Nothing Special   »   [go: up one dir, main page]

Academia.eduAcademia.edu

Plemstvo kao njegovatelj kulture Vijenac

2024, Vijenac

Kad se u jeku industrijske revolucije stvara protograđanska klasa, ideju državnog identiteta čuva plemstvo zahvaljujući kojem na teritoriju Hrvatske nastaju brojna umjetnička djela arhitekture, skulpture, slikarstva te primijenjenih umjetnosti.

godište XXXII ::: broj 789 ::: 6. lipnja 2024. U Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća pokraj malobrojnog građanstva, uglavnom stranoga podrijetla, većina ljudi živi na selu. Kad se u jeku industrijske revolucije stvara protograđanska klasa, ideju državnog identiteta čuva plemstvo zahvaljujući kojem na teritoriju Hrvatske nastaju brojna umjetnička djela arhitekture, skulpture, slikarstva te primijenjenih umjetnosti. U hrvatskoj su povijesti umjetnosti brojne hrvatske, austrijske i ugarske plemićke obitelji redom zabilježene kao graditelji reprezentativnih stambenih zdanja, crkava i mauzoleja, te kao naručitelji slika, skulptura i predmeta umjetničkoga obrta. Razasuta baština Njihova je ostavština nakon Drugog svjetskog rata mahom uništena, pokradena ili razasuta. Ipak, poslije gotovo stoljeće dugog zanemarivanja u novijem razdoblju uz izložbe javljaju se brojni stručni i znanstveni radovi na temu njihove baštine. U tom je smislu istraživanje dvoraca i perivoja Hrvatskog zagorja akademika Mladena Obada Šćitarocija i akademika Vladimira Markovića djelovalo poput inicijacijske iskre za revidiranje fenomena hrvatskog plemstva kao sakupljača i pokrovitelja umjetnosti te nositelja kulturno-umjetničkog napretka. Svojevrsnu je pionirsku ulogu u tom smislu odigrala izložba Slavonija, Baranja i Srijem: vrela europske civilizacije (Zagreb, 2009), s tekstom Jasminke Najcer Sabljak koji postavlja okvir sustavne prezentacije plemićkih zbirki Istočne Hrvatske. Istoj autorici možemo zahvaliti na izložbi i monografiji o obitelji Pejačević (Zagreb, 2014) te na Likovnoj baštini kneževa Odescalchi od Lombardije i Rima do Iloka, (Osijek, 2015), dok je skupina stručnjaka pripremila izložbu Valpovački vlastelini Prandau Norman (Osijek – Valpovo, 2018). l i KOv N a u M j E t N O s t U rUbriCi KOLEKCIONARI DOnOSiMO nOvi TEkST O UlOZi iSTaknUTiH POjEDinaCa U FOrMiranjU UMjETniČkiH Zbirki U HrvaTSkOj 19. i 20. STOljEĆa Plemstvo kao njegovatelj kulture i pokrovitelj umjetnosti interijer vile Pongratz u visokoj 22 s portretom Zore r. Živković Pongratz vlahe bukovca, privatno vlasništvo u posljednje vrijeme svjedoci smo revalorizacije ostavštine hrvatskoga plemstva. stručnjaci vjeruju da će sustavno istraživanje i prezentacija pridonijeti obzirnijem odnosu prema baštini koja svjedoči o višestoljetnom kontinuitetu Hrvatske u kontekstu europskoga kulturno-povijesnog slijeda Piše Petra Vugrinec vlaho bukovac, Portret Gustava Pongratza, 1893, privatno vl., Zagreb Izložba Ars et Virtus. Hrvatska – Mađarska: 800 godina zajedničke kulturne baštine (Zagreb, 2019) prije nekoliko je godina predstavila baštinu obitelji čiji su korijeni i glavna središta bili vezani za Hrvatsku i Ugarsku poput obitelji Drašković, Pejačević, Keglević i Graškalović, Inkey de Pallin, Khuen-Belassy, Erdődy iz Arduda u današnjoj Rumunjskoj, Batthyány, Esterházy, Festetics, Majláth, Janković i Tüköry. Njihovi su posjedi žarišta kulture i umjetnosti te danas pripadaju duhovnoj baštini šireg prostora srednje Europe, iznjedrivši stilske tendencije u gradnji dvoraca od baroka, preko klasicizma do historicističkih verzija i podižući važnost, ali i kvalitetu umjetnosti u svrhu vizualne prezentacije intenzivnom naručiteljskom aktivnošću, galerijama predaka, ukrašavanjem zidova freskama, djelima primijenjene umjetnosti od opreme dvoraca do raskošnih trpeza, ali i uvođenjem novih medija poput, primjerice, fotografije. Izložbom Umjetnost slavonskog plemstva. Vrhunska djela europske baštine Jasminke Najcer Sabljak i Silvije Lučevnjak (Zagreb, 2021) potkrijepljene su prethodne tvrdnje podasti- ranjem kulturno-umjetničke raskoši istočnog dijela Hrvatske, omeđenoga rijekama Dravom, Savom i Dunavom. Plemićke obitelji iz raznih područja Europe ekonomski su, društveno i politički unaprijedile područje međurječja te ga povezale s Habsburškim Carstvom. Među njima su posebno snažan trag ostavile obitelji Adamović, Cseh, Eltz, Hilleprand Von Prandau, Janković Čalmanski, Janković Daruvarski, Khuen, Mihalović, Normann-Ehrenfels, Odescalchi i Pejačević. Utemeljiteljska uloga Vranyczanyjevih Sve do polovice 19. stoljeća zbirke plemstva sadržavale su najčešće djela importiranih umjetnika, a ukoliko se među brojnim umjetnicima s prostora Habsburškog Carstva našlo i neko domaće ili udomaćeno ime poput Josipa Franje Mückea (1819‒1883), hrvatskoga slikara mađarskog podrijetla, ili Ivana Zaschea (1825‒1863), hrvatskog slikara češkog podrijetla, intencija plemstva nije bila potpora hrvatskim umjetnicima, niti naručivanje djela domaćih autora radi osnaživanja domaće umjetnosti. Velebna izložba Veličanstveni Vranyczanyjevi (Zagreb, 2016), u autorskoj koncepciji Marine Bagarić, predstavila je plemićku obitelj koja je u srž svojega djelovanja ugradila pokroviteljsku ulogu kao svojevrsnu noblesse oblige u segmentima kulture te osobito lijepih umjetnosti. Utemeljiteljska uloga Vranyczanyjevih u likovnome životu Zagreba i sjeverne Hrvatske od presudnog je značenja u drugoj polovici 19. stoljeća. Uz Strossmayerovu prosvjetiteljsku nakanu i nacionalni romantizam Franje Račkoga, Vranyczanyjevi su osigurali financijsku podršku koja je bila presudna za dolazak Vlaha Bukovca u Zagreb 1893, kada mu je Ljudevit Vranyczany obećao višestruku narudžbu obiteljskih portreta. Barunica Klotilda Buratty Vranyczany pod svoje je okrilje uzela siromašnog slikara Nikolu Mašića te mu također narudžbama i potporama omogućila školovanje i egzistenciju. Obitelj Vranyczany ugošćuje ga na svojim posjedima, obasipaju ga narudžbama i pažnjom, dok će contessa Klotilda Buratti otkupiti velik broj njegovih djela koja se danas nalaze u Zbirci Gvozdanović u Visokoj ulici na Gornjemu gradu u Zagrebu. O tome koliko su voljeli Mašićevo slikarstvo svjedoči i kućna zabava održana 1885. godine u Ljudevitovoj palači na Zrinjevcu kada su organizirali žive slike prema Mašićevoj slici Berba ruža u Bugarskoj odjenuvši se u likove s danas izgubljenog Mašićeva djela. „Svatko znade da smo mi glede izvornih slika za naše kuće pravi nebogari. I tu nas većim djelom obtrpava njemačka kultura. Da joj se po mogućnosti odhrvati odlučili smo i na tom polju pokušati svoje sile. Posredovanjem samoga slikara ustupio nam je presv. g. barun Vranjicany Vršitbu da ju dademo izraditi za Veliku hrvatsku Vilu. Srdačna hvala i vlasniku i umjetniku.“ („Vršitba“, Hrvatska Vila, 9/1882, 191). Članak govori u prilog važnosti uloge VIJENAC 25 Vranyczanyjevih u propagiranju nacionalne umjetnosti, narudžbi i opremanju domova domaćim umjetnicima. Ista je obitelj bila pokroviteljem i slikaru Mirku Račkom na samom početku njegova umjetničkog formiranja. Prvi pribor za slikanje u ulju kupio mu je upravo Ljudevit Vranyczany, te je s njegovom preporukom i financijskom potporom umjetnik dospio prvo u Beč, a zatim kod Bukovca u Prag na studij. Barunov štićenik bio je i Tomislav Krizman, čiji je otac bio upravitelj imanja u Oroslavju. Poznato je da su članovi obitelji Vranyczany bili utemeljitelji Društva umjetnosti i Društva hrvatskih umjetnika, ali manje je poznato da su na svojem posjedu u Gornjem Oroslavju pružili utočište i umjetnicima Društva Medulić tijekom njihovoga rada na izložbi Nejunačkom vremenu uprkos u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu (1911). O svima koji su uživali gostoprimstvo Vranyczanyjevih svjedoči do danas u obitelji sačuvana Knjiga gostiju dvorca Gornje Oroslavje s posvetama i crtežima brojnih umjetnika. Poznata fotografija umjetnika zagrebačke likovne kolonije, naših prvih secesionista na čelu s Bukovcem, snimljena je upravo u perivoju dvorca u opuštenoj atmosferi s mecenama Olgom i Ljudevitom. Po uzoru na Vranyczanyjeve, i druge su se plemićke obitelji počele zanimati za hrvatske umjetnike. Nakon njih portrete od Bukovca naručuje i obitelj Pongratz, pripadnici novijeg plemstva. Iako nisu hrvatski orijentirani i ne podupiru udruge i institucije hrvatskog značaja, nego one općeg kulturnog i umjetničkog profila, nastoje pokazati da su al pari staroj plemićkoj eliti. Važnost plemstva za kontinuitet veza Hrvatske i Europe Portreti obitelji Vranyczany-Dobrinović i Pongratz, kao i neka druga djela koja naručuju od hrvatskih umjetnika, danas su sačuvani dijelom u obiteljima nasljednika, dijelom u muzejskim zbirkama ili se pak nalaze izvan Hrvatske. Njima se pridružuju i djela drugih plemićkih zbirki u sutonu zlatnog doba tada već depriviranog sloja. Teodor i Elizabeta Pejačević i valpovački veleposjednici Rudolf i Julijana Normann-Ehrenfels podupiru umjetnike Hrvatskog društva umjetnosti na izložbi u Osijeku 1906. godine te otkupljuju nekoliko remek-djela Bele Čikoša Sesije, Mencija Clementa Crnčića i Mate Celestina Medovića koja se danas nalaze u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. U valu nabave umjetnina hrvatskih umjetnika modernih stilskih strujanja od strane staroga plemstva tumače se i narudžbe obitelji Mihalović koja otkupljuje slike od Maksimilijana Vanke. U posljednje vrijeme svjedoci smo revizije i revalorizacije te svojevrsne inventarizacije ostavštine hrvatskoga plemstva čija je povijest vezana uz naš prostor. Stručnjaci koji su duboko uronili u istraživanje provenijencije umjetničkih predmeta razasutih zbirki, povjesničari umjetnosti i kulture, napose arhitekti i konzervatori koji istražuju dvorce i kurije kontinentalne Hrvatske što zjape zapuštene, vjeruju da će sva ta nastojanja pridonijeti obzirnijem odnosu prema baštini koja svjedoči o višestoljetnom kontinuitetu Hrvatske u kontekstu europskog kulturno-povijesnog slijeda. Kako hrvatski narod unutar Austro-Ugarske Monarhije nije imao prilike razviti ekonomski i politički snažniju građansku klasu, njezinu funkciju u organizaciji društvenog fenomena višega ranga od 19. stoljeća pa do prve polovice 20. stoljeća zapravo je preuzimalo plemstvo koje je nadomještalo nedostatak građanskoga društva. Zbog toga je proučavanje ovog aspekta historijskog razvoja moderne hrvatske nacije iznimno važno jer je upravo plemstvo ruralnu Hrvatsku, izravno i posredno dovodilo u vezu s kozmopolitskim strujanjima zapadnoga svijeta.