bi imao vode 10 godina. Kad nađe vodu, neka se njom opere.

   Osnovno čišćenje ostvaruje se uklanjanjem fizičke prljavštine (materije koje su sa šerijatskog stanovišta nečiste) čistom vodom s odjeće, tijela i mjesta gdje se klanja. Vjersko čišćenje od apstraktne nečistoće, tj. onog što je tako šerijatski definirano (džunupluk, vršenje velike i male nužde itd) postiže se uzimanjem abdesta ili kupanjem.

Ovdje treba napomenuti da sa šerijatskog stanovišta imamo više vrsta vode, tj. čista voda (fonol. tahuur):

1. izvorska voda
2. kišnica
3. tekuća voda
4. otopina od snijega
5. stajaća voda
6. bunarska
7. morska slana voda.^[8]

Sva ulema je saglasna (idžma) da su ovo čiste vode i da se njima postiže šerijatska čistoća.

Posebni objekat ili prostorija u okviru džamijskog ili tekijskog kompleksa koji je namijenjen za uzimanje abdesta zove se abdesthana.

• http://salaat.blogger.ba/arhiva/2010/05/05/2489019 Arhivirano 5. 3. 2016. na Wayback Machine

Commons ima datoteke na temu: Abdest

1. ^ ^{a b} Serdarević, Muhamed Seid (1968). FIKH-UL-IBADAT (PROPISI O OSNOVNIM ISLAMSKIM DUŽNOSTIMA). Sarajevo: Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ. str. 34.
2. ^ "005. Al-Ma'ide - Trpeza". www.medzlis-konjic.com. Arhivirano s originala, 9. 7. 2020. Pristupljeno 7. 7. 2020.
3. ^ "074. Al–Muddattir – Pokriveni". www.medzlis-konjic.com. Arhivirano s originala, 7. 7. 2020. Pristupljeno 7. 7. 2020.
4. ^ "002. Al-Baqara - Krava". www.medzlis-konjic.com. Arhivirano s originala, 7. 7. 2020. Pristupljeno 7. 7. 2020.
5. ^ SERDAREVIĆ, Muhamed Seid (1968). FIKH – UL- IBADAT (PROPISI O OSNOVNIM ISLAMSKIM DUŽNOSTIMA). Sarajevo: Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ. str. 40.
6. ^ SERDAREVIĆ, Muhamed Seid (1968). FIKH-UL-IBADAT (PROPISI O OSNOVNIM ISLAMSKIM DUŽNOSTIMA). Sarajevo: Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ. str. 43.
7. ^ "025. Al–Furqan – Furkan". www.medzlis-konjic.com. Arhivirano s originala, 8. 7. 2020. Pristupljeno 7. 7. 2020.
8. ^ SERDAREVIĆ, Muhamed Seid (1968). FIKH-UL-IBADAT (PROPISI O OSNOVNIM ISLAMSKIM DUŽNOSTIMA). Sarajevo: Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ. str. 26.