Crna smrt

Crna smrt bila je pandemija koja je harala pogotovo Evropom u Srednjem vijeku, krajem 1340. godine, odnjevši živote između 75 i 200 miliona ljudi, odnosno trećinu tadašnje evropske populacije.^[1][2][3] Vjeruje se da je za pandemiju kriva bila bakterija Yersinia pestis, za koju se smatra da je kriva iza nekoliko drugih kuga (septične, pneumonične i one najčešće – bubonske).^[4] Procjenjuje se da je kuga odnijela 30% do 60% Evropskog stanovništva.^[5]

Većina naučnika smatra da je Crna smrt bila pandemija kuge, dok neki smatraju da je bio virus sličan eboli. Crna smrt je vjerovatno nastala negdje u srednjoj ili istočnoj Aziji 1334. godine,^[6][7][8] da bi se potom polahko širila na zapad Putem svile. Godine 1346. stigla je do Egipta, Sirije i zatim Krima, a 1347. do Konstantinopolja, Sicilije i zatim južne Evrope. Godine 1348. stigla je do Francuske, Holandije, Njemačke i Engleske, a 1349. do Skandinavije i Rusije.

Zbog svoje velike smrtnosti, Crna smrt je izazvala opću paniku. Ljudi nisu znali odakle bolest dolazi niti kako je zaustaviti. Tražeći uzrok, mnogi su vjerovali da je Crna smrt Božija kazna. Međutim, pošto Crkva nije mogla da objasni i zaustavi bolest, mnogi su postali ravnodušni prema njoj i živjeli po filozofiji da treba živjeti što bolje dok te bolest ne pogodi, ignorišući tako savjete ljekara o izbirljosti što se tiče hrane i pića i izbjegavanja suvišnog kontakta s ljudima. Neki su tvrdili da je uzrok bolesti natprirodan i da se prenosi vjetrom, pa je trebalo ostati u kućama i zatvarati prozore. Neki su krivili Jevreje, što je dovelo do njihovog progonjenja.

Ista bolest se ponovo vratila u nekoliko navrata: sve do 1700. godine. kuga u Italiji 1629-1631, Velika kuga u Londonu (1665–1666), Velika kuga u Beču (1679), Velika kuga u Marseillu 1720–1722 i 1771. kuga u Moskvi. Iz Evrope je nestala u 18 vijeku.

• Španska groznica

• Armstrong, Dorsey (2016). The Black Death: The World's Most Devastating Plague. The Great Courses. ASIN B01FWOO2G6.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Benedictow, Ole Jørgen (2004). Black Death 1346–1353: The Complete History. ISBN 978-1-84383-214-0. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Byrne, J. P. (2004). The Black Death. London: Greenwood Publishing Group. ISBN 978-0-313-32492-5.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Cantor, Norman F. (2001). In the Wake of the Plague: The Black Death and the World It Made, New York, Free Press.
• Cohn, Samuel K. Jr., (2002). The Black Death Transformed: Disease and Culture in Early Renaissance Europe, London: Arnold.
• Crawford, Dorothy (2018). Deadly Companions: How Microbes Shaped Our History. Oxford University Press.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Gasquet, Francis Aidan (1893). The Great Pestilence AD 1348 to 1349: Now Commonly Known As the Black Death. ISBN 978-1-4179-7113-8.CS1 održavanje: ref=harv (link)^{[mrtav link]}
• Hecker, J.F.C. (1859). B.G. Babington (trans) (ured.). Epidemics of the Middle Ages. London: Trübner.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Herlihy, D., (1997). The Black Death and the Transformation of the West, Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press.
• Horrox, Rosemary (1994). The Black Death. Manchester: Manchester University Press. ISBN 978-0-7190-3498-5.
• McNeill, William H. (1976). Plagues and Peoples. Anchor/Doubleday. ISBN 978-0-385-11256-7.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Scott, S., and Duncan, C. J., (2001). Biology of Plagues: Evidence from Historical Populations, Cambridge: Cambridge University Press.
• Shrewsbury, J. F. D., (1970). A History of Bubonic Plague in the British Isles, London: Cambridge University Press.
• Twigg, G., (1984). The Black Death: A Biological Reappraisal, London: Batsford.
• Ziegler, Philip (1998). The Black Death. Penguin Books. ISBN 978-0-14-027524-7.CS1 održavanje: ref=harv (link) 1st editions 1969.

Commons ima datoteke na temu: Crna smrt

• Kuga – Mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije