Mateo Žagar: Uvod u glagoljsku paleografiju 1 (X. i XI. stoljeće).

344 Slavia 83, 2014, seö. 3 druh˘m a û·k˘m. ZatÌmco äkoviera ve svÈ knize uv·dÌ jen jejich p¯ehled, v tomto svazku nach·zÌme jejich plnÈ p¯eklady do polötiny, samoz¯ejmÏ s ˙daji o rukopisech, jejich autorech, pokud jsou zn·mi, a odkazy na edice origin·l˘, jichû bylo vyuûito. Jsou rozdÏleny do t¯Ì oddÌl˘: hagiografie, hymnografie a poslÈze lidovÈ legendy a memor·ty z okolÌ Ochridu, jeû rozhodnÏ p¯edstavujÌ rozkoönÈ ËtenÌ. Posuzovan˝ polsk˝ sbornÌk je p˘vabn· knÌûka. StruËnÏ shrnuje z·kladnÌ ˙daje o pojedn·vanÈm tÈmatu, poskytne Ëten·¯i v polskÈm p¯ekladu vöechny k nÏmu dochovanÈ texty, a dob¯e se Ëte. VladimÌr Vav¯Ìnek Mateo éagar: Uvod u glagoljsku paleografiju 1 (X. i XI. stoljeÊe). Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2013, 391 s., ISBN 978-953-796-709-3 Od sastavljanja prve glagoljske paleografije ñ rasprave Vatroslava J a g i Ê a GlagoliËeskoje pismo, objavljene 1911. u treÊem svesku opseûne Enciklopedije slavenske filologije ñ proteklo je viöe od jednoga stoljeÊa, no u slavistici joö uvijek ne postoji moderan paleografski priruËnik oblikovan na suvremenim teorijskim i metodoloökim naËelima u Ëijemu bi fokusu bilo najstarije slavensko pismo. Tu je prazninu pokuöao popuniti Mateo é a g a r , Ëija je knjiga Uvod u glagoljsku paleografiju 1 zamiöljena kao uvodni dio trilogije o glagoljskome pismu. Dok je prvi dio posveÊen temeljnome korpusu staroslavenske pismenosti ñ tekstovima iz X. i XI. stoljeÊa, drugi svezak fokusirat Êe hrvatske glagoljske tekstove srednjega vijeka do pojave tiskarstva, dok Êe u treÊem biti obraeni novovjekovni hrvatskoglagoljski tekstovi od pojave tiskarstva do XX. stoljeÊa. Autorova teûnja za unosom suvremenih znanstvenih pogleda u prouËavanje tradicionalnih paleoslavistiËkih tema doöla je do izraûaja joö u njegovoj knjizi Kako je tkan tekst BaöÊanske ploËe (1997), u kojoj je postojeÊe rasprave o tematskoj i strukturnoj neujednaËenosti BaöÊanske ploËe pokuöao razrijeöiti uvoenjem nove perspektive oblikovane na postavkama suvremene tekstne lingvistike, i to ponajprije njemaËkoga govornog podruËja, ali ne i iskljuËivo njega. Interes za cjelokupan proces nastanka teksta rezultirao je naposljetku autorovom specijalizacijom za sferu pisanja, odnosno odreenjem ustavne glagoljice temeljnim istraûivaËkim fokusom u njegovu doktorskome radu, a nov teorijski i metodoloöki okvir predstavio je i temeljito obrazloûio u svojoj knjizi Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova (2007). Upravo njega primjenjuje i u posljednjoj objavljenoj knjizi. Uvod u glagoljsku paleografiju 1 (X. i XI. stoljeÊe) strukturiran je u osamnaest poglavlja, kojima prethodi ÑProslovì, gdje autor naznaËuje ukratko novost svojega pristupa u odnosu na prethodne glagoljske paleografije. Na samome kraju nalazi se popis koriötene literature, koji obasiûe 452 bibliografske jedinice, od starijih i ÑklasiËnihì izdanja sve do novijih i suvremenih pristupa i rasprava, pokrivajuÊi Ëitav slavenski prostor, ali i relevantna izdanja na neslavenskim jezicima (njemaËkom, engleskom, francuskom, talijanskom). U uvodnome poglavlju, naslovljenu ÑJezikoslovno utemeljenje (slavenske) paleografijeì, autor prikazuje razliËitost izmeu tradicionalnih shvaÊanja paleografije kao pomoÊne povijesne znanosti i suvremenih pristupa, gdje je naglasak stavljen na pisanje kao proces, a ne na samo pismo kao gotov proizvod, zbog Ëega se u razmatranje ukljuËuje öiri kontekst: konkretni druötveni uvjeti u kojima se pojedina pismenost razvija(la), raspoloûivost materijalnih sredstava i drugi povijesno-kulturoloöki Ëimbenici. Upravo tu potrebu za kulturoloökim uokvirivanjem éagar smatra temeljnim standardom paleografskoga opisa. Kritiky a refer·ty 345 Zatim autor daje pregled glagoljskih paleografija, napominjuÊi da je ñ za razliku od latiniËkih, grËkih i ÊiriliËkih, Ëiji je glavni cilj predoËiti raznolikost pisanja kroz vrijeme i prostor ñ u njima neizbjeûnim mjestom pitanje o podrijetlu glagoljice i prema tomu rekonstruiranje izvornoga grafemskog sastava. Pozornost usmjerava na detaljan pregled monografskih opisa glagoljskoga pisma (GlagoliËeskoje pismo V. JagiÊa, 1911; RukovÏù hlaholskÈ paleografie J. Vajsa, 1932; Pregled glagoljske paleografije V. ätefaniÊa, neobjavljena; Slavjanskaja paleografija S. M. Kuljbakina, 2008), ali i onih rasprava njemu posveÊenih koje ne podastiru podroban opis pismovne razliËitosti u vremenu i prostoru (Pismo slovjensko F. RaËkoga, 1861; Die Albanesischen und Slavischen Schriften L. Geitlera, 1883; Azbuka: Versuch einer Einf¸hrung in das Studium der slavischen Pal‰ographie T. Eckhardt, 1989), pri Ëemu radove Thorvi E c k h a r d t izdvaja kao svoj najvaûniji poticaj za sastavljanje ove knjige i revolucionarni trenutak u glagoljskoj paleografiji. Posebno poglavlje éagar je rezervirao za pogled na slavensku pismenost unutar bizantskoga kulturnog kruga, odnosno rasvjetljavanje nastanka glagoljice za potrebe slavenske misije, prikazujuÊi öto o razvoju slavenske pismenosti kazuju najvaûniji i najstariji izvori: éitja Konstantina i Metoda, rasprava Crnorisca Hrabra O pismenêhú, latinski spis Conversio Bagoariorum et Carantanorum te druga svjedoËanstva, primjerice latinska Italska legenda, latinska pisma pape Ivana VIII., grËko, opseûnije Klimentovo ûitje (Bugarska legenda), grËko i latinsko, kraÊe Klimentovo ûitje (Ohridska legenda) te tri Naumova ûitja (meu kojima je posebno vaûno drugo). PredÊirilometodsku slavensku pismenost, Ëije se postojanje povremeno propitivalo u povijesti paleoslavistike, autor ne smatra vjerojatnom. U poglavlju ÑGlagoljica i Êirilica ñ pitanje prvenstvaì dan je vrlo saûet pregled najvaûnijih argumenata koji se u slavistici obiËno navode u korist prvenstva upravo glagoljskoga pisma. Nakon toga éagar se posveÊuje pitanju podrijetla i nastanka glagoljice. Na temelju najstarijih izvora koji govore o poËecima slavenske pismenosti iöËitava öto doznajemo o prvome slavenskom pismu koje je stvorio Konstantin, a potom prikazuje teorije o podrijetlu glagoljice, polazeÊi od onih tradicionalno nazvanih egzogenih, koje traûe odgovor na pitanje iz kojega je pisma glagoljica izvedena (npr. zapadna ili latiniËka teorija, gotska ili migracijska, kavkaska /armensko-gruzijska/ hipoteza, samariÊanska, Taylor-JagiÊeva teorija itd.). Pri razmatranju endogenih teorija ñ ili, kako ih naziva autor, simboliËko-geometrijske koncepcije Konstantinove glagoljice ñ polazi se od autora s tezama o simboliËkoj motivaciji pisma (meu kojima je moûda najpoznatiji G. »ernohvostov) prema onima koji su pokuöali otkriti zajedniËki grafiËki model iz kojega bi se mogla izvesti sva slova, tj. temeljnu slovnu shemu, na öto su prvi uputili V. i O. JonËev. Razlozi standardiziranja Êirilice kao drugoga slavenskog pisma, prednosti onodobne dvopismenosti te razlozi potiskivanja glagoljice raöËlanjuju se u zasebnu poglavlju. Nasuprot prethodno uvrijeûenu miöljenju da je Êirilica postala sluûbenim pismom 893. na saboru u Preslavu, bugarskoj prijestolnici, za vrijeme Simeonove vlasti, u posljednje vrijeme konaËno kodificiranje pomiËe se u X. st., u doba bugarskoga cara Petra, te pripisuje teûnjama bugarske drûave da objedini sve balkanske Slavene pod svoju vlast. Premda, dakako, éagar ne smatra grËko pismo ishodiönim u smislu direktnoga predloöka iz kojega su glagoljska slova izvedena, veÊ u smislu pismovnoga koncepta (rabi termin N. Trubetzkoga Schriftdenken), oba slavenska pisma uvijek promatra kontrastivno u odnosu na alfabet, a ne izolirano, donoseÊi osnovne informacije o nastanku i razvoju alfabeta te razmatrajuÊi utjecaje koje je ostavio na dva slavenska pisma na oblikovnoj i strukturalnoj razini. Zbog istoga razloga u usporedbenu tablicu dvaju slavenskih pisama ukljuËuje i stupac s grËkim majuskulnim (uncijalnim) pismom pored onih veÊ uobiËajenih, koji se odnose na grafemski inventar kanonske i redakcijske Êirilice te oble i ustavne glagoljice, njihovu transliteracijsku, transkripcijsku i brojevnu vrijednost te tradicionalne nazive. 346 Slavia 83, 2014, seö. 3 Usporedivöi slovni poredak i nazive slova u alfabetu i azbuci, autor ustvruje da u glagoljici prevladavaju nazivi po leksiËkome i slogovnom naËelu. VeÊina leksema ima pojmovno znaËenje, nerijetko apstraktno, dok su nazivi drugih slova naËinjeni prema slogovnome naËelu, pri Ëemu se posebno zadrûava na onima koji su novijeg postanja (npr. nazivi za jat, erv, jerove, jeri), a potom komentira i one Ëija imena nisu zasvjedoËena, odnosno koji su se rabili prema grËkome (npr. ksi, psi, thita). Naglaöava posebnost podrijetla azbuËnoga nazivlja, u veliku dijelu kojega se moûe prepoznati reËenice, öto je imalo mnemotehniËku funkciju, a u istoj je funkciji i struktura azbuËnih molitva (akrostih slijedi azbuËni poredak). Osobitu je paûnju éagar usmjerio na glagoljske abecedarije, ksenografske i autohtone, iöËitavajuÊi öto iz njih moûemo doznati o arhaiËnome ustroju i poretku glagoljskoga pisma te nazivima pojedinih slova. Ipak, zbog njihove neujednaËenosti i meusobnih razlika poziva na oprez pri rekonstrukciji, istiËuÊi da su oËigledno bili ponajprije pomoÊno sredstvo pri pisanju. Autor naglaöava da je glagoljica u osnovi monografsko pismo, Ëiji se grafemski sustav usloûnio pod utjecajem ÊiriliËke prakse. Iako je ona bila oblikovana za slavenski glasovni sustav, funkcija je pojedinih slova u najstarijim saËuvanim tekstovima bila iskljuËivo predstavljanje odreenih grËkih glasova, odnosno bila su uvrötena prema grËkome uzoru. TrudeÊi se rekonstruirati samoglasniËki i suglasniËki sustav izvorne glagoljice, éagar se osvrÊe temeljitije i na odnos prema konkurentskome pismu, zakljuËujuÊi da je Êirilica doslovnije slijedila uzuse grËkoga srednjovjekovnog pisanja, gdje treba zato traûiti razloge razlikama u pismovnom inventaru i distribuciji dvaju slavenskih pisama unatoË tomu öto se njima fiksirao isti fonoloöki sustav. U okviru ove paleografije obraeni su i nadredni znakovi u glagoljiËkim tekstovima staroslavenskoga kanona kao sredstva grafetiËkoga ureivanja teksta kojima se olaköavalo Ëitanje zbijene strukture (scriptura continua), odnosno postizalo optiËko diferenciranje. Koriötenje nadrednih znakova zastupljenije je u Êirilici zbog sliËnosti grËkome pisanju, dok je u glagoljici oskudnije uz reduciranu uporabu mnogih znakova kojima se raspolagalo pri pisanju grËkim slovima. U okviru ovoga poglavlja razmatraju se spiriti, dijakritiËki znakovi palatalnosti, znakovi naglasaka i duûina te ekfonetske notacije, korekturni apostrofi i title. U poglavlju ÑPisanje brojeva u staroslavenskim tekstovimaì prikazan je naËin biljeûenja brojeva u dvama slavenskim pismima, uz poseban obzir prema grËkome uzoru pisanju brojeva. U autorov su fokus dospjeli i naËini prenoöenja staroslavenskih tekstova. Raspravlja o transliteracijskim i transkripcijskim naËelima te prednostima i ograniËenjima obaju postupaka, oprimjerujuÊi ih na jednome kanonskom glagoljiËkom (Assemanijevo evanelje) i jednome kanonskom ÊiriliËkom tekstu (Suprasaljski zbornik). Posebno se osvrÊe na posebne znakove, kao öto su jerovi, jusovi, jat, erv, öta i dr. éagar se zadrûava i na Ñrubnomì podruËju paleografije, koje smatra takoer iznimno vaûnim za prouËavanje procesa pisanja kako se ne bi zanemarila njegova sloûenost, odnosno vaûnost materijalnih i tehniËkih uvjeta u kojima je pojedini kodeks nastao. Radi se o materijalnim okvirima rukopisnoga teksta i straniËnome postavu, sustavnije i opseûnije razraenim u prethodnoj, veÊ spomenutoj autorovoj knjizi Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova, a prema Ëemu se ovdje donose tek najvaûniji izvadci, npr. veliËina i oblik kodeksa, naËin organiziranja araka i uveza, vaûnost materijala na kojemu se piöe (pergament, papir) i sredstava kojima se piöe (trska, pero), tip straniËnoga postava (stupci, margine). U pregled najstarijih glagoljiËkih spomenika (Ëemu je na kraju priloûen i kratak pregled osnovnih najstarijih ÊiriliËkih tekstova) autor ne ukljuËuje samo tekstove tradicionalno shvaÊene dijelom kanona veÊ sve najstarije glagoljiËke spomenike koji po pismovnim kriterijima pripadaju XI. stoljeÊu, ali ne nuûno i jeziËnim; drugim rijeËima, Kritiky a refer·ty 347 obuhvaÊa i pojedine redakcijske tekstove, s iznimkom hrvatskoglagoljskih tekstova bez obzira na njihovu starinu jer Êe biti obraeni u drugome svesku Uvoda u glagoljsku paleografiju. Najprije su predstavljeni spomenici Ëeöko-moravske, a zatim oni makedonsko-bugarske skupine. Opis pojedinoga spomenika obuhvaÊa osnovne kodikoloöke i paleografske podatke (Ëijim su dijelom i pojedini podaci tradicionalno smatrani jeziËnima koji u skladu s autorovom grafolingvistiËkom koncepcijom takoer pripadaju paleografskome opisu ñ u prvome redu grafematiËki), informacije o otkriÊu, sudbini i danaönjem mjestu Ëuvanja rukopisa te o dosadaönjim izdanjima, praÊeno brojnim fotografijama gotovo svih spomenika. éagar se posebno osvrÊe na glagoljiËke tragove u povijesti ruske pismenosti, ali i na novije interpretacije srpskih filologa o uporabi glagoljice u srpskoj srednjovjekovnoj kulturi. Zasebno je poglavlje posveÊeno segmentima grafetiËkoga ureivanja najstarijih glagoljiËkih tekstova, koje autor najprije opisuje na temelju dostupne literature, a potom komentira i njihov status u postojeÊim hrvatskim glagoljskim paleografijama. Pritom posebno izdvaja linijski ustroj, a za njim i druge razine grafetiËkoga opisa: scriptura continua, punktuacija/interpunkcija, velika slova, ligature, kraÊenja rijeËi. Na temelju postavljenih, iscrpno u prethodnim poglavljima obrazloûenih teorijskih i metodoloökih polaziöta éagar naposljetku donosi i primjere paleografskoga opisa najstarijih glagoljiËkih tekstova, koji je, u skladu s grafolingvistiËkim postavkama, öire i cjelovitije zasnovan u odnosu na tradicionalne pristupe. Pritom posebno izdvaja i komentira glagoljske abecedarije te najstarije epigrafske natpise i grafite (s bugarsko-makedonskoga, ruskog i srpskog podruËja), izraûavajuÊi skepsu o paleografskoj Ñuporabljivostiì potonjih s obzirom na specifiËnost materijala na kojemu su zapisani, no unatoË tomu naglaöava i vaûnost koju nose, poglavito kulturoloöku. Prvi dio Uvoda u glagoljsku paleografiju zakljuËuje poglavlje ÑOsnovne grafomorfoloöke promjene glagoljskih slovaì, koje je autor namjerno smjestio na sam kraj svoje paleografije, ûeleÊi i tako naglasiti da se radi tek o jednome, no ne i jedinome ili najvaûnijem, segmentu paleografskoga opisa. RazliËito od tradicionalnoga pristupa, éagar naglasak stavlja na promjene koje odaju teûnju za koordinacijom slova u recima, odnosno ukazuju na minuskulizacijske procese. RazliËitoöÊu duktusa nije se intenzivnije bavio zbog vrlo öiroka prostora kojemu pripadaju najstariji glagoljiËki spomenici. Uza svako je slovo razmotrio i moguÊnost tumaËenja njegova izvornoga smjeötaja u modulu kakav su predloûili V. i O. JonËev, nudeÊi gdjekad i svoje, donekle drugaËije shvaÊanje. SaûimljuÊi na kraju vrijednost Uvoda u glagoljsku paleografiju 1 (X. i XI. stoljeÊe) Matea éagara, moûemo ustvrditi da je rijeË o modernu pristupu, oblikovanu na pomnu iöËitavanju i temeljitu poznavanju relevantne literature od samih poËetaka razvoja slavistike pa sve do posve recentnih teorijskih pristupa i uvida. Autor polazi od opÊepoznatih tvrdnji sadrûanih u dosadaönjim paleografskim priruËnicima, raspravama i pregledima razvoja slavenske pismenosti, obogaÊujuÊi ih unosom suvremenijih pogleda i hipoteza te kritiËki ocjenjujuÊi dosege svakoga pojedinog od njih. Ne smije se smetnuti s uma da se meu njima nerijetko nalaze naslovi koji su danaönjim istraûivaËima vrlo teöko dostupni ili pak uglavnom nedostupni, öto dodatno uveÊava autorov doprinos. Glagoljicu shvaÊa kao majuskulno pismo koje je Konstantin stvorio prije odlaska u moravsku misiju, Ëija su slova nesumnjivo proûeta kröÊanskom simbolikom, a vjerojatno i nadahnuta pokojim elementom tada u Bizantu poznatih istoËnjaËkih pisama, stvorena prema geometrijski osmiöljenu modulu iz kojega se mogu sva izvesti. Njihov je izvorni poloûaj u retku bio centriran, a kasnije su se poËela priljubljivati redaËkim linijama, usporedno s procesom minuskulizacije, odnosno pretvaranja izvorno dvolinijskoga ustroja teksta u Ëetverolinijski, kao i promjenom slovnoga modula. Opseûan materijal sustavno je izloûen i jasno strukturiran, a mnoge poznatije i slabo poznate spoznaje objedinjene su na jednome mjestu i pouzdano usustavljene. NajveÊom 348 Slavia 83, 2014, seö. 3 vrijednoöÊu valja, ipak, naglasiti inovativnost éagarova pristupa, koji svojim priruËnikom izvodi paleografiju iz njezina ropstva grafomorfologiji, inzistirajuÊi na uvaûavanju öirega, kulturoloökoga konteksta pri paleografskome opisu i jezikoslovnoj utemeljenosti paleografije, odnosno ÑtekstnocentriËnuì pristupu. Paûljiviji Êe Ëitatelj, neizbjeûno, mjestimice prepoznati i pokoji polemiËki ton, no gotovo u svakome trenutku moguÊe je odjeljivanje éagarove teorijsko-metodoloöke Ñnadgradnjeì od osnovnoga korpusa znanja na kojemu utemeljuje i gradi svoj pristup, öto njegovu knjigu Ëini nezaobilaznim i upotrebljivim priruËnikom svim paleoslavistima ñ i to, konkretnije, paleografima ñ neovisno o njihovu teorijskome okviru i metodama istraûivanja. Ivana EteroviÊ Ďîðĺäĺí ňîě îň ďðîĺęňŕ Ńňŕðîáúëăŕðńęč˙ň ďðĺâîä íŕ Ńňŕðč˙ Çŕâĺň*  ðúöĺňĺ íŕ ďŕëĺîńëŕâčńňčňĺ ĺ ďîðĺäíč˙ň ňîě îň ěŕůŕáíč˙ ďðîĺęň íŕ Ęčðčëî-Ěĺňîäčĺâńęč˙ íŕó÷ĺí öĺíňúð ęúě Áúëăŕðńęŕňŕ ŕęŕäĺěč˙ íŕ íŕóęčňĺ Ńňŕðîáúëăŕðńęč˙ň ďðĺâîä íŕ Ńňŕðč˙ çŕâĺň.1) Ďðîĺęňúň ńňŕðňčðŕ ďðĺç 1998 ă. ń čçäŕíčĺňî íŕ Ęíčăŕ íŕ äâŕíŕäĺńĺňňĺ ďðîðîöč ń ňúëęóâŕíč˙ íŕ Ðóě˙íŕ Ç ë ŕ ň ŕ í î â ŕ . Ńňŕðîáúëăŕðńęč˙ň ňúëęîâĺí ďðĺâîä íŕ ńňŕðč˙ Çŕâĺň ńĺ čçäŕâŕ ďî ðúęîďčń F.I.461 îň Ðóńęŕňŕ íŕöčîíŕëíŕ áčáëčîňĺęŕ â Ńŕíęň-Ďĺňĺðáóðă, ďčńŕí ďðĺç Ő˛V â. â ńęðčďňîðńęč öĺíňúð, ńâúðçŕí ń Ňúðíîâî. Ðúęîďčńúň ĺ íŕé-ńňŕðč˙ň č íŕé-âŕćíč˙ň áúëăŕðńęč ńðĺäíîâĺęîâĺí ďčńěĺí ďŕěĺňíčę, ęîéňî ńúäúðćŕ 23 ńňŕðîçŕâĺňíč ęíčăč îň ňŕęŕ íŕðĺ÷ĺíč˙ ÷ĺňč-ňčď, ň.ĺ. ďðĺäíŕçíŕ÷ĺíč íĺ çŕ áîăîńëóćĺáíŕ óďîňðĺáŕ, ŕ çŕ číäčâčäóŕëĺí ďðî÷čň. Ďðĺäč ďî÷ňč 20 ăîäčíč ðúęîďčń F.I.461 č çŕ˙âęŕňŕ çŕ çŕďî÷âŕůîňî ěó ďóáëčęóâŕíĺ á˙őŕ ďîäðîáíî ďðĺäńňŕâĺíč â ńňŕňč˙ňŕ íŕ Ńâĺňëčíŕ Í č ę î ë î â ŕ Çŕ íŕé-ńňŕðč˙ áúëăŕðńęč ńðĺäíîâĺęîâĺí ðúęîďčń íŕ Ńňŕðč˙ Çŕâĺň.2) Çŕěčńëĺíč˙ň ďðîĺęň ĺ ÷ŕńň îň íŕáčðŕůčňĺ ńęîðîńň óńčëč˙ çŕ âúçńňŕíîâ˙âŕíĺňî íŕ „čçăóáĺíîňî” íŕńëĺäńňâî íŕ Ďðĺńëŕâńęč˙ ęíčćîâĺí öĺíňúð, â ęîĺňî âëčçŕň ęíčăčňĺ îň Ńňŕðč˙ Çŕâĺň â ňĺőíč˙ň ÷ĺňč-âŕðčŕíň ń ňúëęóâŕíč˙ňŕ íŕ Ňĺîäîðčň Ęčðńęč. Ďðĺç 2003 ă. îň ďĺ÷ŕň čçëĺçĺ ňîě âňîðč îň ďîðĺäčöŕňŕ – čçäŕíčĺňî íŕ Ęíčăŕ íŕ ďðîðîę Čĺçĺęččë ń ňúëęóâŕíč˙ ń ŕâňîðč Ëîðŕ Ň ŕ ń ĺ â ŕ , Ěŕðč˙ É î â ÷ ĺ â ŕ č Ňŕň˙íŕ Č ë č ĺ â ŕ . Îůĺ âúâ âńňúďëĺíčĺňî ęúě ňîâŕ čçäŕíčĺ ĺ íŕďðŕâĺíŕ óăîâîðęŕňŕ, ÷ĺ ďîðŕäč ăîëĺěč˙ ěó îáĺě â íĺăî ĺ íĺâúçěîćíî äŕ ńĺ ďóáëčęóâŕň ęŕęâčňî č äŕ áčëî ëĺęńčęîăðŕôńęč ěŕňĺðčŕëč.3) Ńĺăŕ ďðĺä íŕń ĺ îáĺěíč˙ň ňîě ňðĺňč, îňðĺäĺí čçö˙ëî çŕ ńëîâîóęŕ* Ńňŕðîáúëăŕðńęč˙ň ďðĺâîä íŕ Ńňŕðč˙ Çŕâĺň. Ďîä îáůŕňŕ ðĺäŕęöč˙ íŕ Ńâĺňëčíŕ Íčęîëîâŕ. Ňîě ňðĺňč. Ňŕň˙íŕ Čëčĺâŕ: Ńňŕðîáúëăŕðńęî-ăðúöęč ńëîâîóęŕçŕňĺë ęúě Ęíčăŕňŕ íŕ ďðîðîę Čĺçĺęččë. Îňăîâîðĺí ðĺäŕęňîð Ňŕň˙íŕ Ěîńňðîâŕ. Ęčðčëî-Ěĺňîäčĺâńęč íŕó÷ĺí öĺíňúð ÁŔÍ, Ńîôč˙ 2013, 648 ń., ISBN 978-954-9787-20-7 1/ Ńňŕðîáúëăŕðńęč˙ň ďðĺâîä íŕ Ńňŕðč˙ Çŕâĺň. Ďîä îáůŕňŕ ðĺäŕęöč˙ č ń âúâĺĺíč˙ îň Ńâĺňëčíŕ Í č ę î ë î â ŕ . Ňîě ďúðâč. Ðóě˙íŕ Ç ë ŕ ň ŕ í î â ŕ : Ęíčăŕ íŕ äâŕíŕäĺńĺňňĺ ďðîðîöč ń ňúëęóâŕíč˙. Ęčðčëî-Ěĺňîäčĺâńęč íŕó÷ĺí öĺíňúð ÁŔÍ, Ńîôč˙ 1998, 612 ń., ISBN 954-978701-X; Ńňŕðîáúëăŕðńęč˙ň ďðĺâîä íŕ Ńňŕðč˙ Çŕâĺň. Ďîä îáůŕňŕ ðĺŕęöč˙ č ń âúâĺĺíč˙ îň Ńâĺňëčíŕ Í č ę î ë î â ŕ . Ňîě âňîðč. Ëîðŕ Ň ŕ ń ĺ â ŕ , Ěŕðč˙ É î â ÷ ĺ â ŕ , Ęíčăŕ íŕ ďðîðîę Čĺçĺęččë ń ňúëęóâŕíč˙. Ďîäáîð íŕ ăðúöęč˙ ňĺęńň Ňŕň˙íŕ Č ë č ĺ â ŕ . Ęčðčëî-Ěĺňîäčĺâńęč íŕó÷ĺí öĺíňúð ÁŔÍ, Ńîôč˙ 2003, 454 ń. ISBN 954-9787-09-5 2/ Í č ę î ë î â ŕ, Ńâ.: Çŕ íŕé-ńňŕðč˙ áúëăŕðńęč ńðĺäíîâĺęîâĺí ðúęîďčń íŕ Ńňŕðč˙ Çŕâĺň. Ńňŕðîáúëăŕðńęŕ ëčňĺðŕňóðŕ 28-29, 1994, ń. 110-118. 3/ Ńňŕðîáúëăŕðńęč˙ň ďðĺâîä..., Ň. ˛˛, ń. 10-11.